Ne nazire se kraj “festivalu demokracije”: sedam mjeseci studentskih izbora na Sveučilištu

Sedam mjeseci nakon izbora za Studentski zbor, izbori još nisu provedeni na svim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, što očito nije u interesu samog Sveučilišta sudeći prema izostanku reakcije rektora Bjeliša. Ovogodišnji izbori su u najboljoj tradiciji SZ-a bili ispunjeni neregularnostima kao i sam rad svakog saziva SZ-a, tijela koje bi trebalo predstavljati interese studenata, no samo ukazuje na manjkavosti predstavničke demokracije.*



U doba deklarativne borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, zanimljivo je uvidjeti da postoji jedna organizacija koja godinama potpuno netransparentno, po osnovi prijateljstava i poznanstava, raspodjeljuje milijune proračunskih kuna, koja bi trebala funkcionirati kao predstavničko tijelo, ali za koju niti jedni izbori u posljednjih sedam godina nisu provedeni u zakonskom roku i demokratskoj atmosferi te u kojoj se sedam mjeseci nakon izbora još uvijek ne znaju rezultati. Još zanimljivije je da ta organizacija djeluje u sklopu akademskih institucija koje bi trebale biti intelektualni vrhunac društva, a najzanimljivije je da iako su problemi i nepravilnosti u radu te organizacije već godinama javno poznati, Sveučilište ne samo da ništa ne poduzima nego čak i aktivno pomaže nastavak rada te organizacije upravo po principima po kojima ona djeluje praktički od svog osnivanja 1997. godine.

Studentski zbor, organizacija koja bi trebala biti predstavničko tijelo studenata u tijelima visokih učilišta, već pri samom svom spomenu u dobrom dijelu javnosti izaziva asocijacije na mnogobrojne afere koje se uz nju vežu. Zapravo, teško je prisjetiti se i jedne vijesti vezane uz studentski zbor u proteklih desetak godina, a da nije bila u kontekstu netransparentnog, često i kriminalnog financiranja, besprizorne politizacije, izbornih manipulacija ili, u najboljem slučaju, nerada i zakašnjelog reagiranja na situacije kršenja ili ukidanja studentskih prava.

Dovoljno je prisjetiti se samo nekih od zvučnijih događaja da steknemo uvid u način djelovanja zagrebačkog studentskog zbora: javna podrška tada optuženom, a danas za ratni zločin i pravomoćno osuđenom generalu Mirku Norcu 2001. godine, raspodjela sredstava za studentske projekte pozivanjem jednog po jednog predstavnika svakog fakulteta u prostoriju uz pitanje „Koliko tebi treba?“, zloupotreba ovlasti i plaćanje troškova međunarodnog debatnog turnira pomoću mjenice na državni proračun koju po zakonu izdaje isključivo ministar financija, krađa izbornih kutija tijekom izbora 2005. godine i „nestanak“ cjelokupne dokumentacije SZ-a nakon izbora te godine u trenutku kada je po prvi put opozicija u SZ-u uspjela dobiti svoje predstavnike u Predsjedništvu, proračuni u kojima su pojedinci iz vodstva SZ-a na ime projekata kojima su sami nositelji dobivali po nekoliko stotina tisuća kuna, „službena putovanja“ vodstva SZ-a u Maleziju, Peru, i sl.

Studentski zbor svake godine raspolaže znatnim financijskim sredstvima (u doba vrhunca 2007. godine skoro 4 milijuna kuna), koja većim dijelom završe u projektima vođenima od strane vodstva SZ-a i njihovih prijatelja. Osim toga, SZ se trudi uspostaviti monopol nad organizacijom brucošijada i drugih studentskih zabava, dok istovremeno njihovi članovi rade kao promotori klubova u kojima se ti događaji održavaju i izvođača koji na njima nastupaju pa na taj način sebi osobno privređuju znatnu financijsku korist. Vodstvo studentskog zbora funkcionira kao mafijaška obitelj čiji se članovi izmjenjuju na vodećim pozicijama, a prethodno vodstvo ostaje siva eminencija svakog sljedećeg saziva. Primjerice, aktualni studentski predstavnici u Senatu Sveučilišta Tomislav Madžar i Dario Škegro članovi su užeg vodstva SZ-a već više od pet godina, još iz doba ozloglašenog Petra Bezjaka, što jasno sugerira da ono nikada nije ni završilo.

U zadnjih sedam godina niti jedni izbori za Studentski zbor nisu provedeni u zakonom propisanom roku, a izborne manipulacije, prijevare, potkupljivanja, ucjene i iznude postale su pravilo, a ne iznimka. O problemima i nepravilnostima u radu SZ-a bilo je izvještavano nadležno ministarstvo, Sveučilište, Sabor, Državno odvjetništvo, Državna revizija, mediji… Međutim, nadležne institucije kontinuirano su se oglušivale na zaprimljene prijave odbijajući provesti valjanu istragu i sankcionirati odgovorne pojedince.

Kako bi se pokušao uvesti red u rad Studentskog zbora, krajem 2007. godine donesen je novi Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama. Koliko je donošenje tog zakona promijenilo stanje, najbolje ilustrira primjer ovogodišnjih izbora za zagrebački studentski zbor.

Prema zakonu, izbori se u izbornoj godini trebaju održati između 15. i 30. ožujka. Iz nepoznatih razloga, rektor Aleksa Bjeliš, koji je odgovoran za njihovo raspisivanje, odredio je da će datum izbora biti skoro dva mjeseca kasnije – 4. i 5. svibnja. Zakonom je također propisano da se istovremeno održavaju izbori za studentske predstavnike pojedinih fakulteta i studentske predstavnike na razini sveučilišta. Studenti okupljeni oko studentskih udruga s nekoliko fakulteta, dobro upoznati s uobičajenim manipulacijama tijekom izbora, na ovim izborima odlučili su se organizirati i osnovati neformalnu organizaciju SONG (Studenti organizirano nadgledaju glasanje) čijih je oko 150 promatrača trebalo nadgledati izbora na razini sveučilišta. SONG se u zakonski propisanom roku prijavio sveučilišnom izbornom povjerenstvu, o čemu svjedoči i urudžbena knjiga Sveučilišta, međutim, već prvog izbornog dana, na izbornim mjestima na većini fakulteta, članovi SONG-a naišli su na neugodno iznenađenje. Naime, članovi biračkih odbora i izbornih povjerenstava nisu im dopustili nadgledanje izbora s objašnjenjem da promatrači nemaju valjano rješenje. U pojedinim slučajevima promatrači su čak fizički udaljeni s prostora fakulteta uz pomoć zaštitara (primjerice, na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu), iako su fakulteti javne ustanove, a promatrači su i sami bili studenti pa su samim time imali pravo biti prisutni na prostoru bilo koje institucije u sastavu Sveučilišta u Zagrebu.

Budući da bi prema zakonskim propisima izdavanje rješenja o nadgledanju izbora trebala biti rutinska stvar, SONG se obraća Sveučilištu za pomoć u rješavanju nesporazuma. Nažalost, tamo saznaje nove zabrinjavajuće podatke: Izborno povjerenstvo Sveučilišta, koje je trebalo izdati potvrde o nadgledanju izbora, uopće se nije sastalo u periodu između SONG-ova predavanja zahtjeva za nadgledanje i dana održavanja izbora! Da bi stvar bila još zanimljivija, Lucija Barjašić, stručna suradnica za studije i studentske organizacije u Rektoratu Sveučilišta, a donedavno i sama članica vodstva SZ-a, obavještava SONG da su svoje zahtjeve uputili na krivu adresu budući da bi prema njenoj interpretaciji propisa promatrači zainteresirani za promatranje izbora na razini sveučilišta trebali zatražiti 33 različite dozvole od svake od 33 sastavnica Sveučilišta.

Činjenica da je propisima eksplicitno navedeno da je izborno povjerenstvo na razini sveučilišta jedino nadležno za provedbu sveučilišnih izbora te da je hijerarhijski nadređeno povjerenstvima na razini fakulteta, Luciju Barjašić uopće nije zanimala. Nakon prosvjedovanja SONG-a na takvu interpretaciju propisa, identičnom interpretacijom službeno se oglasila i akademska tajnica Sveučilišta, Olga Šarlog Bavoljak. Važno je napomenuti da su ovom akcijom i Lucija Barjašić i akademska tajnica djelovale izvan okvira svojih ovlasti budući da Sveučilište uopće nije nadležno za tumačenje spornih propisa. Konkretno, Pravilnik o izborima za Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu i studentske zborove sastavnica Sveučilišta u Zagrebu dokument je koji je usvojila Skupština SZ-a, što znači da je SZ ujedno i jedina instanca ovlaštena za njegovo tumačenje. Teško je oteti se dojmu da je u pokušaju prikrivanja vlastite pogreške i neodgovornosti (nesastajanje izbornog povjerenstva tijekom cijelog tjedna uoči izbora i neizdavanje akreditacija za nadgledanje izbora pravovremeno prijavljenim promatračima) Sveučilište otišlo toliko daleko da se samo još dublje uplelo u opstruiranje izbornog procesa i naposljetku doprinijelo potpunom kaosu i netransparentnosti izbornog procesa.

Usprkos svim preprekama, promatrači SONG-a ostali su u blizini birališta te su čak i na taj način uspjeli zabilježiti cijeli niz grubih nepravilnosti kojima nikako ne bi smjelo biti mjesta u demokratskom društvu. Navedene su samo neke od njih:

Agronomski fakultet:
  • Udaljavanje promatrača s prostora fakulteta
  • Vršenje pritiska i davanje uputa članovima biračkog odbora i izbornog povjerenstva od strane trenutnog člana SZ-a i kandidata na izborima oko udaljavanja promatrača i načina provedbe izbora

Kineziološki fakultet:
  • Nepostojanje ograđenog glasačkog prostora koji bi osigurao tajnost glasanja
  • Prebrojavanje glasova u zaključanoj prostoriji bez prisutnosti promatrača

Farmaceutsko-biokemijski fakultet
  • Izbacivanje promatrača s prostora fakulteta uz pomoć zaštitarske službe
  • Potpuna neupućenost biračkog odbora i izbornog povjerenstva u pravila izbornog procesa

Geodetski fakultet
  • Poticanje glasanja za određene kandidate od strane biračkog odbora
  • Omogućavanje glasanja studentima bez predočavanja identiteta i provjere na biračkom popisu

Građevinski fakultet
  • Korištenje improviziranih glasačkih kutija koje nisu propisno zapečaćene
  • Nepostojanje ograđenog glasačkog prostora koji bi osigurao tajnost glasanja
  • Odbijanje biračkog odbora da na kraju dana prebroji i evidentira broj neiskorištenih glasačkih listića
  • Poticanje na glasanje za određene kandidate, pa čak i zaokruživanje kandidata u ime drugog studenta

Medicinski fakultet
  • Glasanje trenutnog predsjednika SZ-a Medicinskog fakulteta prije službenog otvaranja birališta u trenutku dok još biračka kutija nije bila zapečaćena
  • Kontinuirani boravak kandidata na izborima uz birački stol i utjecaj na birače
  • Učestalo zatvaranje vrata prostorije u kojoj su se održavali izbori tako da niti birački odbor niti kutija nisu na javno vidljivom mjestu
  • Dijeljenje papirića studentima s brojevima kandidata koje trebaju zaokružiti na glasačkom listiću (promatrači imaju primjerke tih listića, kao i snimku na kojoj studentica opisuje kako je u auli od nepoznate osobe dobila papirić s uputama za koga treba glasati – http://www.youtube.com/watch?v=1xQW0iBvvcw)
  • Prevoženje neadekvatno zapečaćenih biračkih kutija i izbornog materijala od mjesta održavanja izbora do mjesta prebrojavanja glasova u vozilu u kojem se uz birački odbor nalazio i kandidat na izborima bez prisutnosti promatrača

Prehrambeno-biotehnološki fakultet
  • Otvaranje biračkog mjesta s više od sat i pol zakašnjenja bez vidljivog razloga
  • Nedostatak prostora koji bi osigurao privatnost glasanja, glasa se na samim biračkim kutijama
  • Poticanje studenata da glasaju za određene kandidate
  • Član biračkog odbora je i trenutni član SZ-a
  • Zatvaranje birališta više od četiri i pol sata ranije nego što je propisano zakonom

Rudarsko-geološko-naftni fakultet
  • Ustanovljavanje 67 listića viška u odnosu na broj birača na biračkom popisu
  • Omogućavanje glasanja studentima bez predočavanja indeksa
  • Gubljenje popisa birača nakon prvog izbornog dana (popis je kasnije nađen ispod stola na biračkom mjestu)

Veterinarski fakultet
  • Samoinicijativno skraćivanje roka za prigovore na izborni proces na jedan umjesto osam radnih dana kako je zakonski propisano

Osim zbivanja na navedenim fakultetima, na Ekonomskom fakultetu su izbori zbog brojnih nepravilnosti i potpuno neprihvatljive atmosfere prekinuti tijekom prvog izbornog dana i odmah poništeni, a na dva fakulteta – Pravu i Muzičkoj akademiji – izbori nisu niti održani.

SONG je na temelju ovih i brojnih drugih opažanja uputio prigovore na izborni postupak na petnaest fakulteta te tražio potpuno poništenje izbora na razini Sveučilišta i raspisivanje novih. Od petnaest upućenih žalbi, odgovori su stigli na njih sedam, i to redom negativni. Uglavnom se u pristiglim rješenjima o uloženim žalbama navodi da je „uvidom u zapisnik biračkog odbora“ ili „razgovorom s biračkim odborom“ utvrđeno da nisu postojale navedene nepravilnosti tijekom izbornog procesa te da se shodno tome prigovor odbacuje kao neosnovan. U odbijenici s Učiteljske akademije Povjerenstvo za prigovore čak je zaključilo da promatrači nisu bili registrirani pa posljedično nisu niti imali pravo prigovora, iako je zakonom zajamčeno da prigovor može uložiti bilo koji student sveučilišta!

Prigovori su upućeni i Sveučilišnom izbornom povjerenstvu te rektoru Bjelišu, no od njih nije stigla nikakva reakcija. Rezultati izbora za Sveučilište niti u jednom trenutku nisu objavljeni, s obrazloženjem da se to smije učiniti tek po završetku izbora na svim fakultetima. Međutim, na taj završetak će se ipak trebati još malo pričekati. U međuvremenu, saznaje se za odluku o poništenju izbora na Šumarskom fakultetu bez ikakvog dodatnog objašnjenja. Iako prema propisima o ponavljanju izbora odlučuje dekan sastavnice, dekani dvaju fakulteta na kojima se izbori nisu niti održali (Pravni fakultet i Muzička akademija) te dekani dvaju fakulteta na kojima su izbori poništeni (Ekonomski i Šumarski fakultet) mjesecima ne donose odluku o raspisivanju ponovljenih izbora.

Pola godine kasnije, kada je većina studenata već i zaboravila da se održavaju neki izbori, rektor Bjeliš donio je odluku o ponovljenim izborima na spomenuta četiri fakulteta te ih zakazao za 15. i 16. prosinca – punih sedam mjeseci nakon izbora održanih na ostalim fakultetima te devet mjeseci nakon roka predviđenog zakonom! Ne treba posebno napominjati da se u međuvremenu upisala nova generacija brucoša, odnosno da se u međuvremenu i biračko tijelo promijenilo, te da su brucoši s ostalih fakulteta koji su izbore održali u svibnju dovedeni u neravnopravan položaj s brucošima na ova četiri fakulteta koji izbore održavaju u prosincu. Apsurdnosti situacije dodatno je pridonijela činjenica da su brucoši i na ta četiri fakulteta mogli glasati na izborima na kojima se nisu imali pravo kandidirati budući da su kandidature bile još u svibnju.

Da bi kaos bio potpuniji, Ekonomski fakultet odlučio je dozvoliti brucošima da se kandidiraju na ponovljenim izborima za predstavnike studenata na fakultetu, čime je izborni postupak samoinicijativno pokrenuo iznova, iako se prema važećim propisima trebalo ponoviti samo glasanje uz iste kandidate koji su se za izbore kandidirali u svibnju.

SONG se ponovno okupio za nadgledanje ponovljenih izbora na četiri fakulteta. Poučen iskustvom s prošlih izbora, zahtjeve za promatranje poslao je i na sveučilišno izborno povjerenstvo i na fakultetska izborna povjerenstva, od kojih su stigle tražene dozvole. Zanimljivo je međutim da je na dopis upućen sveučilišnom izbornom povjerenstvu odgovor o nenadležnosti sveučilišnog povjerenstva za izdavanje dozvola stigao opet od akademske tajnice Olge Šarlog Bavoljak preko Lucije Barjašić, tako da je potpuno nejasno je li sveučilišno izborno povjerenstvo uopće bilo upoznato sa zahtjevima SONG-a.

Uz prisutnost promatrača, ponovljeni izbori protekli su puno transparentnije nego svibanjski, bez značajnijih zamjerki. Ipak, za šlag na tortu pobrinuo se Ekonomski fakultet, gdje je nakon početka glasovanja ustanovljeno da na glasačkom listiću nedostaje ime jednog kandidata pa su izbori po drugi put poništeni, a datum ponovnog održavanja još uvijek je nepoznat. Ponovi li se priča kao nakon prvog ponavljanja, izbori se mogu očekivati negdje sredinom lipnja 2011.

Što se može zaključiti na temelju proteklih izbora za SZ? Prije svega, izbori još nisu gotovi! Devet mjeseci nakon zakonom propisanog roka i sedam mjeseci nakon datuma raspisivanja izbora, ne samo da novi sastav SZ-a još nije preuzeo svoje ovlasti, ne samo da još nisu poznati izborni rezultati, nego izbori još nisu ni provedeni do kraja! Biračke kutije s većine sastavnica već sedam mjeseci stoje na nekom nepoznatom mjestu, tijekom godišnjih odmora vjerojatno potpuno bez nadzora. Ta činjenica već je sama po sebi toliko zabrinjavajuća da je potpuno jasno da apsolutno nitko ne može garantirati da unutar sedam mjeseci nije postojala mogućnost manipulacije izbornim materijalom i da su izborne kutije stvarno u onom stanju u kojem su predane Sveučilištu. U kombinaciji sa svim ostalim izbornim nepravilnostima zabilježenim u dosadašnjem tijeku izbora, i više je nego jasno da su izbori za SZ bili nelegitimni i da je jedino razumno, moralno i zakonito rješenje njihovo potpuno poništavanje. Svaka drugačija odluka automatski bi otvorila pitanje koji su motivi i interesi Sveučilišta za suradnju sa studentima izabranima na ovako vrišteće netransparentan i nedemokratski način. Jesu li to važni glasovi potrebni za (re)izbor rektora? Sudioništvo u netransparentnom i kriminalnom trošenju milijunskih sredstava za studentske projekte? Ili samo potpuni nemar i nezainteresiranost za studente i studentska pitanja? Niti jedan od mogućih odgovora, pa niti rektorov uobičajen komentar da se „samo radi o sukobu dvije suprotstavljene struje“, nije neki kojim bi se Sveučilište moglo ponositi. Čak da se i radi o sukobu dvije suprotstavljene struje, i više je nego vidljivo koji je modus operandi struje koja od samog početka vlada SZ-om. Nikakav sukob među sukobljenim strujama ne može opravdati netransparentnost rada, izborne manipulacije i kriminalan način trošenja sredstava, a sve nauštrb studenata Sveučilišta.

Ono što cijelu stvar čini još turobnijom jest spoznaja da niti poništenje i ponavljanje izbora više nije prihvatljivo rješenje. Naime, premda na stranicama SZ-a stoji da je on “nepolitička, nestranačka, neprofitna i nevladina organizacija te je u svom djelovanju potpuno samostalan”, iz njegova djelovanja potpuno je jasno da je to tek još jedno tijelo putem kojeg politički lobiji proširuju svoj utjecaj na Sveučilištu i formuliraju “službene” stavove studenata putem studentskih predstavnika. Upravo zato postavlja se pitanje ima li uopće smisla ponavljati cijeli ovaj proces i na životu održavati organizaciju koja do sada ništa korisno nije napravila za studente, već samim svojim ustrojem služi tek kao odskočna daska za pojedince koji iz toga ostvaruju osobni profit i grade karijeru za predsjednike stranačkih mladeži, saborske zastupnike i gradske vijećnike, što dokazuju primjeri bivšeg predsjednika SZ-a Mislava Baneka koji je na kraju svog mandata postao predsjednik Mladeži HDZ-a, Marka Kričke koji je paralaleno s dužnošću u predsjedništvu SZ-a bio i na funkciji SDP-ova gradskog vijećnika u Sisku ili pak trenutnog predsjednika SZ-a Ivana Bote kojeg prvi rezultat pretrage na Googleu prikazuje kako maše zastavom HDZ-a.

Kako vrijeme prolazi, problem SZ-a sve je manje problem uzrokovan ljudima koji se u njemu nalaze, a sve više problem onih koji im takvo ponašanje dozvoljavaju – prije svega Sveučilišta. Inicijalno raspisivanje izbora dva mjeseca prekasno, imenovanje potpuno nekompetentnih i nezainteresiranih izbornih povjerenstava, suludo tumačenje propisa u vezi s nadgledanjem izbora, ignoriranje ozbiljnih i teških (dokazima potkrijepljenih) prigovora na tijek izbornog procesa, stanka od sedam mjeseci između izbora i ponovljenih izbora, potpuna nejasnoća oko novog termina izbora na Ekonomskom fakultetu, promjena biračkog tijela usred izbora, prekoračivanje ovlasti u tumačenju propisa i u komunikaciji sa studentima, floskule o „sukobu dviju sukobljenih strana“,… Sve su to potezi kojima je Sveučilište aktivno doprinijelo potpunoj propasti izbornog procesa i pomoglo nastavak dosadašnjeg modela rada SZ-a. Iz svega toga nameće se opravdana sumnja da Sveučilište nije kontrolor studentskog zbora, što bi zakonski trebao biti, već naprotiv, svjestan podržavatelj njegove politike na štetu studenata i studentskog organiziranja.

Goran Jeras

*Radi se o uredničkom komentaru.

Vezani članci

  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
  • 17. srpnja 2019. Syriza je poražena, ali Tsiprasov pohod na lijevi centar se nastavlja Na nedavnim prijevremenim grčkim općim izborima pobijedila je desna stranka Nova demokracija. Stranka Alexisa Tsiprasa, Syriza, napušta vlast, ali na osnovu izbornog rezultata od 31,5% ostaje u parlamentu, gdje će svoj imidž pokušati graditi hegemonizacijom lijevog centra, u svrhu čega su već implementirana određena kadrovska rješenja te marketinško-ideološki rebrending. Najveći izazov predstavlja joj iznalaženje kompenzacije za aktivnost u stranačkoj bazi, koju je ova „kartel-stranka“ neutralizirala još tijekom Tsiprasova konsolidiranja unutarstranačke moći oko uskog kruga suradnika.
  • 9. srpnja 2019. Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve