Snimka govora s okupacije SOAS, 1. 12. 2010.

Donosimo snimku govora Tariqa Alija od 1. prosinca 2010. s okupacije fakulteta SOAS (UK). Objašnjava zašto je lažna tvrdnja da nema novca za javni sektor, dotičući se i laburističkog uvođenja školarina, povijesti disenzusa u Britaniji i potrebe borbe za ostvarenje zahtjeva, te utjecaja i povezivanja s drugim sektorima društva umjesto ostajanja na simboličkim protestima i partikularnoj borbi.

Odlično je da blokirate, jer je zaista važno da, kad se vlade ponašaju kako se ponašaju, ne sjedimo i prekriženih ruku prihvaćamo njihove grozote. A ono što se danas događa, ne samo u Britaniji, toga moramo biti svjesni, nego ono što se danas događa u Grčkoj, što se događa u Irskoj, što se događa u Španjolskoj, što će se dogoditi u drugim zemljama, je da se žrtve krize dodatno žrtvuju, a oni koji su uzrokovali krizu bivaju nagrađeni. Kad kažu da nema novca za obrazovanje, za zdravstvo, za javne stanove – lažu. I znaju da lažu. Jer im ne nedostaje novca za iskupljivanje bankovnih dugova, ne nedostaje im novca za pomaganje bogatima, ne nedostaje im novca za započinjanje ratova, ne nedostaje im novca za financiranje tih ratova, milijardi koje troše u Iraku i Afganistanu; pronaći novac za to nikad nije problem. I za to ga nalaze. Ali kad treba naći novca za obrazovanje – novca nema. To je laž koju moramo razotkriti i to je laž koja ne smije biti prihvaćena.
Neprihvatljiva je. Sad, studenti dugo vremena nisu bili aktivni. To je činjenica. Jer nikad ne smijemo smetnuti s uma da su školarine uveli laburisti. Ne torijevci. Tony Blair je bio taj koji je uveo školarine u prvoj laburističkoj vladi Gordona Browna.

Dopustite mi da vam ispričam anegdotu iz tog vremena. Upravo sam tog tjedna sreo Kena Livingstona, koji tada nije bio gradonačelnik Londona nego zastupnik lijeve struje u Parlamentu. I Ken Livingston mi je rekao da ga je u hodniku parlamenta zaustavio umirovljeni premijer John Major, predstavnik konzervativne struje. Kako je poznavao Kena, zgrabio ga je i rekao “Ken, što to tvoja vlada pobogu radi? Jer dok sam ja bio britanski premijer, svake bi godine došao kakav idiot iz Ministarstva financija, stavio mi na stol komad papira i rekao – školarine za studente, pogledajte koliko bismo s njima zaradili“, i Major je rekao „Zgužvao bih taj papir i bacio ga u smeće jer ja nikad nisam dobio priliku za visoko obrazovanje jer mi ga otac i majka nisu mogli priuštiti i uvijek sam vjerovao da nijedan student ne bi smio plaćati visoko obrazovanje.“ Dakle to bivši konzervativni premijer spočitava ljevičarskom zastupniku zato što je njegova vlada uvela školarine.

I mislim da je tada propuštena velika prilika, jer studenti te generacije i tadašnji studentski predstavnici nisu protestirali protiv školarina. Da jesu, borba bi sada bila mnogo lakša, ako bi se uopće i pojavila potreba za njom. Dakle, to je prvi argument, da se ne radi samo o ovoj vladi, nego su odgovorne i prošle, laburističke vlade. I nismo čuli da laburistički zastupnici, koji bi trebali predstavljati opoziciju sadašnjoj vlasti, obećaju da će ukinuti školarine dođu li ponovo na vlast. Oni pričaju o porezu za diplomirane, tj. ako uspiješ diplomirati, morat ćeš plaćati ako… takve stvari, što nas tjera da se zapitamo. Dakle, oni u biti ne nude ništa. I tako, jedna je stvar ako želiš biti predsjednik Nacionalnog udruženja studenata, jer onda zapravo iznad sebe vidiš zlatne ljestve. I misliš da jednom kad si to postao možeš ići dalje, po jednima od dvaju ljestava koje su ti dostupne, jedne konzervativne, druge laburističke…

S engleskog prevela Ruža Lukšić

It’s great that you’re occupying, it’s extremely important when governments behave in the way they are behaving, not to sit down and accept their atrocities. And what is taking place now not just in Britain, it’s important to be aware of th…is, but what is taking place in Greece, what is taking place in Ireland, what is taking place in Spain, what will take place in other countries is that the victims of the crisis are being further victimized and those who created the crisis are being rewarded. When they say that they have no money for education, for health, for public housing, they are lying. And they know that they are lying. Because they have no shortage of money to bail-out the banks, they have no shortage of money to help the rich, they have no shortage of money to go and fight wars, to pay for those wars, the billions it’s costing them in Iraq and Afghanistan; that is never a problem, finding money for that. And they find it. But when it comes to finding money for education – the money isn’t available. And this is a lie which we have to expose and it’s a lie which should not be accepted. It’s unacceptable. Now, for a long time students in this country have not been active. That’s a fact. Because we should never forget that tuition fees were imposed by a Labour government. It wasn’t the Tories. It was Tony Blair in Gordon Brown’s first Labour government, which imposed tuition fees.

And let me tell you of an episode that happened at that time.That very week I ran into Ken Livingston, who was a left-wing member of Parliament at the time, not mayor of London. And Ken Livingston said that he had been stopped in the corridors of the House of Commons by John Major, the retiring conservative Prime Minister, the previous conservative Prime Minister. And because he knew Ken, he grabbed him and said “Ken, what on Earth is your government up to? Because the years I was Prime Minister of Britain, every year some idiot from the Treasury would come and put a piece of paper on my desk and when I would look at it – tuition fees for students, this is how much money we would get”, and Major said “I would crumple it up and throw it in the waste bin because I never got the opportunity to go to university because my father and mother couldn’t afford it and I always felt that no student should pay for higher education. That is a former conservative Prime Minister telling off a Labour MP because his government has just pushed through tuition fees.

And I think a big opportunity was missed at the time, when the NUS and the students of that generation did not protest the introduction of tuition fees. Had they done so, the struggle would have been much easier now, if at all we needed it on that particular question. So, that’s the first argument, that it’s not just this government, it’s previous governments, Labour governments that are responsible. And we haven’t heard the Labour front bench as presently constituted and supposedly the opposition in this country, getting up and saying if they are elected back into power, they are going to abolish tuition fees. They talk about a graduate tax, i.e. if you manage to graduate, you’ll have to pay if you get… all this sort of stuff, which begs the question. So they are not essentially offering anything. And so, it’s one thing if you want to be president of the NUS, because really in front of you you see a glittering ladder. And you feel that once you’ve become president of the NUS, then you can climb up one of the two ladders available to you. One is Conservative, one is Labour…

Vezani članci

  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao političko-simboličko priznanje i čin kolektivnog sjećanja na prerano preminulog druga i prijatelja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ni grupama, nego svim organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Na taj način „nagrada“ usmjerava pažnju na povijesno-politički kontekst kontinuirane okupacije i podjarmljivanja palestinskog naroda te na genocid koji traje već više od dvije godine. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se koncentriraju odnosi eksploatacije, eksproprijacije, represije i ekološkog uništenja. Upravo zato organizirane propalestinske borbe protiv genocida predstavljaju jedan od rijetkih izvora nade za suvremeni antikapitalistički pokret. Riječ je o kolektivnoj, antiimperijalističkoj borbi koja se oslanja na širok spektar taktika – od direktnih akcija i blokada do sabotaža – i koja se jasno razlikuje od humanitarističkog, građansko-moralnog aktivizma, pukog zgražanja ili identitetskog poistovjećivanja. Masovni prosvjedi pritom djeluju kao protuteža i institucionalnoj šutnji i ulozi akademije u izravnom ili neizravnom legitimiraju genocida. Spominjanje socijalističke Jugoslavije i njezine podrške palestinskoj državnosti u ovom se kontekstu navodi kao primjer povijesnog kontinuiteta progresivnih borbi protiv kolonijalizma i kapitalizma.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i hrvatskog popularnog pjevača Marka Perkovića. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč eksplicitnoj privrženosti nacizmu, nakon njegova sloma zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost, unatoč ideološkoj bliskosti ustaštvu, morao osvajati postupno. U oba slučaja ključnu ulogu ima jezik, odnosno tehnike višestrukog šifriranja i „dvostruke konotacije“. No dok je heideggerijanska terminološka ezoterija služila prikrivanju ideoloških kodova i mimikriji unutar režima cenzure, suvremeni hrvatski novogovor djeluje ogoljenije: dvostruka konotacija više ne skriva, nego signalizira i normalizira neslužbenu prihvatljivost post- i neofašističkih sadržaja.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
  • 30. studenoga 2025. Srbi i Hrvati kroz etnonacionalizme umjesto kroz revoluciju Od sloma socijalističke države i restauracije kapitalizma, politički prostor Hrvatske obilježava široko rasprostranjena averzija prema jugoslavenstvu, a osobito prema idejama hrvatsko-srpske suradnje. Ta se atmosfera oblikuje u dominaciju šovinističkog, ekskluzivnog nacionalizma, koji autor razlikuje od nekada prevladavajućeg inkluzivnog nacionalizma na ovim prostorima. Prateći povijesni razvoj tih dvaju tipova nacionalizma te složene odnose Srba i Hrvata tijekom 19. i 20. stoljeća, autor pokazuje da su se antagonizmi, ali i suradnja i drugarstvo, odvijali u dugom razdoblju u kojem je inkluzivni nacionalizam često bio dominantan. Iako današnje neoliberalno doba potvrđuje prevlast isključivog nacionalizma, autor ne zagovara povratak “boljeg” nacionalizma, već poziva na povratak klasnoj borbi i potpuno odbacivanje nacionalizma kao okvira emancipacije.
  • 22. studenoga 2025. Dezerterstvo i antiratna prakse moderne: skica za povijest jedne umjetnosti I. DIO: Međuraće Antiratne i dezerterske umjetničke prakse otkrivaju se kao estetski i politički odgovor na rat, represiju i imperijalne pritiske koji oblikuju moderno doba. Kroz primjer ciriške dade te analizu jugoslavenskih avangardi, autorica trasira drukčiju, angažiranu genealogiju umjetnosti otpora, onu koja nastaje iz materijalnih uvjeta krize, mobilizacije i borbe za autonomiju.
  • 4. studenoga 2025. Anakrono doba Živimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u nešto još neodređeno, a smjer tog razvoja i dalje je teško jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni pokušaji razumijevanja sadašnjosti i predviđanja budućnosti sve se više okreću prošlosti. Autor tvrdi da zajednički obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politička simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u političkim promišljanjima suvremenosti.
  • 31. listopada 2025. Filozofski pod kaznom Autorica donosi osvrt na okrugli stol kojeg je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao Plenum FFZG-a, kao odgovor na nedavne odluke Uprave i dekana koji su studentsko djelovanje okarakterizirali kao „simboličko nasilje“. Povod za razgovor bila je odluka o suspenziji troje studenata zbog opstrukcije sjednice na kojoj se raspravljalo o uvođenju participacija za apsolventsku godinu. Rasprava je Odluku smjestila u širi kontekst borbe protiv strukturnog nasilja u obrazovanju, propitujući granice akademske autonomije, legitimnosti otpora i mogućnosti stvarne solidarnosti unutar akademske i šire zajednice.
  • 15. listopada 2025. Zvezdane staze kao ultimativna fantazija kapitalističke modernosti Kao nominalno postkapitalistička utopija, „Zvjezdane staze” reproduciraju temeljne koordinate kapitalističke modernosti: eksproprijaciju, ekspanziju, nacionalnu državu, liberalni individualizam, rasizam i kolonijalni imaginarij. Pretpostavljajući „unapređenje” i kraj historije, budućnost se prikazuje kao nastavak sadašnjosti —liberalna vizura tehno-optimističnog narativa o modernosti. Autorica zaključuje kako kapitalizam neće biti prevladan samo onda kada se ukine eksploatacija, već je jednako nužno prevladati i proizvodni sistem i njegove ne-ekonomske uvjete.
  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve