Snimka govora s okupacije SOAS, 1. 12. 2010.

Donosimo snimku govora Tariqa Alija od 1. prosinca 2010. s okupacije fakulteta SOAS (UK). Objašnjava zašto je lažna tvrdnja da nema novca za javni sektor, dotičući se i laburističkog uvođenja školarina, povijesti disenzusa u Britaniji i potrebe borbe za ostvarenje zahtjeva, te utjecaja i povezivanja s drugim sektorima društva umjesto ostajanja na simboličkim protestima i partikularnoj borbi.




Odlično je da blokirate, jer je zaista važno da, kad se vlade ponašaju kako se ponašaju, ne sjedimo i prekriženih ruku prihvaćamo njihove grozote. A ono što se danas događa, ne samo u Britaniji, toga moramo biti svjesni, nego ono što se danas događa u Grčkoj, što se događa u Irskoj, što se događa u Španjolskoj, što će se dogoditi u drugim zemljama, je da se žrtve krize dodatno žrtvuju, a oni koji su uzrokovali krizu bivaju nagrađeni. Kad kažu da nema novca za obrazovanje, za zdravstvo, za javne stanove – lažu. I znaju da lažu. Jer im ne nedostaje novca za iskupljivanje bankovnih dugova, ne nedostaje im novca za pomaganje bogatima, ne nedostaje im novca za započinjanje ratova, ne nedostaje im novca za financiranje tih ratova, milijardi koje troše u Iraku i Afganistanu; pronaći novac za to nikad nije problem. I za to ga nalaze. Ali kad treba naći novca za obrazovanje – novca nema. To je laž koju moramo razotkriti i to je laž koja ne smije biti prihvaćena.
Neprihvatljiva je. Sad, studenti dugo vremena nisu bili aktivni. To je činjenica. Jer nikad ne smijemo smetnuti s uma da su školarine uveli laburisti. Ne torijevci. Tony Blair je bio taj koji je uveo školarine u prvoj laburističkoj vladi Gordona Browna.

Dopustite mi da vam ispričam anegdotu iz tog vremena. Upravo sam tog tjedna sreo Kena Livingstona, koji tada nije bio gradonačelnik Londona nego zastupnik lijeve struje u Parlamentu. I Ken Livingston mi je rekao da ga je u hodniku parlamenta zaustavio umirovljeni premijer John Major, predstavnik konzervativne struje. Kako je poznavao Kena, zgrabio ga je i rekao “Ken, što to tvoja vlada pobogu radi? Jer dok sam ja bio britanski premijer, svake bi godine došao kakav idiot iz Ministarstva financija, stavio mi na stol komad papira i rekao – školarine za studente, pogledajte koliko bismo s njima zaradili“, i Major je rekao „Zgužvao bih taj papir i bacio ga u smeće jer ja nikad nisam dobio priliku za visoko obrazovanje jer mi ga otac i majka nisu mogli priuštiti i uvijek sam vjerovao da nijedan student ne bi smio plaćati visoko obrazovanje.“ Dakle to bivši konzervativni premijer spočitava ljevičarskom zastupniku zato što je njegova vlada uvela školarine.

I mislim da je tada propuštena velika prilika, jer studenti te generacije i tadašnji studentski predstavnici nisu protestirali protiv školarina. Da jesu, borba bi sada bila mnogo lakša, ako bi se uopće i pojavila potreba za njom. Dakle, to je prvi argument, da se ne radi samo o ovoj vladi, nego su odgovorne i prošle, laburističke vlade. I nismo čuli da laburistički zastupnici, koji bi trebali predstavljati opoziciju sadašnjoj vlasti, obećaju da će ukinuti školarine dođu li ponovo na vlast. Oni pričaju o porezu za diplomirane, tj. ako uspiješ diplomirati, morat ćeš plaćati ako… takve stvari, što nas tjera da se zapitamo. Dakle, oni u biti ne nude ništa. I tako, jedna je stvar ako želiš biti predsjednik Nacionalnog udruženja studenata, jer onda zapravo iznad sebe vidiš zlatne ljestve. I misliš da jednom kad si to postao možeš ići dalje, po jednima od dvaju ljestava koje su ti dostupne, jedne konzervativne, druge laburističke…

S engleskog prevela Ruža Lukšić

It’s great that you’re occupying, it’s extremely important when governments behave in the way they are behaving, not to sit down and accept their atrocities. And what is taking place now not just in Britain, it’s important to be aware of th…is, but what is taking place in Greece, what is taking place in Ireland, what is taking place in Spain, what will take place in other countries is that the victims of the crisis are being further victimized and those who created the crisis are being rewarded. When they say that they have no money for education, for health, for public housing, they are lying. And they know that they are lying. Because they have no shortage of money to bail-out the banks, they have no shortage of money to help the rich, they have no shortage of money to go and fight wars, to pay for those wars, the billions it’s costing them in Iraq and Afghanistan; that is never a problem, finding money for that. And they find it. But when it comes to finding money for education – the money isn’t available. And this is a lie which we have to expose and it’s a lie which should not be accepted. It’s unacceptable. Now, for a long time students in this country have not been active. That’s a fact. Because we should never forget that tuition fees were imposed by a Labour government. It wasn’t the Tories. It was Tony Blair in Gordon Brown’s first Labour government, which imposed tuition fees.

And let me tell you of an episode that happened at that time.That very week I ran into Ken Livingston, who was a left-wing member of Parliament at the time, not mayor of London. And Ken Livingston said that he had been stopped in the corridors of the House of Commons by John Major, the retiring conservative Prime Minister, the previous conservative Prime Minister. And because he knew Ken, he grabbed him and said “Ken, what on Earth is your government up to? Because the years I was Prime Minister of Britain, every year some idiot from the Treasury would come and put a piece of paper on my desk and when I would look at it – tuition fees for students, this is how much money we would get”, and Major said “I would crumple it up and throw it in the waste bin because I never got the opportunity to go to university because my father and mother couldn’t afford it and I always felt that no student should pay for higher education. That is a former conservative Prime Minister telling off a Labour MP because his government has just pushed through tuition fees.

And I think a big opportunity was missed at the time, when the NUS and the students of that generation did not protest the introduction of tuition fees. Had they done so, the struggle would have been much easier now, if at all we needed it on that particular question. So, that’s the first argument, that it’s not just this government, it’s previous governments, Labour governments that are responsible. And we haven’t heard the Labour front bench as presently constituted and supposedly the opposition in this country, getting up and saying if they are elected back into power, they are going to abolish tuition fees. They talk about a graduate tax, i.e. if you manage to graduate, you’ll have to pay if you get… all this sort of stuff, which begs the question. So they are not essentially offering anything. And so, it’s one thing if you want to be president of the NUS, because really in front of you you see a glittering ladder. And you feel that once you’ve become president of the NUS, then you can climb up one of the two ladders available to you. One is Conservative, one is Labour…

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve