Ujedinjeni protiv krize – preko 100 000 građana Italije prosvjedovalo protiv Vlade

14. prosinca 2010. talijanski građanski pokret Ujedinjeni protiv krize nazvao je Danom D. dan u kojemu su predstavnici glasali o povjerenju Berlusconijevoj Vladi. 14. prosinca Senat i Camera, gornji i donji parlament dali su podršku vladajućoj partiji.

Kada je u donjem domu, malo prije dva sata poslijepodne Berlusconi ostao na čelu države sa 134 glasa za i 131 glas protiv, u Rimu su se oglasili nezadovoljni građani.

Studenti su se u ranojutarnjim satima počeli okupljati ispred sveučilišta La Sapienza gdje su čekali kolege iz drugih gradova.

Prosvjedi su se paralelno odvijali i u Genovi, Torinu, Veneciji… U Milanu je nakratko blokirana burza, a u Palermu aerodrom.

Uz studente, koji se oštro protive predloženoj reformi visokog obrazovanja, na ulice su izašli i mnogi radnici, imigranti te stanovnici L’Acquille, koji još od razornog potresa u travnju 2009. žive u improviziranim šatorima.

Studenti, uz potporu profesora i istraživača već tjednima okupiraju sveučilišta i institute diljem Italije, prosvjeduju i blokiraju prometnice kako bi pritisnuli Vladu da odustane od reforme koja ukida socijalne stipendije, rad na neodređeno vrijeme istraživačima, autonomiju sveučilišta i donosi još niz štetnih promjena u talijanski sustav visokog obrazovanja privatizirajući i elitizirajući ga.

Radnicima su pod izlikom krize smanjene plaće i ukinuta osnovna prava, a mnogi imigranti ih nikada nisu ni mogli steći.

Policija je okružila zgradu Parlamenta do koje su prosvjednici pokušavali doći. Ratno stanje je trajalo satima, a kulminiralo je na Piazzi del Popolo. Ranjeno je stotinjak ljudi, a privedeno njih 47.

Mediji su, kao i obično, naglasak stavili na ulične nerede. Povod neredima i policijska brutalnost rijetko su se spominjali. Ministarstvo unutarnjih poslova strogo je osudilo nasilje, naglašavajući kako takvim prosvjedima na ulicama Rima nema mjesta i kako će se kazne pooštriti. Za nerede je optužena šačica ekstremista, uglavnom anarhista. Ta šačica nezadovoljnika prešla je brojku od 100 000 građana; građana kojima su ukinuta sva socijalna prava i koji više nemaju izbora nego se glasno oduprijeti štetnoj Berlusconijevoj politici.

U izvještaju nakon prosvjeda jedan je student napisao:

Ne postoje ekstremističke skupine. Izmislili su ih oni koji se boje promjena. Jučer su se na ulicama borili studenti, radnici, imigranti. Oni koji žele promijeniti ovaj nepravedni i koruptivni sustav. Ne postoje ekstremističke skupine. Postoji gnjevno društvo spremno na borbu, što uistinu plaši vladajuće. Zbog toga je režim odgovorio represijom. Palice, suzavci, vodeni topovi, hapšenja i pritvaranja. Više od četrdeset mladih ljudi, uključujući četiri maloljetna učenika iz Genove su uhapšeni. Tražimo da ih sve odmah oslobodite. Bijes i neredi su legitimni i potrebni u borbi protiv krize, nepravde i izrabljivanja.

Dan nakon masovnog prosvjeda, unatoč praznim ulicama, građani ne odustaju. Razgovara se o generalnom štrajku, a studenti su nastavili blokirati fakultete.

Idući veći prosvjed najavljen je za 22. prosinca kada bi Senat trebao glasati o reformi visokog obrazovanja.

Ivana Ribar

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve