Ujedinjeni protiv krize – preko 100 000 građana Italije prosvjedovalo protiv Vlade

14. prosinca 2010. talijanski građanski pokret Ujedinjeni protiv krize nazvao je Danom D. dan u kojemu su predstavnici glasali o povjerenju Berlusconijevoj Vladi. 14. prosinca Senat i Camera, gornji i donji parlament dali su podršku vladajućoj partiji.

Kada je u donjem domu, malo prije dva sata poslijepodne Berlusconi ostao na čelu države sa 134 glasa za i 131 glas protiv, u Rimu su se oglasili nezadovoljni građani.

Studenti su se u ranojutarnjim satima počeli okupljati ispred sveučilišta La Sapienza gdje su čekali kolege iz drugih gradova.

Prosvjedi su se paralelno odvijali i u Genovi, Torinu, Veneciji… U Milanu je nakratko blokirana burza, a u Palermu aerodrom.

Uz studente, koji se oštro protive predloženoj reformi visokog obrazovanja, na ulice su izašli i mnogi radnici, imigranti te stanovnici L’Acquille, koji još od razornog potresa u travnju 2009. žive u improviziranim šatorima.

Studenti, uz potporu profesora i istraživača već tjednima okupiraju sveučilišta i institute diljem Italije, prosvjeduju i blokiraju prometnice kako bi pritisnuli Vladu da odustane od reforme koja ukida socijalne stipendije, rad na neodređeno vrijeme istraživačima, autonomiju sveučilišta i donosi još niz štetnih promjena u talijanski sustav visokog obrazovanja privatizirajući i elitizirajući ga.

Radnicima su pod izlikom krize smanjene plaće i ukinuta osnovna prava, a mnogi imigranti ih nikada nisu ni mogli steći.

Policija je okružila zgradu Parlamenta do koje su prosvjednici pokušavali doći. Ratno stanje je trajalo satima, a kulminiralo je na Piazzi del Popolo. Ranjeno je stotinjak ljudi, a privedeno njih 47.

Mediji su, kao i obično, naglasak stavili na ulične nerede. Povod neredima i policijska brutalnost rijetko su se spominjali. Ministarstvo unutarnjih poslova strogo je osudilo nasilje, naglašavajući kako takvim prosvjedima na ulicama Rima nema mjesta i kako će se kazne pooštriti. Za nerede je optužena šačica ekstremista, uglavnom anarhista. Ta šačica nezadovoljnika prešla je brojku od 100 000 građana; građana kojima su ukinuta sva socijalna prava i koji više nemaju izbora nego se glasno oduprijeti štetnoj Berlusconijevoj politici.

U izvještaju nakon prosvjeda jedan je student napisao:

Ne postoje ekstremističke skupine. Izmislili su ih oni koji se boje promjena. Jučer su se na ulicama borili studenti, radnici, imigranti. Oni koji žele promijeniti ovaj nepravedni i koruptivni sustav. Ne postoje ekstremističke skupine. Postoji gnjevno društvo spremno na borbu, što uistinu plaši vladajuće. Zbog toga je režim odgovorio represijom. Palice, suzavci, vodeni topovi, hapšenja i pritvaranja. Više od četrdeset mladih ljudi, uključujući četiri maloljetna učenika iz Genove su uhapšeni. Tražimo da ih sve odmah oslobodite. Bijes i neredi su legitimni i potrebni u borbi protiv krize, nepravde i izrabljivanja.

Dan nakon masovnog prosvjeda, unatoč praznim ulicama, građani ne odustaju. Razgovara se o generalnom štrajku, a studenti su nastavili blokirati fakultete.

Idući veći prosvjed najavljen je za 22. prosinca kada bi Senat trebao glasati o reformi visokog obrazovanja.

Ivana Ribar

Vezani članci

  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvrajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo, odnosno ono što autor teksta naziva Nietzscheovim neobičnim idejnim koktelom „aristokratskog radikalizma“, a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika neoliberalizma. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. “antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donisi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u svojem „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, izrabljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve