Većina britanskih studenata neće otplatiti svoje studentske zajmove

Prema internim vladinim podacima koje je britanski list The Independent dobio na uvid ove nedjelje, predviđa se da će tek manjina studenata koji plaćaju školarine biti u stanju u potpunosti ih otplatiti. Britanski ministri vjeruju da će najveći broj diplomaca provesti čitav svoj životni vijek plaćajući mjesečne rate za zajam i kamate, no neće uspjeti u potpunosti otplatiti dug.


Podsjećamo, prošlog su četvrtka britanski zastupnici izglasali povećanje maksimalnog iznosa školarine s 3,290 na 9,000 funti, što je gotovo trostruko povećanje. Vlada opravdava ovo povećanje činjenicom da će studentski zajmovi omogućiti studiranje svima, čak i manje imućnima, jer će zajmove morati početi otplaćivati tek nakon što se zaposle i jedino ukoliko budu imali prihode više od 21,000 funti. Vlada se hvali svojim progresivnim pristupom otplaćivanju zajmova, budući da će studenti morati izdvajati 9% od iznosa svojih prihoda, što znači da neće pretjerano opterećivati manje imućne, a više imućni plaćat će više iznose.

Međutim, kako i sami vladini podaci otkrivaju, ovaj je sustav u konačnici neodrživ. Razlog tomu je što će rast kamata i inflacije tokom godina postupno uvećavati iznos cjelokupnog duga, zbog čega će svoje dugove biti u mogućnosti u potpunosti otplatiti samo manjina diplomiranih studenata, oni koji budu imali najviša primanja. Svi ostali za mjesečne će rate izdvajati iznose koji će jedva pokrivati kamate i inflaciju, te će tako biti opterećeni dugom i do 30 godina (nakon čega će njihov dug biti otpisan, odnosno teret otplate prebacit će se natrag na državu, tj. porezne obveznike, samo ovaj put uvećan za kamate).

U najboljem slučaju, predviđa se da će najviše polovica diplomaca ikad podmiriti svoje studentske zajmove; do 60% diplomaca neće ih nikada u potpunosti otplatiti.

Drugim riječima, umjesto da bude progresivan, ovakav način financiranja obrazovanja je sve samo ne to: budući da će moći izdvajati veće iznose za otplatu zajmova, imućniji će se studenti prije rješiti svojih dugova a time i manje ih platiti, dok će manje imućni studenti, uslijed akumuliranih kamata i inflacije, platiti veći iznos, neće nikad uspjeti otplatiti u potpunosti svoje dugove, te će provesti gotovo čitav radni vijek opterećeni studentskim zajmom.

Maša Pijade

Vezani članci

  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 28. lipnja 2020. Nemiri Stonewalla "Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
  • 21. lipnja 2020. Voziti automobil u doba nejednakosti "Kada časopis poznatiji po recenzijama stranih superautomobila i domaćih nabrijanih vozila te uredničkoj politici koja izaziva kontroverze jedino kada napada terence (u prilog monovolumenima i automobilima) istakne priču o Oliveru, obiteljskom automobilu Jasona M. Vaughna marke Subaru, koji je prešao 418 000 kilometara, u članku pod naslovom “The Fear of Failure” („Strah od neuspjeha“), to je svakako znak da živimo u vremenima opscene nejednakosti."
  • 21. lipnja 2020. Prava definicija „privatnog vlasništva“ "Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."
  • 14. lipnja 2020. Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.
  • 14. lipnja 2020. Trudeauov odgovor na rad policije i rasnu pravdu samo je prazna gesta Platitude centrističkih političara poput kanadskog premijera Justina Trudeaua i njihovo korištenje prilika za simboličku kooptaciju antirasističkih društvenih pokreta slaba su zamjena za strukturno adresiranje mehanizama i institucija koje potiču i održavaju rasizam, fenomen koji nikako nije ograničen na kontekst SAD-a.
  • 14. lipnja 2020. Rezervna armija – pandemijsko izdanje "Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju."
  • 7. lipnja 2020. Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve