Maša Pijade

Većina britanskih studenata neće otplatiti svoje studentske zajmove

Prema internim vladinim podacima koje je britanski list The Independent dobio na uvid ove nedjelje, predviđa se da će tek manjina studenata koji plaćaju školarine biti u stanju u potpunosti ih otplatiti. Britanski ministri vjeruju da će najveći broj diplomaca provesti čitav svoj životni vijek plaćajući mjesečne rate za zajam i kamate, no neće uspjeti u potpunosti otplatiti dug.

Podsjećamo, prošlog su četvrtka britanski zastupnici izglasali povećanje maksimalnog iznosa školarine s 3,290 na 9,000 funti, što je gotovo trostruko povećanje. Vlada opravdava ovo povećanje činjenicom da će studentski zajmovi omogućiti studiranje svima, čak i manje imućnima, jer će zajmove morati početi otplaćivati tek nakon što se zaposle i jedino ukoliko budu imali prihode više od 21,000 funti. Vlada se hvali svojim progresivnim pristupom otplaćivanju zajmova, budući da će studenti morati izdvajati 9% od iznosa svojih prihoda, što znači da neće pretjerano opterećivati manje imućne, a više imućni plaćat će više iznose.

Međutim, kako i sami vladini podaci otkrivaju, ovaj je sustav u konačnici neodrživ. Razlog tomu je što će rast kamata i inflacije tokom godina postupno uvećavati iznos cjelokupnog duga, zbog čega će svoje dugove biti u mogućnosti u potpunosti otplatiti samo manjina diplomiranih studenata, oni koji budu imali najviša primanja. Svi ostali za mjesečne će rate izdvajati iznose koji će jedva pokrivati kamate i inflaciju, te će tako biti opterećeni dugom i do 30 godina (nakon čega će njihov dug biti otpisan, odnosno teret otplate prebacit će se natrag na državu, tj. porezne obveznike, samo ovaj put uvećan za kamate).

U najboljem slučaju, predviđa se da će najviše polovica diplomaca ikad podmiriti svoje studentske zajmove; do 60% diplomaca neće ih nikada u potpunosti otplatiti.

Drugim riječima, umjesto da bude progresivan, ovakav način financiranja obrazovanja je sve samo ne to: budući da će moći izdvajati veće iznose za otplatu zajmova, imućniji će se studenti prije rješiti svojih dugova a time i manje ih platiti, dok će manje imućni studenti, uslijed akumuliranih kamata i inflacije, platiti veći iznos, neće nikad uspjeti otplatiti u potpunosti svoje dugove, te će provesti gotovo čitav radni vijek opterećeni studentskim zajmom.

Maša Pijade

14. prosinca 2010.
Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka