Maša Pijade
14. prosinca 2010.
Većina britanskih studenata neće otplatiti svoje studentske zajmove
Prema internim vladinim podacima koje je britanski list The Independent dobio na uvid ove nedjelje, predviđa se da će tek manjina studenata koji plaćaju školarine biti u stanju u potpunosti ih otplatiti. Britanski ministri vjeruju da će najveći broj diplomaca provesti čitav svoj životni vijek plaćajući mjesečne rate za zajam i kamate, no neće uspjeti u potpunosti otplatiti dug.
Podsjećamo, prošlog su četvrtka britanski zastupnici izglasali povećanje maksimalnog iznosa školarine s 3,290 na 9,000 funti, što je gotovo trostruko povećanje. Vlada opravdava ovo povećanje činjenicom da će studentski zajmovi omogućiti studiranje svima, čak i manje imućnima, jer će zajmove morati početi otplaćivati tek nakon što se zaposle i jedino ukoliko budu imali prihode više od 21,000 funti. Vlada se hvali svojim progresivnim pristupom otplaćivanju zajmova, budući da će studenti morati izdvajati 9% od iznosa svojih prihoda, što znači da neće pretjerano opterećivati manje imućne, a više imućni plaćat će više iznose.
Međutim, kako i sami vladini podaci otkrivaju, ovaj je sustav u konačnici neodrživ. Razlog tomu je što će rast kamata i inflacije tokom godina postupno uvećavati iznos cjelokupnog duga, zbog čega će svoje dugove biti u mogućnosti u potpunosti otplatiti samo manjina diplomiranih studenata, oni koji budu imali najviša primanja. Svi ostali za mjesečne će rate izdvajati iznose koji će jedva pokrivati kamate i inflaciju, te će tako biti opterećeni dugom i do 30 godina (nakon čega će njihov dug biti otpisan, odnosno teret otplate prebacit će se natrag na državu, tj. porezne obveznike, samo ovaj put uvećan za kamate).
U najboljem slučaju, predviđa se da će najviše polovica diplomaca ikad podmiriti svoje studentske zajmove; do 60% diplomaca neće ih nikada u potpunosti otplatiti.
Drugim riječima, umjesto da bude progresivan, ovakav način financiranja obrazovanja je sve samo ne to: budući da će moći izdvajati veće iznose za otplatu zajmova, imućniji će se studenti prije rješiti svojih dugova a time i manje ih platiti, dok će manje imućni studenti, uslijed akumuliranih kamata i inflacije, platiti veći iznos, neće nikad uspjeti otplatiti u potpunosti svoje dugove, te će provesti gotovo čitav radni vijek opterećeni studentskim zajmom.
Međutim, kako i sami vladini podaci otkrivaju, ovaj je sustav u konačnici neodrživ. Razlog tomu je što će rast kamata i inflacije tokom godina postupno uvećavati iznos cjelokupnog duga, zbog čega će svoje dugove biti u mogućnosti u potpunosti otplatiti samo manjina diplomiranih studenata, oni koji budu imali najviša primanja. Svi ostali za mjesečne će rate izdvajati iznose koji će jedva pokrivati kamate i inflaciju, te će tako biti opterećeni dugom i do 30 godina (nakon čega će njihov dug biti otpisan, odnosno teret otplate prebacit će se natrag na državu, tj. porezne obveznike, samo ovaj put uvećan za kamate).
U najboljem slučaju, predviđa se da će najviše polovica diplomaca ikad podmiriti svoje studentske zajmove; do 60% diplomaca neće ih nikada u potpunosti otplatiti.
Drugim riječima, umjesto da bude progresivan, ovakav način financiranja obrazovanja je sve samo ne to: budući da će moći izdvajati veće iznose za otplatu zajmova, imućniji će se studenti prije rješiti svojih dugova a time i manje ih platiti, dok će manje imućni studenti, uslijed akumuliranih kamata i inflacije, platiti veći iznos, neće nikad uspjeti otplatiti u potpunosti svoje dugove, te će provesti gotovo čitav radni vijek opterećeni studentskim zajmom.
Maša Pijade