Otvoreno pismo predsjednicima sindikalnih središnjica

Matko Utrobičić, potpredsjednik sindikata radnika HEP-a TEHNOS, nezadovoljan sporazumom koji je sindikalna vrhuška zaključila s Vladom 23. studenog prošle godine iznevjerivši tako preko 700 000 ljudi koji su potpisali za referendum, uputio je otvoreno pismo šestorici sindikalnih lidera. Pismo objavljeno u današnjem Zarezu donosimo u cijelosti.

Poštovana gospodo!

Zbog namjere Vlade RH, a pod pritiskom određenih krugova iz EU i krupnog kapitala, da mijenja radno zakonodavstvo u smislu anuliranja odredbi ZOR-a koje govore o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora, organizirali ste ljetos prikupljanje potpisa za održavanje referenduma na kojem su se građani trebali izjasniti prihvaćaju li najavljene izmjene zakona, a rezultat referenduma bio bi obvezujući za Vladu RH. Uspjeh peticije bio je izvanredan – prikupljeno je preko 717 000 pravovaljanih potpisa građana. Time je, istina na kratko, ljudima vraćena vjera u sindikate koja je u protekla 2 desetljeća ozbiljno poljuljana zbog niza negativnih događaja koji su se dogodili na štetu radnika, a da to nije izazvalo ozbiljnu sindikalnu reakciju.

Puno puta za takvo nereagiranje razlozi su se tražili u situaciji u kojoj se država nalazi, dijelovi teritorija bili su okupirani, čekalo se oslobađanje i rizično je bilo svako zaoštravanje situacije da se ne dobije epitet rušilačkih namjera i stvaranja problema mladoj državi. To što su ONI u vrijeme stvaranja države i pogibanja cvijeta mladosti za tu državu neumorno provodili privatizaciju i kutlerizaciju te razvijali model pljački koji se u svoj svojoj tragičnosti razgolićuje zadnjih mjeseci, nikoga nije bilo briga niti je tko spominjao. U isto to vrijeme niti politička oporba nije bila ništa bolja kada je, primjerice, pasivno promatrala derogiranje volje građana Zagreba kod izbora gradonačelnika sa sramotnim objašnjenjem da se ne smije dozvoliti oporbena situacija u metropoli.

A da se vratimo referendumu… Kada su se vlasti ljetos suočile s tolikim brojem potpisa građana, koji su predstavljali ne samo protivljenje namjeri Vlade RH da mijenja Zakon o radu nego i generalnu osudu jednog modela vladanja, uplašili su se i pokrenuli su mašineriju Ustavnog suda kako bi izvrdali jasne odredbe Ustava RH i obveze koje po tom istom Ustavu mora izvršiti Sabor RH.

Odluku Ustavnog suda s pravom ste dočekali žestokom verbalnom paljbom i najavili daljnje radikalne akcije ako vlasti ustraju na ignoriranju volje građana. Poslije svega toga otišli ste na famozni sastanak u Vladu RH i pristali na nešto što nikada niste smjeli prihvatiti. Time ste pri punoj svijesti pristali da vam ošišaju kosu, za razliku od biblijskog Samsona kojeg su prethodno trebali na prijevaru uspavati kako bi mu to mogli učiniti. Građane ste zbunili i iznevjerili, mnoge sindikaliste razočarali. Teško mi je u ovom trenutku pogledati u oči šestorici kolega koje sam nagovorio da se jedno jutro, ovogodišnjeg ljeta, uputimo iz HEP-ovog radničkog odmarališta u Rogaču na otoku Šolti, u Split, u Marmontovu ulicu potpisati peticiju, kupiti poslije na splitskoj tržnici neke potrepštine i vratiti se trajektom našim obiteljima u odmaralište.

Da se razumijemo, ja uopće ne mislim podcjenjivati odredbe Sporazuma kojeg ste s Vladom RH potpisali i sadržaj kojih je objavljen u dnevnom tisku. Iako ste nekim odredbama Sporazuma neovlašteno preuzeli prerogative Sabora (odredba Ustava o broju potpisa za referendum), to su značajni i bitni pomaci, ali to je preniska cijena koja nam je ‘plaćena’ za napuštanje principa od kojeg se nikako nije trebalo odstupiti.

Ključna stvar u kojoj ste pogriješili leži u činjenici što Vlada RH može istekom listopada 2011. god. ponovno predložiti iste izmjene ZOR-a, a zbog čega smo ovog ljeta provodili sakupljanje potpisa građana za peticiju o referendumu na kojem bi se građani, očekivano, izjasnili protiv predloženih izmjena ZOR-a. Da je rasplet događaja bio takav, Vlada RH te promjene ZOR-a ne bi mogla predložiti više nikako. Ova činjenica dokazuje da su svi građani koji su dali potpis na peticiju, činom vašeg potpisivanja Sporazuma s Vladom RH prevareni. Pristati na referendum s izmijenjenim referendumskim pitanjem koje tretira sasvim drugu problematiku i u vremenu koje nema veze s aktualnim trenutkom, predstavlja ponižavajući čin i anuliranje snage koju su sindikati prikupljenim potpisima dobili.

Tvrdim, da ste bili do kraja principijelni i ako treba i radikalnim akcijama izborili referendum odnosno ”prisilili” Sabor da donese odluku o njegovom provođenju, sve ovo postignuto u ovom Sporazumu s Vladom RH bilo riješeno po logici automatizma, zato što bi vas druga strana doživljavala kao jake igrače, vrijedne maksimalnog poštovanja. Dakako, ne treba ni spominjati kako bi to odjeknulo među članstvom i kakvu bi to vjeru vratilo stotinama tisuća građana, potpisnika peticije, u mogućnost da budu protagonisti društvenih događanja. Pored ovog, nije mi jasno kako ste tako krucijalnu odluku odnosno Sporazum, mogli potpisati bez verifikacije središnjih tijela svake sindikalne središnjice.

Ono što me najviše žalosti je činjenica što duže vrijeme možemo zaboraviti na potporu građana bilo kakvoj peticiji, pa i onoj gdje će biti dovoljno 200 tisuća potpisa jer smo ih duboko razočarali i doveli u stanje da nisu sigurni hoće li se i u nekom sličnom budućem trenutku posložiti sindikalna ekipa koja će pasti na Vladine žalopojke kako nam nema Europe ako još drastičnije ne izmijenimo ZOR u smislu daljnje liberalizacije tržišta radne snage (čitaj: davanja otkaza uz minimalni trošak).

Situacija u Hrvatskoj je bremenita. U svakoj zemlji u sličnoj situaciji uloga sindikata je strašno važna. Ovim činom vi ste postali nevažni, a pred našim članstvom je još puno teških dana. Primjerice, ulazimo u vrijeme velikog restrukturiranja HEP-a i u skladu s zakonodavstvom, opet EU-a, tj. njihovim energetskim zakonima, slijedi izdvajanje reguliranih djelatnosti (prijenos i distribucija) iz sustava HEP-a. Ono što ostane u HEP-u, a vrijedi, je hidro potencijal i opskrba potrošača (prodaja el. energije) koje će se naći na meti bogatih svjetskih energetskih korporacija, sa željom da kupe naše nacionalno bogatstvo ispod cijene uz pomoć domaćih insajdera i drugih potkupljivača. O problemima i posljedicama za radnike u tim procesima ne treba niti govoriti (znam da će neki reći koga briga za HEP, dobro je njima, ali samo slijepci ne vide da se radi o prioritetnom nacionalnom interesu).

Da smo ovo oko referenduma odradili kako valja, lako bi animirali javnost da se odazove potpisivanju peticije kojom se traži provedba referenduma kojim bi se građani izjasnili jesu li za donošenje zakona koji bi propisao da se samo kvalificiranom većinom u Saboru može donijeti odluka o prodaji hrvatskih hidroelektrana koje predstavljaju nacionalno blago i čimbenik energetske neovisnosti, s reperkusijama na nacionalnu sigurnost. Poslije ovakvog epiloga s ovim referendumom nisam siguran da slična situacija oko pitanja prodaje hidroelektrana i eventualne podrške građana peticiji, a poslije sindikalnog odlaska u Vladu RH, ne bi završila Sporazumom po kojem će se održati referendum s pitanjem: “jeste li za to da se pravo na poticaj u maslinarstvu ostvaruje za zasađenih 50 stabala maslina, umjesto dosadašnjih 100 stabala?”

Ovim javnim obraćanjem ne mislim vam pripisivati loše namjere. Vi jednostavno morate shvatiti da ste pogriješili i potezom pera poništili povjerenje i nadu građana, te unaprijed osudili na propast sve slične akcije koje će razvoj situacije u Hrvatskoj nalagati. Vi ste se naprosto delegitimirali da budete bilo kakav ozbiljan faktor u društvenim i socijalnim zbivanjima i da bilo što napravite krucijalno u zaštiti interesa ugroženih društvenih skupina. U ovom trenutku u te skupine u Hrvatskoj, na žalost, prvenstveno spadaju radnici.

Također, namjera ovog dopisa nije naglašavanje implicitnog žala što nije došlo do gužve i nereda u državi kako bi se isprovocirali prijevremeni izbori i dodalo materijala za novinske naslovnice i povećanje njihove tiraže. Naprotiv, ne veseli me puno ni dolazak ovih drugih na vlast, koji u svojim redovima i dalje drže aktivnima protagoniste provedbe najneoliberalnijih mjera, u kratkom periodu njihovog vladanja. Ili kraće, sa sindikalnog stajališta, ne zanima me provenijencija niti ovih, niti onih. Zanima me red u ovoj zemlji i odgovor na pitanje da li vlast obnaša svoju dužnost u interesu naroda ili taj narod vodi u propast i siromaštvo velikim zaduženjima i prodajom nacionalnog dobra.

Na kraju, s obzirom da ste ovako postupili, držim da bi bilo primjereno da se ispričate gospođi Omejec i svim sucima Ustavnog suda, kao i svima onima koji su stavili potpis na sindikalnu peticiju zato što ste vladajućima prodali vrijeme i svojim činom doprinijeli njihovoj uljuljanosti u predizbornoj nirvani i lažnoj nadi dobivanja mandata za nastavak agonije, moralnog rastakanja društva i institucionaliziranja laži.

Nadam se da ste svoje pogreške svjesni i da ćete dalje postupati u skladu sa svojom savješću.

Medije ne okrivljujte za manipulaciju javnošću, zato što ljudi nisu glupi i čim je vijest objavljena, a prije objave komentara poznatih komentatora i uglednih osoba, građani su shvatili da ste nasjeli na veliku obmanu vlasti, a negativno su ocijenili i vaše potpuno odstupanje od retorike kojom ste zasipali javnost, držeći pitanje referenduma pitanjem časti , ponosa i principa sindikata i svih onih 700 tisuća građana koji su se za njega zalagali.

Lijep pozdrav,
Matko Utrobičić

(Potpisnik ovog pisma aktivnim sindikalnim radom bavi se od 1991. godine, a razdoblju 2006.-2009. god. bio je predsjednik sindikata TEHNOS u HEP-u. S ovim pismom upoznao je delegate Skupštine TEHNOS-a, koja se održala 03. prosinca 2010. i na kojoj su delegati aklamacijom podržali stavove iz ovog pisma. Objavljeno u Zarezu 19. siječnja 2011.)

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve