Otvoreno pismo predsjednicima sindikalnih središnjica

Matko Utrobičić, potpredsjednik sindikata radnika HEP-a TEHNOS, nezadovoljan sporazumom koji je sindikalna vrhuška zaključila s Vladom 23. studenog prošle godine iznevjerivši tako preko 700 000 ljudi koji su potpisali za referendum, uputio je otvoreno pismo šestorici sindikalnih lidera. Pismo objavljeno u današnjem Zarezu donosimo u cijelosti.

Poštovana gospodo!

Zbog namjere Vlade RH, a pod pritiskom određenih krugova iz EU i krupnog kapitala, da mijenja radno zakonodavstvo u smislu anuliranja odredbi ZOR-a koje govore o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora, organizirali ste ljetos prikupljanje potpisa za održavanje referenduma na kojem su se građani trebali izjasniti prihvaćaju li najavljene izmjene zakona, a rezultat referenduma bio bi obvezujući za Vladu RH. Uspjeh peticije bio je izvanredan – prikupljeno je preko 717 000 pravovaljanih potpisa građana. Time je, istina na kratko, ljudima vraćena vjera u sindikate koja je u protekla 2 desetljeća ozbiljno poljuljana zbog niza negativnih događaja koji su se dogodili na štetu radnika, a da to nije izazvalo ozbiljnu sindikalnu reakciju.

Puno puta za takvo nereagiranje razlozi su se tražili u situaciji u kojoj se država nalazi, dijelovi teritorija bili su okupirani, čekalo se oslobađanje i rizično je bilo svako zaoštravanje situacije da se ne dobije epitet rušilačkih namjera i stvaranja problema mladoj državi. To što su ONI u vrijeme stvaranja države i pogibanja cvijeta mladosti za tu državu neumorno provodili privatizaciju i kutlerizaciju te razvijali model pljački koji se u svoj svojoj tragičnosti razgolićuje zadnjih mjeseci, nikoga nije bilo briga niti je tko spominjao. U isto to vrijeme niti politička oporba nije bila ništa bolja kada je, primjerice, pasivno promatrala derogiranje volje građana Zagreba kod izbora gradonačelnika sa sramotnim objašnjenjem da se ne smije dozvoliti oporbena situacija u metropoli.

A da se vratimo referendumu… Kada su se vlasti ljetos suočile s tolikim brojem potpisa građana, koji su predstavljali ne samo protivljenje namjeri Vlade RH da mijenja Zakon o radu nego i generalnu osudu jednog modela vladanja, uplašili su se i pokrenuli su mašineriju Ustavnog suda kako bi izvrdali jasne odredbe Ustava RH i obveze koje po tom istom Ustavu mora izvršiti Sabor RH.

Odluku Ustavnog suda s pravom ste dočekali žestokom verbalnom paljbom i najavili daljnje radikalne akcije ako vlasti ustraju na ignoriranju volje građana. Poslije svega toga otišli ste na famozni sastanak u Vladu RH i pristali na nešto što nikada niste smjeli prihvatiti. Time ste pri punoj svijesti pristali da vam ošišaju kosu, za razliku od biblijskog Samsona kojeg su prethodno trebali na prijevaru uspavati kako bi mu to mogli učiniti. Građane ste zbunili i iznevjerili, mnoge sindikaliste razočarali. Teško mi je u ovom trenutku pogledati u oči šestorici kolega koje sam nagovorio da se jedno jutro, ovogodišnjeg ljeta, uputimo iz HEP-ovog radničkog odmarališta u Rogaču na otoku Šolti, u Split, u Marmontovu ulicu potpisati peticiju, kupiti poslije na splitskoj tržnici neke potrepštine i vratiti se trajektom našim obiteljima u odmaralište.

Da se razumijemo, ja uopće ne mislim podcjenjivati odredbe Sporazuma kojeg ste s Vladom RH potpisali i sadržaj kojih je objavljen u dnevnom tisku. Iako ste nekim odredbama Sporazuma neovlašteno preuzeli prerogative Sabora (odredba Ustava o broju potpisa za referendum), to su značajni i bitni pomaci, ali to je preniska cijena koja nam je ‘plaćena’ za napuštanje principa od kojeg se nikako nije trebalo odstupiti.

Ključna stvar u kojoj ste pogriješili leži u činjenici što Vlada RH može istekom listopada 2011. god. ponovno predložiti iste izmjene ZOR-a, a zbog čega smo ovog ljeta provodili sakupljanje potpisa građana za peticiju o referendumu na kojem bi se građani, očekivano, izjasnili protiv predloženih izmjena ZOR-a. Da je rasplet događaja bio takav, Vlada RH te promjene ZOR-a ne bi mogla predložiti više nikako. Ova činjenica dokazuje da su svi građani koji su dali potpis na peticiju, činom vašeg potpisivanja Sporazuma s Vladom RH prevareni. Pristati na referendum s izmijenjenim referendumskim pitanjem koje tretira sasvim drugu problematiku i u vremenu koje nema veze s aktualnim trenutkom, predstavlja ponižavajući čin i anuliranje snage koju su sindikati prikupljenim potpisima dobili.

Tvrdim, da ste bili do kraja principijelni i ako treba i radikalnim akcijama izborili referendum odnosno ”prisilili” Sabor da donese odluku o njegovom provođenju, sve ovo postignuto u ovom Sporazumu s Vladom RH bilo riješeno po logici automatizma, zato što bi vas druga strana doživljavala kao jake igrače, vrijedne maksimalnog poštovanja. Dakako, ne treba ni spominjati kako bi to odjeknulo među članstvom i kakvu bi to vjeru vratilo stotinama tisuća građana, potpisnika peticije, u mogućnost da budu protagonisti društvenih događanja. Pored ovog, nije mi jasno kako ste tako krucijalnu odluku odnosno Sporazum, mogli potpisati bez verifikacije središnjih tijela svake sindikalne središnjice.

Ono što me najviše žalosti je činjenica što duže vrijeme možemo zaboraviti na potporu građana bilo kakvoj peticiji, pa i onoj gdje će biti dovoljno 200 tisuća potpisa jer smo ih duboko razočarali i doveli u stanje da nisu sigurni hoće li se i u nekom sličnom budućem trenutku posložiti sindikalna ekipa koja će pasti na Vladine žalopojke kako nam nema Europe ako još drastičnije ne izmijenimo ZOR u smislu daljnje liberalizacije tržišta radne snage (čitaj: davanja otkaza uz minimalni trošak).

Situacija u Hrvatskoj je bremenita. U svakoj zemlji u sličnoj situaciji uloga sindikata je strašno važna. Ovim činom vi ste postali nevažni, a pred našim članstvom je još puno teških dana. Primjerice, ulazimo u vrijeme velikog restrukturiranja HEP-a i u skladu s zakonodavstvom, opet EU-a, tj. njihovim energetskim zakonima, slijedi izdvajanje reguliranih djelatnosti (prijenos i distribucija) iz sustava HEP-a. Ono što ostane u HEP-u, a vrijedi, je hidro potencijal i opskrba potrošača (prodaja el. energije) koje će se naći na meti bogatih svjetskih energetskih korporacija, sa željom da kupe naše nacionalno bogatstvo ispod cijene uz pomoć domaćih insajdera i drugih potkupljivača. O problemima i posljedicama za radnike u tim procesima ne treba niti govoriti (znam da će neki reći koga briga za HEP, dobro je njima, ali samo slijepci ne vide da se radi o prioritetnom nacionalnom interesu).

Da smo ovo oko referenduma odradili kako valja, lako bi animirali javnost da se odazove potpisivanju peticije kojom se traži provedba referenduma kojim bi se građani izjasnili jesu li za donošenje zakona koji bi propisao da se samo kvalificiranom većinom u Saboru može donijeti odluka o prodaji hrvatskih hidroelektrana koje predstavljaju nacionalno blago i čimbenik energetske neovisnosti, s reperkusijama na nacionalnu sigurnost. Poslije ovakvog epiloga s ovim referendumom nisam siguran da slična situacija oko pitanja prodaje hidroelektrana i eventualne podrške građana peticiji, a poslije sindikalnog odlaska u Vladu RH, ne bi završila Sporazumom po kojem će se održati referendum s pitanjem: “jeste li za to da se pravo na poticaj u maslinarstvu ostvaruje za zasađenih 50 stabala maslina, umjesto dosadašnjih 100 stabala?”

Ovim javnim obraćanjem ne mislim vam pripisivati loše namjere. Vi jednostavno morate shvatiti da ste pogriješili i potezom pera poništili povjerenje i nadu građana, te unaprijed osudili na propast sve slične akcije koje će razvoj situacije u Hrvatskoj nalagati. Vi ste se naprosto delegitimirali da budete bilo kakav ozbiljan faktor u društvenim i socijalnim zbivanjima i da bilo što napravite krucijalno u zaštiti interesa ugroženih društvenih skupina. U ovom trenutku u te skupine u Hrvatskoj, na žalost, prvenstveno spadaju radnici.

Također, namjera ovog dopisa nije naglašavanje implicitnog žala što nije došlo do gužve i nereda u državi kako bi se isprovocirali prijevremeni izbori i dodalo materijala za novinske naslovnice i povećanje njihove tiraže. Naprotiv, ne veseli me puno ni dolazak ovih drugih na vlast, koji u svojim redovima i dalje drže aktivnima protagoniste provedbe najneoliberalnijih mjera, u kratkom periodu njihovog vladanja. Ili kraće, sa sindikalnog stajališta, ne zanima me provenijencija niti ovih, niti onih. Zanima me red u ovoj zemlji i odgovor na pitanje da li vlast obnaša svoju dužnost u interesu naroda ili taj narod vodi u propast i siromaštvo velikim zaduženjima i prodajom nacionalnog dobra.

Na kraju, s obzirom da ste ovako postupili, držim da bi bilo primjereno da se ispričate gospođi Omejec i svim sucima Ustavnog suda, kao i svima onima koji su stavili potpis na sindikalnu peticiju zato što ste vladajućima prodali vrijeme i svojim činom doprinijeli njihovoj uljuljanosti u predizbornoj nirvani i lažnoj nadi dobivanja mandata za nastavak agonije, moralnog rastakanja društva i institucionaliziranja laži.

Nadam se da ste svoje pogreške svjesni i da ćete dalje postupati u skladu sa svojom savješću.

Medije ne okrivljujte za manipulaciju javnošću, zato što ljudi nisu glupi i čim je vijest objavljena, a prije objave komentara poznatih komentatora i uglednih osoba, građani su shvatili da ste nasjeli na veliku obmanu vlasti, a negativno su ocijenili i vaše potpuno odstupanje od retorike kojom ste zasipali javnost, držeći pitanje referenduma pitanjem časti , ponosa i principa sindikata i svih onih 700 tisuća građana koji su se za njega zalagali.

Lijep pozdrav,
Matko Utrobičić

(Potpisnik ovog pisma aktivnim sindikalnim radom bavi se od 1991. godine, a razdoblju 2006.-2009. god. bio je predsjednik sindikata TEHNOS u HEP-u. S ovim pismom upoznao je delegate Skupštine TEHNOS-a, koja se održala 03. prosinca 2010. i na kojoj su delegati aklamacijom podržali stavove iz ovog pisma. Objavljeno u Zarezu 19. siječnja 2011.)

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve