Medijske izjave Inicijative “Akademska solidarnost”, zadarskih nastavnika i plenuma

Na upravo završenoj tiskovnoj konferenciji Inicijative “Akademska solidarnost” pročitana je medijska izjava, kao i izjava nastavnica i nastavnika Sveučilišta u Zadru koji se tim činom uključuju u borbu protiv nametnutih zakonskih rješenja. Uz predstavnike Inicijative i zadarskih nastavnika, na konferenciji je izrečen i stav Uprave Filozofskog fakulteta, Hrvatskog filozofskog društva kao i plenuma Filozofskog fakulteta.


Izjava Inicijative akademske solidarnosti za konferenciju za tisak u srijedu, 2.veljače 2011.

U nedostatku argumenata i demokratske procedure, MZOŠ svakodnevno proizvodi iluziju konsenzusa oko izrade zakonskih prijedloga: kao u boljim totalitarnim praksama, pojavljuju se iznuđene podrške: dijela ravnatelja instituta (bez konsultacija sa zaposlenima na matičnim institucijama), rektorskoga zbora (čiji članovi iznova nastupaju bez rasprave na matičnim sveučilištima) i studentskih predstavnika (čija zastupnica nema nikakav legitimitet). Pritom svi tobože jednodušno zagovaraju prijedloge promjena zakonskih promjena koje nitko nije vidio, niti postoje u bilo kakvu pisanom obliku. Praksa ovakva rada pokazuje da se zakoni pišu za institucije EU i nedemokratske centre moći u sveučilišnoj i znanstvenoj zajednici, a nipošto za njezine članove i usuprot osnovnom javnom interesu – autonomnom sveučilištu, slobodnoj znanosti i općedostupnom i besplatnom visokom školstvu. Ako se dogodi privatizacija visokog školstva i znanosti, posve je jasno tko će zauzeti prvi red i umjesto javnog dobra pretvoriti sustav u privatni biznis.

Stoga smo prisiljeni ponoviti temeljne prigovore načinu na koji se i dalje pripremaju nacrti zakona koje je veći dio akademske zajednice tijekom javne rasprave odbacio u cijelosti, kao nepopravljive, budući da nepovratno izručuju ključno javno duhovno dobro Republike Hrvatske kapitalu i nadzoru političkih struktura. Prigovori su sljedeći:

1) Javnost nikada nije vidjela temeljitu, obrazloženu, autoritativnu i uvjerljivu analizu slabosti zakona koji su trenutačno na snazi, kao što nikada nisu ponuđena alternativna načela na temelju kojih bi valjalo prići izradi nacrta novih zakona.

2) Stavovi što ih je o nacrtima novih zakona donio niz institucija znanosti i visokog obrazovanja, kao što su HAZU, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu, Institut za etnologiju i folkloristiku, Pravni fakultet i Katolički bogoslovni fakultet, uz javnu podršku brojnih članova akademske zajednice – uporno se ignoriraju, kao “otpor pojedinaca i skupina”.

3) U sadašnja povjerenstva i radne skupine za procjenu “konstruktivnosti” preko tisuću pristiglih primjedbi na nacrte zakona uključene su osobe po logici svojih funkcija, ne po logici demokratskog zastupništva stavova članova akademske zajednice u tome posebnom pitanju od najvećeg javnog interesa. Isto zanemarivanje mišljenja članstva vidimo i kod predstavnika sindikata, a bojimo se i nagađati kako akademsku zajednicu zastupa predstavnik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

4) Tajnovit rad i strogo povjerljive odluke spomenutih, nezakonito osnovanih povjerenstava apsurdno se nazivaju “drugim krugom javne rasprave”, mada je javnosti i nadalje posve neizvjesno o čemu se i kako raspravlja, koje se primjedbe procjenjuju, te što će predlagatelj zakona na kraju odlučiti.

Nasuprot tome, na javnoj tribini “O duhu zakona: strategija razvoja znanosti i obrazovanja kao javnog dobra”, održanoj 27. siječnja 2011. u Studentskom centru, uz uvodna izlaganja uglednih članova akademske zajednice (između ostalih i tri člana HAZU) i sudjelovanje oko četiristo akademskih radnika i studenata s raznih sveučilišta i instituta, pokrenuta je prava, predmetu primjerena javna rasprava, te su usvojena četiri načela na kojima bi, nakon što se odbace trenutni neprihvatljivi nacrti zakonâ, valjalo graditi nove zakone o znanosti, obrazovanju i sveučilištu:

a) znanost i obrazovanje moraju djelovati u interesu čitavog društva, a ne privatnog kapitala;

b) znanost mora biti utemeljena na suradnji, a ne na natjecanju;

c) visoko obrazovanje mora biti potpuno javno financirano i svima dostupno;

d) ustroj akademske zajednice mora biti potpuno transparentan, što treba osigurati demokratskim nadzorom odozdo, a ne upletanjem politike u sveučilišnu autonomiju.

Izjava nastavnika i nastavnica Sveučilišta u Zadru

Mi niže potpisani nastavnici i nastavnice te suradnici i suradnice Sveučilišta u Zadru u svoje osobno ime izjavljujemo:

Slijedom javne rasprave o nacrtima Zakona o Sveučilištu, Zakona o znanosti i Zakona o visokom obrazovanju, smatramo svojom moralnom i profesionalnom obvezom ukazati na neprofesionalnost, netransparentnost i nedostatak kriterija u postupku izrade nacrta triju spomenutih zakonskih tekstova.

Držimo da je predlagatelj izradi ovih zakona pristupio bez ikakve sustavne analize stanja u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja, koja bi trebala biti temeljem svakog odgovornog reformskog zahvata u području znanosti i visokog obrazovanja. Na neznanstvenim temeljima ne može se reformirati sustav u kojem bi znanost trebala biti jedna od temeljnih djelatnosti i ključni orijentir u strategiji društvenog razvoja jedne zajednice.

Autonomija sveučilišta ne može biti mjesto pregovora jer je ona conditio sine qua non znanstvenog rada, slobode i komunikacije znanosti i obrazovanja, kao što ni sveučilište ne smije biti prostor za dalju komercijalizaciju znanosti, u službi interesa kapitala ili izravnog interesa te političkog nadzora države. Implikacije donošenja zakona na takvim polazištima dalekosežne su kako za svako hrvatsko sveučilište i znanstvenu ustanovu pojedinačno, tako i za akademsku zajednicu i društvo u cjelini.

Predlažemo stoga da se nacrti zakonskih tekstova na kojima rade prosudbene skupine povuku te da se pristupi temeljitoj analizi cjelokupnog nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja, na temelju koje bi postalo jasno što, zašto i na koji način valja reformirati. U izradi zakonskih rješenja kojima se reguliraju pitanja od neprijepornog javnog interesa, kao što su znanost, visoko obrazovanje i sveučilište, važno je omogućiti transparentnu javnu raspravu u kojoj bi sudjelovali svi zainteresirani društveni subjekti.

Isto tako, akademska zajednica u toj raspravi mora sudjelovati preko demokratski delegiranih predstavnika svih sveučilišta i znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj. Nedopustivo je da se temeljem proizvoljno utvrđenih kriterija onemogućuje zastupljenost Sveučilišta u Zadru i drugih institucija u pojedinim tijelima koja rade na tekstu zakonâ, kao što je sada slučaj s prosudbenom skupinom za Zakon o znanosti.

Načela kojima se mora voditi svaki prijedlog reforme nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja su:

a) potpuna autonomija sveučilišta u izboru sveučilišnih tijela i uprave, utvrđivanju i provođenju sveučilišnih studijskih programa i znanstvenih istraživanja;
b) javno financirano i pod jednakim uvjetima svima dostupno visoko obrazovanje na javnim sveučilištima;
c) javno financiranje znanstvenih istraživanja u institucijama nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja;
d) mogućnost napredovanja u znanstveno-nastavnim zvanjima temeljem osobne izvrsnosti, a ne u ovisnosti o uvjetima piramidalnog ustroja znanstveno-nastavnih radnih mjesta.

Zadar, 1. veljače 2011.

Doc. dr. sc. Rafaela Božić Šejić, Doc. dr. sc. Senka Božić-Vrbančić, Mr. sc. Ankica Bralić, Doc. dr. sc. Iva Grgić Maroević, Prof. dr. sc. Emil Hilje, Prof. dr. sc. Biljana Kašić, Marko Kapović, prof., Dr. sc. Marijana Kovačević, Prof. dr. sc. Anamarija Kurilić, Prof. dr. sc. Milenko Lončar, Dr. sc. Marko Lukić, Doc. dr. sc. Zdenka Matek Šmit, Antonija Mlikota, d. p. u., Tomislav Oroz, prof., Dubravka Saulan, prof., Mirna Sindičić, prof., Sofija Sorić, d. p. u., Ana Stanić, prof., Adrijana Vidić, prof., Doc. dr. sc. Babara Vodanović, Doc. dr. sc. Mario Vrbančić, Doc. dr. sc. Nikola Vuletić, Mario Županović, prof.

Ažurirani popis potpisnika izjave zadarskih nastavnika i nastavnica možete pronaći ovdje

Izjava podrške plenuma Inicijativi “Akademska solidarnost”

Plenum Filozofskog fakulteta izražava podršku “Akademskoj solidarnosti” – Inicijativi protiv predloženih zakona o visokom obrazovanju, sveučilištu i znanosti i njihovom pozivu na štrajk kao jedinom preostalom rješenju u borbi protiv nametnutih zakona i (eventualnih) ”izmjena” nastalih radom nedemokratski ustrojenih prosudbenih povjerenstava.

Predloženi zakoni, bez obzira na kozmetičke izmjene na kojima rade prosudbena povjerenstva bez ikakvog demokratskog legitimiteta, u konačnici će dovesti do: zatvaranja vrata sveučilišta većini građana RH zbog njihovog socijalnog statusa, ograničavanja znanosti na kratkoročne projekte u službi tržišta i privatnih interesa te privatizacije fakulteta i instituta. Prema dostupnim zaključcima spomenutih komisija: postignuta je suglasnost oko najproblematičnije stavke – financiranja sveučilišta putem programskog ugovora, a upisnine koje su medijskim izvrtanjima postale zalog ”besplatnog obrazovanja” su zapravo temelj za daljnje povećanje iznosa participacije koju će plaćati svi. Ono što dodatno zabrinjava su prijedlozi određenih članova povjerenstava o izjednačavanju privatnog i javnog visokog školstva, kao i određivanju upisnih kvota prema tržištu rada. Riječ je o konceptima koji pokazuju elementarno nerazumijevanje društvenih potreba i prioriteta. Takav pristup jasno ocrtava smjer u kojem se ovakva regulativa (zajedno sa svojim predlagačima i “prosuditeljima”) kreće što nikako nije i skretanje s evropskog puta čemu svjedoče i slične “reforme” u “obitelji evropskih naroda”.

Ovim putem pozivamo i studentsku populaciju da se aktivno pridruži nastavnicima u otporu ovakvim tendencijama jer je i njihov glas u tobože legitimnim prosudbenim skupinama zastupljen vršiteljicom dužnosti predsjednice Hrvatskog studentskog zbora koja je izabrana na sjednici spomenutog “koordinacijskog tijela” u trenutku kada na svim sveučilištima u Hrvatskoj nisu u potpunosti provedeni izbori novih studentskih predstavnika. Takav princip ne samo da podcrtava već spomenuta nedemokratska birokratska rješenja pri sastavljanju prosudbenih povjerenstava, nego po tko zna koji put otvara pitanja – kome Studentski zbor služi i za čije interese se bori? Indikativno je da se ovakvo “imenovanje” studentske predstavnice događa u trenutku kada je proces izbora na najvećem sveučilištu – onom Zagrebačkom – obavijen velom tajne zbog jasnih kršenja zakona, pravilnika i demokratske prakse na što smo zajedno sa četiri zagrebačka fakulteta i uz podršku Vijeća Filozofskog fakulteta, reagirali, tražeći poništavanje takvih izbora. Ne trebamo ni napominjati da se Sveučilište u Zagrebu na čelu sa rektorom nije još očitovalo o ovome zahtjevu čime postaju suodgovorni u provođenju ovakve travestije demokracije.

Jedini način borbe protiv ovakvih zakonskih rješenja i birokratske prakse vidimo u javnom otporu cijele akademske zajednice koja tim činom uspostavlja i temelje svoga budućeg organiziranja izvan sindikalne ustanove i Studentskog zbora koji svojim potezima još jednom pokazuju da djeluje neovisno o svojoj bazi uspostavljajući dijalog prije svega sa zakonodavcem, a ne sa svojim članstvom, tj. akademskim radnicima i studentima koji su velikom većinom odbili predložena rješenja kroz zaključke institucija na kojima su zaposleni ili na kojima studiraju.

Na otpor predloženim zakonima trebamo gledati kao na nastavak zajedničke borbe za izmjenu socijalne slike visokog školstva i potpuno javno financirano visoko obrazovanje što je preduvjet svim ostalim promjenama i reformama. Nametnutim rješenjima u cijelom javnom sektoru, kao i od političkih elita konsenzusom prihvaćenom smjeru u kojem se ekonomija i društvo trebaju kretati, treba se isto tako konsenzusom oduprijeti.

Vezani članci

  • 24. rujna, 2016 Izvor: Zagreb Pride, 2015. Društveni parametri coming-outa U razgovoru s Mariom Kikašem iz RAD.-a adresiramo pitanja odnosa LGBTIQ+ populacije i pokreta prema državi, koja adekvatne odgovore dobivaju tek napuštanjem terena rasprave o vrijednostima, odnosno njihovim smještanjem u historijski okvir, određen razvojem kapitalističkih odnosa i građanske države te historije opresije nad marginalnim i subverzivnim društvenim grupama. Iz toga proizlazi i perspektiva daljnjeg razvoja LGBTIQ+ pokreta prema razvijanju kapaciteta društvenih institucija za inkluziju marginaliziranih skupina. Dolazimo do zahtjeva za izgradnjom šire progresivne koalicije koja neće tek braniti postojeće kapacitete socijalne države već i graditi nove.
  • 21. rujna, 2016 Gustave Doré, „Vagabonds sur le pont d'Alcantara, a Tolède“. (izvor) Prema reartikulaciji otpora ekonomskom liberalizmu Aktualni politički trenutak nameće nam brojne teme, razumijevanjem kojih se stvaraju preduvjeti za uspješno emancipatorno političko organiziranje. Formiranje političkog polja u postsocijalističkoj Hrvatskoj, rast ekstremne desnice diljem Europe, odnos političke demokracije i ekonomskog liberalizma te struktura moći u Europskoj Uniji, neka su od pitanja koja smo otvorili u razgovoru s Danijelom Dolenec, docenticom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predsjednicom Upravnog odbora Instituta za političku ekologiju.
  • 19. rujna, 2016 Vasina ulica, Beograd
07.11.2012.
Za BESPLATNO OBRAZOVANJE!
 (Izvor: Facebook Zahtevamo BESPLATNO OBRAZOVANJE u Srbiji. Obrazovanje jeftine radne snage Implementacija neoliberalne agende u politiku obrazovanja u Srbiji započela je već početkom 1990-ih diskretnim povlačenjem države iz financiranja visokog obrazovanja i uvođenjem različitih modela „individualnog ulaganja u obrazovanje“. Prilagodba slobodnom tržištu intenzivirala se usprkos otporu studenata, a najava novog zakona o visokom obrazovanju pokazuje iste trendove. Posljedično, ova politika umanjuje dostupnost visokog obrazovanja velikom dijelu društva i uspješno antagonizira članove akademske zajednice, oslabljujući potencijal obrane javnog dobra. O visokom obrazovanju u Srbiji razgovarali smo s Jelenom Veljić iz Društvenog centra Oktobar.
  • 18. rujna, 2016 Prosvjed „Britain Needs a Pay Rise“ u Londonu 18. 10. 2014. godine. Foto: MB. Kako do mobilizacije: lijeve stranke i sindikati na Balkanu Prenosimo tekst o mogućnostima zajedničkog djelovanja na mobilizaciji i stvaranju lijevih alternativa na Balkanu, ali i preprekama ostvarenju dugoročne zajedničke strategije, nastao u razgovoru sa sindikalistima i političkim aktivistima iz regije: „Osnovni problem elektoralističke strategije koja nade polaže u dovođenje proradničke partije na vlast jest pogrešno razumijevanje odnosa moći u kapitalističkoj državi, odnosno vjerovanje u to da samim osvajanjem vlasti nominalno radničke stranke osvajaju i moć potrebnu za reformiranje sustava u korist radništva.“
  • 15. rujna, 2016 Svečano otvaranje službenih prostorija Hrvatskog generalskog zbora u ulici Jurja Habdelića u Zagrebu. Na slici Damir Boras. (Izvor: HINA/ Dario GRZELJ/ dag/ 2.9.2016 - autorska prava su zaštićena, nije dozvoljeno preuzimanje, prenošenje i redistribuiranje sadržaja Hine) Novi pokušaj discipliniranja „neposlušnog“ fakulteta Inicijativa predstavnika i zamjenika Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta te Studentski zbor FFZG-a oglasili su se povodom recentnog poništavanja odluke o razrješenju dekana Previšića. Senat Sveučilišta na čelu s rektorom Borasom jasno se pozicionirao uz bok s Previšićem, proglasivši odluke Fakultetskog vijeća nezakonitima zbog navodne nepravilnosti u izboru studentskih predstavnika. Nastavno na događanja vezana uz odbijanje ugovora o suradnji KBF-a i FFZG-a, kao i nedavnih tužbi pomoću kojih dekan pokušava zastrašiti članove Vijeća, riječ je o još jednom pokušaju utišavanja akademske većine koja odbija pristati na autoritarno upravljanje Fakultetom.
  • 9. rujna, 2016 Crvena zastava i stisnuta šaka na Prvomajskoj proslavi u Madridu 2006. godine (izvor: Soman prema Creative Commons licenci). Perspektive ljevice u Hrvatskoj Imajući u vidu da definicija ljevice u hrvatskoj politici odavno podrazumijeva „najmanje desnu“ parlamentarnu poziciju, predstoje nam još jedni u nizu parlamentarnih izbora nakon kojih ona neće imati saborske predstavnike. Time je naglašena diskrepancija između razvoja ljevice u oblastima teorijskog i medijskog rada u odnosu na političko organiziranje na terenu i konkretne političke borbe. U ovom prilogu donosimo analizu trenutnog stanja ljevice u Hrvatskoj, čime nastojimo otvoriti prostor za raspravu o njezinom daljnjem organizacijskom razvoju.
  • 7. rujna, 2016 „Štićenici“ detencijskog centra za ilegalne imigrante Amygdaleza u Grčkoj, oskudno odjeveni i obuveni. Veljača, 2015. godine (izvor: DTRocks prema Creative Commons licenci). Migracije kao oblik adaptivne strategije Nasuprot aktualnim uvriježenim mitovima o „migrantskoj krizi“, migracije su temeljni i formativni element gotovo svih ljudskih društava. Ksenofobna i panična retorika prisutna u mainstream medijima služi obrani „krhkih zidina“ Tvrđave Europe i imperijalističkih politika Globalnog sjevera. Taj diskurs nužno je raskrinkati, a aktualna migracijska zbivanja sagledati u historijskom i globalno-političkom kontekstu kako bismo spoznali obim problema i radili na sustavnim rješenjima. Naš sugovornik na ovu temu bio je Drago Župarić-Iljić iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
  • 6. rujna, 2016 Zastave Europske unije ispred sjedišta Europske komisije (izvor: Amio Cajander prema Creative Commons licenci). Europski radnički identitet otvara prostor širenju borbe S Artanom Sadikuom, teoretičarom i aktivistom iz Skopja, razgovarali smo o implikacijama koje za zemlje-članice predstavlja izlazak, odnosno ostanak u Europskoj uniji, o demokratskom deficitu kojim su prožete izvršne institucije EU, političko-ekonomskom odnosu između europskog centra i periferije, konstrukciji europskog radničkog identiteta i emancipatornim potencijalima europske ljevice, te političkim ograničenjima recentnog vala prosvjeda u Makedoniji.
  • 3. rujna, 2016 Liceulice na ulicama Beograda prodaju kolporteri. Pola prihoda od prodanog primjerka vraća se u projekt, a pola ostaje prodavaču. Na fotografiji: Naca i Milutko. (foto: Liceulice) Politika stanovanja Iz drugarskog magazina Liceulice, uličnih novina koje funkcioniraju kao socijalno poduzeće i trenutno vode kampanju prikupljanja sredstava za nastavak rada, prenosimo tekst Iskre Krstić o politikama stanovanja: „Kao što je Surviver simulacija ‘prirodnog okruženja’, tako je i ‘borba za život’ u neoliberalnoj civilizaciji ipak samo imitacija džungle. S predstavljanjem aktuelnog društvenog sistema kao prirodnog, pitanje stanovanja se depolitizuje, a potencijali preispitivanja aktuelnog stanja pasiviziraju.“

Plenum FFZG

pogledaj sve

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve