Medijske izjave Inicijative “Akademska solidarnost”, zadarskih nastavnika i plenuma

Na upravo završenoj tiskovnoj konferenciji Inicijative “Akademska solidarnost” pročitana je medijska izjava, kao i izjava nastavnica i nastavnika Sveučilišta u Zadru koji se tim činom uključuju u borbu protiv nametnutih zakonskih rješenja. Uz predstavnike Inicijative i zadarskih nastavnika, na konferenciji je izrečen i stav Uprave Filozofskog fakulteta, Hrvatskog filozofskog društva kao i plenuma Filozofskog fakulteta.


Izjava Inicijative akademske solidarnosti za konferenciju za tisak u srijedu, 2.veljače 2011.

U nedostatku argumenata i demokratske procedure, MZOŠ svakodnevno proizvodi iluziju konsenzusa oko izrade zakonskih prijedloga: kao u boljim totalitarnim praksama, pojavljuju se iznuđene podrške: dijela ravnatelja instituta (bez konsultacija sa zaposlenima na matičnim institucijama), rektorskoga zbora (čiji članovi iznova nastupaju bez rasprave na matičnim sveučilištima) i studentskih predstavnika (čija zastupnica nema nikakav legitimitet). Pritom svi tobože jednodušno zagovaraju prijedloge promjena zakonskih promjena koje nitko nije vidio, niti postoje u bilo kakvu pisanom obliku. Praksa ovakva rada pokazuje da se zakoni pišu za institucije EU i nedemokratske centre moći u sveučilišnoj i znanstvenoj zajednici, a nipošto za njezine članove i usuprot osnovnom javnom interesu – autonomnom sveučilištu, slobodnoj znanosti i općedostupnom i besplatnom visokom školstvu. Ako se dogodi privatizacija visokog školstva i znanosti, posve je jasno tko će zauzeti prvi red i umjesto javnog dobra pretvoriti sustav u privatni biznis.

Stoga smo prisiljeni ponoviti temeljne prigovore načinu na koji se i dalje pripremaju nacrti zakona koje je veći dio akademske zajednice tijekom javne rasprave odbacio u cijelosti, kao nepopravljive, budući da nepovratno izručuju ključno javno duhovno dobro Republike Hrvatske kapitalu i nadzoru političkih struktura. Prigovori su sljedeći:

1) Javnost nikada nije vidjela temeljitu, obrazloženu, autoritativnu i uvjerljivu analizu slabosti zakona koji su trenutačno na snazi, kao što nikada nisu ponuđena alternativna načela na temelju kojih bi valjalo prići izradi nacrta novih zakona.

2) Stavovi što ih je o nacrtima novih zakona donio niz institucija znanosti i visokog obrazovanja, kao što su HAZU, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu, Institut za etnologiju i folkloristiku, Pravni fakultet i Katolički bogoslovni fakultet, uz javnu podršku brojnih članova akademske zajednice – uporno se ignoriraju, kao “otpor pojedinaca i skupina”.

3) U sadašnja povjerenstva i radne skupine za procjenu “konstruktivnosti” preko tisuću pristiglih primjedbi na nacrte zakona uključene su osobe po logici svojih funkcija, ne po logici demokratskog zastupništva stavova članova akademske zajednice u tome posebnom pitanju od najvećeg javnog interesa. Isto zanemarivanje mišljenja članstva vidimo i kod predstavnika sindikata, a bojimo se i nagađati kako akademsku zajednicu zastupa predstavnik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

4) Tajnovit rad i strogo povjerljive odluke spomenutih, nezakonito osnovanih povjerenstava apsurdno se nazivaju “drugim krugom javne rasprave”, mada je javnosti i nadalje posve neizvjesno o čemu se i kako raspravlja, koje se primjedbe procjenjuju, te što će predlagatelj zakona na kraju odlučiti.

Nasuprot tome, na javnoj tribini “O duhu zakona: strategija razvoja znanosti i obrazovanja kao javnog dobra”, održanoj 27. siječnja 2011. u Studentskom centru, uz uvodna izlaganja uglednih članova akademske zajednice (između ostalih i tri člana HAZU) i sudjelovanje oko četiristo akademskih radnika i studenata s raznih sveučilišta i instituta, pokrenuta je prava, predmetu primjerena javna rasprava, te su usvojena četiri načela na kojima bi, nakon što se odbace trenutni neprihvatljivi nacrti zakonâ, valjalo graditi nove zakone o znanosti, obrazovanju i sveučilištu:

a) znanost i obrazovanje moraju djelovati u interesu čitavog društva, a ne privatnog kapitala;

b) znanost mora biti utemeljena na suradnji, a ne na natjecanju;

c) visoko obrazovanje mora biti potpuno javno financirano i svima dostupno;

d) ustroj akademske zajednice mora biti potpuno transparentan, što treba osigurati demokratskim nadzorom odozdo, a ne upletanjem politike u sveučilišnu autonomiju.

Izjava nastavnika i nastavnica Sveučilišta u Zadru

Mi niže potpisani nastavnici i nastavnice te suradnici i suradnice Sveučilišta u Zadru u svoje osobno ime izjavljujemo:

Slijedom javne rasprave o nacrtima Zakona o Sveučilištu, Zakona o znanosti i Zakona o visokom obrazovanju, smatramo svojom moralnom i profesionalnom obvezom ukazati na neprofesionalnost, netransparentnost i nedostatak kriterija u postupku izrade nacrta triju spomenutih zakonskih tekstova.

Držimo da je predlagatelj izradi ovih zakona pristupio bez ikakve sustavne analize stanja u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja, koja bi trebala biti temeljem svakog odgovornog reformskog zahvata u području znanosti i visokog obrazovanja. Na neznanstvenim temeljima ne može se reformirati sustav u kojem bi znanost trebala biti jedna od temeljnih djelatnosti i ključni orijentir u strategiji društvenog razvoja jedne zajednice.

Autonomija sveučilišta ne može biti mjesto pregovora jer je ona conditio sine qua non znanstvenog rada, slobode i komunikacije znanosti i obrazovanja, kao što ni sveučilište ne smije biti prostor za dalju komercijalizaciju znanosti, u službi interesa kapitala ili izravnog interesa te političkog nadzora države. Implikacije donošenja zakona na takvim polazištima dalekosežne su kako za svako hrvatsko sveučilište i znanstvenu ustanovu pojedinačno, tako i za akademsku zajednicu i društvo u cjelini.

Predlažemo stoga da se nacrti zakonskih tekstova na kojima rade prosudbene skupine povuku te da se pristupi temeljitoj analizi cjelokupnog nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja, na temelju koje bi postalo jasno što, zašto i na koji način valja reformirati. U izradi zakonskih rješenja kojima se reguliraju pitanja od neprijepornog javnog interesa, kao što su znanost, visoko obrazovanje i sveučilište, važno je omogućiti transparentnu javnu raspravu u kojoj bi sudjelovali svi zainteresirani društveni subjekti.

Isto tako, akademska zajednica u toj raspravi mora sudjelovati preko demokratski delegiranih predstavnika svih sveučilišta i znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj. Nedopustivo je da se temeljem proizvoljno utvrđenih kriterija onemogućuje zastupljenost Sveučilišta u Zadru i drugih institucija u pojedinim tijelima koja rade na tekstu zakonâ, kao što je sada slučaj s prosudbenom skupinom za Zakon o znanosti.

Načela kojima se mora voditi svaki prijedlog reforme nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja su:

a) potpuna autonomija sveučilišta u izboru sveučilišnih tijela i uprave, utvrđivanju i provođenju sveučilišnih studijskih programa i znanstvenih istraživanja;
b) javno financirano i pod jednakim uvjetima svima dostupno visoko obrazovanje na javnim sveučilištima;
c) javno financiranje znanstvenih istraživanja u institucijama nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja;
d) mogućnost napredovanja u znanstveno-nastavnim zvanjima temeljem osobne izvrsnosti, a ne u ovisnosti o uvjetima piramidalnog ustroja znanstveno-nastavnih radnih mjesta.

Zadar, 1. veljače 2011.

Doc. dr. sc. Rafaela Božić Šejić, Doc. dr. sc. Senka Božić-Vrbančić, Mr. sc. Ankica Bralić, Doc. dr. sc. Iva Grgić Maroević, Prof. dr. sc. Emil Hilje, Prof. dr. sc. Biljana Kašić, Marko Kapović, prof., Dr. sc. Marijana Kovačević, Prof. dr. sc. Anamarija Kurilić, Prof. dr. sc. Milenko Lončar, Dr. sc. Marko Lukić, Doc. dr. sc. Zdenka Matek Šmit, Antonija Mlikota, d. p. u., Tomislav Oroz, prof., Dubravka Saulan, prof., Mirna Sindičić, prof., Sofija Sorić, d. p. u., Ana Stanić, prof., Adrijana Vidić, prof., Doc. dr. sc. Babara Vodanović, Doc. dr. sc. Mario Vrbančić, Doc. dr. sc. Nikola Vuletić, Mario Županović, prof.

Ažurirani popis potpisnika izjave zadarskih nastavnika i nastavnica možete pronaći ovdje

Izjava podrške plenuma Inicijativi “Akademska solidarnost”

Plenum Filozofskog fakulteta izražava podršku “Akademskoj solidarnosti” – Inicijativi protiv predloženih zakona o visokom obrazovanju, sveučilištu i znanosti i njihovom pozivu na štrajk kao jedinom preostalom rješenju u borbi protiv nametnutih zakona i (eventualnih) ”izmjena” nastalih radom nedemokratski ustrojenih prosudbenih povjerenstava.

Predloženi zakoni, bez obzira na kozmetičke izmjene na kojima rade prosudbena povjerenstva bez ikakvog demokratskog legitimiteta, u konačnici će dovesti do: zatvaranja vrata sveučilišta većini građana RH zbog njihovog socijalnog statusa, ograničavanja znanosti na kratkoročne projekte u službi tržišta i privatnih interesa te privatizacije fakulteta i instituta. Prema dostupnim zaključcima spomenutih komisija: postignuta je suglasnost oko najproblematičnije stavke – financiranja sveučilišta putem programskog ugovora, a upisnine koje su medijskim izvrtanjima postale zalog ”besplatnog obrazovanja” su zapravo temelj za daljnje povećanje iznosa participacije koju će plaćati svi. Ono što dodatno zabrinjava su prijedlozi određenih članova povjerenstava o izjednačavanju privatnog i javnog visokog školstva, kao i određivanju upisnih kvota prema tržištu rada. Riječ je o konceptima koji pokazuju elementarno nerazumijevanje društvenih potreba i prioriteta. Takav pristup jasno ocrtava smjer u kojem se ovakva regulativa (zajedno sa svojim predlagačima i “prosuditeljima”) kreće što nikako nije i skretanje s evropskog puta čemu svjedoče i slične “reforme” u “obitelji evropskih naroda”.

Ovim putem pozivamo i studentsku populaciju da se aktivno pridruži nastavnicima u otporu ovakvim tendencijama jer je i njihov glas u tobože legitimnim prosudbenim skupinama zastupljen vršiteljicom dužnosti predsjednice Hrvatskog studentskog zbora koja je izabrana na sjednici spomenutog “koordinacijskog tijela” u trenutku kada na svim sveučilištima u Hrvatskoj nisu u potpunosti provedeni izbori novih studentskih predstavnika. Takav princip ne samo da podcrtava već spomenuta nedemokratska birokratska rješenja pri sastavljanju prosudbenih povjerenstava, nego po tko zna koji put otvara pitanja – kome Studentski zbor služi i za čije interese se bori? Indikativno je da se ovakvo “imenovanje” studentske predstavnice događa u trenutku kada je proces izbora na najvećem sveučilištu – onom Zagrebačkom – obavijen velom tajne zbog jasnih kršenja zakona, pravilnika i demokratske prakse na što smo zajedno sa četiri zagrebačka fakulteta i uz podršku Vijeća Filozofskog fakulteta, reagirali, tražeći poništavanje takvih izbora. Ne trebamo ni napominjati da se Sveučilište u Zagrebu na čelu sa rektorom nije još očitovalo o ovome zahtjevu čime postaju suodgovorni u provođenju ovakve travestije demokracije.

Jedini način borbe protiv ovakvih zakonskih rješenja i birokratske prakse vidimo u javnom otporu cijele akademske zajednice koja tim činom uspostavlja i temelje svoga budućeg organiziranja izvan sindikalne ustanove i Studentskog zbora koji svojim potezima još jednom pokazuju da djeluje neovisno o svojoj bazi uspostavljajući dijalog prije svega sa zakonodavcem, a ne sa svojim članstvom, tj. akademskim radnicima i studentima koji su velikom većinom odbili predložena rješenja kroz zaključke institucija na kojima su zaposleni ili na kojima studiraju.

Na otpor predloženim zakonima trebamo gledati kao na nastavak zajedničke borbe za izmjenu socijalne slike visokog školstva i potpuno javno financirano visoko obrazovanje što je preduvjet svim ostalim promjenama i reformama. Nametnutim rješenjima u cijelom javnom sektoru, kao i od političkih elita konsenzusom prihvaćenom smjeru u kojem se ekonomija i društvo trebaju kretati, treba se isto tako konsenzusom oduprijeti.

Vezani članci

  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.
  • 1. lipnja 2017. Osijek - Essegg 1905., naklada R. Bačić. Gornjegradsko šetalište - Oberstädter Park. (izvor: Vladimir Tkalčić @ Flickr prema Creative Commons licenci). Diskretni šarm revizije Povodom osječkog predstavljanja makedonskog prijevoda romana Unterstadt i drugog kruga lokalnih izbora u kojima sudjeluje i njegova autorica Ivana Šojat kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnicu Osijeka, donosimo analizu političke dimenzije Šojatina književnog teksta koji se skladno uklopio u postsocijalističke prozne trendove na ovim prostorima, barem na dva načina: kriminaliziranjem Narodnooslobodilačke borbe u skladu s teorijom o dvama totalitarizmima te viktimizacijom kapitalista izvlaštenih nakon pobjede socijalističke revolucije u Jugoslaviji.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.
  • 9. svibnja 2017. Žute gumene rukavice (izvor: russellstreet @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci.) Diktat norme u agencijskom čišćenju U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
  • 7. svibnja 2017. „Hugo Boss kolekcija 1934“, autor: Cengizhankilicoglu (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.