Podrška plenuma narodnim prosvjedima

Na svom 120. zasjedanju plenum je odlučio podržati narodne prosvjede koji se proteklih tjedana događaju diljem Hrvatske. Studenti, sudionici plenuma Filozofskog fakulteta, pridružuju se pokretu koji se upravo stvara kao nastavku dugotrajne borbe za ostvarenje demokracije koja proizlazi iz interesa javnosti, koja nije samo puka kulisa iza koje se smišljaju nova, a zapravo stara rješenja izlaska, tj. nastavka dugotrajne krize imanentne vladajućem sistemu.


U trenutku kada su građani preplavili ulice hrvatskih gradova, plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu i službeno staje uz taj bunt u zajedničkom djelovanju protiv protunarodnih političkih struktura i ekonomskih “vizija” koje vode daljnjoj i potpunoj privatizaciji i komercijalizaciji javnog dobra – od zdravstva, školstva, znanosti do prirodnih resursa.

I dalje držimo da narod – kao jedini politički subjekt, treba voditi ovu borbu do konačne artikulacije svojih zahtjeva i njihove provedbe. Nametanje kojekakvih lidera samo je pokušaj preslikavanja već postojeće hijerarhije koja već dvadeset godina stvara političke elite u otvorenoj i javnoj alijansi s korporativnim strukturama. Pokušaje pojedinačnih samopromocija i nametanja, kojima smo svjedočili početkom bunta, treba odbaciti narodnim odlukama koje će proizaći iz rasprave u kojoj će sudjelovati svi (i koja će težiti općem konsenzusu) i koja će u konačnici biti izraz većine. Takvu – direktnu – demokraciju smatramo jedinom alternativnom političkom formom trenutnim modelima koji produciraju “vođe” koje su dovele do socioekonomskog stanja koje je i izvelo mase na ulice.

Formiranje fronte nezadovoljstva, kojoj smo svjedoci zadnjih nekoliko tjedana, treba iskoristiti za suštinske društvene promjene koje će značiti i promjene koncepcije demokracije u četverogodišnjim ciklusima koji su se pokazali dovoljnim vremenskim periodom za osiromašenje naroda i stvaranje još većih socijalnih razlika bez obzira na to o kojim se parlamentarnim stran(k)ama radi.

Javno iskazan glas građana Republike Hrvatske zapravo nas ne udaljuje od Europe, nego ujedinjuje u zajedničkoj borbi. Zajedno s nama i europski narodi – od Portugala, Španjolske i Grčke pa do Irske i Velike Britanije – bore se protiv istih tendencija koje su im nametnuli lokalni provoditelji mjera neoliberalnog kapitalizma koji je već odavno jedina agenda Europske unije. Našli smo se u situaciji da se pred konačan ulazak u tu ekonomsku zajednicu suprotstavimo stvorenom stranačkom, ali očito ne i narodnom, konsenzusu o integraciji ove države u uniju koja počiva na krhkim ekonomskim i političkim temeljima i koja perpetuira nejednakosti već uspostavljene u “tranzicijskom” periodu.

Po prvi put na vidljivoj i svima dostupnoj političkoj pozornici – ulici – imamo ujedinjene obespravljene radnike, zakinute seljake, društveno svjesne znanstvenike u javnoj borbi za javno dobro, protiv otvorenog dokidanja prava konstitutivnih svakoj demokraciji. Stoga mi, studenti sudionici plenuma Filozofskog fakulteta, pridruženi smo pokretu koji se upravo stvara kao nastavku dugotrajne borbe za ostvarenje demokracije koja proizlazi iz interesa javnosti, koja nije samo puka kulisa iza koje se smišljaju nova, a zapravo stara rješenja izlaska, tj. nastavka dugotrajne krize imanentne vladajućem sistemu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve