Portugal: Dodatne mjere štednje u 2011. godini
Potpuno financijsko spašavanje Portugala u koje su uključeni Međunarodni monetarni fond (MMF) i Europska centralna banka (ECB) dogodit će se, čini se, u prvoj polovici 2011. godine, a uključivat će ozbiljne mjere štednje koje će ECB i MMF nametnuti portugalskom narodu.
Naznake ovoga očito postoje s obzirom na to da je krajem 2010. Fitch, uz još dvije agencije za kreditno rangiranje, spustio portugalski dug na A+, što je jedva iznad junk statusa. Zabrinuti su da je vanjskotrgovinski deficit od 9% neodrživ budući da vladajuća Socijalistička stranka ne uspijeva nametnuti učinkovitih 4% proračunskih rezova u 2011. koje su iznijeli u nacrtu krajem 2010.
Rizik da se ovo dogodi vidljiv je u dramatičnim uvećanjima iznosa koje Portugal mora platiti kako bi posudio novac na financijskim tržištima – radi se o skoku s 1.8% godišnje u studenom 2010. na 3.4% u prosincu 2010. ECB uspješno provodi neizravno spašavanje time što je jedini kupac obveznica portugalske vlade kada se one prodaju na dražbama na financijskim tržištima.
U prvoj polovici 2011. Portugal mora vratiti ili obnoviti dug od 27 milijardi američkih dolara i uzeti novi zajam od 12 milijardi dolara što je ukupno 17% njegove ekonomije (BDP). Taj iznos neće moći sakupiti na financijskim tržištima, a ECB neće moći pratiti sadašnji smjer kupovanja obveznica jer su iznosi preveliki. Ove će se brojke vjerojatno pogoršati s obzirom na to da Fitch i mnogi drugi ekonomisti procjenjuju kako će gospodarstvo u 2011. zahvatiti recesija koja će je smanjiti za 1% do 2% zbog već isplaniranih rezova i slabosti portugalskog gospodarstva. Zbog toga će udio državnog duga u BDP-u prijeći 90% u 2011., što je treći najveći udio unutar Eurozone.
Paket za spašavanje sastavit će ECB i MMF te će oni zapravo kontrolirati gospodarstvo, potrošnju i mjere štednje koje će biti mnogo ozbiljnije od onih koje je planirala vlada portugalske Socijalističke stranke. MMF u svojem izvještaju o državnim dugovima za 2010. godinu predviđa rast portugalske javne potrošnje za maksimalno 0.5% kroz 20 godina, uz smanjenje godišnjeg deficita na 6% do 2020., s time da će se 80% smanjenja ostvariti do 2013. Takvo što moguće je postići isključivo uz krupne rezove u javnim službama, plaćama i radnim mjestima, s odgovarajućim povišenjem poreza.
UTRKA PREMA DNU
Naravno, kao što smo vidjeli u slučajevima Irske i Grčke, ovakav pristup samo dodatno oslabljuje gospodarstvo i proširuje deficit te stvara veći problem s dugovima na koji se odgovara daljnjim rezovima. To je utrka prema dnu koja će osiromašiti već siromašnu zemlju.
Mada Portugal nije iskusio imovinski mjehur kao Španjolska i Irska, njegov je bankarski sektor višestruko izložen zajmovima s bankama drugih europskih zemalja koje su uključene u trenutnu krizu dugovanja: Irske, Španjolske i Grčke. Portugalske banke izložene su s 39 milijardi dolara bankama ovih zemalja dok su te banke izložene s 52 milijarde dolara portugalskim bankama. To znači da će portugalske banke zbog takve izloženosti vjerojatno imati gubitke u 2011. te da će i same trebati kapitalna ulaganja. Trenutno im je jednako teško prikupiti novac na međunarodnim financijskim tržištima kao i portugalskoj vladi, što znači da će trebati ECB/MMF spašavanje slično onome kod irskih banaka.
EUROZONA
Portugalski problemi ne leže u njegovu nedostatku konkurentnosti – izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma iz 2005. svrstao je Portugal prema konkurentnosti iznad Španjolske, Irske, Francuske i Hong Konga. Članstvo u Eurozoni (u kojoj je optjecaju euro) izvor je portugalskih problema. Portugal je uveo euro po vrlo nekonkurentnoj stopi koja je odražavala snagu njemačkog i francuskog gospodarstva. Sve je donedavno vrijednost eura rasla u usporedbi s većinom vodećih valuta od njegova uvođenja čineći tako slabija gospodarstva poput portugalskog veoma nekonkurentnima.
Od prihvaćanja eura Portugal je doživio rast nezaposlenosti s 5% na više od 11%, dok su njegove stope ekonomskog rasta prilično ispod onih Eurozone kao cjeline. Da bi nadoknadila ustrojnu slabost portugalskog gospodarstva uzrokovanu snagom eura, portugalska je vlada povećala javni sektor te poticala osobno zaduživanje radi održavanja potražnje u privatnom sektoru. Kao posljedica, vanjskotrgovinski deficit vrtio se oko 10% nekoliko godina.
Privatnim sektorom dominiraju uslužne djelatnosti koje su bile pogođene zamrzavanjem bankovnih kredita i dubokom recesijom u Španjolskoj koja je najveći trgovački partner Portugala. Poljoprivredna i ribarska industrija zapošljavaju 13% radne snage, ali sačinjavaju tek 4% BDP-a te doprinose ekonomiji niskih plaća – prosječna mjesečna plaća u Portugalu iznosi 804 eura, dok je minimalna plaća 475 eura.
ALTERNATIVNA RJEŠENJA
Portugalski narod nije odgovoran za krizu – za nju su krivi političari koji su Portugal uveli u Eurozonu..
Alternativa mjerama štednje za portugalski narod je:
● odgoda plaćanja vladinog duga kako bi se završila spirala zaduživanja i rezova i zaduživanja;
● opozivanje eura kao valute radi poboljšanja gospodarske konkurentnosti;
● uzajamno poništenje dugova i zajmova portugalskih banaka, stavljanje banaka pod društveno vlasništvo i kontrolu te podruštvovljavanje njihovih zajmova;
● povisivanje minimalne plaće kako bi se povećala potražnja za osnovnim dobrima i uslugama i time ojačala ekonomija;
● aktiviranje agrikulture i ribarske industrije kroz društveno posjedovanje radi jačanja opskrbe hranom iznutra i stvaranja šireg izvoznog tržišta za njih; te
● prekidanje političke i korporativne korupcije koja troši milijarde eura godišnje.
Ove bi mjere počele transformirati portugalsko gospodarstvo i stavljati ga pod nadzor portugalskog naroda te bi izgradile društvo osnovano na udovoljavanju potrebama a ne profitu.
Preuzeto sa: http://links.org.au/