Sveučilištima prijeti menadžerska ruka

Iz Slobodne Dalmacije od 7. svibnja 2011. prenosimo intervju s dr. sc. Moranom Čale o Inicijativi ‘Akademska solidarnost’ koja se postavila vrlo kritički prema novim zakonima ministra Fuchsa. “Novi zakoni uopće ne predviđaju besplatno školovanje niti onemogućuju komercijalizaciju, nego, naprotiv, sveučilišta, studente i znanstvene institute izručuju na milost i nemilost interesima privatnoga kapitala. Autori zakona zalažu se za uvođenje unitarnosti, čvrste menadžerske ruke i političkog nadzora nad sveučilištem.”

Prijedlog novih zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu ne prestaje izazivati negodovanja akademske zajednice. Štoviše, nedavna izjava ministra Radovana Fuchsa u kojoj je konstatirao da “svatko tko traži odbacivanje najnovijih zakona, time ujedno traži i odbacivanje besplatnog studija”, te da novi zakoni “povećavaju depolitizaciju i autonomiju sveučilišta i znanosti”, još je jače potaknula povezivanje velikog dijela akademskih građana da se izbore za istinu o novim zakonima. Dekani pravnih fakulteta pozvali su da se nacrti zakona odmah povuku iz procedure, kao i splitski Filozofski fakultet, koji je zatražio da se oni u potpunosti odbace, a oglasila se i Inicijativa “Akademska solidarnost”. Razgovarali smo s dr. sc. Moranom Čale, profesoricom Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja je članica Inicijative, o ključnim pitanjima spornih novih zakona.

Kako Inicijativa “Akademska solidarnost” komentira izmijenjene prijedloge zakona?

Suprotno ofenzivno propagiranim tvrdnjama ministra Fuchsa i MZOŠ-a, izmijenjeni prijedlozi zakona još uočljivije rade na progresivnom ukidanju već ionako slabog financiranja znanosti i visokog obrazovanja. Naime, zakoni uopće ne predviđaju besplatno školovanje niti onemogućuju komercijalizaciju, nego, naprotiv, sveučilišta, studente i znanstvene institute izručuju na milost i nemilost interesima privatnoga kapitala.

Kako to mislite?

Tobožnju autonomiju sveučilišta planiraju ostvariti tako što će bijednim financiranjem putem tzv. programskih ugovora Vlada i Ministarstvo sa sebe skinuti svu odgovornost za održavanje studijskih programa, ali će zauzvrat pojačati upletanje političkih struktura u rad sveučilišnih tijela. To bi navodno trebalo osigurati transparentno trošenje novca poreznih obveznika, za što te strukture valjda opunomoćuje iskustvo iznimno uspješnog nadzora nad trošenjem novca poreznih obveznika od strane javnih poduzeća, državne uprave i istaknutih visokih dužnosnika.

Mislite li da zakonske prijedloge treba u cijelosti odbaciti?

Najnoviji nacrti učvrstili su naše mišljenje da takve zakonske prijedloge treba potpuno odbaciti kao pogubne, ne samo za sustav znanosti i visokog obrazovanja, kao još jednoga javnog dobra koje se stavlja na rasprodaju, nego i za sam državni suverenitet.

Zakone smatrate atakom na državni suverenitet?

Da. Naime, preambule zakona pozivaju se na autoritet stranih financijskih i političkih institucija, poput Svjetske banke i OECD-a, kao i na zahtjeve tzv. europskoga istraživačkog prostora i “aktualne europske trendove” pretvaranja sveučilišta u korporacije te njihovih rektora u menadžere. Protiv toga su ustali i znanstvenici, profesori i studenti diljem Europe. Ovi zakoni gaze preko stavova mjerodavne akademske javnosti i interesa hrvatskih građana. Zanimljivo je što se npr. u preambuli Zakona o sveučilištu navodi mišljenje Magna Charta Observatory prema kojem se “osnovni princip sveučilišne autonomije ne primjenjuje samo na vanjske političke ili financijske utjecaje, nego također i na prijetnje koje su posljedica unutarnje fragmentacije”. Međutim, taj citat autorima zakona služi kao izgovor za uvođenje unitarnosti, čvrste menadžerske ruke i političkog nadzora nad sveučilištem.

Ključni dio citata, tvrdite, ignorira se…

Da, potpuno se zanemaruje smisao prvog dijela citata, tj. dio koji prenosi jedno od četiriju temeljnih načela bolonjske Magna Charta Universitatum iz 1988. godine, dokumenta na kojemu počiva bolonjski proces: “Da bi odgovorili potrebama svijeta koji ih okružuje, (sveučilišno) istraživanje i nastava moraju biti moralno i intelektualno neovisni o bilo kakvoj političkoj vlasti i ekonomskoj sili.” Na nepoštovanju tog dokumenta, kojega je potpisnica i Vlada RH, temelji se i nevjerojatna projekcija Vladina programa gospodarskog oporavka. On, naime, ovim zakonskim prijedlozima na pleća znanosti i obrazovanja stavlja zadaću da zemlju izvuče iz gospodarske krize, tj. da popravi sve ono što su dosad upropastili oni kojima je briga za gospodarstvo u opisu radnoga mjesta ili političke funkcije.

Hoće li biti štrajka?

U štrajk ćemo krenuti ako se ostvare ministrove prijetnje da će tri zakonska prijedloga ući u saborsku proceduru neovisno o mišljenju akademske zajednice. O svemu ćemo odlučiti na redovnim sastancima i izravnim konzultacijama sa članstvom u ostalim sveučilišnim gradovima u Hrvatskoj. Napominjem da će štrajk imati radni oblik, kakav dolikuje akademskoj zajednici.

Tvrdite da su stizale i prijetnje akademskoj zajednici iz NSZVO-a?

Da. NSZVO je akademske radnike optužio za neposluh prema vlasti, za otpor pozitivnim promjenama i napretku države, za pripremu nezakonitog štrajka, te ih zastrašivao mogućim gubitkom radnih mjesta i plaća, tvrdeći kako on ima monopol na štrajk. Također je kudio intelektualne sposobnosti i znanstvene domete akademske zajednice, te vrijeđao članstvo, kao i dostojanstvo svih, pa i međunarodno najuglednijih akademskih radnika i studenata. Budući da su zaposlenima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja tako oduzeta prava na zakonito zastupanje njihove volje i interesa, što je u konačnici moglo završiti i potpunim uništenjem autonomije hrvatskih sveučilišta i istraživačkoga rada, likvidacijom ustavom zajamčenih prava svih građana na visoko obrazovanje te bespoštednom rasprodajom još jednog javnoga dobra, Inicijativa “Akademska solidarnost” odlučila je utemeljiti sindikat doista neovisan o neoliberalnim interesima i političkim strankama.

Bez pravne osobnosti

Prof. dr. sc. Branko Grčić, dekan EFST-a:

Držimo da nije došlo do značajnijih promjena u novom prijedlogu zakona u odnosu na prijašnji, u onom dijelu u kojem smo dali primjedbe, a to se posebno odnosi na pitanje očuvanja pravne osobnosti fakulteta kao institucije s desetljetnom tradicijom. U novom zakonu nastoje nas, naime, svesti na sastavnice bez pravne osobnosti. To će bitno unazaditi našu fleksibilnost i autonomiju u donošenju bitnih strateških razvojnih odluka, a što nam je do sada donosilo i jamčilo visoku kvalitetu.

Vrlo uznemirujuće

Prof. dr. sc. Anka Golemac, dekanica PMF-a:

Neke stvari u nacrtu zakona djeluju uznemirujuće na sve nas, neke su pomalo neprecizne, neke neprirodne, mnoge od njih nejasne. Naime, promjene koje sugerira novi zakon su prevelike, a da nije jasno naglašeno kako će one zaživjeti u praksi i što će se iz njih izroditi.

O inicijativi u Splitu

Inicijativa ‘Akademska solidarnost’ na Sveučilištu u Splitu pokrenuta je prije mjesec i pol dana. Pokrenuli su je studenti s ciljem potpunog odbacivanja Zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu. Trenutačno najveći broj članova Inicijative čine ljudi s Filozofskogg fakulteta u Splitu, a redovitim sastancima četvrtkom u Hrvojevoj 8 pridružili su im se kolege s Umjetničke akademije, PMF-a i FESB-a. Više podataka o peticiji i inicijativi može se naći na stranici https://sites.google.com/site/akadsolid/home.

Razgovor vodila: Ana Jerković

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve