Izjave za javnost (13. i 14. lipnja 2011.)

Inicijativa Akademska solidarnost i Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost objavili su dvije izjave za javnost ovih dana (13. i 14. lipnja). Prva je izjava napisana povodom (neistinitih) medijskih napisa o “povjerenstvima” koje je osnovao Senat Sveučilišta u Zagrebu te objave članaka o državnoj reviziji na FFZG-u koja je u potpunosti objavljena na našoj stranici prije tri mjeseca uz komentar, a druga je izjava napisana povodom današnjeg uspješnog sastanka s rektorom Sveučilišta, Aleksom Bjelišem.

Izjava za javnost (13. lipnja 2011.)

U povodu najnovijih medijskih napisa koji svojim manipulativnim karakterom, nerazumijevanjem i pristranošću pokušavaju obezvrijediti borbu za autonomno sveučilište, javno visoko obrazovanje i slobodnu znanost, podsjećamo zainteresiranu javnost:

1. Senat Sveučilišta u Zagrebu nije osnovao nikakva “povjerenstva” koja će dorađivati postojeće nacrte prijedloga zakonskog paketa u području visokog obrazovanja, znanstvene djelatnosti i sveučilišta. Naprotiv, Senat je u dva navrata (10. V. i 3. VI. 2011.), a zatim i Rektorski kolegij u širem sastavu (7. VI. 2011.), u javnim očitovanjima potvrdio svoje odluke o odbacivanju zakonskog paketa, njegovu povlačenju iz daljnje procedure i razložno uputio na slijed potrebnih koraka: 1) izrada nacionalne strategije u tim trima područjima, 2) u procesu izrade strategije, zajedno s predstavnicima MZOŠ-a, poduzeti analizu predloženih nacrta i na njih pristiglih primjedbi te, ako se tom prilikom uspostavi da postoje, uključiti neke ideje ili rješenja u buduću strategiju, i 3) budući da Senat ima namjeru konstruktivno sudjelovati u izradi strategije i na njoj utemeljenog novog zakonodavstva u područjima visokog obrazovanja, znanosti i sveučilišta, osnovano je povjerenstvo koje će u tom procesu raditi na iznalaženju rješenja u interesu akademske zajednice. S obzirom na dosadašnje ponašanje resornog ministra i medijske fabrikacije koje svakodnevno dolaze iz MZOŠ-a, upozoravamo da je svako drukčije tumačenje spomenutih odluka i postupaka zlonamjerna manipulacija.

2. U povodu najnovije medijske senzacije izazvane nalazima Državne revizije na hrvatskim sveučilištima, podsjećamo da je Izvješće o obavljenoj reviziji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu za 2009. godinu, u skladu s načelima javnosti rada i transparentnosti potrošnje sredstava u javnom sektoru, objavljeno i svima dostupno još od 3. III. 2011. na portalu Slobodni Filozofski, a cjelokupno je izvješće objavljeno na web stranici Hrvatskog sabora prije navodne medijske ekskluzive, pa je jasno da su i tempiranje medijske akcije i izbor prezentiranih podataka i njihova interepretacija tendenciozni i zlonamjerni. Upozoravamo da sveučilišta nisu trgovačka društva, niti su vlasništvo menadžerskih i klijentelističkih grupa, nego javno društveno dobro. Znamo da će se koruptivnost određenih interesnih struktura, kao i toliko puta dosad, koristiti kao argument protiv cjelokupne akademske zajednice, ali smo, jednako tako, posve svjesni da je sada svima jasno kamo vodi komercijalizacija visokog obrazovanja i znanosti, kao i na čiju se štetu odvija. Upravo je uvođenje logike profita u visoko školstvo izravan uzrok aferâ u tom sektoru te je stoga doista drsko da se negativne posljedice komercijalizacije visokog obrazovanja koriste kao izlika za njezinu daljnju komercijalizaciju kroz predložene nove zakone. Podsjećamo da je inicijativa Akademska solidarnost od početka protivnik komercijalizacije obrazovanja i znanosti i da se zalaže za neovisnu znanost i potpuno javno financirano obrazovanje, što planske objede režimskih medija, koji (stvarne i lažne) afere na fakultetima pokušavaju nevješto prišiti protivnicima novih zakona, čini potpuno smiješnima. Zagovaramo demokratsku kontrolu odozdo kao jedini prihvatljiv način na koji akademski radnici i studenti mogu javno visoko obrazovanje i znanost kontrolirati i njima upravljati [kao neposredni proizvođači], čuvajući javno dobro od interesa pojedinaca, kapitala i potpune devastacije koja mu prijeti usvoje li se novi zakonski prijedlozi.

Izjava za javnost (14. lipnja 2011.)

Danas je u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu održan sastanak na kojemu su rektor prof. dr. Aleksa Bjeliš i delegati Akademske solidarnosti razgovarali o nacrtu zakonskog paketa u području visokog obrazovanja, znanosti i sveučilišta, odlukama Senata, najnovijim medijskim manipulacijama i napadima vezanim uz nalaz Državne revizije, kao i o budućoj suradnji, planiranim programima i akcijama.

Uz uvažavanje različitih institucionalnih pozicija i načina djelovanja, iskazan je visok stupanj suglasnosti i podudarnost stajališta u svim važnim pitanjima, osobito u očuvanju javnog visokog obrazovanja i znanosti kao društvenog dobra, sprezi politike i medija koji smišljenim aferaškim pristupom, zamjenom teza i poluinformacijama nastoje uskratiti demokratski minimum i ukloniti akademsku zajednicu iz prostora odlučivanja o temeljnim pitanjima važnim za njezin opstanak.

Upozoravamo da je moralna panika kao proizvod medijske manipulacije zapravo dimna zavjesa kojom se sa supstancijalnih pitanja strategije i nove legislative u području visokog obrazovanja, znanosti i sveučilišta, pažnja javnosti usmjerava na afere koje su plod dosadašnje komercijalizacije sektora i neodgovorne politike MZOŠ-a. Ponavljamo da je inicijativa Akademska solidarnost od početka protivnik komercijalizacije obrazovanja i znanosti i da se zalaže za neovisnu znanost, potpuno javno financirano obrazovanje u cilju očuvanja javnog dobra pred naletom interesnih i klijentelističkih grupacija koje nameću nove zakonske prijedloge. 

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve