Izjava s konferencije u Ateni o dugu i mjerama štednje

Na konferenciji “Debt and Austerity: From the Global South to Europe” održanoj u Ateni u svibnju ove godine donesena je izjava solidarnosti s narodima Grčke, Irske i Portugala te poziv na demokratsku revizije duga kao konkretnog koraka prema pravednosti u zaduživanju, demokratsko rješenje krize duga i ekonomsko restrukturiranje i redistribuciju.

Mi, predstavnici pokreta i aktivisti iz cijelog svijeta, sastali smo se u Ateni kako bismo raspravljali o lekcijama prethodnih međunarodnih ekonomskih kriza, kako bismo izrazili svoju solidarnost s europskim narodom koji se bori protiv nepravednih programa štednje koje nameću vlade i Europska unija te kako bismo formulirali plan djelovanja za stvaranje ekonomije koja ispunjava potrebe naroda, a ne uske društvene elite.

Mnoge zemlje u razvoju proživljavaju krizu duga od 1970-ih. Nakon perioda lakoumnog posuđivanja od međunarodnih financijskih institucija, Međunarodni monetarni fond nametnuo je oštre politike štednje u zamjenu za spašavanje banaka i financijera, a neki od najsiromašnijih naroda na svijetu suočeni su s rezovima dohodaka i socijalnih provizija.

Te su politike bile nepravedne i nisu olakšale oporavak. Umjesto toga pomoću njih povećana je ovisnost zaduženih zemalja o moći financijskih tržišta, čime se smanjila odgovornost vlada prema narodu. Tek kada se nekolicina zemalja usprotivila nametanju štednje, spašavanju financijera i teškom teretu duga, ekonomski oporavak postao je moguć. Upravo se to dogodilo u Argentini 2001. godine.

Periferne zemlje EU danas su suočene s dubokom krizom duga u kojoj su završile zbog pritiska nepravednog institucionalnog uređenja EU i njegovih neoliberalnih politika kao i zbog međunarodnog financijskog sustava koji je postao iznimno moćan, predatorskog karaktera i koji je lišen svake odgovornosti. U osvit međunarodne ekonomske krize zemlje periferije su se jako zadužile, dijelom odražavajući jaz u srcu eurozone, a dijelom produbljavanje nejednakosti između veoma bogatih i ostatka društva. Radni narod prisiljen je iznijeti teret tih dugova, mada se njima nije okoristio.

Mjere štednje i privatizacije najteže će pritisnuti najsiromašnije, dok će se spašavati one koji su krizu prouzrokovali. Krupni biznis i bogati nastavit će izbjegavati plaćanje poreza koje bi se moglo iskoristiti za izgradnju pravednijeg društva. Ako se nitko ne usprotivi tim mjerama, njihov učinak na Europu bit će neizmjeran, promijenit će ravnotežu moći u korist kapitala i na štetu radništva na dulje vrijeme.

Otpor pokušaju da se natjera radni narod i siromašne da snose troškove krize dok se veoma bogati izvlače neokrznuti, pružit će oni koji su na prvoj liniji. To su u prvom redu narodi Grčke, Irske i Portugala koji će se usprotiviti politikama štednje EU-a i MMF-a, oduprijeti se međunarodnim financijskim silama i odbiti dužničko ropstvo. Pozivamo ljude diljem svijeta da se solidariziraju s pokretima u tim zemljama koji se bore protiv duga i pogubnih politika koje dug nosi sa sobom.

Naročito pozivamo na podršku:

  • Demokratske revizije duga kao konkretnog koraka prema pravednosti u zaduživanju. Revizije duga u koje je uključeno civilno društvo i organizirani radnički pokret daju priliku ljudima da ustanove koji dijelovi javnog duga su ilegalni, nelegitimni ili jednostavni neodrživi. Tako radni narod može nadzirati otplaćivanje duga, duga za koji se krivi narod. Time se isto tako potiče demokratska odgovornost i transparentnost administracije u javnom sektoru. Izražavamo solidarnost s revizijom duga u Grčkoj i Irskoj te smo spremni i praktično pomoći.
  • Suverenog i demokratskog rješenja krize duga. Vlade prvenstveno mora obvezivati narod, ne institucije lišene odgovornosti poput EU I MMF-a. Narodi zemalja poput Grčke moraju odlučiti koje će politike poboljšati njihove šanse za oporavak i održivost. Postoji obilje učinkovitih i radikalnih odgovora suverenih država na problem duga. Suverene države još imaju moć da nametnu moratorij na plaćanje ukoliko dug smanjuje sredstva za život radnog naroda. Čak i rezolucije UN-a legaliziraju prestanak plaćanja u u slučaju krize.
  • Ekonomskog restrukturiranja i redistribucije, a ne dug. Dominacija neoliberalnih politika i moć međunarodnih financija dovele su do niskog rasta, sve veće nejednakosti i velikih kriza kao i do propadanja demokratskih procesa. Nužno je da se ekonomije postave na drugim temeljima kroz prijelazne programe koji uključuju kontrolu kapitala, javno vlasništvo i kontrolu nad bankama te industrijsku politiku koja se vrti oko javnog ulaganja dok u isto vrijeme poštuje okoliš. Prvi cilj bi trebao biti zaštita i proširenje zaposlenosti. Poreznu bazu bi trebalo proširiti i učiniti ju progresivnijom tako da bi se oporezivalo kapital i bogate i kako bi se na taj način dozvolila mobilizaciju domaćih resursa kao alternativu dugu. Redistribucija bi također trebala obuhvaćati obnovu javnih ulaganja u zdravstvo, obrazovanje, transport i mirovine kao i poništavanje pritiska na nadnice i plaće.

To su prvi koraci prema stvaranju ekonomije prema potrebama i težnjama naroda, ekonomije koja bi smanjila moć krupnog kapitala i financijskih institucija. Tako će se dozvoliti ljudima diljem Europe, i općenito diljem svijeta, da imaju više kontrole nad svojim sredstvima za život, nad svojim životima i političkim procesom. Također će dati nadu mladima diljem Europe koji su trenutno suočeni s tmurnom budućnošću u kojoj ih čeka malo radnih mjesta, niske nadnice i sužen izbor životnih prilika. Iz tih je razloga pravednost u suočavanju s problemom duga u Grčkoj, Irskoj i Portugalu u interesu radnog naroda diljem svijeta.

S engleskog prevela Emilija Zlatevska

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. “antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donisi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanja prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve