Liberalizacija i otvaranje sektora energetike u članicama EU dovela je do gubitka 300 000 radnih mjesta

Europska komisija je u dva navrata naručila istraživanje utjecaja liberalizacije na zapošljavanje unutar energetskog sektora. Istraživanje je u oba slučaja (2000/01 i 2006/07) provela britanska firma ECOTEC Research and Consulting (u međuvremenu promijenila ime u ECORYS) obuhvativši u novijoj studiji zemlje EU-27 i Tursku. Uz opći pregled svih 28 zemalja izabrano je i njih 10 (Švedska, Danska, Francuska, Velika Britanija, Poljska, Nizozemska, Italija, Španjolska, Slovenija, Estonija) za koje je ocijenjeno da predstavljaju dobre primjere upravljanja i restrukturiranja za podrobniju analizu. Unutar svake od 10 izabrana je i jedna energetska kompanija na kojoj je provedena studija slučaja. Izvještaj je dostupan u punom obliku (212 stranica) te u skraćenoj verziji (23 sttranice) koju su za Euopsku komisiju priredili profesor Peter Lloyd i Anne-Mari Nevala iz Ecoteca-a. Mi donosimo komentar istraživanja koje je na svojim stranicama u prosincu 2007. objavio Samostalni sindikat energije, kemije i nemetala Hrvatske.


Direktive 96/92/EC i 98/30/EC, koje su stupile na snagu u veljači 1999., odnosno, kolovozu 2000., imale su za cilj udovoljiti potrošačima nižim cijenama te daljnje otvaranje novih radnih mjesta u sektorima koji ovise o upotrebi energije za proizvodnju. 2003. su određeni datumi za potpuno otvaranje europskog energetskog tržišta; 1. srpnja 2004. za industriju te 1. srpnja 2007. za kućanstva. Što se dogodilo?

Prva studija utjecaja liberalizacije na zaposlenost u elektro i plinskoj industriji je potvrdila opravdanu zabrinutost sindikata pokazavši da je od 1990. – 1998. samo u zemljama članicama ugašeno 250 000 radnih mjesta, a još 50 000 u novim članicama EU. Naravno, očekuje se daljnje gašenje radnih mjesta.

Liberalizacija je promijenila i kvantitativno i kvalitativno radnu snagu u tim sektorima.

Sektor struje unutar EU-15 izgubio je oko 250 000 radnika od 1994 – 2004, što je četvrtina radne snage. Dodatno, 12 novih članica izgubilo je oko 50 000 radnih mjesta u istom periodu, što je šestina radne snage. Zapošljavanje u sektoru plina je marginalno u odnosu na struju jer se većina plina uvozi, no vidljivo je iz studije da je u proteklih 5 godina izgubljeno oko 12-13% radnih mjesta.

Također se pokazalo da su članice EU sa zrelijom konkurencijom doživjele veće gubitke te da su gubici bili još izraženiji ako je liberalizacija bila potpomognuta privatizacijom. Najveća se privatizacija dogodila u Velikoj Britaniji, Portugalu, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Najbitnija razlika između starih i novih članica je u tome što se ove potonje još hrvaju s tranzicijom s planskog na tržišno gospodarstvo.

Liberalizacija je ipak glavni razlog drastičnih otpuštanja. Tehnološke promjene nisu imale značajan utjecaj. Također je došlo do promjene u ponudi i potražnji te strukturi tržišta; neki su međunarodni tržišni lideri jačali izvan svojih zemalja dok su se manji igrači konsolidirali. Outsourcing je postao glavni strateški ključ za energetska postrojenja u cilju smanjenja režijskih troškova i stvaranja bolje fleksibilizacije i danas je to univerzalni element u cijeloj EU. Studija je pokazala da je utjecaj outsourcinga na zaposlenost varirao od 6-35% u državama članicama EU.

Komercijalizacija tog bivšeg javnog sektora također je često koincidirala s negativnim trendom u zapošljavanju kada su se novo-uspostavljene kompanije počele ponašati po tržišnim principima.


Sektor električne energije


Do rujna 2005. sektor se uglavnom liberalizirao u 10-ak zemalja EU, a najviše je napredovao u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Britaniji. Statistika je pokazala da su ove zemlje izgubile puno više radnih mjesta od prosjeka drugih EU zemalja, a od njih to je najviše osjetila Njemačka (96 000 radnika). Liberalizacija tržišta struje završila je i u Danskoj, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj i Irskoj, međutim, prave konkurencije za korisnike u kućanstvima još nema u Irskoj, Portugalu i Španjolskoj. I u tim zemljama se nastavio isti trend gubljenja radnih mjesta; u Nizozemskoj za 39%, Španjolskoj za 34% dok je primjerice u Danskoj za 30%.


Sektor plina


Liberalizacija sektora plina nešto zaostaje za sektorom el. energije pa je stoga i utjecaj na zaposlenost manje radikalna. S druge strane, zemlje s otvorenim tržištem plina su doživjele značajna smanjenja radne snage. Potpuna je otvorenost tržišta naglašena u Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj, Austriji i Britaniji. V. Britanija je bila prva zemlja u EU koja je otvorila natjecanje u plinskom sektoru i jedina je sa značajnim prijelazima između ponuđača među kućanstvima. Slična je situacija i u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Irskoj, a u Italiji to vrijedi za velike industrijske potrošače.

U Britaniji je od 1990. do 1997. izgubljeno 30 000 radnih mjesta, a značajno se promijenila i struktura plinske industrije. Dramatičnom padu zaposlenih doprinijela su i spajanja, preuzimanja te korištenje zakupaca pogotovo u djelatnostima fizičkog rada, IT-a, računovodstva i pozivnih centara za što se koriste prekomorske kompanije u Indiji.

Trendovi u austrijskoj i njemačkoj plinskoj industriji pokazuju, kao i drugdje u EU, da je liberalizacija daleko značajnije pogodila radnike „plavih“ od „bijelih kragni“. Njemačka je izgubila oko 12% radnih mjesta od 1998.,a Austrija oko 9%. Kao i kod struje, najviše gubitaka imala su tržišta zemalja s najrazvijenijom liberalizacijom, naročito Mađarska. Tamo je 57% radnika manje zaposleno, dok u Češkoj i Slovačkoj oko 24-29%.


Koje su to grupe radnika najteže pogođene restrukturiranjem?


Liberalizacija sektora energetike najteže je pogodila manje obrazovane i manje stručne radnike iz sektora održavanja, korisničkih usluga i administracije. Od sektora najteže je stradao distribucijski, a slijedi ga proizvodnja. Prijenos je ostao stabilan, a u trgovini je nakratko čak i porastao broj radnika u fazi otvaranja tržišta. Uglavnom su se tvrtke rješavale starijih radnika kroz ranije umirovljenje.
S druge strane rasla je potreba za novima poslovima u razvoju i marketingu, zatim projektnom menadžmentu te trgovini i razvoju proizvoda. Rasla je potreba za visoko educiranim i iskusnim tehničarima te pravnim ekspertima. Zapošljavanje je raslo u sektoru obnovljive energije.

Nove vještine koje je zahtijevao sektor energetike su fleksibilnost i prilagodljivost i tendiraju okrenutosti prema kupcu i prodaji, zatim pravnim stručnjacima, novim upravljačkim metodama i znanju stranih jezika. Međutim, zapošljavanje u tim područjima je ipak bilo relativno beznačajno u usporedbi s gubicima unutar cijeloga sektora.


Učinkovite, ali odgovorne strategije


Ova je studija pokazala da zabrinutost sindikata nije bila bez osnova. Osim gubitka radnih mjesta došlo je i do intenziviranja rada i skraćenja rokova. Zabrinutost je narasla i iz posljedica outsourcinga te naročito zaštite na radu. Porastao je stres na radu i oslabila zaštita radnoga mjesta, a poslodavci dodatno traže fleksibilniji rad, ugovore o radu na određeno vrijeme i manja prava radnika. Naravno, neke su energetske kompanije poboljšale uvjete rada i ulaganje u radnike, edukaciju, no to su izuzeci. Od radnika se zahtijeva puna iskorištenost, a zauzvrat im se nude naoko primamljive ponude olakšanja vremena provedenoga na poslu nauštrb sebe i obitelji. Kao rješenje se nameće sustav „fleksigurnosti“ koji se često spominje, no njega treba shvatiti isključivo kao eufemizam za smanjenje radničkih prava i daljnje iskorištenje radnika sa svrhom većega profita vlasnika. Naučimo nešto iz tuđih grešaka.


14. prosinca 2007.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve