Liberalizacija i otvaranje sektora energetike u članicama EU dovela je do gubitka 300 000 radnih mjesta

Direktive 96/92/EC i 98/30/EC, koje su stupile na snagu u veljači 1999., odnosno, kolovozu 2000., imale su za cilj udovoljiti potrošačima nižim cijenama te daljnje otvaranje novih radnih mjesta u sektorima koji ovise o upotrebi energije za proizvodnju. 2003. su određeni datumi za potpuno otvaranje europskog energetskog tržišta; 1. srpnja 2004. za industriju te 1. srpnja 2007. za kućanstva. Što se dogodilo?

Prva studija utjecaja liberalizacije na zaposlenost u elektro i plinskoj industriji je potvrdila opravdanu zabrinutost sindikata pokazavši da je od 1990. – 1998. samo u zemljama članicama ugašeno 250 000 radnih mjesta, a još 50 000 u novim članicama EU. Naravno, očekuje se daljnje gašenje radnih mjesta.

Liberalizacija je promijenila i kvantitativno i kvalitativno radnu snagu u tim sektorima.

Sektor struje unutar EU-15 izgubio je oko 250 000 radnika od 1994 – 2004, što je četvrtina radne snage. Dodatno, 12 novih članica izgubilo je oko 50 000 radnih mjesta u istom periodu, što je šestina radne snage. Zapošljavanje u sektoru plina je marginalno u odnosu na struju jer se većina plina uvozi, no vidljivo je iz studije da je u proteklih 5 godina izgubljeno oko 12-13% radnih mjesta.

Također se pokazalo da su članice EU sa zrelijom konkurencijom doživjele veće gubitke te da su gubici bili još izraženiji ako je liberalizacija bila potpomognuta privatizacijom. Najveća se privatizacija dogodila u Velikoj Britaniji, Portugalu, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Najbitnija razlika između starih i novih članica je u tome što se ove potonje još hrvaju s tranzicijom s planskog na tržišno gospodarstvo.

Liberalizacija je ipak glavni razlog drastičnih otpuštanja. Tehnološke promjene nisu imale značajan utjecaj. Također je došlo do promjene u ponudi i potražnji te strukturi tržišta; neki su međunarodni tržišni lideri jačali izvan svojih zemalja dok su se manji igrači konsolidirali. Outsourcing je postao glavni strateški ključ za energetska postrojenja u cilju smanjenja režijskih troškova i stvaranja bolje fleksibilizacije i danas je to univerzalni element u cijeloj EU. Studija je pokazala da je utjecaj outsourcinga na zaposlenost varirao od 6-35% u državama članicama EU.

Komercijalizacija tog bivšeg javnog sektora također je često koincidirala s negativnim trendom u zapošljavanju kada su se novo-uspostavljene kompanije počele ponašati po tržišnim principima.

Sektor električne energije

Do rujna 2005. sektor se uglavnom liberalizirao u 10-ak zemalja EU, a najviše je napredovao u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Britaniji. Statistika je pokazala da su ove zemlje izgubile puno više radnih mjesta od prosjeka drugih EU zemalja, a od njih to je najviše osjetila Njemačka (96 000 radnika). Liberalizacija tržišta struje završila je i u Danskoj, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj i Irskoj, međutim, prave konkurencije za korisnike u kućanstvima još nema u Irskoj, Portugalu i Španjolskoj. I u tim zemljama se nastavio isti trend gubljenja radnih mjesta; u Nizozemskoj za 39%, Španjolskoj za 34% dok je primjerice u Danskoj za 30%.

Sektor plina

Liberalizacija sektora plina nešto zaostaje za sektorom el. energije pa je stoga i utjecaj na zaposlenost manje radikalna. S druge strane, zemlje s otvorenim tržištem plina su doživjele značajna smanjenja radne snage. Potpuna je otvorenost tržišta naglašena u Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj, Austriji i Britaniji. V. Britanija je bila prva zemlja u EU koja je otvorila natjecanje u plinskom sektoru i jedina je sa značajnim prijelazima između ponuđača među kućanstvima. Slična je situacija i u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Irskoj, a u Italiji to vrijedi za velike industrijske potrošače.

U Britaniji je od 1990. do 1997. izgubljeno 30 000 radnih mjesta, a značajno se promijenila i struktura plinske industrije. Dramatičnom padu zaposlenih doprinijela su i spajanja, preuzimanja te korištenje zakupaca pogotovo u djelatnostima fizičkog rada, IT-a, računovodstva i pozivnih centara za što se koriste prekomorske kompanije u Indiji.

Trendovi u austrijskoj i njemačkoj plinskoj industriji pokazuju, kao i drugdje u EU, da je liberalizacija daleko značajnije pogodila radnike „plavih“ od „bijelih kragni“. Njemačka je izgubila oko 12% radnih mjesta od 1998.,a Austrija oko 9%. Kao i kod struje, najviše gubitaka imala su tržišta zemalja s najrazvijenijom liberalizacijom, naročito Mađarska. Tamo je 57% radnika manje zaposleno, dok u Češkoj i Slovačkoj oko 24-29%.

Koje su to grupe radnika najteže pogođene restrukturiranjem?

Liberalizacija sektora energetike najteže je pogodila manje obrazovane i manje stručne radnike iz sektora održavanja, korisničkih usluga i administracije. Od sektora najteže je stradao distribucijski, a slijedi ga proizvodnja. Prijenos je ostao stabilan, a u trgovini je nakratko čak i porastao broj radnika u fazi otvaranja tržišta. Uglavnom su se tvrtke rješavale starijih radnika kroz ranije umirovljenje.
S druge strane rasla je potreba za novima poslovima u razvoju i marketingu, zatim projektnom menadžmentu te trgovini i razvoju proizvoda. Rasla je potreba za visoko educiranim i iskusnim tehničarima te pravnim ekspertima. Zapošljavanje je raslo u sektoru obnovljive energije.

Nove vještine koje je zahtijevao sektor energetike su fleksibilnost i prilagodljivost i tendiraju okrenutosti prema kupcu i prodaji, zatim pravnim stručnjacima, novim upravljačkim metodama i znanju stranih jezika. Međutim, zapošljavanje u tim područjima je ipak bilo relativno beznačajno u usporedbi s gubicima unutar cijeloga sektora.

Učinkovite, ali odgovorne strategije

Ova je studija pokazala da zabrinutost sindikata nije bila bez osnova. Osim gubitka radnih mjesta došlo je i do intenziviranja rada i skraćenja rokova. Zabrinutost je narasla i iz posljedica outsourcinga te naročito zaštite na radu. Porastao je stres na radu i oslabila zaštita radnoga mjesta, a poslodavci dodatno traže fleksibilniji rad, ugovore o radu na određeno vrijeme i manja prava radnika. Naravno, neke su energetske kompanije poboljšale uvjete rada i ulaganje u radnike, edukaciju, no to su izuzeci. Od radnika se zahtijeva puna iskorištenost, a zauzvrat im se nude naoko primamljive ponude olakšanja vremena provedenoga na poslu nauštrb sebe i obitelji. Kao rješenje se nameće sustav „fleksigurnosti“ koji se često spominje, no njega treba shvatiti isključivo kao eufemizam za smanjenje radničkih prava i daljnje iskorištenje radnika sa svrhom većega profita vlasnika. Naučimo nešto iz tuđih grešaka.