Liberalizacija i otvaranje sektora energetike u članicama EU dovela je do gubitka 300 000 radnih mjesta

Europska komisija je u dva navrata naručila istraživanje utjecaja liberalizacije na zapošljavanje unutar energetskog sektora. Istraživanje je u oba slučaja (2000/01 i 2006/07) provela britanska firma ECOTEC Research and Consulting (u međuvremenu promijenila ime u ECORYS) obuhvativši u novijoj studiji zemlje EU-27 i Tursku. Uz opći pregled svih 28 zemalja izabrano je i njih 10 (Švedska, Danska, Francuska, Velika Britanija, Poljska, Nizozemska, Italija, Španjolska, Slovenija, Estonija) za koje je ocijenjeno da predstavljaju dobre primjere upravljanja i restrukturiranja za podrobniju analizu. Unutar svake od 10 izabrana je i jedna energetska kompanija na kojoj je provedena studija slučaja. Izvještaj je dostupan u punom obliku (212 stranica) te u skraćenoj verziji (23 sttranice) koju su za Euopsku komisiju priredili profesor Peter Lloyd i Anne-Mari Nevala iz Ecoteca-a. Mi donosimo komentar istraživanja koje je na svojim stranicama u prosincu 2007. objavio Samostalni sindikat energije, kemije i nemetala Hrvatske.

Direktive 96/92/EC i 98/30/EC, koje su stupile na snagu u veljači 1999., odnosno, kolovozu 2000., imale su za cilj udovoljiti potrošačima nižim cijenama te daljnje otvaranje novih radnih mjesta u sektorima koji ovise o upotrebi energije za proizvodnju. 2003. su određeni datumi za potpuno otvaranje europskog energetskog tržišta; 1. srpnja 2004. za industriju te 1. srpnja 2007. za kućanstva. Što se dogodilo?

Prva studija utjecaja liberalizacije na zaposlenost u elektro i plinskoj industriji je potvrdila opravdanu zabrinutost sindikata pokazavši da je od 1990. – 1998. samo u zemljama članicama ugašeno 250 000 radnih mjesta, a još 50 000 u novim članicama EU. Naravno, očekuje se daljnje gašenje radnih mjesta.

Liberalizacija je promijenila i kvantitativno i kvalitativno radnu snagu u tim sektorima.

Sektor struje unutar EU-15 izgubio je oko 250 000 radnika od 1994 – 2004, što je četvrtina radne snage. Dodatno, 12 novih članica izgubilo je oko 50 000 radnih mjesta u istom periodu, što je šestina radne snage. Zapošljavanje u sektoru plina je marginalno u odnosu na struju jer se većina plina uvozi, no vidljivo je iz studije da je u proteklih 5 godina izgubljeno oko 12-13% radnih mjesta.

Također se pokazalo da su članice EU sa zrelijom konkurencijom doživjele veće gubitke te da su gubici bili još izraženiji ako je liberalizacija bila potpomognuta privatizacijom. Najveća se privatizacija dogodila u Velikoj Britaniji, Portugalu, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Najbitnija razlika između starih i novih članica je u tome što se ove potonje još hrvaju s tranzicijom s planskog na tržišno gospodarstvo.

Liberalizacija je ipak glavni razlog drastičnih otpuštanja. Tehnološke promjene nisu imale značajan utjecaj. Također je došlo do promjene u ponudi i potražnji te strukturi tržišta; neki su međunarodni tržišni lideri jačali izvan svojih zemalja dok su se manji igrači konsolidirali. Outsourcing je postao glavni strateški ključ za energetska postrojenja u cilju smanjenja režijskih troškova i stvaranja bolje fleksibilizacije i danas je to univerzalni element u cijeloj EU. Studija je pokazala da je utjecaj outsourcinga na zaposlenost varirao od 6-35% u državama članicama EU.

Komercijalizacija tog bivšeg javnog sektora također je često koincidirala s negativnim trendom u zapošljavanju kada su se novo-uspostavljene kompanije počele ponašati po tržišnim principima.

Sektor električne energije

Do rujna 2005. sektor se uglavnom liberalizirao u 10-ak zemalja EU, a najviše je napredovao u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Britaniji. Statistika je pokazala da su ove zemlje izgubile puno više radnih mjesta od prosjeka drugih EU zemalja, a od njih to je najviše osjetila Njemačka (96 000 radnika). Liberalizacija tržišta struje završila je i u Danskoj, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj i Irskoj, međutim, prave konkurencije za korisnike u kućanstvima još nema u Irskoj, Portugalu i Španjolskoj. I u tim zemljama se nastavio isti trend gubljenja radnih mjesta; u Nizozemskoj za 39%, Španjolskoj za 34% dok je primjerice u Danskoj za 30%.

Sektor plina

Liberalizacija sektora plina nešto zaostaje za sektorom el. energije pa je stoga i utjecaj na zaposlenost manje radikalna. S druge strane, zemlje s otvorenim tržištem plina su doživjele značajna smanjenja radne snage. Potpuna je otvorenost tržišta naglašena u Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj, Austriji i Britaniji. V. Britanija je bila prva zemlja u EU koja je otvorila natjecanje u plinskom sektoru i jedina je sa značajnim prijelazima između ponuđača među kućanstvima. Slična je situacija i u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Irskoj, a u Italiji to vrijedi za velike industrijske potrošače.

U Britaniji je od 1990. do 1997. izgubljeno 30 000 radnih mjesta, a značajno se promijenila i struktura plinske industrije. Dramatičnom padu zaposlenih doprinijela su i spajanja, preuzimanja te korištenje zakupaca pogotovo u djelatnostima fizičkog rada, IT-a, računovodstva i pozivnih centara za što se koriste prekomorske kompanije u Indiji.

Trendovi u austrijskoj i njemačkoj plinskoj industriji pokazuju, kao i drugdje u EU, da je liberalizacija daleko značajnije pogodila radnike „plavih“ od „bijelih kragni“. Njemačka je izgubila oko 12% radnih mjesta od 1998.,a Austrija oko 9%. Kao i kod struje, najviše gubitaka imala su tržišta zemalja s najrazvijenijom liberalizacijom, naročito Mađarska. Tamo je 57% radnika manje zaposleno, dok u Češkoj i Slovačkoj oko 24-29%.

Koje su to grupe radnika najteže pogođene restrukturiranjem?

Liberalizacija sektora energetike najteže je pogodila manje obrazovane i manje stručne radnike iz sektora održavanja, korisničkih usluga i administracije. Od sektora najteže je stradao distribucijski, a slijedi ga proizvodnja. Prijenos je ostao stabilan, a u trgovini je nakratko čak i porastao broj radnika u fazi otvaranja tržišta. Uglavnom su se tvrtke rješavale starijih radnika kroz ranije umirovljenje.
S druge strane rasla je potreba za novima poslovima u razvoju i marketingu, zatim projektnom menadžmentu te trgovini i razvoju proizvoda. Rasla je potreba za visoko educiranim i iskusnim tehničarima te pravnim ekspertima. Zapošljavanje je raslo u sektoru obnovljive energije.

Nove vještine koje je zahtijevao sektor energetike su fleksibilnost i prilagodljivost i tendiraju okrenutosti prema kupcu i prodaji, zatim pravnim stručnjacima, novim upravljačkim metodama i znanju stranih jezika. Međutim, zapošljavanje u tim područjima je ipak bilo relativno beznačajno u usporedbi s gubicima unutar cijeloga sektora.

Učinkovite, ali odgovorne strategije

Ova je studija pokazala da zabrinutost sindikata nije bila bez osnova. Osim gubitka radnih mjesta došlo je i do intenziviranja rada i skraćenja rokova. Zabrinutost je narasla i iz posljedica outsourcinga te naročito zaštite na radu. Porastao je stres na radu i oslabila zaštita radnoga mjesta, a poslodavci dodatno traže fleksibilniji rad, ugovore o radu na određeno vrijeme i manja prava radnika. Naravno, neke su energetske kompanije poboljšale uvjete rada i ulaganje u radnike, edukaciju, no to su izuzeci. Od radnika se zahtijeva puna iskorištenost, a zauzvrat im se nude naoko primamljive ponude olakšanja vremena provedenoga na poslu nauštrb sebe i obitelji. Kao rješenje se nameće sustav „fleksigurnosti“ koji se često spominje, no njega treba shvatiti isključivo kao eufemizam za smanjenje radničkih prava i daljnje iskorištenje radnika sa svrhom većega profita vlasnika. Naučimo nešto iz tuđih grešaka.

14. prosinca 2007.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve