Izjava za javnost povodom štrajka (6.7.2011.)

Autonomija sveučilišta, sloboda znanstvenog istraživanja i poučavanja, kao i potpuno javno financirano visoko obrazovanje dostupno svima – temeljne su vrijednosti koje mora ispoštovati svatko tko se poduhvati zakonskog uređenja ovih područja.


Nakon višemjesečne agonije u koju se pretvorio pokušaj donošenja triju novih zakona iz područja visokog obrazovanja, znanstvene djelatnosti i sveučilišta, članovi Sindikata Akademska solidarnost odlučili su stupiti u štrajk.

Štrajk se nametnuo kao krajnji izraz protesta prema neprihvatljivoj proceduri donošenja zakonskog paketa i kao posljednje sredstvo otpora usvajanju njegovih štetnih rješenja. Mirenje je provedeno u zakonskom roku i okončano neuspješno, čime su se stekli svi potrebni uvjeti za početak štrajka.

Podsjećamo, dva su trajna obilježja procesa izrade i donošenja ovih zakona: krijumčarenje njihova sadržaja i simulacija komunikacije s akademskom zajednicom. Kad su u listopadu 2010. objavljeni prvi nacrti prijedlogâ zakonâ, izazvali su u akademskoj zajednici lavinu protesta. Temeljni ton protesta sastojao se u odbacivanju predloženih rješenja i zahtjevu za povlačenjem nacrtâ iz procedure. U travnju 2011. objavljeni su novi, navodno dorađeni prijedlozi, koji su prepravljani u tajnosti, u okviru prosudbenih skupina sastavljenih po ministrovu izboru, bez ikakve demokratske legitimacije. Zakoni su supstancijalno ostali isti, a mnoge sporne odredbe koje su prošle jeseni izazvale ogorčene reakcije samo su odgođene prebacivanjem u buduće podzakonske akte.

Istodobno sa stalnim pokušajima da se zakonima prokrijumčare protuustavna i za akademsku zajednicu neprihvatljiva rješenja, odvijala se simulacija suradnje. Najsvježiji primjer, koji ilustrira ovu kombinaciju proceduralne podvale i simulacije dijaloga, dogodio se početkom lipnja kada su rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš i ministar Radovan Fuchs najavili osnivanje radne skupine koja je trebala preispitati ponuđena zakonska rješenja i započeti s izradom strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja. Taj proces navodne uspostave dijaloga Ministarstvo prekida nakon nekoliko dana uvrštenjem paketa zakonâ na sjednicu Vlade koja ih upućuje u Sabor. Ta gesta razotkriva ne samo licemjerje MZOŠ-a – jer dok javno poziva na dijalog, iz pozadine ga taktički opstruira medijskom kampanjom kojom se akademska zajednica prokazuje kao leglo kriminala – nego i to da se odnos Ministarstva prema akademskoj zajednici sveo na komunikaciju silom.

Potpuno protivno javno, argumentirano i višekratno izraženom negativnom mišljenju većinskog dijela akademske zajednice, Ministarstvo pokušava silom donijeti zakone, čemu se pridružuje i Vlada RH, oglušivši se posve o Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, dokument što ga je donijela u studenom 2009. Komunikacija silom zapravo i nije komunikacija nego otvoreni sukob.

Kao odgovor na silu, izabrali smo štrajk, kao što niz akademskih institucija ovih dana odlučuje obustaviti studijski proces ili pak odgoditi početak sljedeće akademske godine ako se predloženi zakoni ne povuku iz procedure i u potpunosti odbace. Konkretan otpor jedino je preostalo djelotvorno sredstvo što ga akademska zajednica ima na raspolaganju u obrani javnog dobra.

U rat MZOŠ-a i Vlade protiv akademske zajednice, kao pouzdani saveznici na strani silnika, uključili su se i marionetski tzv. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, kao i medijski koncern EPH, koji bespoštednom propagandom nastoje posijati paniku među studentima i akademskim radnicima. Od brojnih obmana koje su zakamuflirane navodnom ekspertizom (poput potpuno neutemeljenog zastrašivanja nelegalnošću štrajka) jedna od najbezočnijih laži tiče se navodne nebrige za studente. Ta tvrdnja služi isključivo prikrivanju partikularnih interesa sindikalno-političke koalicije. Spremnost na iznošenje tako teških i lažnih optužbi pokazuje zapravo bahatost, bezobrazluk i društvenu neodgovornost. Naglašavamo da se eventualni studentski problemi koji bi proizišli iz štrajka (a koji se veoma lako mogu riješiti odgovornim djelovanjem nastavnika i institucija), ne mogu mjeriti s dugoročnom i nepopravljivom štetom koju donosi porazni paket zakonâ. Toga su svjesni i studenti koji otvoreno iskazuju podršku štrajku.

Količina neartikuliranih medijskih izjava u posljednjih nekoliko dana jasno pokazuje do koje je mjere zavladala panika u ministarsko-žutosindikalnim redovima. Odjednom su za radne odnose i pravo na rad duboko zabrinuti upravo oni koji naše argumente u procesu najave štrajka nisu htjeli čuti, a priopćenja upitne pismenosti prepuna su optužbi i osobnih uvreda.

Ovom smo činu pristupili odgovorno, u skladu sa svojim otpočetka principijelno iskazanim stajalištima. Zahtijevamo potpuno odbacivanje prijedloga zakonâ o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, kao prvi korak u obrani i daljnjem razvitku visokog obrazovanja i znanosti kao javnog dobra. Autonomija sveučilišta, sloboda znanstvenog istraživanja i poučavanja, kao i potpuno javno financirano visoko obrazovanje dostupno svima – temeljne su vrijednosti koje mora ispoštovati svatko tko se poduhvati zakonskog uređenja ovih područja.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve