Izjava za javnost povodom štrajka (6.7.2011.)

Autonomija sveučilišta, sloboda znanstvenog istraživanja i poučavanja, kao i potpuno javno financirano visoko obrazovanje dostupno svima – temeljne su vrijednosti koje mora ispoštovati svatko tko se poduhvati zakonskog uređenja ovih područja.

Nakon višemjesečne agonije u koju se pretvorio pokušaj donošenja triju novih zakona iz područja visokog obrazovanja, znanstvene djelatnosti i sveučilišta, članovi Sindikata Akademska solidarnost odlučili su stupiti u štrajk.

Štrajk se nametnuo kao krajnji izraz protesta prema neprihvatljivoj proceduri donošenja zakonskog paketa i kao posljednje sredstvo otpora usvajanju njegovih štetnih rješenja. Mirenje je provedeno u zakonskom roku i okončano neuspješno, čime su se stekli svi potrebni uvjeti za početak štrajka.

Podsjećamo, dva su trajna obilježja procesa izrade i donošenja ovih zakona: krijumčarenje njihova sadržaja i simulacija komunikacije s akademskom zajednicom. Kad su u listopadu 2010. objavljeni prvi nacrti prijedlogâ zakonâ, izazvali su u akademskoj zajednici lavinu protesta. Temeljni ton protesta sastojao se u odbacivanju predloženih rješenja i zahtjevu za povlačenjem nacrtâ iz procedure. U travnju 2011. objavljeni su novi, navodno dorađeni prijedlozi, koji su prepravljani u tajnosti, u okviru prosudbenih skupina sastavljenih po ministrovu izboru, bez ikakve demokratske legitimacije. Zakoni su supstancijalno ostali isti, a mnoge sporne odredbe koje su prošle jeseni izazvale ogorčene reakcije samo su odgođene prebacivanjem u buduće podzakonske akte.

Istodobno sa stalnim pokušajima da se zakonima prokrijumčare protuustavna i za akademsku zajednicu neprihvatljiva rješenja, odvijala se simulacija suradnje. Najsvježiji primjer, koji ilustrira ovu kombinaciju proceduralne podvale i simulacije dijaloga, dogodio se početkom lipnja kada su rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš i ministar Radovan Fuchs najavili osnivanje radne skupine koja je trebala preispitati ponuđena zakonska rješenja i započeti s izradom strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja. Taj proces navodne uspostave dijaloga Ministarstvo prekida nakon nekoliko dana uvrštenjem paketa zakonâ na sjednicu Vlade koja ih upućuje u Sabor. Ta gesta razotkriva ne samo licemjerje MZOŠ-a – jer dok javno poziva na dijalog, iz pozadine ga taktički opstruira medijskom kampanjom kojom se akademska zajednica prokazuje kao leglo kriminala – nego i to da se odnos Ministarstva prema akademskoj zajednici sveo na komunikaciju silom.

Potpuno protivno javno, argumentirano i višekratno izraženom negativnom mišljenju većinskog dijela akademske zajednice, Ministarstvo pokušava silom donijeti zakone, čemu se pridružuje i Vlada RH, oglušivši se posve o Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, dokument što ga je donijela u studenom 2009. Komunikacija silom zapravo i nije komunikacija nego otvoreni sukob.

Kao odgovor na silu, izabrali smo štrajk, kao što niz akademskih institucija ovih dana odlučuje obustaviti studijski proces ili pak odgoditi početak sljedeće akademske godine ako se predloženi zakoni ne povuku iz procedure i u potpunosti odbace. Konkretan otpor jedino je preostalo djelotvorno sredstvo što ga akademska zajednica ima na raspolaganju u obrani javnog dobra.

U rat MZOŠ-a i Vlade protiv akademske zajednice, kao pouzdani saveznici na strani silnika, uključili su se i marionetski tzv. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, kao i medijski koncern EPH, koji bespoštednom propagandom nastoje posijati paniku među studentima i akademskim radnicima. Od brojnih obmana koje su zakamuflirane navodnom ekspertizom (poput potpuno neutemeljenog zastrašivanja nelegalnošću štrajka) jedna od najbezočnijih laži tiče se navodne nebrige za studente. Ta tvrdnja služi isključivo prikrivanju partikularnih interesa sindikalno-političke koalicije. Spremnost na iznošenje tako teških i lažnih optužbi pokazuje zapravo bahatost, bezobrazluk i društvenu neodgovornost. Naglašavamo da se eventualni studentski problemi koji bi proizišli iz štrajka (a koji se veoma lako mogu riješiti odgovornim djelovanjem nastavnika i institucija), ne mogu mjeriti s dugoročnom i nepopravljivom štetom koju donosi porazni paket zakonâ. Toga su svjesni i studenti koji otvoreno iskazuju podršku štrajku.

Količina neartikuliranih medijskih izjava u posljednjih nekoliko dana jasno pokazuje do koje je mjere zavladala panika u ministarsko-žutosindikalnim redovima. Odjednom su za radne odnose i pravo na rad duboko zabrinuti upravo oni koji naše argumente u procesu najave štrajka nisu htjeli čuti, a priopćenja upitne pismenosti prepuna su optužbi i osobnih uvreda.

Ovom smo činu pristupili odgovorno, u skladu sa svojim otpočetka principijelno iskazanim stajalištima. Zahtijevamo potpuno odbacivanje prijedloga zakonâ o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, kao prvi korak u obrani i daljnjem razvitku visokog obrazovanja i znanosti kao javnog dobra. Autonomija sveučilišta, sloboda znanstvenog istraživanja i poučavanja, kao i potpuno javno financirano visoko obrazovanje dostupno svima – temeljne su vrijednosti koje mora ispoštovati svatko tko se poduhvati zakonskog uređenja ovih područja.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve