Blokada referade: FAQ

U nastavku pročitajte osnovne informacije o povodima studentske blokade referade Filozofskog fakulteta u Zagrebu. “U konačnici, cilj nam je jednak kao i uvijek, ostvarivanje u potpunosti javno financiranog obrazovanja dostupnog svima!”


Tko plaća, što se plaća?
    Studenti koji su prošle akademske godine (2010/2011) upisali prvu godinu preddiplomskoga studija bili su oslobođeni plaćanja školarina, a ministarstvo im je javno obećalo kako će tako biti sve dok budu redoviti studenti. Ti studenti sada upisuju drugu godinu studija i prisiljeni su, unatoč prošlogodišnjim obećanjima, platiti školarine. Na Filozofskom, polovica tih studenata mora platiti školarinu u iznosu od 6000 kn.
    Aktivirana je i odluka o plaćanju 100 kn po ECTS bodu za kolegije koji se upisuju van nominalnog trajanja preddiplomskog ili diplomskog studija. To se odnosi i na studente koji upisuju kolegije u 3. godini diplomskog studija, tzv. apsolventskoj, u kojoj studenti imaju sva ostala studentska prava (smještaj u domu, iksica). Također, odluka se odnosi i na kolegije koje student iz nekog opravdanog razloga nije ni mogao odslušati (primjerice, bio je na studentskoj razmjeni), kao i na diplomske radove koji nisu prijavljeni na vrijeme.


Stanje na Sveučilištu
    Na drugim fakultetima zagrebačkoga sveučilišta upisi su već provedeni – studentima koji su upisali drugu godinu školarine su naplaćene po linearnom modelu, tj. prema uspješnosti na prvoj godini studija. Rezultati takvog modela naplaćivanja poražavajući su – tek malen postotak studenata u potpunosti je oslobođen plaćanja školarina, jednako tako malen postotak plaća školarine od nekoliko stotina kuna, dok velika većina i dalje plaća školarine od nekoliko tisuća kuna – u toj skupini su i studenti sa osvojenim maksimalnim brojem ECTS bodova i vrlo dobrim prosjekom!


Netransparentnost ministarstva i uprave fakulteta
    U cijeloj ovoj situaciji osobito je zabrinjavajuće ponašanje ministarstva i uprava fakulteta. Oni primjenjuju taktiku namjernog obmanjivanja i dezinformiranja studenata i javnosti – fakulteti optužuju ministarstvo da nije podmirilo svoje financijske obaveze, ministarstvo uzvraća da je to laž, a i jedni i drugi prešućuju da su studenti perfidno prevareni. Na Filozofskom fakultetu situacija je naročito šizofrena – nekoliko dana prije početka upisa studenti još uvijek nisu službeno obaviješteni što će i koliko plaćati! Ni nakon višestrukih pritisaka studenata dekan Boras ne pristaje službeno objaviti odluku o naplati školarina, kao ni objasniti odluke po kojima se naplaćuju ECTS bodovi. Cilj je takve netransparentnosti držati studente što dulje u neizvjesnosti kako bi se onda odluke o plaćanju što brže provele u djelo.


Što još plaćamo?
    Uz školarine i plaćanje ECTS-ova tu su i drugi troškovi koji od ove godine opterećuju studentski standard. Studentima koji nemaju prebivalište u Zagrebu ukinuto je pravo na besplatni javni prijevoz, Studentski centar uveo je nove, izmišljene troškove useljenja u i iseljenja iz studentskih domova, ukida se velik broj tzv. socijalnih stipendija… Popisu tu nije kraj.


Zašto blokiramo referadu?
    Blokadom referade želimo poručiti upravi fakulteta da je situacija u koju su, zajedno s ministarstvom, doveli vlastite studente u potpunosti neprihvatljiva! Umjesto da se solidariziraju sa studentima i zajedničkim pritiskom primoraju ministrstvo da podmiri svoje obaveze, oni staju na stranu jačega i udaraju na najslabije u sustavu – studentice i studente. Cilj blokade nije spriječiti zaposlenice i zaposelnike referade da obavljaju svoj posao, kao ni spriječiti studente da obavljaju administrativne procedure (između ostalog i upise). Cilj je blokade na simbolički način upozoriti na mjesto gdje se prema studentima vrši nepravda (referada kao mjesto upisa koji ovisi o podmirivanju troškova školarine), kao i na uzroke te nepravde. U konačnici, cilj nam je jednak kao i uvijek, ostvarivanje u potpunosti javno financiranog obrazovanja dostupnog svima!

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve