Blokada referade: FAQ

U nastavku pročitajte osnovne informacije o povodima studentske blokade referade Filozofskog fakulteta u Zagrebu. “U konačnici, cilj nam je jednak kao i uvijek, ostvarivanje u potpunosti javno financiranog obrazovanja dostupnog svima!”

Tko plaća, što se plaća?

    Studenti koji su prošle akademske godine (2010/2011) upisali prvu godinu preddiplomskoga studija bili su oslobođeni plaćanja školarina, a ministarstvo im je javno obećalo kako će tako biti sve dok budu redoviti studenti. Ti studenti sada upisuju drugu godinu studija i prisiljeni su, unatoč prošlogodišnjim obećanjima, platiti školarine. Na Filozofskom, polovica tih studenata mora platiti školarinu u iznosu od 6000 kn.
    Aktivirana je i odluka o plaćanju 100 kn po ECTS bodu za kolegije koji se upisuju van nominalnog trajanja preddiplomskog ili diplomskog studija. To se odnosi i na studente koji upisuju kolegije u 3. godini diplomskog studija, tzv. apsolventskoj, u kojoj studenti imaju sva ostala studentska prava (smještaj u domu, iksica). Također, odluka se odnosi i na kolegije koje student iz nekog opravdanog razloga nije ni mogao odslušati (primjerice, bio je na studentskoj razmjeni), kao i na diplomske radove koji nisu prijavljeni na vrijeme.

Stanje na Sveučilištu

    Na drugim fakultetima zagrebačkoga sveučilišta upisi su već provedeni – studentima koji su upisali drugu godinu školarine su naplaćene po linearnom modelu, tj. prema uspješnosti na prvoj godini studija. Rezultati takvog modela naplaćivanja poražavajući su – tek malen postotak studenata u potpunosti je oslobođen plaćanja školarina, jednako tako malen postotak plaća školarine od nekoliko stotina kuna, dok velika većina i dalje plaća školarine od nekoliko tisuća kuna – u toj skupini su i studenti sa osvojenim maksimalnim brojem ECTS bodova i vrlo dobrim prosjekom!

Netransparentnost ministarstva i uprave fakulteta

    U cijeloj ovoj situaciji osobito je zabrinjavajuće ponašanje ministarstva i uprava fakulteta. Oni primjenjuju taktiku namjernog obmanjivanja i dezinformiranja studenata i javnosti – fakulteti optužuju ministarstvo da nije podmirilo svoje financijske obaveze, ministarstvo uzvraća da je to laž, a i jedni i drugi prešućuju da su studenti perfidno prevareni. Na Filozofskom fakultetu situacija je naročito šizofrena – nekoliko dana prije početka upisa studenti još uvijek nisu službeno obaviješteni što će i koliko plaćati! Ni nakon višestrukih pritisaka studenata dekan Boras ne pristaje službeno objaviti odluku o naplati školarina, kao ni objasniti odluke po kojima se naplaćuju ECTS bodovi. Cilj je takve netransparentnosti držati studente što dulje u neizvjesnosti kako bi se onda odluke o plaćanju što brže provele u djelo.

Što još plaćamo?

    Uz školarine i plaćanje ECTS-ova tu su i drugi troškovi koji od ove godine opterećuju studentski standard. Studentima koji nemaju prebivalište u Zagrebu ukinuto je pravo na besplatni javni prijevoz, Studentski centar uveo je nove, izmišljene troškove useljenja u i iseljenja iz studentskih domova, ukida se velik broj tzv. socijalnih stipendija… Popisu tu nije kraj.

Zašto blokiramo referadu?

    Blokadom referade želimo poručiti upravi fakulteta da je situacija u koju su, zajedno s ministarstvom, doveli vlastite studente u potpunosti neprihvatljiva! Umjesto da se solidariziraju sa studentima i zajedničkim pritiskom primoraju ministrstvo da podmiri svoje obaveze, oni staju na stranu jačega i udaraju na najslabije u sustavu – studentice i studente. Cilj blokade nije spriječiti zaposlenice i zaposelnike referade da obavljaju svoj posao, kao ni spriječiti studente da obavljaju administrativne procedure (između ostalog i upise). Cilj je blokade na simbolički način upozoriti na mjesto gdje se prema studentima vrši nepravda (referada kao mjesto upisa koji ovisi o podmirivanju troškova školarine), kao i na uzroke te nepravde. U konačnici, cilj nam je jednak kao i uvijek, ostvarivanje u potpunosti javno financiranog obrazovanja dostupnog svima!

Vezani članci

  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.