Blokada referade: FAQ

U nastavku pročitajte osnovne informacije o povodima studentske blokade referade Filozofskog fakulteta u Zagrebu. “U konačnici, cilj nam je jednak kao i uvijek, ostvarivanje u potpunosti javno financiranog obrazovanja dostupnog svima!”


Tko plaća, što se plaća?
    Studenti koji su prošle akademske godine (2010/2011) upisali prvu godinu preddiplomskoga studija bili su oslobođeni plaćanja školarina, a ministarstvo im je javno obećalo kako će tako biti sve dok budu redoviti studenti. Ti studenti sada upisuju drugu godinu studija i prisiljeni su, unatoč prošlogodišnjim obećanjima, platiti školarine. Na Filozofskom, polovica tih studenata mora platiti školarinu u iznosu od 6000 kn.
    Aktivirana je i odluka o plaćanju 100 kn po ECTS bodu za kolegije koji se upisuju van nominalnog trajanja preddiplomskog ili diplomskog studija. To se odnosi i na studente koji upisuju kolegije u 3. godini diplomskog studija, tzv. apsolventskoj, u kojoj studenti imaju sva ostala studentska prava (smještaj u domu, iksica). Također, odluka se odnosi i na kolegije koje student iz nekog opravdanog razloga nije ni mogao odslušati (primjerice, bio je na studentskoj razmjeni), kao i na diplomske radove koji nisu prijavljeni na vrijeme.


Stanje na Sveučilištu
    Na drugim fakultetima zagrebačkoga sveučilišta upisi su već provedeni – studentima koji su upisali drugu godinu školarine su naplaćene po linearnom modelu, tj. prema uspješnosti na prvoj godini studija. Rezultati takvog modela naplaćivanja poražavajući su – tek malen postotak studenata u potpunosti je oslobođen plaćanja školarina, jednako tako malen postotak plaća školarine od nekoliko stotina kuna, dok velika većina i dalje plaća školarine od nekoliko tisuća kuna – u toj skupini su i studenti sa osvojenim maksimalnim brojem ECTS bodova i vrlo dobrim prosjekom!


Netransparentnost ministarstva i uprave fakulteta
    U cijeloj ovoj situaciji osobito je zabrinjavajuće ponašanje ministarstva i uprava fakulteta. Oni primjenjuju taktiku namjernog obmanjivanja i dezinformiranja studenata i javnosti – fakulteti optužuju ministarstvo da nije podmirilo svoje financijske obaveze, ministarstvo uzvraća da je to laž, a i jedni i drugi prešućuju da su studenti perfidno prevareni. Na Filozofskom fakultetu situacija je naročito šizofrena – nekoliko dana prije početka upisa studenti još uvijek nisu službeno obaviješteni što će i koliko plaćati! Ni nakon višestrukih pritisaka studenata dekan Boras ne pristaje službeno objaviti odluku o naplati školarina, kao ni objasniti odluke po kojima se naplaćuju ECTS bodovi. Cilj je takve netransparentnosti držati studente što dulje u neizvjesnosti kako bi se onda odluke o plaćanju što brže provele u djelo.


Što još plaćamo?
    Uz školarine i plaćanje ECTS-ova tu su i drugi troškovi koji od ove godine opterećuju studentski standard. Studentima koji nemaju prebivalište u Zagrebu ukinuto je pravo na besplatni javni prijevoz, Studentski centar uveo je nove, izmišljene troškove useljenja u i iseljenja iz studentskih domova, ukida se velik broj tzv. socijalnih stipendija… Popisu tu nije kraj.


Zašto blokiramo referadu?
    Blokadom referade želimo poručiti upravi fakulteta da je situacija u koju su, zajedno s ministarstvom, doveli vlastite studente u potpunosti neprihvatljiva! Umjesto da se solidariziraju sa studentima i zajedničkim pritiskom primoraju ministrstvo da podmiri svoje obaveze, oni staju na stranu jačega i udaraju na najslabije u sustavu – studentice i studente. Cilj blokade nije spriječiti zaposlenice i zaposelnike referade da obavljaju svoj posao, kao ni spriječiti studente da obavljaju administrativne procedure (između ostalog i upise). Cilj je blokade na simbolički način upozoriti na mjesto gdje se prema studentima vrši nepravda (referada kao mjesto upisa koji ovisi o podmirivanju troškova školarine), kao i na uzroke te nepravde. U konačnici, cilj nam je jednak kao i uvijek, ostvarivanje u potpunosti javno financiranog obrazovanja dostupnog svima!

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve