Brzo i lako do diplome

U lipnju prošle godine, dva mjeseca po stupanju na dužnost ministra za sveučilišta i znanost, David Willetts dodijelio je instituciji BPP University College of Professional Studies status sveučilišta, što ga, nakon Sveučilišta u Buckinghamu, čini tek drugom privatnom institucijom u Engleskoj koja smije dodjeljivati diplome [1]. BPP ni po čemu nije nalik američkim privatnim neprofitnim sveučilištima koja se nalaze pri vrhu liste World University Rankings. Ovo je primjer nove vrste privatnih profitnih institucija koje su se raširile Sjedinjenim Američkim Državama tokom posljednjih deset godina. BPP, čijih četrnaest regionalnih kampusa pohađa čak 36 500 studenata, od 2009. godine u vlasništvu je Apollo Grupe, vodeće profitne obrazovne korporacije u Sjedinjenim Državama.

Zlatne godine ove industrije počele su deregulacijom visokog obrazovanja u vrijeme Georgea W. Busha, koji je postavio glavnu washingtonsku lobisticu Apollo Grupe Sally Stroup na mjesto državnog tajnika za visoko obrazovanje. Pravi uzlet počeo je financijskom krizom 2008. koja je uzrokovala velik broj nezaposlenih, nekvalificiranih ljudi, nestrpljivih da se dokopaju diploma koje bi im pomogle osigurati pristojno zaposlenje. Dok je ostatak Wall Streeta ponirao, Apollov se promet u periodu od 2008. do 2010. godine povećao za 25%, do iznosa od 4 milijarde dolara. Njihovo vodeće sveučilište, ono u Phoenixu, trenutno je najveće u Americi i ima 500 000 studenata. To je mnogo više od čitavog sustava Sveučilišta u Kaliforniji i Ivy Lige zajedno; Sveučilište u Phoenixu već je podjednako veliko kao sva sveučilišta Russell Grupe.

Pretpostavka kojom se vode ove nove institucije je da je internet idealan medij za dostavljanje materijala za učenje studentima koji nemaju dovoljno novca, a mogu učiti od kuće u skladu sa svojim obavezama. Automatizirane upute smanjuju skupo vrijeme kontakta s predavačem i omogućuju institucijama maksimalno rezanje troškova za prostor, iako neke od njih grade nove kampuse kako bi ojačale vlastiti brend, a koje njihovi studenti nikada neće posjetiti. Zbog odumiranja tržišta rada u sektoru javnih sveučilišta ne manjka predavačkog kadra koji očajnički treba posao što dodatno smanjuje troškove. Neki od njih čak nemaju ugovor o radu po akademskoj godini i mogu biti otpušteni gotovo bez otkaznog roka.

Novac koji je nekada bio namijenjen za nastavničke plaće sada se troši na marketing koji čini čak 25% ukupnih troškova: u 2010. godini Apollo Grupa potrošila je milijardu dolara na marketing i privlačenje novih studenata. Uloga obrazovanja nije sigurna: ako je to najbrži način stjecanja profita, tada nitko neće brinuti što se četvrtina sredstava više ne troši na podučavanje. Phoenixove agresivne propagandne kampanje preuveličavaju kvalitetu studija i vrijednost diploma. Telefonski akviziteri, od kojih su neki plaćeni po ugovorenoj prijavi, a ne po satu, dobili su naputak da kod ljudi iskorištavaju strah od zaostajanja za gospodarstvom koje se ubrzano mijenja. [2]

Nove polaznike valja što prije namamiti pa studijski ciklusi počinju svaki mjesec. Ključno je proračunska sredstva iz savezne blagajne pretvoriti u budući studentski dug kroz sveučilišne ustanove, a u džepove dioničara i glavnih direktora. Svaki od trojice glavnih direktora Apollo Grupe dobio je u 2008. godini više od šest milijuna dolara; John Sperling, osnivač Sveučilišta u Phoenixu, sada je milijarder.

U trenutku u kojem studenti shvate da su pogriješili često više nema načina da odustanu, a s druge strane telefonske slušalice nema nikoga da im pomogne; ne preostaje ništa drugo nego stisnuti zube i završetkom studija pokušati vratiti dio uloženog. No vrlo malo studenata završi studij: prema statističkim podacima postotak završavanja studija nakon šest godina iznosi 9%. Oni koji završe takav studij ostanu s dvostruko većim dugom od onih koji su diplomirali na neprofitnim privatnim sveučilištima i s triput većim dugom od diplomanata javnih sveučilišta. K tome se često ispostavi da su diplome koje dobiju po tako napuhanim cijenama bezvrijedne.

Trima bivšim studenticama, intervjuiranim za PBS-ov dokumentarac College Inc. koji je prvi put emitiran u svibnju prošle godine, uručene su diplome iz sestrinstva bez ikakve bolničke prakse. Studentica nagovorena na doktorat iz psihologije pred sam je kraj otkrila da njezin dopisni studij tek „teži“ akreditaciji potrebnoj za dodjeljivanje diploma ove vrste. [3]

U negativnom izvješću Ministarstva obrazovanja iz 2004. godine zaključeno je da, prema formulaciji časopisa Chronicle of Higher Education, Phoenix ima „politiku jakog pritiska na prodaju“ koja je zastrašivala regrutere, pa su u nemogućnosti ostvarivanja kvota poticali upisivanje nekvalificiranih studenata – ukratko, nagrađivani su oni regruteri koji bi postigli najveći broj novoupisanih. Apollo je protuzakonito zatajio izvješće, no ono je procurilo u javnost te je vrijednost Grupe na tržištu drastično pala. Podignuta je tužba kojom se tvrdi da je uprava širila netočna financijska izvješća u pokušaju da napuše vrijednost dionica i privuče ulagače.

Nadzorni i glavni računovođa kompanije je 2006. godine podnio ostavku uslijed optužbi da su financijske knjige bile namještene; 2007. godine Nasdaq Listing and Hearing Review Council* prijetio je uklanjanjem Apolla s burze; 2008. Savezna porota u Arizoni proglasila je Apollo krivim za „lažno prikazivanje činjenica koje svjesno navodi investitore na krivi trag“ te naložila Grupi da isplati dioničarima oko 280 milijuna dolara odštete. Apollo je uložio žalbu na odluku, ali je istu Vrhovni sud odbacio 8. ožujka ove godine.

Usprkos jakom lobiranju industrije profitnih sveučilišta, Obamina administracija sada vraća na staro regulativne promjene iz Bushevih godina koje su omogućile stvaranje ovakvih prilika za profitiranje. Nedavno je otkriveno da državni tužitelji deset saveznih država istražuju Sveučilište u Phoenixu zbog navodnih prijevara u regrutiranju studenata i financijama koje sežu sve do 2002. godine.

Izgleda da bi zabava mogla biti gotova, barem za Apollo Grupu. Stopa upisa na Phoenix pala je za 42% u posljednja tri mjeseca 2010. godine. U siječnju je Grupa priznala da u prvom kvartalu 2011. godine očekuje pad prijava za dodatnih 40%.

Zar je moguće da Willetts jednostavno ne zna što je Apollo Grupa radila na Sveučilištu u Phoenixu? Ili smatra da se iz nekog razloga ista stvar ne bi mogla dogoditi i ovdje**? „Kada se ukine privilegirani krug nastavnika koji dobivaju mjesta stalnih profesora“ tvrdi Willetts, prelazak s javnog financiranja na školarine „otvara visoko obrazovanje širem krugu pružatelja usluga koji rade na različite načine“.

Eksplozivan rast profitnih sveučilišta potaknut je odlukom Busheve administracije kojom im se daje jednak pristup (kao i javnim ili neprofitnim sveučilištima) milijardama dolara koje prolaze kroz savezni sustav studentskih zajmova. Trenutno se i ovdje postavljaju temelji za nešto slično. U travnju je Willetts najavio da će od 2012. godine studenti koji započinju studije na privatnim institucijama moći koristiti vladine zajmove u iznosu od 6000 funti godišnje. Što je još gore, od rujna u Engleskoj prestaje javno financiranje nastavne djelatnosti u društvenim i humanističkim znanostima.

Strahuje se da će profitne institucije najunosnije studije probrati za sebe. Riječima jednog savjetnika za strategiju, „Engleska i Wales upravo su postali otok s blagom za profitne kompanije… Studenti Ujedinjenog Kraljevstva već se nalaze u poslovnim planovima kao ciljani klijenti domaćih i međunarodnih profitnih kompanija.”

Prije no što se mjehur rasprsnuo Sveučilište u Phoenixu imalo je pola milijuna upisanih studenta. Ne zna se koliko bi mogla porasti vrijednost njegove sestrinske institucije BPP-a kad studenti dobiju pristup vladinim zajmovima. Ni sada mu brojke nisu zanemarive. Kada bi trenutnih 36 500 studenata studiralo za državno priznate diplome (što još nije slučaj), BPP bi bio treće najveće sveučilište u Ujedinjenom Kraljevstvu – samo su Manchester i Open University veći. A ovo je tek početak.


*op. prev. nezavisno savjetodavno tijelo kojeg imenuje NASDAQ
**op.prev. Velika Britanija
[1] BPP čine inicijali prezimena osnivača kompanije Alana Brierleya, Richarda Pricea i Charlesa Priora koji su osnovali tvrtku 1976. godine pružanjem stručne naobrazbe iz računovodstva.
[2] Phoenix je platio 67,5 milijuna dolara 2009. godine kako bi se nagodio u sporu s američkom vladom zbog optužbe da su koristili ovaj ilegalan način regrutacije.
[3] Ti se slučajevi odnose na Everest College i Argosy University.