Brzo i lako do diplome

Howard Hotson razotkriva privatna profitna sveučilišta koja su tek odnedavno prisutna u Engleskoj. Novac za nastavničke plaće sada se troši na oglašavanje, a tek sićušan udio “on-line” studenata diplomira. Oni koji završe takav studij ostanu s dvostruko većim dugom od onih koji su diplomirali na neprofitnim privatnim sveučilištima i s triput većim dugom od diplomanata javnih sveučilišta. K tome se često ispostavi da su diplome koje dobiju po tako napuhanim cijenama bezvrijedne.


U lipnju prošle godine, dva mjeseca po stupanju na dužnost ministra za sveučilišta i znanost, David Willetts dodijelio je instituciji BPP University College of Professional Studies status sveučilišta, što ga, nakon Sveučilišta u Buckinghamu, čini tek drugom privatnom institucijom u Engleskoj koja smije dodjeljivati diplome [1]. BPP ni po čemu nije nalik američkim privatnim neprofitnim sveučilištima koja se nalaze pri vrhu liste World University Rankings. Ovo je primjer nove vrste privatnih profitnih institucija koje su se raširile Sjedinjenim Američkim Državama tokom posljednjih deset godina. BPP, čijih četrnaest regionalnih kampusa pohađa čak 36 500 studenata, od 2009. godine u vlasništvu je Apollo Grupe, vodeće profitne obrazovne korporacije u Sjedinjenim Državama.

Zlatne godine ove industrije počele su deregulacijom visokog obrazovanja u vrijeme Georgea W. Busha, koji je postavio glavnu washingtonsku lobisticu Apollo Grupe Sally Stroup na mjesto državnog tajnika za visoko obrazovanje. Pravi uzlet počeo je financijskom krizom 2008. koja je uzrokovala velik broj nezaposlenih, nekvalificiranih ljudi, nestrpljivih da se dokopaju diploma koje bi im pomogle osigurati pristojno zaposlenje. Dok je ostatak Wall Streeta ponirao, Apollov se promet u periodu od 2008. do 2010. godine povećao za 25%, do iznosa od 4 milijarde dolara. Njihovo vodeće sveučilište, ono u Phoenixu, trenutno je najveće u Americi i ima 500 000 studenata. To je mnogo više od čitavog sustava Sveučilišta u Kaliforniji i Ivy Lige zajedno; Sveučilište u Phoenixu već je podjednako veliko kao sva sveučilišta Russell Grupe.

Pretpostavka kojom se vode ove nove institucije je da je internet idealan medij za dostavljanje materijala za učenje studentima koji nemaju dovoljno novca, a mogu učiti od kuće u skladu sa svojim obavezama. Automatizirane upute smanjuju skupo vrijeme kontakta s predavačem i omogućuju institucijama maksimalno rezanje troškova za prostor, iako neke od njih grade nove kampuse kako bi ojačale vlastiti brend, a koje njihovi studenti nikada neće posjetiti. Zbog odumiranja tržišta rada u sektoru javnih sveučilišta ne manjka predavačkog kadra koji očajnički treba posao što dodatno smanjuje troškove. Neki od njih čak nemaju ugovor o radu po akademskoj godini i mogu biti otpušteni gotovo bez otkaznog roka.

Novac koji je nekada bio namijenjen za nastavničke plaće sada se troši na marketing koji čini čak 25% ukupnih troškova: u 2010. godini Apollo Grupa potrošila je milijardu dolara na marketing i privlačenje novih studenata. Uloga obrazovanja nije sigurna: ako je to najbrži način stjecanja profita, tada nitko neće brinuti što se četvrtina sredstava više ne troši na podučavanje. Phoenixove agresivne propagandne kampanje preuveličavaju kvalitetu studija i vrijednost diploma. Telefonski akviziteri, od kojih su neki plaćeni po ugovorenoj prijavi, a ne po satu, dobili su naputak da kod ljudi iskorištavaju strah od zaostajanja za gospodarstvom koje se ubrzano mijenja. [2]

Nove polaznike valja što prije namamiti pa studijski ciklusi počinju svaki mjesec. Ključno je proračunska sredstva iz savezne blagajne pretvoriti u budući studentski dug kroz sveučilišne ustanove, a u džepove dioničara i glavnih direktora. Svaki od trojice glavnih direktora Apollo Grupe dobio je u 2008. godini više od šest milijuna dolara; John Sperling, osnivač Sveučilišta u Phoenixu, sada je milijarder.

U trenutku u kojem studenti shvate da su pogriješili često više nema načina da odustanu, a s druge strane telefonske slušalice nema nikoga da im pomogne; ne preostaje ništa drugo nego stisnuti zube i završetkom studija pokušati vratiti dio uloženog. No vrlo malo studenata završi studij: prema statističkim podacima postotak završavanja studija nakon šest godina iznosi 9%. Oni koji završe takav studij ostanu s dvostruko većim dugom od onih koji su diplomirali na neprofitnim privatnim sveučilištima i s triput većim dugom od diplomanata javnih sveučilišta. K tome se često ispostavi da su diplome koje dobiju po tako napuhanim cijenama bezvrijedne.

Trima bivšim studenticama, intervjuiranim za PBS-ov dokumentarac College Inc. koji je prvi put emitiran u svibnju prošle godine, uručene su diplome iz sestrinstva bez ikakve bolničke prakse. Studentica nagovorena na doktorat iz psihologije pred sam je kraj otkrila da njezin dopisni studij tek „teži“ akreditaciji potrebnoj za dodjeljivanje diploma ove vrste. [3]

U negativnom izvješću Ministarstva obrazovanja iz 2004. godine zaključeno je da, prema formulaciji časopisa Chronicle of Higher Education, Phoenix ima „politiku jakog pritiska na prodaju“ koja je zastrašivala regrutere, pa su u nemogućnosti ostvarivanja kvota poticali upisivanje nekvalificiranih studenata – ukratko, nagrađivani su oni regruteri koji bi postigli najveći broj novoupisanih. Apollo je protuzakonito zatajio izvješće, no ono je procurilo u javnost te je vrijednost Grupe na tržištu drastično pala. Podignuta je tužba kojom se tvrdi da je uprava širila netočna financijska izvješća u pokušaju da napuše vrijednost dionica i privuče ulagače.

Nadzorni i glavni računovođa kompanije je 2006. godine podnio ostavku uslijed optužbi da su financijske knjige bile namještene; 2007. godine Nasdaq Listing and Hearing Review Council* prijetio je uklanjanjem Apolla s burze; 2008. Savezna porota u Arizoni proglasila je Apollo krivim za „lažno prikazivanje činjenica koje svjesno navodi investitore na krivi trag“ te naložila Grupi da isplati dioničarima oko 280 milijuna dolara odštete. Apollo je uložio žalbu na odluku, ali je istu Vrhovni sud odbacio 8. ožujka ove godine.

Usprkos jakom lobiranju industrije profitnih sveučilišta, Obamina administracija sada vraća na staro regulativne promjene iz Bushevih godina koje su omogućile stvaranje ovakvih prilika za profitiranje. Nedavno je otkriveno da državni tužitelji deset saveznih država istražuju Sveučilište u Phoenixu zbog navodnih prijevara u regrutiranju studenata i financijama koje sežu sve do 2002. godine.

Izgleda da bi zabava mogla biti gotova, barem za Apollo Grupu. Stopa upisa na Phoenix pala je za 42% u posljednja tri mjeseca 2010. godine. U siječnju je Grupa priznala da u prvom kvartalu 2011. godine očekuje pad prijava za dodatnih 40%.

Zar je moguće da Willetts jednostavno ne zna što je Apollo Grupa radila na Sveučilištu u Phoenixu? Ili smatra da se iz nekog razloga ista stvar ne bi mogla dogoditi i ovdje**? „Kada se ukine privilegirani krug nastavnika koji dobivaju mjesta stalnih profesora“ tvrdi Willetts, prelazak s javnog financiranja na školarine „otvara visoko obrazovanje širem krugu pružatelja usluga koji rade na različite načine“.

Eksplozivan rast profitnih sveučilišta potaknut je odlukom Busheve administracije kojom im se daje jednak pristup (kao i javnim ili neprofitnim sveučilištima) milijardama dolara koje prolaze kroz savezni sustav studentskih zajmova. Trenutno se i ovdje postavljaju temelji za nešto slično. U travnju je Willetts najavio da će od 2012. godine studenti koji započinju studije na privatnim institucijama moći koristiti vladine zajmove u iznosu od 6000 funti godišnje. Što je još gore, od rujna u Engleskoj prestaje javno financiranje nastavne djelatnosti u društvenim i humanističkim znanostima.

Strahuje se da će profitne institucije najunosnije studije probrati za sebe. Riječima jednog savjetnika za strategiju, „Engleska i Wales upravo su postali otok s blagom za profitne kompanije… Studenti Ujedinjenog Kraljevstva već se nalaze u poslovnim planovima kao ciljani klijenti domaćih i međunarodnih profitnih kompanija.”

Prije no što se mjehur rasprsnuo Sveučilište u Phoenixu imalo je pola milijuna upisanih studenta. Ne zna se koliko bi mogla porasti vrijednost njegove sestrinske institucije BPP-a kad studenti dobiju pristup vladinim zajmovima. Ni sada mu brojke nisu zanemarive. Kada bi trenutnih 36 500 studenata studiralo za državno priznate diplome (što još nije slučaj), BPP bi bio treće najveće sveučilište u Ujedinjenom Kraljevstvu – samo su Manchester i Open University veći. A ovo je tek početak.

S engleskog prevela Silvija Juraić
U originalu objavljeno u London Review of Books pod naslovom Short cuts

*op. prev. nezavisno savjetodavno tijelo kojeg imenuje NASDAQ
**op.prev. Velika Britanija
[1] BPP čine inicijali prezimena osnivača kompanije Alana Brierleya, Richarda Pricea i Charlesa Priora koji su osnovali tvrtku 1976. godine pružanjem stručne naobrazbe iz računovodstva.
[2] Phoenix je platio 67,5 milijuna dolara 2009. godine kako bi se nagodio u sporu s američkom vladom zbog optužbe da su koristili ovaj ilegalan način regrutacije.
[3] Ti se slučajevi odnose na Everest College i Argosy University.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve