Izjava za medije, 3. listopada 2011.

Početak nove akademske godine srušio je iluzije i nekolicini preostalih koji su uporno tvrdili da je besplatno obrazovanje već ostvareno te ga samo treba formalizirati u predloženim „Fuchsovim zakonima“.

I ovaj listopad donio je studentima našeg fakulteta račun od 6 tisuća kuna za tzv. besplatno obrazovanje. Radi se upravo o studentima tzv. besplatne generacije, upisane u prvu godinu studija 2010. godine. Blokadom studentske službe, mjesta na kojem će im taj račun biti ispostavljen, ukazujemo na financijski udar na studente koji se skriva iza spomenutih praznih fraza i medijskih kampanja koje su ih lansirale.

Uz MZOŠ-evo neizvršavanje svojih proračunskih obaveza prema fakultetima i cijelom akademskom pogonu – čega je izravna posljedica gore opisana situacija, ovakvu scenariju su pogodovali i predstavnici autonomnog nam sveučilišta i fakulteta koji već duži niz godina nebrigu države za ovaj segment javnog sektora kane vrlo jednostavno riješiti naplaćivanjem participacija od najslabijih unutar sveučilišne zajednice – studenata. Time su studenti postali puki “korisnici usluga” preko kojih će se nastaviti voditi politika “linije manjeg otpora” uprava naših visokoškolskih ustanova.

Zbog neodgovornog i kukavičkog ponašanja spomenutih aktera spremni smo, kao i proteklih godina, djelovati u okvirima Ustavom nam zagarantirane autonomije koja se tijekom zadnjih dana našla na udaru ministra Fuchsa i njegovih saveznika na sindikalnoj, medijskoj i gospodarskoj sceni. Ovim činom blokade studentske službe i sprečavanjem upisa i naplaćivanja participacija, želimo poručiti i upravi našeg fakulteta, a i rektoru i upravi Sveučilišta u Zagrebu, da naše savezništvo u rušenju Fuchsovih zakona nije bezuvjetno. Drugim riječima, ne kanimo sjediti skrštenih ruku dok nastavljate linijom inercije koja je nakratko prekinuta jedinstvenim otporom prijedlozima novih zakona. Nećemo vam dopustiti da vlastitu likvidnost održavate financijskim udarom na studente.

Pogotovo to ne možemo prihvatiti danas, kada su u trenutku krize najniži slojevi upravo najpogođeniji mjerama štednje – dokidanjem stečenih prava, masovnim otpuštanjima i fleksibilizacijom radnih mjesta, smanjenjem izdvajanja za javni sektor. Takve mjere nisu zaobišle ni studentsku populaciju, a svjesno ih provode sve razine vlasti: od Grada Zagreba kao lokalne uprave koja ukida besplatan javni prijevoz preko trgovačkog društva u vlasništvu Sveučilišta u Zagrebu – Studentskog centra koji izmišlja nove troškove pri smještanju u studentske domove, te MZOŠ-a i njihova tobože besplatnog obrazovanja koje na našem fakultetu košta šest tisuća kuna. Ovaj kontekst političkih odluka, kao i uvjeti iz koje proizlaze traže od nas nastavak pritiska i djelovanje koje će zaustaviti svaku nedogovornu socijalnu politiku bez obzira iz čijih parlamentarnih klupa dolazila.

Stoga, koristimo ovu akciju da upozorimo kako ćemo i dalje ostati zatvoreni prema svakom pokušaju upliva stranačke politike u naše autonomne odluke i djelovanje. Također, dajemo do znanja, budućoj vladi tko god ju sačinjavao , da ćemo jednako revno pratiti i njihovu obrazovnu, socijalnu i ekonomsku politiku i biti spremni pravovremeno reagirati ukoliko se nastave u smjeru komercijalizacije i privatizacije javnog sektora i resursa koji ukidaju njegovu dostupnost svim slojevima našeg društva.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagreb

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve