Izjava za medije 6. listopada 2011. godine

Na 142. plenumu održanom 5. listopada 2011. odlučeno je da će plenum reagirati na izjave ministra Fuchsa u središnjem Dnevniku HRT-a u ponedjeljak 3. listopada, povodom očitovanja Instituta za javne financije o visokom obrazovanju u Hrvatskoj i drugih navoda u medijima. Izjavu pročitajte u nastavku.

U ovoj medijskoj izjavi želimo odgovoriti na nekoliko izjava dekana i ministra te reagirati na novi tekst iz područja ekonomije koji se bavi financiranjem obrazovanja u Hrvatskoj.

Moramo još jednom ponoviti kako studenti i studentice nikako nisu mogli predvidjeti ovakav razvoj događaja, osobito zato što su do jučer svi akteri u ovom sporu barem nominalno prihvaćali ideju javno financiranog obrazovanja. U nekoliko navrata naš dekan Boras prao je ruke od navoda studenata da su bili neobaviješteni o plaćanju studija. Budući da je tek ovog utorka na web stranici Fakulteta objavljen popis studenata koji plaćaju ili ne, slobodni smo zaključiti da je dekan sam pobio svoje tvrdnje o obaviještenosti. Popis je objavio tek drugi dan blokade referade i tjedan dana nakon pismenog zahtjeva studentskih delegata.

Ministar Fuchs, s druge strane, u svojim je izjavama ostao koncentriran na ponavljanje više puta pobijene tvrdnje da su njegovi prijedlozi zakonâ trebali osigurati bolje financiranje visokog obrazovanja. Argumente protiv Fuchsovih zakona moramo iznijeti još jednom. Oni školarine samo preimenuju u upisnine, trogodišnji proračun sveučilišta prepuštaju pregovaračkim sposobnostima čelnika sveučilišta, a ukoliko dodijeljeni novac ne bude dovoljan za sve potrebe fakulteta, potiče ih se na traženje novca iz drugih izvora. To može biti komercijalizacija djelovanja fakulteta ili daljnje naplaćivanje od studenata. Time je jasno da ukoliko Vlada i ministarstvo nisu spremni financirati naše fakultete u potrebnoj mjeri, oni će naplaćivati participacije od studenata, u sklopu Fuchsovih zakona ili bez njih.

U ministrova obećanja više ne vjerujemo, a ostale političare pozivamo da jasno izlože svoju viziju besplatnog obrazovanja koje nude u predizbornim programima. Izraz besplatno obrazovanje više nije dovoljan da nas umiri. Tražimo potpuno javno financiranje jer ono je jedino koje može svima osigurati jednaku priliku.

Ministarstvo je odlučilo nastaviti svoju politiku komercijalizacije obrazovanja i sustavnog nametanja financijskih troškova studenticama i studentima, odnosno njihovim obiteljima ne mareći za činjenicu da je javno financirano obrazovanje u pristojnim i socijalno osviještenim društvima imperativ. Prema svemu što smo dosad mogli čuti i pročitati u medijima izgleda da je studentska populacija zarobljena između slabe likvidnosti sastavnica Sveučilišta i posvemašnje nezainteresiranosti MZOŠ-a da se suoči s ključnim problemima u visokom obrazovanju. U tom pogledu moramo ponoviti kako je posve neprihvatljivo da studenti i njihove obitelji budu taoci nesposobnosti ili političke malevolentnosti ministarstva i uprava pojedinih fakulteta.

Također se moramo osvrnuti na posljednje istraživanje Instituta za javne financije posvećeno stanju u hrvatskom obrazovanju. U njemu se navodi kako je potrebno učiniti sve kako bi javni sektor postao podoban prema tržišnim kriterijima. U svrhu postizanja tog cilja, a s onu stranu pokušaja bilo kakve ozbiljne analize obrazovanog procesa, sugerira se da bi otpuštanje obrazovnih djelatnika i smanjenje broja obrazovnih ustanova pomoglo efikasnijem ustroju obrazovnog sustava. U navedenom tekstu nadalje se tvrdi, isključivo na temelju fiktivnih korelacija, kako će povećana prisutnost privatnog sektora na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini doprinijeti učinkovitijem trošenju proračunskih sredstava za obrazovanje i boljim rezultatima hrvatskih učenika na tzv. PISA ispitima. Na anegdotalnoj razini dovoljno se prisjetiti posljednjeg slučaja u Rijeci gdje se jedan učenik u opasnosti da izgubi godinu ispisao iz državne srednje i upisao u privatnu srednju školu, da bi se odmah potom s ispravljenim ocjenama vratio u državnu srednju školu. Ideja da će privatni sektor riješiti probleme javnog sektora pokazala se u mnogo navrata posve pogrešnom.

Obrazovanje je kompleksan sustav. Pristup obrazovanju kao i ishodi obrazovanja ovise o mnogim međusobno povezanim društvenim faktorima koje je nemoguće razumjeti i obuhvatiti banalnom jednadžbom privatno = dobro – javno = loše. Posljednja istraživanja u području sociologije obrazovanja pokazuju do koje su mjere pristup i ishodi obrazovnog procesa povezani s obiteljskim zaleđem i drugim socioekonomskim dimenzijama, što dovodi u pitanje uobičajeno shvaćanje prema kojem su talent i zalaganje pojednica jedini relevantni faktori. Borba za besplatno obrazovanje motivirana je upravo potrebom da se istakne socijalna dimenzija obrazovanja koja je u većini presudna za uspjeh pojedinca uključenog u obrazovni proces. Znanstvenici, osobito u društvenim znanostima, morali bi biti svjesni osobitosti predmeta o kojemu govore i pišu. Instrumentalizacija znanstvenog diskursa u svrhu promoviranja idelogije tržišta neprimjerena je znanstvenom habitusu. Dosadašnje slijepo prihvaćanje ideologije tržišta ne samo u obrazovanju, nego i u ostalim društvenim domenama nije rezultiralo povećanjem blagostanja, većom društvenom pravednošću, pa čak ni povećanjem ekonomske efikasnosti. Upravo suprotno, uvođenje školarina u Hrvatskoj ali i u drugim europskim zemljama doveo je do polarizacije društva na skupinu koja ima novčanih sredstava za obrazovanje i skupinu koja se sve više mora odricati da bi uopće pristupila obrazovnom sustavu. U tom pogledu posljednji broj newslettera IJF-a ogledni je primjer kako se istraživanja ne bi trebala provoditi, odnosno kako se pod krinkom znanstvenog rada promiče jedna ideologija koja je dosad proizvela samo veliku društvenu i ljudsku štetu.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. “antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donisi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanja prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve