Izjava za medije 6. listopada 2011. godine

Na 142. plenumu održanom 5. listopada 2011. odlučeno je da će plenum reagirati na izjave ministra Fuchsa u središnjem Dnevniku HRT-a u ponedjeljak 3. listopada, povodom očitovanja Instituta za javne financije o visokom obrazovanju u Hrvatskoj i drugih navoda u medijima. Izjavu pročitajte u nastavku.


U ovoj medijskoj izjavi želimo odgovoriti na nekoliko izjava dekana i ministra te reagirati na novi tekst iz područja ekonomije koji se bavi financiranjem obrazovanja u Hrvatskoj.

Moramo još jednom ponoviti kako studenti i studentice nikako nisu mogli predvidjeti ovakav razvoj događaja, osobito zato što su do jučer svi akteri u ovom sporu barem nominalno prihvaćali ideju javno financiranog obrazovanja. U nekoliko navrata naš dekan Boras prao je ruke od navoda studenata da su bili neobaviješteni o plaćanju studija. Budući da je tek ovog utorka na web stranici Fakulteta objavljen popis studenata koji plaćaju ili ne, slobodni smo zaključiti da je dekan sam pobio svoje tvrdnje o obaviještenosti. Popis je objavio tek drugi dan blokade referade i tjedan dana nakon pismenog zahtjeva studentskih delegata.

Ministar Fuchs, s druge strane, u svojim je izjavama ostao koncentriran na ponavljanje više puta pobijene tvrdnje da su njegovi prijedlozi zakonâ trebali osigurati bolje financiranje visokog obrazovanja. Argumente protiv Fuchsovih zakona moramo iznijeti još jednom. Oni školarine samo preimenuju u upisnine, trogodišnji proračun sveučilišta prepuštaju pregovaračkim sposobnostima čelnika sveučilišta, a ukoliko dodijeljeni novac ne bude dovoljan za sve potrebe fakulteta, potiče ih se na traženje novca iz drugih izvora. To može biti komercijalizacija djelovanja fakulteta ili daljnje naplaćivanje od studenata. Time je jasno da ukoliko Vlada i ministarstvo nisu spremni financirati naše fakultete u potrebnoj mjeri, oni će naplaćivati participacije od studenata, u sklopu Fuchsovih zakona ili bez njih.

U ministrova obećanja više ne vjerujemo, a ostale političare pozivamo da jasno izlože svoju viziju besplatnog obrazovanja koje nude u predizbornim programima. Izraz besplatno obrazovanje više nije dovoljan da nas umiri. Tražimo potpuno javno financiranje jer ono je jedino koje može svima osigurati jednaku priliku.

Ministarstvo je odlučilo nastaviti svoju politiku komercijalizacije obrazovanja i sustavnog nametanja financijskih troškova studenticama i studentima, odnosno njihovim obiteljima ne mareći za činjenicu da je javno financirano obrazovanje u pristojnim i socijalno osviještenim društvima imperativ. Prema svemu što smo dosad mogli čuti i pročitati u medijima izgleda da je studentska populacija zarobljena između slabe likvidnosti sastavnica Sveučilišta i posvemašnje nezainteresiranosti MZOŠ-a da se suoči s ključnim problemima u visokom obrazovanju. U tom pogledu moramo ponoviti kako je posve neprihvatljivo da studenti i njihove obitelji budu taoci nesposobnosti ili političke malevolentnosti ministarstva i uprava pojedinih fakulteta.

Također se moramo osvrnuti na posljednje istraživanje Instituta za javne financije posvećeno stanju u hrvatskom obrazovanju. U njemu se navodi kako je potrebno učiniti sve kako bi javni sektor postao podoban prema tržišnim kriterijima. U svrhu postizanja tog cilja, a s onu stranu pokušaja bilo kakve ozbiljne analize obrazovanog procesa, sugerira se da bi otpuštanje obrazovnih djelatnika i smanjenje broja obrazovnih ustanova pomoglo efikasnijem ustroju obrazovnog sustava. U navedenom tekstu nadalje se tvrdi, isključivo na temelju fiktivnih korelacija, kako će povećana prisutnost privatnog sektora na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini doprinijeti učinkovitijem trošenju proračunskih sredstava za obrazovanje i boljim rezultatima hrvatskih učenika na tzv. PISA ispitima. Na anegdotalnoj razini dovoljno se prisjetiti posljednjeg slučaja u Rijeci gdje se jedan učenik u opasnosti da izgubi godinu ispisao iz državne srednje i upisao u privatnu srednju školu, da bi se odmah potom s ispravljenim ocjenama vratio u državnu srednju školu. Ideja da će privatni sektor riješiti probleme javnog sektora pokazala se u mnogo navrata posve pogrešnom.

Obrazovanje je kompleksan sustav. Pristup obrazovanju kao i ishodi obrazovanja ovise o mnogim međusobno povezanim društvenim faktorima koje je nemoguće razumjeti i obuhvatiti banalnom jednadžbom privatno = dobro – javno = loše. Posljednja istraživanja u području sociologije obrazovanja pokazuju do koje su mjere pristup i ishodi obrazovnog procesa povezani s obiteljskim zaleđem i drugim socioekonomskim dimenzijama, što dovodi u pitanje uobičajeno shvaćanje prema kojem su talent i zalaganje pojednica jedini relevantni faktori. Borba za besplatno obrazovanje motivirana je upravo potrebom da se istakne socijalna dimenzija obrazovanja koja je u većini presudna za uspjeh pojedinca uključenog u obrazovni proces. Znanstvenici, osobito u društvenim znanostima, morali bi biti svjesni osobitosti predmeta o kojemu govore i pišu. Instrumentalizacija znanstvenog diskursa u svrhu promoviranja idelogije tržišta neprimjerena je znanstvenom habitusu. Dosadašnje slijepo prihvaćanje ideologije tržišta ne samo u obrazovanju, nego i u ostalim društvenim domenama nije rezultiralo povećanjem blagostanja, većom društvenom pravednošću, pa čak ni povećanjem ekonomske efikasnosti. Upravo suprotno, uvođenje školarina u Hrvatskoj ali i u drugim europskim zemljama doveo je do polarizacije društva na skupinu koja ima novčanih sredstava za obrazovanje i skupinu koja se sve više mora odricati da bi uopće pristupila obrazovnom sustavu. U tom pogledu posljednji broj newslettera IJF-a ogledni je primjer kako se istraživanja ne bi trebala provoditi, odnosno kako se pod krinkom znanstvenog rada promiče jedna ideologija koja je dosad proizvela samo veliku društvenu i ljudsku štetu.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve