Izjava za medije 6. listopada 2011. godine

Na 142. plenumu održanom 5. listopada 2011. odlučeno je da će plenum reagirati na izjave ministra Fuchsa u središnjem Dnevniku HRT-a u ponedjeljak 3. listopada, povodom očitovanja Instituta za javne financije o visokom obrazovanju u Hrvatskoj i drugih navoda u medijima. Izjavu pročitajte u nastavku.


U ovoj medijskoj izjavi želimo odgovoriti na nekoliko izjava dekana i ministra te reagirati na novi tekst iz područja ekonomije koji se bavi financiranjem obrazovanja u Hrvatskoj.

Moramo još jednom ponoviti kako studenti i studentice nikako nisu mogli predvidjeti ovakav razvoj događaja, osobito zato što su do jučer svi akteri u ovom sporu barem nominalno prihvaćali ideju javno financiranog obrazovanja. U nekoliko navrata naš dekan Boras prao je ruke od navoda studenata da su bili neobaviješteni o plaćanju studija. Budući da je tek ovog utorka na web stranici Fakulteta objavljen popis studenata koji plaćaju ili ne, slobodni smo zaključiti da je dekan sam pobio svoje tvrdnje o obaviještenosti. Popis je objavio tek drugi dan blokade referade i tjedan dana nakon pismenog zahtjeva studentskih delegata.

Ministar Fuchs, s druge strane, u svojim je izjavama ostao koncentriran na ponavljanje više puta pobijene tvrdnje da su njegovi prijedlozi zakonâ trebali osigurati bolje financiranje visokog obrazovanja. Argumente protiv Fuchsovih zakona moramo iznijeti još jednom. Oni školarine samo preimenuju u upisnine, trogodišnji proračun sveučilišta prepuštaju pregovaračkim sposobnostima čelnika sveučilišta, a ukoliko dodijeljeni novac ne bude dovoljan za sve potrebe fakulteta, potiče ih se na traženje novca iz drugih izvora. To može biti komercijalizacija djelovanja fakulteta ili daljnje naplaćivanje od studenata. Time je jasno da ukoliko Vlada i ministarstvo nisu spremni financirati naše fakultete u potrebnoj mjeri, oni će naplaćivati participacije od studenata, u sklopu Fuchsovih zakona ili bez njih.

U ministrova obećanja više ne vjerujemo, a ostale političare pozivamo da jasno izlože svoju viziju besplatnog obrazovanja koje nude u predizbornim programima. Izraz besplatno obrazovanje više nije dovoljan da nas umiri. Tražimo potpuno javno financiranje jer ono je jedino koje može svima osigurati jednaku priliku.

Ministarstvo je odlučilo nastaviti svoju politiku komercijalizacije obrazovanja i sustavnog nametanja financijskih troškova studenticama i studentima, odnosno njihovim obiteljima ne mareći za činjenicu da je javno financirano obrazovanje u pristojnim i socijalno osviještenim društvima imperativ. Prema svemu što smo dosad mogli čuti i pročitati u medijima izgleda da je studentska populacija zarobljena između slabe likvidnosti sastavnica Sveučilišta i posvemašnje nezainteresiranosti MZOŠ-a da se suoči s ključnim problemima u visokom obrazovanju. U tom pogledu moramo ponoviti kako je posve neprihvatljivo da studenti i njihove obitelji budu taoci nesposobnosti ili političke malevolentnosti ministarstva i uprava pojedinih fakulteta.

Također se moramo osvrnuti na posljednje istraživanje Instituta za javne financije posvećeno stanju u hrvatskom obrazovanju. U njemu se navodi kako je potrebno učiniti sve kako bi javni sektor postao podoban prema tržišnim kriterijima. U svrhu postizanja tog cilja, a s onu stranu pokušaja bilo kakve ozbiljne analize obrazovanog procesa, sugerira se da bi otpuštanje obrazovnih djelatnika i smanjenje broja obrazovnih ustanova pomoglo efikasnijem ustroju obrazovnog sustava. U navedenom tekstu nadalje se tvrdi, isključivo na temelju fiktivnih korelacija, kako će povećana prisutnost privatnog sektora na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini doprinijeti učinkovitijem trošenju proračunskih sredstava za obrazovanje i boljim rezultatima hrvatskih učenika na tzv. PISA ispitima. Na anegdotalnoj razini dovoljno se prisjetiti posljednjeg slučaja u Rijeci gdje se jedan učenik u opasnosti da izgubi godinu ispisao iz državne srednje i upisao u privatnu srednju školu, da bi se odmah potom s ispravljenim ocjenama vratio u državnu srednju školu. Ideja da će privatni sektor riješiti probleme javnog sektora pokazala se u mnogo navrata posve pogrešnom.

Obrazovanje je kompleksan sustav. Pristup obrazovanju kao i ishodi obrazovanja ovise o mnogim međusobno povezanim društvenim faktorima koje je nemoguće razumjeti i obuhvatiti banalnom jednadžbom privatno = dobro – javno = loše. Posljednja istraživanja u području sociologije obrazovanja pokazuju do koje su mjere pristup i ishodi obrazovnog procesa povezani s obiteljskim zaleđem i drugim socioekonomskim dimenzijama, što dovodi u pitanje uobičajeno shvaćanje prema kojem su talent i zalaganje pojednica jedini relevantni faktori. Borba za besplatno obrazovanje motivirana je upravo potrebom da se istakne socijalna dimenzija obrazovanja koja je u većini presudna za uspjeh pojedinca uključenog u obrazovni proces. Znanstvenici, osobito u društvenim znanostima, morali bi biti svjesni osobitosti predmeta o kojemu govore i pišu. Instrumentalizacija znanstvenog diskursa u svrhu promoviranja idelogije tržišta neprimjerena je znanstvenom habitusu. Dosadašnje slijepo prihvaćanje ideologije tržišta ne samo u obrazovanju, nego i u ostalim društvenim domenama nije rezultiralo povećanjem blagostanja, većom društvenom pravednošću, pa čak ni povećanjem ekonomske efikasnosti. Upravo suprotno, uvođenje školarina u Hrvatskoj ali i u drugim europskim zemljama doveo je do polarizacije društva na skupinu koja ima novčanih sredstava za obrazovanje i skupinu koja se sve više mora odricati da bi uopće pristupila obrazovnom sustavu. U tom pogledu posljednji broj newslettera IJF-a ogledni je primjer kako se istraživanja ne bi trebala provoditi, odnosno kako se pod krinkom znanstvenog rada promiče jedna ideologija koja je dosad proizvela samo veliku društvenu i ljudsku štetu.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve