Manifest za promjenu režima u korist cijelog čovječanstva

Na stranici Guardiana 14. listopada je objavljen manifest o novom modelu upravljanja svijetom povodom prosvjeda 15. listopada koji će se održati u gotovo 1000 gradova, 82 zemlje i na 6 kontinenata. Manifest koji donosimo je pisan četiri mjeseca putem konzultacija grupâ, aktivistâ i plenumâ u nizu zemalja, među kojima su Velika Britanija, Egipat, Tunis, Njemačka, Španjolska, SAD, Palestina, Izrael, Brazil, Meksiko, Urugvaj, Argentina, Indija i Australija.


Aktivisti i plenumi u svijetu, inspirirani prosvjedima od Tunisa do New Yorka, zajednički su sročili viziju novog modela upravljanja svijetom.



U subotu će ljudi izići na ulice u gotovo 1000 gradova, 82 zemlje i na 6 kontinenata. U Londonu se planira zaposjedanje Burze. Stojimo svi zajedno u zahtjevu za globalnim promjenama i ujedinjeni u zahtjevu za globalnom demokracijom: globalnim upravljanjem samog naroda, u korist naroda.

Manifest koji donosimo je pisan četiri mjeseca putem konzultacija grupâ, aktivistâ i plenumâ u nizu zemalja, među kojima su Velika Britanija, Egipat, Tunis, Njemačka, Španjolska, SAD, Palestina, Izrael, Brazil, Meksiko, Urugvaj, Argentina, Indija i Australija. Dolazili su komentari, sugestije, potpore, pisalo se i popravljalo. Tekst su poduprli Naomi Klein (Kanada), Vandana Shiva (Indija), Michael Hardt i Noam Chomsky (SAD) te Eduardo Galeano (Urugvaj).

    Ujedinjeni za #GlobalDemocracy 15. listopada 2011, ujedinjeni u različitosti, ujedinjeni za globalne promjene, zahtijevamo globalnu demokraciju: globalno upravljanje naroda, za dobrobit naroda. Inspirirani svojim sestrama i braćom u Tunisu, Egiptu, Libiji, Siriji, Bahrenu, New Yorku, Palestini-Izraelu, Španjolskoj i Grčkoj, mi također tražimo promjenu režima: promjenu globalnog režima. Riječima Vandane Shive, indijske aktivistice, danas tražimo da se G8 zamijeni cijelim čovječanstvom – G7 000 000 000. Nedemokratske međunarodne institucije su naš globalni Mubarak, naš globalni Asad, naš globalni Gadafi. Među njima su: MMF, WTO, svjetska tržišta, multinacionalne banke, G8/G20, Europska središnja banka i Vijeće sigurnosti UN-a. Kao ni Mubaraku i Asadu, ni tim institucijama se ne smije dopustiti da upravljaju ljudskim životima bez njihova pristanka. Svi se rađamo jednaki, bogati ili siromašni, žene ili muški. Svaki je Afrikanac i Azijac jednak svakom Europljaninu i Amerikancu. Naše globalne institucije moraju to odražavati, ili ih se mora svrgnuti. Danas, više nego ikada u povijesti, globalne sile upravljaju ljudskim životima. Naše poslove, zdravlje, stanovanje, obrazovanje i mirovine kontroliraju globalne banke, tržišta, porezni rajevi, korporacije i financijske krize. Naš okoliš se uništava kroz onečišćenje ostalih kontinenata. Međunarodni ratovi i međunarodna trgovina oružjem, drogom i prirodnim resursima utječu na našu sigurnost. Gubimo kontrolu nad svojim životima. To mora prestati. To i hoće prestati. Ljudi širom svijeta moraju dobiti kontrolu nad odlukama koje utječu na njih na svim razinama – od globalne do lokalne. to je globalna demokracija. To je ono što danas zahtijevamo. Danas, kao meksički zapatisti, govorimo: “¡Ya basta! Aquí el pueblo manda y el gobierno obedece“: Dosta! Ovdje zapovijeda narod, a globalne institucije slušaju! Kao i španjolski pokret Tomalaplaza kažemo “Democracia Real Ya“: Želimo stvarnu globalnu demokraciju odmah!” Danas pozivamo sve ljude na svijetu: učinimo od svijeta Tahrir! Učinimo od svijeta Puerta del Sol!

Ovaj manifest, naravno, nisu poduprli svi ljudi koji sudjeluju u svjetskim protestima u subotu. Kada je riječ o društvenim pokretima, nikada ne mogu svi zajedno pisati neki tekst ili ga podržati. Ali, koliko god smo mogli, nastojali smo da u pisanju teksta sudjeluje što više ljudi širom svijeta. Mislimo da je tekst legitiman manifest koji izvire iz prosvjedâ, a podupiru ga mnogi u njih uključeni, kao Democracia Real Ya International, glavni plenum u Madridu, glavni plenum u Bostonu, u Buenos Airesu i Sao Paolu. Nadamo se da je ovo početak pokreta.

Odlučili smo nazvati međunarodne institucije poput MMF-a, UN-ova Vijeća sigurnosti, svjetskih tržišta i međunarodnih banaka našim “globalnim Mubarakom, našim globalnim Asadom”. Tu je bilo žestoke rasprave. Ali smo odlučili zadržati takvu formulaciju. Teške riječi za teška vremena. Nismo definirali što globalne demokratske institucije točno znače jer tu nema još potpunog slaganja.

Tekst ostavljamo na razini načela znajući da postoje mnogobrojne ideje kako dati ljudima kontrolu nad globalni odlukama koje nam oblikuju živote. Kada su francuski aktivisti po prvi put zahtijevali nacionalnu demokraciju, nitko nije vjerovao da je to moguće. Danas nitko ne vjeruje da je moguća globalna narodna samouprava. Buduće će generacije o tome suditi na drugačiji način. Danas počinjemo s građenjem pokreta za globalnu demokraciju.

• Raspravljajte o ovome na Twitteru pod hashtagom #globaldemocracy i #globalchange

S engleskog preveo Drago Markiša
Objavljeno na stranici Guardiana 14.10.2011.

Vezani članci

  • 21. siječnja 2018. Nina Obuljen iz Ministarstva kulture RH tijekom izlaganja na okruglom stolu „Održivost margine: Mjere za opstanak nezavisne kulture“, 15. travnja 2010. (izvor: Tomislav Medak @ Flickr prema Creative Commons licenci). Otvoreno pismo neprofitnih medija Tijekom posljednje dvije godine, hrvatska vlada strateški donosi odluke s jasnim ciljem slabljenja i gašenja neprofitnih medija i uništavanja medijskog pluralizma. Neprofitni mediji ostali su bez gotovo ikakvog oblika javnog financiranja, a državne institucije sabotiraju i ostvarivanje podrške Europskog socijalnog fonda. Pročitajte otvoreno pismo koje je dio neprofitnih medija uputio nadležnim institucijama i hrvatskoj javnosti.
  • 10. siječnja 2018. Detalj murala iz kompleksa Tepantitla u Teotihuacanu, Meksiko. Crtež prikazuje igrača s loptom kojemu iz usta izlazi svitak koji simbolizira govor, cca. 2. stoljeće (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci) Reagiranje na tekst Borisa Budena povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku Lingvistkinja i autorica knjige Jezik i nacionalizam (2010.) te članica radne grupe koja je u sklopu regionalnog projekta „Jezici i nacionalizmi“ sudjelovala u sastavljanju Deklaracije o zajedničkom jeziku, Snježana Kordić, obratila nam se s reagiranjem na tekst Borisa Budena „Padaj (jezična) silo i nepravdo! Produktivni paradoks Deklaracije o zajedničkom jeziku“, koji smo na našim stranicama objavili 28. prosinca 2017. godine. Njezino reagiranje prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 31. prosinca 2017. Crtež Inesse Armand, Aleksandre Kollontai, Rose Luxemburg i Clare Zetkin koji je poslužio kao promotivni vizual za tribinu „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“. Autori vizuala: Dominik Brandibur i Leopold Rupnik Feminizam, revolucija, akademija Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
  • 31. prosinca 2017. Hells Kitchen and Sebastopol, New York, cca. 1890., fotografija Jacobsa Riisa koji je tih godina kao novinar pisao i dokumentirao o životu u njujorškim slamovima. (izvor) Razmišljati skromno Socijalistička Jugoslavija posebnu je pozornost posvećivala pitanju stambenih politika. Držalo se da je zadovoljavanje stambenih potreba stanovništva preduvjet za uspostavu egalitarnog društva. Raspadom Jugoslavije trendovi u polju stambenih politika sve više preuzimaju neoliberalne modele rješavanja ovog pitanja. Donosimo prijevod teksta F. T. Green, koji se bavi stambenom krizom u New Yorku u kontekstu aktualnih rasprava o (ne)prihvatljivosti „mikrojedinica“, minijaturnih urbanih nastambi koje postaju novi standard osiromašene populacije.
  • 31. prosinca 2017. Štrajk radnika/ca industrije brze hrane u Minneapolisu, 14. travnja 2016. godine (izvor: Fibonacci Blue prema Creative Commons licenci). Napojnice radnicima, ne šefovima „Poslodavci koji upošljavaju radnike koji rade za napojnice među najgorim su prekršiteljima zakona o minimalnoj plaći, pogotovo zbog isplaćivanja substandardnih nadnica koje ovise o napojnicama. Sve dok radnici uspijevaju napojnicama dogurati do pune minimalne plaće, poslodavci mogu plaćati radnike koji rade za napojnice i do samo 2,13 dolara po satu.“
  • 31. prosinca 2017. Kameno sivilo (izvor). Posljednji put o pesimizmu Ako realno sagledamo moć globalnog kapitala, aktualne klimatske promjene, postojane slabosti globalne ljevice, sve poraze na terenu, nerazumijevanje između aktivista/kinja i teoretičara/ki, izostanak dugotrajnih strategija i jakih političkih subjekata te mobilizacije odozdo – pesimizam je možda i jedino što nam preostaje, barem kao polazna točka. Pročitajte prijevod teksta glavne urednice časopisa Salvage, Rosie Warren.
  • 31. prosinca 2017. Grob Antonija Gramscija u Rimu (izvor: Sebastian Baryli @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci) Hegemonija i kolektivno djelovanje "Djelovanje hegemonije, s jedne strane, i puko povremeno kolektivno djelovanje, s druge, možemo tumačiti kroz materijalističku optiku, pozivanjem na interese i svakodnevna činjenična iskustva ljudi. To ne znači da negiramo ideološko-kulturne faktore, koji uvijek posreduju interese i iskustva, nego da ih vezujemo uz materijalnu osnovu, iz koje oni proizlaze i djeluju. To znači da kulturalistička alternativa, koja zaobilazi ili aktivno negira materijalne interese, te koja autonomizira ideološko-kulturne faktore, nije prikladna."
  • 31. prosinca 2017. Glas sa megafona (izvor: Gabriel Saldana prema Creative Commons licenci). Socijaldemokracija je dobra, ali nedovoljno dobra „U najmanju ruku trebamo zahtijevati ekonomiju u kojoj različitim oblicima vlasništva (tvrtkama u vlasništvu radnika, kao i fizičkim monopolima i financijskim institucijama u državnom vlasništvu) koordinira regulirano tržište – ekonomiju koja omogućuje demokratsko upravljanje društvom. U nedemokratskoj kapitalističkoj ekonomiji menadžeri zapošljavaju i otpuštaju radnike; u demokratskoj socijalističkoj ekonomiji radnici bi bili ti koji bi zapošljavali menadžere nužne za izgradnju zadovoljne i produktivne tvrtke.“
  • 31. prosinca 2017. Clara Zetkin, Friedrich Engels i August Bebel za vrijeme III. kongresa Druge internacionale u Zürichu 1893. godine (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto, prilagođeno i podrezano kao dio javne domene). Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je „Die Gleichheit“, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve