Okupiraj Wall Street – Nema više izlika za kapitalizam

Na stranici Guardiana 4. listopada 2011. objavljen je osvrt Richarda Wolffa na pokret “Okupiraj Wall Street”. Richard Wolff sudjeluje u svakodnevnim “teach-in” sesijama u Zuccotti Parku u New Yorku koji je srce pokreta. U post su naknadno dodani video isječci izjava Richarda Wolffa povodom prosvjeda.




Pokret “Okupiraj Wall Street” već je prošao kroz uobičajene početne trzavice. Većina medija ignorirala je prosvjed, no to ga nije dokrajčilo. Zagovornici nejednakosti izrugivali su mu se, no to ga nije dokrajčilo. Policijske sluge statusa quo pretjerano su reagirale, no to ga nije dokrajčilo – dapače, time su samo potpirili vatru. Milijuni koji su pasivno promatrali ostali su zabezeknuti. Trenutno sve više ljudi organizira lokalne, paralelne prosvjede – od Bostona do San Francisca i na mnogim drugim mjestima.

Dopustite da ponukam prosvjednike da ignoriraju uobičajene nesuglasice koje more snažne društvene pokrete tijekom njihovih najranijih faza. Da, možete biti bolje organizirani, vaši zahtjevi mogu biti usredotočeniji, vaši prioriteti jasniji. Sve je to istinito no u ovom je trenutku većinom nevažno. Ključ je u ovome: ako želimo da masovan i duboko ukorijenjen ljevičarski društveni pokret ponovno zaživi i promijeni Sjedinjene Države, moramo prihvatiti mnogo različitih struja, potreba, želja, ciljeva, energija i entuzijazama koji inspiriraju i održavaju društvene pokrete. Sad je vrijeme da ih se pozove, pozdravi i okupi, u svoj njihovoj brojnosti i zbunjenosti.

Idući korak – a još uvijek nismo tamo – bit će oblikovanje programa i organizacije koja će ga ostvariti. U redu je sada o tome govoriti; predlagati, raspravljati i razmišljati. No, neozbiljno je i samoporažavajuće riskirati postizanje uključivog rasta – koji nam je nadohvat ruke – u korist programa i organizacije. Povijest ljevice u Sjedinjenim Državama prepuna je takvih programa i organizacija bez masovnog pokreta iza njih ili u njihovoj jezgri.

Dakle dozvolite mi, u duhu poštivanja i doprinošenja ovom povijesnom pokretu, da predložim još jednu dimenziju, još jednu stavku koju bi se dodalo vašem programu za društvenu promjenu. Kako bi postigli ciljeve ovog obnovljenog pokreta, moramo napokon promijeniti organizaciju proizvodnje koja održava i reproducira neravnopravnost i nepravdu. Moramo zamijeniti neuspjelu strukturu naših korporativnih poduzeća koja donose profit tek nekolicini, zagađuju okoliš o kojem svi ovisimo te kvari naš politički sustav.

Moramo stati na kraj burzama i direktorskim odborima. Sposobnost proizvodnje dobara i usluga treba pripadati svima – baš poput zraka, vode, zdravstvene skrbi, obrazovanja i sigurnosti o kojima također ovisimo. Moramo unijeti demokraciju u naša poduzeća. Radnici u njima i zajednice oko tih poduzeća mogu i trebaju kolektivno oblikovati kako se posao organizira, što se proizvodi te kako se koristimo plodovima zajedničkih napora.


Ako vjerujemo da je demokracija najbolji način za upravljanje zajednicama u kojima stanujemo, tada također zavređuje da se po tim načelima upravlja i na našim radnim mjestima. Demokracija na poslu je cilj koji može pomoći u izgradnji ovog pokreta.

Svi znamo da će kretanje u tom smjeru izazvati vrištanje o “socijalizmu” iz uobičajenih krugova. Ta izlizana retorika živi i dalje, dugo nakon što je hladni rat koji ju je orkestrirao izblijedio iz sjećanja. Publika za tu retoriku također brzo blijedi. Već je krajnje vrijeme da u Sjedinjenim Državama započnemo pravi razgovor i borbu po pitanju našeg trenutnog ekonomskog sustava. Predugo smo žmirili na jedno oko.

Ponosimo se propitivanjem, izazivanjem, kritiziranjem i raspravljanjem naših zdravstvenih, obrazovnih, vojnih, prijevoznih i ostalih osnovnih društvenih institucija. Raspravljamo da li njihove trenutne strukture i djelovanje služe našim potrebama. Radimo na tome da ih mijenjamo nabolje. Tako i treba biti.

Unatoč tome već desetljećima nismo uspjeli biti podjednako uspješni u sličnom preispitivanju, izazivanju, kritiziranju i raspravljanju našeg ekonomskog sustava: kapitalizma. Zbog toga što je bio tabuiziran, slavljenje i navijanje za kapitalizam postalo je obavezno. Kritika i pitanja su bila odbačena kao hereza, izdaja ili gore. Iza tabua koji ga je štitio kapitalizam je degenerirao u neučinkovitu, nejednakostima i krizama prožetu društvenu katastrofu koju svi sada nosimo.

Kapitalizam je problem – a nezaposlenost, beskućništvo, nesigurnost i štednja koje nam sada posvud nameće cijena su koju plaćamo. Imamo ljude, vještine i oruđa potrebna da proizvodimo dobra i usluge potrebne kako bi pravedno društvo napredovalo. Samo moramo drugačije organizirati svoje proizvodne jedinice, nadići kapitalistički ekonomski sustav koji više ne služi našim potrebama.

Čovječanstvo je naučilo biti bez kraljeva, careva i robovlasnika. Pronašli smo naš put ka demokratskoj alternativi, koliko god djelomičan i nezavršen taj demokratski projekt bio. Možemo unijeti demokraciju u naša poduzeća – transformirajući ih u kooperative koje će posjedovati, rukovoditi i kojima će se upravljati putem demokratskih skupština sastavljenih od svih koji rade u njima te od svih pripadnika zajednica koji ovise o njima.

Dopustite da završim sloganom: “Sjedinjene Države mogu bolje od korporativnog kapitalizma.” Neka to bude ideja i rasprava koju ovaj obnovljeni pokret može pokrenuti. Bio bi to golem dar Sjedinjenim Državama i svijetu. Time bi se srušio tabu i konačno podvrglo kapitalizam kritikama i raspravama koje je tako dugo izbjegavao – s prevelikom cijenom po sve nas.

S engleskog preveo Velimir Gašparac
Izvorno objavljeno u Guardianu 4. listopada 2011.


Vezani članci

  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? "Strukturnim određenjem klasa se više objašnjava, istorijsko-sociologističkim određenjem klasa se više opisuje. Prema strukturnom određenju klasni položaj konstituira se bez obzira jesu li klasni akteri*ke uopće svjesni koji i kakav je to položaj, dok istorijsko-sociologističko određenje upućuje na to da može da postoji svijest o klasi ili neko iskustvo klase. Strukturnim određenjem objašnjavaju se logika i anatomija funkcioniranja sistema proizvodnje, stoga je riječ o „trajnijoj“ klasnoj konfiguraciji kojom se objašnjava specifičnost kapitalističkog sistema proizvodnje, dok istorijski pristup klasi opisuje kontingentna i promenjiva klasna grupisanja koja se odvijaju u kapitalizmu zajedno sa drugim odnosima dominacije, podčinjavanja i discipliniranja."
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ika pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ "Uvođenje demokracije u raspravu o biopolitici, kako to čini Sotiris, svakako je potez u pravom smjeru, osobito u svjetlu činjenice da je Foucault prethodno formulirao neka biopolitička pitanja bez detaljne razrade filozofije biopolitike. To otvara mogućnost daljnjeg istraživanja u tom smjeru, ali istovremeno nas vraća na uvjetno rečeno stara pitanja epistemologije i političke teorije. Mnogi primjeri intelektualnog debakla u doba pandemije COVID-19 ukazuju da nedomišljenost temeljnih pretpostavki u kombinaciji s nedostatkom specifičnih znanja jamči intelektualnu regresiju. Teorijska i politička budućnost demokratske biopolitike u značajnoj mjeri ovisi o izbjegavanju uočenih zamki."
  • 20. prosinca 2020. Filipini: paralelne strukture u džunglama Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?
  • 20. prosinca 2020. „Budimo odgovorni_e“ Drugi val epidemije COVID-19 vladajuća garnitura u Sloveniji dočekala je uz prepune, neadekvatno opremljene bolnice i domove za starije, te istrage povezane uz indicije o korupciji pri nabavama maski i respiratora. Sve navedeno svjedoči o antisocijalnim politikama vlade i posljedica je višedesetljetne privatizacije zdravstvenog sustava, a nastavlja se kroz nove modele koncesija i privatizacija elemenata javne sfere. Autorica teksta, ujedno radnica visokoobrazovne ustanove, upozorava na licemjerni pristup ministarstva zdravstva, koje devet mjeseci nakon početka pandemije upućuje prosvjetnim radnicima i radnicama notu u kojoj se kroz opća mjesta objašnjava kako stati na kraj tobožnjoj neodgovornosti mladeži kao glavnom faktoru transmisije virusa.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve