Okupiraj Wall Street – Nema više izlika za kapitalizam

Na stranici Guardiana 4. listopada 2011. objavljen je osvrt Richarda Wolffa na pokret “Okupiraj Wall Street”. Richard Wolff sudjeluje u svakodnevnim “teach-in” sesijama u Zuccotti Parku u New Yorku koji je srce pokreta. U post su naknadno dodani video isječci izjava Richarda Wolffa povodom prosvjeda.




Pokret “Okupiraj Wall Street” već je prošao kroz uobičajene početne trzavice. Većina medija ignorirala je prosvjed, no to ga nije dokrajčilo. Zagovornici nejednakosti izrugivali su mu se, no to ga nije dokrajčilo. Policijske sluge statusa quo pretjerano su reagirale, no to ga nije dokrajčilo – dapače, time su samo potpirili vatru. Milijuni koji su pasivno promatrali ostali su zabezeknuti. Trenutno sve više ljudi organizira lokalne, paralelne prosvjede – od Bostona do San Francisca i na mnogim drugim mjestima.

Dopustite da ponukam prosvjednike da ignoriraju uobičajene nesuglasice koje more snažne društvene pokrete tijekom njihovih najranijih faza. Da, možete biti bolje organizirani, vaši zahtjevi mogu biti usredotočeniji, vaši prioriteti jasniji. Sve je to istinito no u ovom je trenutku većinom nevažno. Ključ je u ovome: ako želimo da masovan i duboko ukorijenjen ljevičarski društveni pokret ponovno zaživi i promijeni Sjedinjene Države, moramo prihvatiti mnogo različitih struja, potreba, želja, ciljeva, energija i entuzijazama koji inspiriraju i održavaju društvene pokrete. Sad je vrijeme da ih se pozove, pozdravi i okupi, u svoj njihovoj brojnosti i zbunjenosti.

Idući korak – a još uvijek nismo tamo – bit će oblikovanje programa i organizacije koja će ga ostvariti. U redu je sada o tome govoriti; predlagati, raspravljati i razmišljati. No, neozbiljno je i samoporažavajuće riskirati postizanje uključivog rasta – koji nam je nadohvat ruke – u korist programa i organizacije. Povijest ljevice u Sjedinjenim Državama prepuna je takvih programa i organizacija bez masovnog pokreta iza njih ili u njihovoj jezgri.

Dakle dozvolite mi, u duhu poštivanja i doprinošenja ovom povijesnom pokretu, da predložim još jednu dimenziju, još jednu stavku koju bi se dodalo vašem programu za društvenu promjenu. Kako bi postigli ciljeve ovog obnovljenog pokreta, moramo napokon promijeniti organizaciju proizvodnje koja održava i reproducira neravnopravnost i nepravdu. Moramo zamijeniti neuspjelu strukturu naših korporativnih poduzeća koja donose profit tek nekolicini, zagađuju okoliš o kojem svi ovisimo te kvari naš politički sustav.

Moramo stati na kraj burzama i direktorskim odborima. Sposobnost proizvodnje dobara i usluga treba pripadati svima – baš poput zraka, vode, zdravstvene skrbi, obrazovanja i sigurnosti o kojima također ovisimo. Moramo unijeti demokraciju u naša poduzeća. Radnici u njima i zajednice oko tih poduzeća mogu i trebaju kolektivno oblikovati kako se posao organizira, što se proizvodi te kako se koristimo plodovima zajedničkih napora.


Ako vjerujemo da je demokracija najbolji način za upravljanje zajednicama u kojima stanujemo, tada također zavređuje da se po tim načelima upravlja i na našim radnim mjestima. Demokracija na poslu je cilj koji može pomoći u izgradnji ovog pokreta.

Svi znamo da će kretanje u tom smjeru izazvati vrištanje o “socijalizmu” iz uobičajenih krugova. Ta izlizana retorika živi i dalje, dugo nakon što je hladni rat koji ju je orkestrirao izblijedio iz sjećanja. Publika za tu retoriku također brzo blijedi. Već je krajnje vrijeme da u Sjedinjenim Državama započnemo pravi razgovor i borbu po pitanju našeg trenutnog ekonomskog sustava. Predugo smo žmirili na jedno oko.

Ponosimo se propitivanjem, izazivanjem, kritiziranjem i raspravljanjem naših zdravstvenih, obrazovnih, vojnih, prijevoznih i ostalih osnovnih društvenih institucija. Raspravljamo da li njihove trenutne strukture i djelovanje služe našim potrebama. Radimo na tome da ih mijenjamo nabolje. Tako i treba biti.

Unatoč tome već desetljećima nismo uspjeli biti podjednako uspješni u sličnom preispitivanju, izazivanju, kritiziranju i raspravljanju našeg ekonomskog sustava: kapitalizma. Zbog toga što je bio tabuiziran, slavljenje i navijanje za kapitalizam postalo je obavezno. Kritika i pitanja su bila odbačena kao hereza, izdaja ili gore. Iza tabua koji ga je štitio kapitalizam je degenerirao u neučinkovitu, nejednakostima i krizama prožetu društvenu katastrofu koju svi sada nosimo.

Kapitalizam je problem – a nezaposlenost, beskućništvo, nesigurnost i štednja koje nam sada posvud nameće cijena su koju plaćamo. Imamo ljude, vještine i oruđa potrebna da proizvodimo dobra i usluge potrebne kako bi pravedno društvo napredovalo. Samo moramo drugačije organizirati svoje proizvodne jedinice, nadići kapitalistički ekonomski sustav koji više ne služi našim potrebama.

Čovječanstvo je naučilo biti bez kraljeva, careva i robovlasnika. Pronašli smo naš put ka demokratskoj alternativi, koliko god djelomičan i nezavršen taj demokratski projekt bio. Možemo unijeti demokraciju u naša poduzeća – transformirajući ih u kooperative koje će posjedovati, rukovoditi i kojima će se upravljati putem demokratskih skupština sastavljenih od svih koji rade u njima te od svih pripadnika zajednica koji ovise o njima.

Dopustite da završim sloganom: “Sjedinjene Države mogu bolje od korporativnog kapitalizma.” Neka to bude ideja i rasprava koju ovaj obnovljeni pokret može pokrenuti. Bio bi to golem dar Sjedinjenim Državama i svijetu. Time bi se srušio tabu i konačno podvrglo kapitalizam kritikama i raspravama koje je tako dugo izbjegavao – s prevelikom cijenom po sve nas.

S engleskog preveo Velimir Gašparac
Izvorno objavljeno u Guardianu 4. listopada 2011.


Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve