Izjava Kampanje za reviziju grčkog duga (12. veljače 2012.)

Međunarodna Povelja i Memorandum koji prate “podšišavanje” grčkog javnog duga gurnut će stanovništvo u daljnje osiromašenje, blagosloviti dramatičan pad životnog standarda i radnih uvjeta i implicitno nas učiniti robovima kreditora. Iz rezanja mirovina i plaća, ukidanja legislative o kolektivnom pregovaranju (čime se krši Članak 22 našeg Ustava) i otpuštanja 150 000 zaposlenika u javnom sektoru slijede masovna glad i mjesečne plaće od 300 ili 400 eura. Nezaposlenost je već ogromna, a dosegnut će 30%. Novo rezanje socijalne potrošnje, ponajprije u zdravstvu, smanjit će nam očekivanu životnu dob i povećati stopu smrtnosti na razinu poput one u Africi. Nova runda privatizacija odreći će se bogatstva grčkog stanovništva i lišiti državu izvora budućih prihoda. Nove obveznice pokrivene engleskim zakonom i luksemburškim vojvodom (Članak 13 novog sporazuma) smatramo ne samo dubokom uvredom i poniženjem jedne suverene države, nego i oblikom uzništva, jer će znatno otežati eventualne ponovne pregovore o dugovanjima. Ujedno će i zaštititi naše kreditore od posljedica grčkog napuštanja Eurozone.

Zbog svih ovih razloga, Kampanja za reviziju grčkog duga pridružuje se zahtjevima naroda i traži da se ne izglasa nova Povelja i Memorandum, budući da oni otvaraju put ka potpunom ostvarenju “Uključivanja privatnog sektora”. Zahtijevamo da se smjesta i bezuvjetno zaustave sve isplate prema našim kreditorima te otvore dužničke knjige kako bi nam se omogućilo da naš zahtjev za neplaćanjem temeljimo na reviziji duga.

Trenutni prekid plaćanja i posljedično odgađanje puštanja obveznica u optjecaj odvratit će mnoga zla: prvenstveno bankrot naših mirovinskih fondova, iz čijeg bi vlasništva prema ugovoru o “Uključivanju privatnog sektora” trebalo biti izbrisano 12 milijardi eura. Drugo, skandalozni povrat prvog zajma trojke za sprečavanje bankrota u iznosu od 110 milijardi eura, o kojem se nikad nije glasalo čak ni u parlamentu, ali ga se danas vraća bez pitanja, a da se svota za povrat nije srezala ni za euro. Treće, možda se napokon čuje naš ponovljen zahtjev da Njemačka vrati zajmove koje je dobila dok je Grčka bila pod katastrofalnom nacističkom vladavinom.

Prekid plaćanja našim kreditorima ustavna je nužnost za grčku državu, budući da se ona nalazi u kriznom stanju nemogućnosti da istovremeno vrati dugove našim kreditorima i održi javne službe (poput zdravstva, obrazovanja i socijalnog osiguranja). Komisija UN-a za međunarodno pravo kao i Međunarodni sud u Haagu priznaju krizno stanje kao razlog povlačenja iz međunarodnih obveza, i to objavom prekida plaćanja. Europski sud za ljudska prava nedavno je priznao ovo načelo u slučaju Rusije, i presudio da je javni interes ispred ekonomskih potraživanja kreditora.

Politike koje provode vlada i trojka su ne samo katastrofične i nehumane, nego i ilegalne i protuustavne te će zbog toga oni koji ih provode jednom za njih i odgovarati. Ova vrsta ugovora, poput nove Međunarodne povelje koja tako radikalno mijenja uvjete života grčkog stanovništva, može se legitimizirati samo referendumom. Sve dok nisu ovjereni referendumom, i sve dok prisiljavaju grčko stanovništvo na ropstvo, stanovnici Grčke će ih smatrati nevaljanima i nevažećima, kao i sve Memorandume i politike koji ih prate.

Papademosova nam vlada priziva socijalni armagedon provodeći odluke sastanaka na vrhu Eurozone i katastrofalne pakete politika MMF-a. Oni neće otkloniti bankrot, nego nas još više približiti istom. Čak i Nijemci sada objavljuju da će prije ili poslije ponovo doći s novim programima štednje, novim poveljama i daljnjim siromašenjem jer vjeruju da nema alternative.

Vlada i trojka podvrgavaju nas strateškoj i nasilnoj redistribuciji prihoda na račun najslabijih; socijalna država (zdravstvo, obrazovanja, socijalno osiguranje i komunalne usluge) sasvim će se urušiti, a Grčka će postati kolonija s njemačkim gauleiterima na čelu. Kampanja za reviziju grčkog duga, zajedno s drugim grupama, predvidjela je ovo kao sirovi klasni sukob kojim će odvući društvo u bijedu, i dokinuti prava čije je priznavanje trajalo desetljećima.

Mi, protivnici ove strategije, predlažemo trenutni prestanak plaćanja, reviziju dugovanja, trenutno ulaganje u dohotke i povećanje plaća, mirovina i naknada za nezaposlene, nacionalizaciju bankovnog sustava i obilata ulaganja u socijalnu zaštitu i socijalnu državu. To je jedino rješenje za narod i sušta suprotnost onom što predlažu trojka i vlada. Time će doći do redistribucije dohodaka, bogaćenja najsiromašnijih slojeva društva, smanjenja nejednakosti i demokratizacije političkog i društvenog života.

Sve ovo je moguće, a moglo bi čak i dovesti do ponovnog gospodarskog rasta. Ali da bi profunkcioniralo, narod mora izaći na ulice i maknuti bankare iz vlade. Iako je čudovišna kreatura Papademosa, MMF-a i EU izglasana u parlamentu, ništa još nije gotovo. Društvena borba će srušiti njihove zakone.

Kampanja za reviziju grčkog duga, Atena, 12. veljače 2012.
S engleskog prevela Ruža Lukšić

Vezani članci

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve