Izjava za medije sindikata Akademska solidarnost: Zajedničko dobro i kolektivni karakter znanja, 21. veljače 2012.

U nastavku pročitajte izjavu Sindikata visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost povodom trgovinskog sporazuma ACTA-e. Sindikat ističe potrebu za ofenzivnim postavljanjem kritike i zahtjeva, usmjeravanjem pažnje prema osporavanju koncepata autorskih prava i intelektualnog vlasništva, na kojima je zasnovana ACTA, postuliranjem ideja zajedničkog intelektualnog dobra i kolektivnog karaktera znanja, te na potrebu borbe protiv kapitalističkom sustavu svojstvenog procesa ograđivanja i komercijalizacije zajedničkog dobra.


Zajedničko dobro i kolektivni karakter znanja




The law locks up the man or woman,
Who steals the goose from off the common.
But leaves the greater villain loose,
Who steals the common from off the goose.

And geese will still a common lack
Till they go and steal it back.


Anonymous, ~1600, England


Javni govor o međunarodnom Anti-krivotvoriteljskom trgovinskom sporazumu (ACTA) ukazao je na određene granice javnog diskursa i političkog imaginarija. Ne bez razloga, zamjerke Sporazumu u medijskom prostoru uglavnom su ukazivale na prijetnje aspektima ljudskih i građanskih prava poput slobode govora i izražavanja, prava na privatnost, presumpcije nevinosti, prava na sudski postupak i razmjernosti kazne zločinu. U manjoj mjeri problematiziran je niz vezanih tema: nedemokratsko donošenje trgovinskih sporazuma, porast globalne nejednakosti, problemi s tretmanom generičkih lijekova, pravo na plaćeni rad, pitanje vlasništva nad patentima za biljne sorte sjemena, nejednaka dostupnost medicinskih i znanstvenih istraživanja i otkrića, problem plagijatorstva, provedba uredbi s obzirom na stanje na terenu, itd.

Svaki od ovih uvida ukazuje na zaseban dio širokog problemskog sklopa unutar kojeg je moguće provoditi analizu. No, takva fragmentacija neuralgičnih mjesta lako može postati dijelom obrambene strategije koja se bavi ublažavanjem posljedica, uz ignoriranje uzroka. Kao mogući pravci djelovanja, u javnosti su se pojavile ideje primjerenije regulacije, čak i reforme sustava autorskih prava i intelektualnog vlasništva. Neovisno o tome što smatramo primjerenom razinom, opsegom, metodom i oblikom regulacije i reforme, bez angažmana u političkoj sferi karakter takvih prilagodbi prepušten je birokratskoj i tehnološkoj ekspertizi koja operira u okviru neoliberalnog konsenzusa. Pritom se složeni koncepti autorskih prava i intelektualnog vlasništva tretiraju kao samorazumljive polazne točke.

Da bismo kritiku postavili ofenzivno pažnju treba usmjeriti na osporavanje tih koncepata postuliranjem ideja zajedničkog intelektualnog dobra i kolektivnog karaktera znanja, te na potrebu borbe protiv kapitalističkom sustavu svojstvenog procesa ograđivanja i komercijalizacije zajedničkog dobra. Čitava ekonomsko-politička logika zaštite intelektualnog vlasništva temelji se na imperativu da se sve stvari i iskustva svede na novčane ekvivalente, njihovu razmjensku vrijednost. Kako bi se javni govor pretvorio u javnu raspravu, treba ga okrenuti naglavce i protresti.

Kultu pokradenog „genija“, koji tobože neponovljivo i ni iz čega stvara djelo čiji je vlasnik, valja suprotstaviti društveno porijeklo znanja i umjetnosti. Bez obzira govorimo li o intertekstualnosti, derivativnom karakteru umjetnosti, znanstvenoj razmjeni ili konstitutivnoj nemogućnosti postojanja privatnog jezika, svakom „geniju“ prethodi minuli umreženi kolektivni rad. Intelektualna sredstva za proizvodnju posuđena su, a kako bi novim generacijama bila dostupna, treba ih i vratiti.

Naravno da živi rad autorâ treba biti plaćen. No, zbog nejednake moći pregovaračkih pozicija autora s jedne, te korporacija s druge strane, od tog rada najveću korist imaju nakladnici i izdavači te kompanije za zaštitu autorskih prava. Zanemarimo li tu disproporciju i krenemo se baviti ACTA-om i sličnim ugovorima isključivo iz rakursa zaštite autorskih prava i intelektualnog vlasništva, možemo se lako naći u poziciji da se umjesto za pravo intelektualnog radnika na plaćeni rad borimo za pravo intelektualnog poduzetnika na ubiranje rente s ograđenog dijela zajedničkog dobra.

U izjavi inicijative STOP ACTA! koju podržavamo stoji: „…ako raspravljamo o autorskim pravima, treba reći da su digitalne mreže donijele izobilje kulture i znanja tamo gdje je u analognom svijetu vladala oskudnost. Izobilje se ne da vratiti u oskudnost bez pravnog, institucionalnog, tehnološkog ili ekonomskog nasilja.“ Suprotstaviti se tom nasilju znači suprotstaviti se dominaciji doktrine koja je tržište učinila dogmom i povjerovati u mogućnost dobrobiti svih društvenih subjekata.

Sindikat Akademska solidarnost Zagreb, 21. veljače 2012.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve