Izjava za medije Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu povodom nedonošenja odluke Vlade RH o subvencioniranju troškova 2. godine diplomskoga studija

Na sjednici Vlade RH održanoj 17. svibnja donešena je odluka da se u akademskoj godini 2012/2013. iz državnoga proračuna subvencioniraju troškovi školarina samo prvih godina prediplomskih i diplomskih studija, dok je izostala odluka o subvencioniranju troškova druge godine diplomskoga studija, uz obrazloženje kako će ta odluka biti donesena naknadno.


Nedonošenje spomenute odluke smatramo novim napadom na visoko obrazovanje kao javno dobro dostupno svima, koji će velikom broju studenata otežati ili potpuno onemogućiti završetak njihova akademskog obrazovanja. Naime, imajući u vidu politiku aktualne vlade, a koja se temelji na sveobuhvatnom napadu na stečena socijalna prava i instituciju socijalne države kao takve, sasvim je izvjesno da troškovi školarina za drugu godinu diplomskoga studija neće biti financirani iz državnoga proračuna ili će biti subvencionirani samo malom postotku studenata koji će to pravo ostvariti tek uz ispunjavanje rigoroznih uvjeta. Takav razvoj događaja vraća nas u stanje od prije tri godine kada su se također pojavili pokušaji naplaćivanja školarina za diplomski studij, ali je studentskim prosvjedima i blokadama izboreno pravo besplatnoga diplomskog studija za sve studente.

Odgađanje donošenja odluke o plaćanju druge godine diplomskoga studija očiti je pokušaj politikantskog taktiziranja i manipuliranja studentima – odluka o subvencioniranju troškova studija donosi se uvijek pred sam kraj akademske godine, što je već dovoljno problematično, a sada se dio te odluke dodatno odgađa što znači da studenti do samoga početka sljedeće akademske godine neće znati po kojim će uvjetima studirati, odnosno hoće li morati plaćati svoj studij ili ne. Na taj se način također, perfidno promišljeno, studentima onemogućava, ili bitno sužava, bilo kakva mogućnost djelovanja u cilju promjene potencijalno sporne odluke.

Ovakvo djelovanje, odnosno ne-djelovanje aktualne vladajuće garniture primjer je konstante između sadašnje i bivše vlasti, kojima je besplatno obrazovanje samo retorička manira dok u stvarnosti provode politiku čiji je cilj upravo dokidanje visokoga obrazovanja kao javnoga dobra dostupnog svima. Naravno, ne smatramo to ničim neočekivanim, jasno je da ova vladajuća elita provodi neoliberalnu politiku koja uključuje mjere štednje, privatizaciju javnih dobara, ukidanje stečenih radnih i socijalnih prava itd., djelujući pritom u potpunosti nedemokratski, svodeći javnu raspravu na iritantnu formalnost – primjeri za to su proces donošenja Zakona o poticanju zapošljavanja, kao i aktualni pokušaji izmjena Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o radu. Uz to, formula koja se može izvesti iz ove vladine odluke („prva godina studija besplatna, o ostalima sveučilišta i fakulteti moraju pregovarati s MZOS-om“) kao da je prepisana iz tzv. Fuchsovih zakona, koji su odbačeni prvenstveno zbog štrajka akademskih radnika, ali protiv kojih su istupali i članovi aktualne vlade.

Uslijed sve intenzivnije proliferacije sintagme ‘besplatno obrazovanje’ njezino pravo značenje kao da polako isparava – pa da ga još jednom utvrdimo: besplatno obrazovanje podrazumijeva u potpunosti javno financirano obrazovanje na svim studijskim razinama (preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj), za sve studente koji upišu studij (uključujući i izvanredne studente). U skladu s ovakvom definicijom besplatnoga obrazovanja odbacujemo bilo kakvu vrstu naplaćivanja studija studentima, zahtijevamo hitno donošenje odluke o subvencioniranju troškova druge godine diplomskoga studija, kao i svih godina preddiplomskoga studija (ne zaboravimo, unatoč svim demagoškim obećanjima, druga i treća, ovisno o studiju i četvrta godina preddiplomskoga studija i dalje se plaćaju!), te pozivamo sve studente, profesore i ostale akademske radnike da se uključe u borbu za besplatno obrazovanje, najavljujući pritom i konkretne studentske akcije ukoliko naš zahtjev ne bude ispunjen.

10. lipnja 2012. u Zagrebu

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve