Izjava za medije Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu povodom nedonošenja odluke Vlade RH o subvencioniranju troškova 2. godine diplomskoga studija

Na sjednici Vlade RH održanoj 17. svibnja donešena je odluka da se u akademskoj godini 2012/2013. iz državnoga proračuna subvencioniraju troškovi školarina samo prvih godina prediplomskih i diplomskih studija, dok je izostala odluka o subvencioniranju troškova druge godine diplomskoga studija, uz obrazloženje kako će ta odluka biti donesena naknadno.


Nedonošenje spomenute odluke smatramo novim napadom na visoko obrazovanje kao javno dobro dostupno svima, koji će velikom broju studenata otežati ili potpuno onemogućiti završetak njihova akademskog obrazovanja. Naime, imajući u vidu politiku aktualne vlade, a koja se temelji na sveobuhvatnom napadu na stečena socijalna prava i instituciju socijalne države kao takve, sasvim je izvjesno da troškovi školarina za drugu godinu diplomskoga studija neće biti financirani iz državnoga proračuna ili će biti subvencionirani samo malom postotku studenata koji će to pravo ostvariti tek uz ispunjavanje rigoroznih uvjeta. Takav razvoj događaja vraća nas u stanje od prije tri godine kada su se također pojavili pokušaji naplaćivanja školarina za diplomski studij, ali je studentskim prosvjedima i blokadama izboreno pravo besplatnoga diplomskog studija za sve studente.

Odgađanje donošenja odluke o plaćanju druge godine diplomskoga studija očiti je pokušaj politikantskog taktiziranja i manipuliranja studentima – odluka o subvencioniranju troškova studija donosi se uvijek pred sam kraj akademske godine, što je već dovoljno problematično, a sada se dio te odluke dodatno odgađa što znači da studenti do samoga početka sljedeće akademske godine neće znati po kojim će uvjetima studirati, odnosno hoće li morati plaćati svoj studij ili ne. Na taj se način također, perfidno promišljeno, studentima onemogućava, ili bitno sužava, bilo kakva mogućnost djelovanja u cilju promjene potencijalno sporne odluke.

Ovakvo djelovanje, odnosno ne-djelovanje aktualne vladajuće garniture primjer je konstante između sadašnje i bivše vlasti, kojima je besplatno obrazovanje samo retorička manira dok u stvarnosti provode politiku čiji je cilj upravo dokidanje visokoga obrazovanja kao javnoga dobra dostupnog svima. Naravno, ne smatramo to ničim neočekivanim, jasno je da ova vladajuća elita provodi neoliberalnu politiku koja uključuje mjere štednje, privatizaciju javnih dobara, ukidanje stečenih radnih i socijalnih prava itd., djelujući pritom u potpunosti nedemokratski, svodeći javnu raspravu na iritantnu formalnost – primjeri za to su proces donošenja Zakona o poticanju zapošljavanja, kao i aktualni pokušaji izmjena Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o radu. Uz to, formula koja se može izvesti iz ove vladine odluke („prva godina studija besplatna, o ostalima sveučilišta i fakulteti moraju pregovarati s MZOS-om“) kao da je prepisana iz tzv. Fuchsovih zakona, koji su odbačeni prvenstveno zbog štrajka akademskih radnika, ali protiv kojih su istupali i članovi aktualne vlade.

Uslijed sve intenzivnije proliferacije sintagme ‘besplatno obrazovanje’ njezino pravo značenje kao da polako isparava – pa da ga još jednom utvrdimo: besplatno obrazovanje podrazumijeva u potpunosti javno financirano obrazovanje na svim studijskim razinama (preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj), za sve studente koji upišu studij (uključujući i izvanredne studente). U skladu s ovakvom definicijom besplatnoga obrazovanja odbacujemo bilo kakvu vrstu naplaćivanja studija studentima, zahtijevamo hitno donošenje odluke o subvencioniranju troškova druge godine diplomskoga studija, kao i svih godina preddiplomskoga studija (ne zaboravimo, unatoč svim demagoškim obećanjima, druga i treća, ovisno o studiju i četvrta godina preddiplomskoga studija i dalje se plaćaju!), te pozivamo sve studente, profesore i ostale akademske radnike da se uključe u borbu za besplatno obrazovanje, najavljujući pritom i konkretne studentske akcije ukoliko naš zahtjev ne bude ispunjen.

10. lipnja 2012. u Zagrebu

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve