Batman mrzi 99%

“Kao što su mnogi proizvodi pop kulture iz 1980-ih odražavali duh konzervativne reakcije Reaganove revolucije, tako i sada imamo dva hita, proizvoda koji oblikuju žanr, koji ne previše suptilno odražavaju retoričku reakciju Tea Party na snažan Occupy Wall Street duh vremena. Isto kao što su republikanski vođe karikirali „99 posto“ kao ideju o prijetećem „napadu na slobodu“ ili kao „rulju“, „Call of Duty“ u osnovi izjednačava ideju o „99 posto“ s terorizmom, kaosom i nasiljem.”


„Vitez Tame: Povratak“, kao i nova kompjutorska igra „Call of Duty“ demoniziraju pokret Occupy Wall Street. Je li se pop kultura okrenula protiv populizma?

U svojoj nedavno objavljenoj knjizi Back to Our Future (“Povratak u našu budućnost”) velikim se dijelom bavim time kako je popularna kultura 1980-ih proizvela pozamašan broj pervertiranih priča koje si danas još uvijek pripovjedamo. Kroz filmove, video igre, igračke i televizijske emisije toga desetljeća, djecu se ciljano podučavalo koga voljeti, a koga mrziti. Utuvljeno nam je u glavu kako se trebamo bojati državnih znanstvenika u E.T.-u, službenika Environmental Protection Agency (“Agencija za zaštitu okoliša”) u Istjerivačima duhova i gradskih uprava (raznih policijskih funkcionara kojima su policajci-heroji morali „otkazati poslušnost“). Također, naučili smo voljeti vojsku („Top Gun“) i super-bogate („Silver Spoons“, „Igračka“, „Tajna mog uspjeha“).

Tim je desetljećem nedvojbeno započela moderna era u kojoj multimedijalni proizvodi pop kulture danas funkcioniraju kao uvijek prisutan obrazovni sustav u sjeni – takav koji si još uvijek nastoji govoriti mladim odraslim ljudima kako da podijele svijet između dobra i zla. Zbog toga su dva ovogodišnja najnestrpljivije očekivana pop-kulturna proizvoda toliko važna – oni možda najavljuju veća nastojanja da se nadmaši čak i najdrskiji antipopulizam 1980-ih i samu širu javnost nekako pretvori u Državnog Neprijatelja br. 1.

Izvještavajući o nadolazećem novom izdanju igre „Call of Duty“ i predstojećem početku prikazivanja filma „Vitez Tame: Povratak“, Gameranx.com piše:
Glavni zlikovac u igri je Raul Menendez, predstavljen kao „idolizirani Mesija 99%“, lik sličan Julianu Assangeu; star, iskusan i odlučan u namjeri da pokrene globalnu pobunu protiv statusa quo.

Taj je lik, kao i ostatak narativa, djelo David S. Goyera. Goyer je koscenarist „Viteza Tame: Povratak“, filma koji dijeli sličnu priču, a ulogu Batmanovog glavnog protivnika ima Bane – koji pokreće klasni rat protiv bogatih i privilegiranih Gotham Cityja uz podršku običnog čovjeka.
Direktor u Konamiju izjavio je 1988. kako industrija pop kulture želi „i najmanju vijest pretvoriti u igricu”. Jasno, potez pri kojem se ideja o „99 posto“ koja je punila naslovnice preuzima i plasira kroz igre i filmove, pokazuje kako takva dugotrajna strategija u praksi i ne izgleda previše dobro. Naime, izgleda kao 1980-e na steroidima. Dok je to desetljeće doživjelo antipopulizam kojim se djeci govorilo kako su naivni dušebrižnici poput državnih znanstvenika, službenika EPA i policijskih kapetana – neprijatelji društva, sada imamo priliku vidjeti čak i drskiji antipopulizam – takav koji djeci sugerira kako naša herojska vojska i superjunaci moraju poraziti vođe „običnog čovjeka“ kako bi zaštitili običnog čovjeka.

Naravno, stvar je cikličke prirode. Kao što su mnogi proizvodi pop kulture iz 1980-ih odražavali duh konzervativne reakcije Reaganove revolucije, tako i sada imamo dva hita, proizvoda koji oblikuju žanr, koji ne previše suptilno odražavaju retoričku reakciju Tea Party na snažan Occupy Wall Street duh vremena. Isto kao što su republikanski vođe karikirali „99 posto“ kao ideju o prijetećem „napadu na slobodu“ ili kao „rulju“, „Call of Duty“ u osnovi izjednačava ideju o „99 posto“ s terorizmom, kaosom i nasiljem.

Slično tome, u „Vitezu Tame: Povratak“, iako je bilo pokušaja da se ime glavnog negativca upotrijebi kako bi ga se predstavilo kao pandan Mittu Romneyju (čija se tvrtka zove Bain Capital, op. prev.), Los Angeles Times ispravno je uočio pravu „Occupy Wall Street vibru“ zlikovaca. Mada je moguće da će film na kraju pružiti mnogo nijansiraniji portret takve vrste narodnog gnjeva, nego prikaz na kakav se usredotočio „Call of Duty“, problem ostaje isti: kada se zločinački motivi i psihopatija televizijski pripisuju masovnim narodnim izljevima bijesa protiv ekonomskog statusa quo, publici to sugerira kako bi samo luđaci simpatizirali s takvim bijesom.

Znajući da tinejdžerska publika upravo sada formira viziju dobra i zla za sljedeću generaciju, to je poruka koju oni u 1 posto – zasigurno obožavaju.

18. srpnja 2012.
S engleskog preveo: Martin Beroš

David Sirota je vrlo prodavani autor nove knjige „Back to Our Future: How the 1980s Explain the World We Live In Now“ („Povratak u našu budućnost: Kako 1980-e objašnjavaju svijet u kojem živimo danas“). Suurednik je emisije The Rundown with Sirota & Brown na radiju AM630 KHOW u Koloradu. Šaljite e-mailove na: ds[at]davidsirota.com, pratite ga na Twitteru @davidsirota ili posjetite njegov internetski portal na www.davidsirota.com

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve