Hrvatsko govedarstvo u negativnim trendovima

Prenosimo tekst mr. sc. Miroslava Kovača, dipl. ing. agronomije u kojem analizira problem govedarstva i cjelokupne poljoprivredne politike. Autor piše o ovisnosti uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda, razlozima negativnih trendova u poljoprivredi te posljedicama na domaću proizvodnju i gospodarstvo u cjelini. 


Hrvatska, zbog lošeg gospodarenja u govedarstvu i loše organiziranog govedarstva duži niz godina, godišnje gubi minimalno 2,5 milijardi kuna. U nizu većeg broja godina to su neopisivo velika sredstva koja nam danas sve više nedostaju, te govedarstvo, poljoprivredu i poljoprivrednika, a time i nacionalno gospodarstvo dovode u nezavidan položaj. Ovisnost.
U ovo vrijeme posvemašnje „izgubljenosti“, traženja i lutanja u poljoprivredi Hrvatske, koja je doživjela i doživljava izuzetno negativne trendove, a koji su inicirani i podupirani, opet, izuzetno lošim političkim odlukama i zakonskim okvirima, događa se da nestaje ili je već uvelike nestalo selo. Selo kao dio prostora u kojem se živjelo/živi i proizvodilo/proizvodi hrana – domaća hrana. Selo kao dio kulture i tradicije. Selo kao čimbenik točno određenih socioloških i gospodarskih odnosa. Izuzetno postojana populacija koja je bila i je spremna u skromnim životnim uvjetima raditi i stvarati. Sve to, lako je napisati, ali se je teško suočiti s istinom da je nestajanje sela očito i da ono, tu pred nama, gubi svoj identitet i istinski značaj u proizvodnji hrane i opstojnosti našeg naroda. Treba nam „ŽIVO SELO“, a to nije zadatak samo onih koji ondje žive i rade. Selo treba pomoć zajednice. Selo treba inženjere.

Stočarstvo je jedan od poljoprivredno-gospodarskih područja u kome Hrvatska ima izvrsne prirodne uvjete proizvodnje, ali je uz vrlo lošu strukturu i nerazvijeno tržište postala jako ovisna o uvozu i sustavu potpora. Stočarstvo, a onda posebice govedarstvo u njemu, su generatori poljoprivredne proizvodnje jednog dobro organiziranog poljoprivrednog prostora. Posebice se govedarstvo, često rabljeno kao pokazatelj stanja u poljoprivredi jedne zemlje, bori s velikim i složenim problemima. Opskrba tržišta mlijekom, mesom i uzgojnim podmlatkom iz domaćih izvora je dobrim dijelom poremećena. Govedarstvo sudjeluje u prihodima od poljoprivrede u Hrvatskoj sa 16%, a u Austriji i do 40%.

Govedarstvo, kao dio poljoprivrede iziskuje veliku dozu stručnosti, iskustva, predanosti i kontinuiteta u radu. Samoodrživ prirodni prirast visoke genetske kakvoće može se postići samo pomnim višegodišnjim zahvatima u cijelom uzgojnom lancu, a taj se posao u Hrvatskoj uvelike zapustio. Umjesto toga hrvatsko se društvo sve više okretalo uvozu goveda i dozvoljavalo, ne samo nemar, nego i veliku dozu neodgovornosti unutar vlastitih uzgojnih kapaciteta.


Ovisnost o uvozu goveđeg mesa i živih goveda za tov


U određenom smislu, veći problem od situacije sa mlijekom je stanje sa goveđim mesom. Ono je posljedica drastično smanjenog broja uzgajivača i grla goveda. Dnevno u Hrvatskoj, zadnjih 10 godina, nestaje 15 gospodarstava. Gledajući sa stajališta narodnog gospodarstva negativan trend u proizvodnji goveđeg mesa je teško racionalno protumačiti čak i na najobičnijoj reproduktivnoj razini. Hrvatska godišnje uveze oko 70.000 grla različitih kategorija goveda za tov u vrijednosti od oko 210 milijuna kuna. U isto vrijeme naši uzgajivači proizvedu svu potrebnu telad za zadovoljenje vlastitih potreba za svim kategorijama goveđeg mesa pod uvjetom da se ta uzgojena telad stavi u produženi tov (do 650 kg). Međutim, od ukupno uzgojene teladi za tov u Hrvatskoj (oko 100.000 grla) svega 30-tak tisuća i završi u tovu. Na ovaj način izgubi se samo u prometu teladi oko 210 milijuna kuna, odnosna ta se sredstva pretoče preko trgovaca i uvoznika u Poljsku, Rumunjsku, Slovačku, Češku i druge zemlje EU. Osim toga, da je telad, isporučena na klanje kao utovljena junad, bila iz njihova uzgoja, naši bi uzgajivači ostvarili državnu potporu od 126 milijuna kuna, a to pak znači da je samo izravna šteta od uvezenih grla kroz vrijednost uvoza i izgubljenih potpora 336 milijuna kuna na godišnjoj razini.

Ovome treba dodati i činjenicu da su uvoznici, do nedavno, nakon što utove uvoznu telad i predaju je na klanje dobiju potporu iz državnog proračuna (800 kuna po grlu) u iznosu od 56 milijuna kuna. Tako mi u stvari potičemo seljake uzgajivače izvan Hrvatske. Ovakav odnos prema vlastitom uzgoju je u najmanju ruku maćehinski i doveo je do potpune ovisnosti o uvozu goveđeg mesa i živih grla za tov.


Grafikon 1. Kretanje uvoza svježeg i smrznutog goveđeg mesa u Hrvatsku (USD) u odnosu na kretanje broja OPG u razdoblju od 2002 – 2011. Izvor: HGK

U 2011. godini u Hrvatsku je uvezeno svježeg i smrznutog goveđeg mesa u vrijednosti od 32.961.781 USD, a iz Hrvatske je izvezeno iste kategorije goveđeg mesa u vrijednosti od 15.579.547 USD. Negativna razlika iznosi 17.382.234 USD. Podatak govori da u Hrvatskoj ne proizvedemo dovoljno goveđeg mesa za svoje potrebe.


Tablica 1. Kretanje broja utovljene junadi iz domaćeg uzgoja i uvoza, Izvor: HSC, 2004/8

Tijekom analiziranog razdoblja (2004.-2008.) uvezen je veliki broj teladi za tov koji je za 2,5 puta veći od broja teladi iz domaćeg uzgoja. Također je u navedenom razdoblju uvezeno goveđeg svježeg i smrznutog mesa u vrijednosti od 94.050.547 USD, a izvezeno mesa iste kategorije u vrijednosti od 32.347.289 USD. Negativna razlika uvoz-izvoz je 61.703.258 USD.

Ovisnost o uvozu kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda


Slična se računica može ponoviti i u odnosu na opskrbu hrvatskog tržišta mlijekom i mliječnim prerađevinama. Uz pretpostavku da Hrvatska u prosjeku uvozi 150-200 milijuna litara mlijeka godišnje (kroz mlijeko i mliječne prerađevina), to predstavlja vrijednost od 350-400 milijuna kuna koja bi, proizvedena u zemlji i zajedno s poticajima i učinkom multiplikatora, vjerojatno dala ukupni prihod na državnoj razini od kojih milijardu kuna.


Grafikon 2. Kretanje uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatsku (u USD) u odnosu na kretanje broja OPG u razdoblju od 2002 – 2011. Izvor: HGK


Napomenimo da se u Hrvatsku 2011. godine uvezlo mlijeka i mliječnih proizvoda u vrijednosti 136.093.392 USD, a da se iz Hrvatske izvezlo, istih proizvoda, u vrijednosti od oko 61.000.000 USD. Negativna razlika iznosi oko 76.000.000 USD. Ova nam činjenica zorno ukazuje da u Hrvatskoj ne proizvodimo mlijeka i mliječnih proizvoda dovoljno za svoje potrebe.

Ovisnost o uvozu rasplodnih junica


Za primjer, tijekom trajanja Operativnog programa u Govedarstvu (2004 – 2009.) uvezene su rasplodne junice u prosječnoj godišnjoj vrijednosti od ca 75 milijuna kuna a one su tijekom svoje prve godine u prosjeku dale i do 8% ukupnih isporučenih količina mlijeka na hrvatskom tržištu. Tada se javlja kratkotrajni efekt povećanja proizvodnje mlijeka (na bazi uvezenih junica u razdoblju trajanja operativnog programa). Taj efekt se vrlo brzo srušio jer nije bio rezultat sustavnog uzgojnog rada i proizvodnje u kontroliranim uvjetima stabilnog tržišta, uz oprezno i dobro vođenje visokih investicija i zemljišne politike, što je preduvjet uspjeha u govedarstvu, gdje se intenzivno ulagalo. Po metodologiji, spomenutoj u prethodnom odlomku, taj je uvezeni kapacitet preko svoje mliječne proizvodnje i njena multiplikator-učinka u prosjeku generirao godišnji prihod na državnoj razini od kojih 500-600 milijuna kuna, koji je hrvatsko gospodarstvo pod normalnim uvjetima govedarskog uzgoja moglo ostvariti vlastitim snagama.

Pad broja krava


Usprkos uvozu velikog broja rasplodnih junica u Hrvatsku u razdoblju od zadnjih 15 god. (prema procjeni autora – oko 150.000 grla) ukupan broj krava u Hrvatskoj je u zadnjih 9 godina pao za 20.000 grla. Također podatak koji ne treba zaobići i prešutjeti. Da se u nas sustavno i kvalitetno radilo na uzgoju danas bi naša populacija goveda brojala minimalno 450.000 krava, a stvarno broji u 2011. godini, 206.000 krava. Govori nam to, da smo, u razdoblju od 9 godina zanemarili značaj efekta rađanja oko 1.000.000 ženske teladi u domaćem uzgoju i uvezenih 150.000 grla rasplodnih junica. Taj reprodukcijski potencijal je, najblaže rečeno, iščeznuo! Ne nadomjestiv privatni i nacionalni kapital.

Pojeli smo budućnost govedarstva


Samo ovih par primjera – koji ukazuju na propuštenu mogućnost rasta od dvije do dvije i pol milijarde kuna godišnjeg nacionalnog dohotka – mogu poslužiti kao indikacija tome, što je malo promišljenija politika razvoja govedarstva mogla postići čak i bez većih kapitalnih ulaganja. O odsutnosti takve politike, i o potpunom nemaru za rast generiran vlastitim snagama, možda najbolje govori podatak da smo u Hrvatskoj u razdoblju 1997-2007., a on je i nastavljen do današnjih dana, doslovce pojeli bliže 60.000 ženske teladi godišnje iako je klanje teladi Zakonski zabranjeno još u samom početku toga razdoblja (1998). Slikovito rečeno, pojeli smo budućnost. Teško je priznati ali je istina, u Hrvatskoj više ne možemo uzgojiti i utoviti dovoljno za naše potrebe. Jednostavno se ne može proizvesti više domaćeg mlijeka i mesa sa sadašnjom razinom korištenja potencijala (ljudskih, organizacijskih i govedarskih – broj).

Nestajanje obiteljskih poljoprivrednik gospodarstava – nestalo 150.000 radnih mjesta u 9 godina


Svim ukratko opisanim činjenicama u prethodnim odlomcima jedno je zajedničko – prekomjeran uvoz.
Ipak, uvoz nije i jedini uzrok lošeg stanja hrvatskog govedarstva. Očiti su i drugi uzroci koje ćemo u nastavku istaknuti, a koji za posljedicu imaju drastičan pad broja obiteljskih gospodarstava koja se bave proizvodnjom i uzgojem goveda i predavala su mlijeko mliječnoj prerađivačkoj industriji. Usprkos ukazivanju i službenim podacima koji su na to upućivali nije bilo reakcije odgovornih institucija i osoba. Prestankom bavljenja proizvodnjom mlijeka, uzgojem i tovom nestala su u radna mjesta. Prvenstveno radna mjesta u primarnom sektoru (proizvodnji), a po tome i u sekundarnom i tercijarnom sektoru (prerada, usluge i trgovina). Računamo da je prestankom proizvodnje mlijeka i mesa, te uzgoja od strane 50.000 obiteljskih gospodarstava u razdoblju od 2002. do 2011. godine izgubljeno 150.000 radnih mjesta i sve što ista vežu uz sebe u ruralnom prostoru za koji se sada nude značajna sredstva EU za njegov oporavak i opstanak. Treba uzeti u obzir da proizvodnja mlijeka i mesa traži i preradu, usluge veterinara, usluge agronoma (institucije savjeta i selekcije), proizvodnja repromaterijala, usluge distributera repromaterijala, školovanje, administraciju, usluge popravka mehanizacije, usluge izgradnje i popravka objekata, itd.

Neslužbeni podatak govori o još poraznijoj činjenici, a to je: od preostalih 14.500 OPG koji se bave proizvodnjom mlijeka, njih 9.000 redovno predaje mlijeko, a samo 2.800 ih ima sustav za skladištenje i hlađenje mlijeka.

Grafikon 3. Kretanje broja OBITELJSKIH poljoprivrednih gospodarstava koja su u razdoblju od 2002. do 2011. predavala mlijeko prerađivačkoj industriji, Izvor: HSC, 2002/11

Grafikon 3. Kretanje broja OBITELJSKIH poljoprivrednih gospodarstava koja su u razdoblju od 2002. do 2011. predavala mlijeko prerađivačkoj industriji, Izvor: HSC, 2002/11



Razlozi negativnih trendova



Trendovi u govedarskoj proizvodnji su očito negativni i traju već duži niz godina. Oni su rezultat velikog broja zanemarenih uvjeta, koje treba ispuniti, ako se želi ubrzati proces modernizacije i efetktivnog korištenja govedarske proizvodnje i uzgoja u odnosu na Hrvatske potencijale i potrebe. Ovdje to navodimo kao probleme, a u biti su to ciljevi:
  • Prvenstveno zemljišni. Zbog loše zemljišne politike mnogim proizvođačima nije osigurana dostupnost potrebnim pašnjacima i oranicama,
  • Politika poljoprivrede dozvolila je prekomjeran uvoz uzgoja i konkurentnih proizvoda,
  • Kreditni uvjeti nisu bili naklonjeni potrebi za intenzivnim ulaganjima u modernizaciju govedarstva čiji obrt kapitala traži ima dugogodišnji interval,
  • Nejasan angažman države u potpori organiziranju interesnog okupljanja proizvođača mlijeka i uzgajivača goveda. Smanjena pregovaračka moć seljaka-proizvođača,
  • Pretjerana naklonjenost velikim sustavima u želji da se riješi kvantitet i kvalitet proizvodnje u kratko vrijeme i u „velikim skokovima“,
  • Zanemarivanje Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i njihovih potreba,
  • Česte i nagle promjene Zakona, Pravilnika i Uredbi,
  • Ne adekvatan Zakon o stočarstvu (1996. godina) – nije uvažio potrebne promjene ka privatnim inicijativama i otvorio mogućnost interesnim udruživanjima kao institucionalnim nositeljima uzgoja. Niti predvidio Obiteljsko gospodarstvo kao nositelja uzgoja i proizvodnje.
  • Izuzetno restriktivni i nepovoljni zakonski okviri u domeni potpora (Zakon o potporama 2002.)
  • Česte i nagle promjene uvjeta proizvodnje. Uvođenje visokih standarda kvalitete u proizvodnju u prekratkom vremenu,
  • Pasminska nedosljednost – agresivna promjena pasminske strukture u korist specijaliziranim pasminama za proizvodnju mlijeka (holstein) u odnosu na kombinirane pasmine (simentalska). S tim u vezi zanemarivanje prirodnih potencijala i mogućnost proizvodnje visokoenergetske krme za hranidbu goveda. Balans proizvodnje mlijeka i mesa u optimalnim tehnološkim uvjetima hrvatskog sela i obiteljskih gospodarstava s minimalnim ulaganjima. Narušavanje ravnoteže i tradicionalno dobre tehnologije.
  • Nepravovremene pripreme i informiranja uzgajivača i proizvođača mlijeka o sustavu i funkcioniranju EU kao zajednice različitih uvjeta i potreba,
  • Nepostojanje pravne pomoći i neprovedena privatizacija mljekarskog sustava po principu nordijskih zemalja. Dioničarstvo u mljekarama,
  • Nepostojanje jasnih ciljeva i potpora malim i srednjim prerađivačkim kapacitetima u zemlji. Pri tome, jasna i planska potpora tom dijelu prerađivačke industrije,
  • Ne adekvatna komunikacija sa problemima uzgajivačima goveda i proizvođačima mlijeka i mesa,
  • Nepostojanje kontinuiteta stručnih institucija i njihovih jasnih nadležnosti prema današnjim potrebama uzgajivača i proizvođača,
  • Nepovjerenje u iste. Njihovu ulogu i kvalitetu rada,
  • Zanemaren je značaj uzgoja,
  • Loša motiviranost uzgajivača kroz uzgojni rad i adekvatno vrednovanje uzgoja (aukcijske prodaje rasplodnih grla),
  • Konstantno povećavanje „inputa“ u proizvodnji mlijeka i mesa u govedarstvu. Povećani za 200-njak % u zadnjih 9 godina, a cijena mlijeka ostala je na istoj razini. Nepodnošljivo.
  • Mali broj korisnika državnih potpora koristi veliku sumu potpora. Neravnomjerna raspoređenost državnih potpora.

Nabrojanim problemima, koji su to uistinu, stvorena je velika nesigurnost na tržištu mlijeka, mesa i uzgoja. Uz to se javlja i problem cijene mlijeka koji dodatno produbljuje ne baš jednostavne probleme govedarstva. Traži se poštena cijena mlijeka od strane proizvođača mlijeka. Cijena mlijeka je poluga koja ima mogućnost nabrojane probleme i negativne trendove ublažiti ili ih produbiti. Motiviranost ljudi koji se bave govedarskom proizvodnjom je na niskoj razini.

Bojimo se, da u vremenu koje je prošlo, i nije tako davno, nismo postavili dobre temelje za opstanak i razvoj govedarstva u Hrvatskoj. S tim u vezi stoji i određeni „strah“ od EU. Rekli bi, ne toliko zbog činjenice da EU ima svoja pravila, već zbog činjenice da nismo bili u stanju unutar svojeg gospodarskog sustava prepoznati značaj stočarstva-govedarstva. Sve njegove vrijednosti. Konačno, Hrvatska još uvijek primjenjuje značajnu carinsku zaštitu pri uvozu prehrambenih proizvoda. Posebno se to odnosi na pojedine skupine primarnih poljoprivrednih proizvoda, a među njima i mesa i mlijeka. Unatoč razmjerno visokoj carinskoj zaštiti, Hrvatska godišnje uveze iz Europske unije prehrambenih proizvoda u vrijednosti od oko 1,5 mlrd USD te ostvari deficit robne razmjene od oko 900 milijuna USD.

Ulaskom RH u EU doći će do potpunog ukidanja carina pri uvozu u RH što će otvoriti prostor za daljnji rast uvoza i pad domaće proizvodnje.

Negativno trendovi u govedarstvu, prije opisani u tekstu, povećavaju stopu rizika proizvodnje i prerade. U tom kontekstu su domaći proizvođači i prerađivači, bez obzira na kratkoročna razmimoilaženja oko cijene mlijeka, u nezavidnom položaju. Dugoročno će izgubiti čitav prehrambeni sustav u Hrvatskoj, a na državnoj je politici i institucijama, koje pružaju usluge podrške poljoprivredi, da pronađu rješenja. Prije svega ona rješenja koja će zaštiti domaću primarnu proizvodnju mlijeka i mesa, te uzgoj na većem broju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, u seoskom prostoru.

Ukoliko se ne reagira u kratkom roku rezultat negativnih trendova će biti, a velikim djelom je već i vidljiv:
  1. Dodatan pad domaće proizvodnje sirovina
  2. Dodatan pad domaće prerade
  3. Pad prodaje domaćih proizvoda
  4. Dodatno povećanje uvoza
  5. Dodatan pad izvoza
  6. Dodatan pad zaposlenosti
  7. Pad osobnih prihoda i ukupnog nacionalnog dohotka
  8. Dodatno zatvaranje proizvodnih pogona,
Očito je da se problemu govedarstva treba pristupiti vrlo ozbiljno i na široj platformi uvažavajući da cijena litre mlijeka ima nemjerljivu ulogu u lancu govedarke-stočarke-poljoprivredne proizvodnje. Ona je itekako aktualna i na razini svjetskog gospodarstva. Zaslužila je i više pažnje i razumijevanja.

mr.sc. Miroslav Kovač, dipl.ing.agr.
Originalno objavljeno na internet portalu Agroklub.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve