Hrvatsko govedarstvo u negativnim trendovima

Prenosimo tekst mr. sc. Miroslava Kovača, dipl. ing. agronomije u kojem analizira problem govedarstva i cjelokupne poljoprivredne politike. Autor piše o ovisnosti uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda, razlozima negativnih trendova u poljoprivredi te posljedicama na domaću proizvodnju i gospodarstvo u cjelini. 

Hrvatska, zbog lošeg gospodarenja u govedarstvu i loše organiziranog govedarstva duži niz godina, godišnje gubi minimalno 2,5 milijardi kuna. U nizu većeg broja godina to su neopisivo velika sredstva koja nam danas sve više nedostaju, te govedarstvo, poljoprivredu i poljoprivrednika, a time i nacionalno gospodarstvo dovode u nezavidan položaj. Ovisnost.

U ovo vrijeme posvemašnje „izgubljenosti“, traženja i lutanja u poljoprivredi Hrvatske, koja je doživjela i doživljava izuzetno negativne trendove, a koji su inicirani i podupirani, opet, izuzetno lošim političkim odlukama i zakonskim okvirima, događa se da nestaje ili je već uvelike nestalo selo. Selo kao dio prostora u kojem se živjelo/živi i proizvodilo/proizvodi hrana – domaća hrana. Selo kao dio kulture i tradicije. Selo kao čimbenik točno određenih socioloških i gospodarskih odnosa. Izuzetno postojana populacija koja je bila i je spremna u skromnim životnim uvjetima raditi i stvarati. Sve to, lako je napisati, ali se je teško suočiti s istinom da je nestajanje sela očito i da ono, tu pred nama, gubi svoj identitet i istinski značaj u proizvodnji hrane i opstojnosti našeg naroda. Treba nam „ŽIVO SELO“, a to nije zadatak samo onih koji ondje žive i rade. Selo treba pomoć zajednice. Selo treba inženjere.

Stočarstvo je jedan od poljoprivredno-gospodarskih područja u kome Hrvatska ima izvrsne prirodne uvjete proizvodnje, ali je uz vrlo lošu strukturu i nerazvijeno tržište postala jako ovisna o uvozu i sustavu potpora. Stočarstvo, a onda posebice govedarstvo u njemu, su generatori poljoprivredne proizvodnje jednog dobro organiziranog poljoprivrednog prostora. Posebice se govedarstvo, često rabljeno kao pokazatelj stanja u poljoprivredi jedne zemlje, bori s velikim i složenim problemima. Opskrba tržišta mlijekom, mesom i uzgojnim podmlatkom iz domaćih izvora je dobrim dijelom poremećena. Govedarstvo sudjeluje u prihodima od poljoprivrede u Hrvatskoj sa 16%, a u Austriji i do 40%.

Govedarstvo, kao dio poljoprivrede iziskuje veliku dozu stručnosti, iskustva, predanosti i kontinuiteta u radu. Samoodrživ prirodni prirast visoke genetske kakvoće može se postići samo pomnim višegodišnjim zahvatima u cijelom uzgojnom lancu, a taj se posao u Hrvatskoj uvelike zapustio. Umjesto toga hrvatsko se društvo sve više okretalo uvozu goveda i dozvoljavalo, ne samo nemar, nego i veliku dozu neodgovornosti unutar vlastitih uzgojnih kapaciteta.

Ovisnost o uvozu goveđeg mesa i živih goveda za tov

U određenom smislu, veći problem od situacije sa mlijekom je stanje sa goveđim mesom. Ono je posljedica drastično smanjenog broja uzgajivača i grla goveda. Dnevno u Hrvatskoj, zadnjih 10 godina, nestaje 15 gospodarstava. Gledajući sa stajališta narodnog gospodarstva negativan trend u proizvodnji goveđeg mesa je teško racionalno protumačiti čak i na najobičnijoj reproduktivnoj razini. Hrvatska godišnje uveze oko 70.000 grla različitih kategorija goveda za tov u vrijednosti od oko 210 milijuna kuna. U isto vrijeme naši uzgajivači proizvedu svu potrebnu telad za zadovoljenje vlastitih potreba za svim kategorijama goveđeg mesa pod uvjetom da se ta uzgojena telad stavi u produženi tov (do 650 kg). Međutim, od ukupno uzgojene teladi za tov u Hrvatskoj (oko 100.000 grla) svega 30-tak tisuća i završi u tovu. Na ovaj način izgubi se samo u prometu teladi oko 210 milijuna kuna, odnosna ta se sredstva pretoče preko trgovaca i uvoznika u Poljsku, Rumunjsku, Slovačku, Češku i druge zemlje EU. Osim toga, da je telad, isporučena na klanje kao utovljena junad, bila iz njihova uzgoja, naši bi uzgajivači ostvarili državnu potporu od 126 milijuna kuna, a to pak znači da je samo izravna šteta od uvezenih grla kroz vrijednost uvoza i izgubljenih potpora 336 milijuna kuna na godišnjoj razini.

Ovome treba dodati i činjenicu da su uvoznici, do nedavno, nakon što utove uvoznu telad i predaju je na klanje dobiju potporu iz državnog proračuna (800 kuna po grlu) u iznosu od 56 milijuna kuna. Tako mi u stvari potičemo seljake uzgajivače izvan Hrvatske. Ovakav odnos prema vlastitom uzgoju je u najmanju ruku maćehinski i doveo je do potpune ovisnosti o uvozu goveđeg mesa i živih grla za tov.

U 2011. godini u Hrvatsku je uvezeno svježeg i smrznutog goveđeg mesa u vrijednosti od 32.961.781 USD, a iz Hrvatske je izvezeno iste kategorije goveđeg mesa u vrijednosti od 15.579.547 USD. Negativna razlika iznosi 17.382.234 USD. Podatak govori da u Hrvatskoj ne proizvedemo dovoljno goveđeg mesa za svoje potrebe.

Tablica 1. Kretanje broja utovljene junadi iz domaćeg uzgoja i uvoza, Izvor: HSC, 2004/8

Tijekom analiziranog razdoblja (2004.-2008.) uvezen je veliki broj teladi za tov koji je za 2,5 puta veći od broja teladi iz domaćeg uzgoja. Također je u navedenom razdoblju uvezeno goveđeg svježeg i smrznutog mesa u vrijednosti od 94.050.547 USD, a izvezeno mesa iste kategorije u vrijednosti od 32.347.289 USD. Negativna razlika uvoz-izvoz je 61.703.258 USD.

Napomenimo da se u Hrvatsku 2011. godine uvezlo mlijeka i mliječnih proizvoda u vrijednosti 136.093.392 USD, a da se iz Hrvatske izvezlo, istih proizvoda, u vrijednosti od oko 61.000.000 USD. Negativna razlika iznosi oko 76.000.000 USD. Ova nam činjenica zorno ukazuje da u Hrvatskoj ne proizvodimo mlijeka i mliječnih proizvoda dovoljno za svoje potrebe.

Razlozi negativnih trendova

• Prvenstveno zemljišni. Zbog loše zemljišne politike mnogim proizvođačima nije osigurana dostupnost potrebnim pašnjacima i oranicama,
• Politika poljoprivrede dozvolila je prekomjeran uvoz uzgoja i konkurentnih proizvoda,
• Kreditni uvjeti nisu bili naklonjeni potrebi za intenzivnim ulaganjima u modernizaciju govedarstva čiji obrt kapitala traži ima dugogodišnji interval,
• Nejasan angažman države u potpori organiziranju interesnog okupljanja proizvođača mlijeka i uzgajivača goveda. Smanjena pregovaračka moć seljaka-proizvođača,
• Pretjerana naklonjenost velikim sustavima u želji da se riješi kvantitet i kvalitet proizvodnje u kratko vrijeme i u „velikim skokovima“,
• Zanemarivanje Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i njihovih potreba,
• Česte i nagle promjene Zakona, Pravilnika i Uredbi,
• Ne adekvatan Zakon o stočarstvu (1996. godina) – nije uvažio potrebne promjene ka privatnim inicijativama i otvorio mogućnost interesnim udruživanjima kao institucionalnim nositeljima uzgoja. Niti predvidio Obiteljsko gospodarstvo kao nositelja uzgoja i proizvodnje.
• Izuzetno restriktivni i nepovoljni zakonski okviri u domeni potpora (Zakon o potporama 2002.)
• Česte i nagle promjene uvjeta proizvodnje. Uvođenje visokih standarda kvalitete u proizvodnju u prekratkom vremenu,
• Pasminska nedosljednost – agresivna promjena pasminske strukture u korist specijaliziranim pasminama za proizvodnju mlijeka (holstein) u odnosu na kombinirane pasmine (simentalska). S tim u vezi zanemarivanje prirodnih potencijala i mogućnost proizvodnje visokoenergetske krme za hranidbu goveda. Balans proizvodnje mlijeka i mesa u optimalnim tehnološkim uvjetima hrvatskog sela i obiteljskih gospodarstava s minimalnim ulaganjima. Narušavanje ravnoteže i tradicionalno dobre tehnologije.
• Nepravovremene pripreme i informiranja uzgajivača i proizvođača mlijeka o sustavu i funkcioniranju EU kao zajednice različitih uvjeta i potreba,
• Nepostojanje pravne pomoći i neprovedena privatizacija mljekarskog sustava po principu nordijskih zemalja. Dioničarstvo u mljekarama,
• Nepostojanje jasnih ciljeva i potpora malim i srednjim prerađivačkim kapacitetima u zemlji. Pri tome, jasna i planska potpora tom dijelu prerađivačke industrije,
• Ne adekvatna komunikacija sa problemima uzgajivačima goveda i proizvođačima mlijeka i mesa,
• Nepostojanje kontinuiteta stručnih institucija i njihovih jasnih nadležnosti prema današnjim potrebama uzgajivača i proizvođača,
• Nepovjerenje u iste. Njihovu ulogu i kvalitetu rada,
• Zanemaren je značaj uzgoja,
• Loša motiviranost uzgajivača kroz uzgojni rad i adekvatno vrednovanje uzgoja (aukcijske prodaje rasplodnih grla),
• Konstantno povećavanje „inputa“ u proizvodnji mlijeka i mesa u govedarstvu. Povećani za 200-njak % u zadnjih 9 godina, a cijena mlijeka ostala je na istoj razini. Nepodnošljivo.
• Mali broj korisnika državnih potpora koristi veliku sumu potpora. Neravnomjerna raspoređenost državnih potpora.

1. Dodatan pad domaće proizvodnje sirovina
2. Dodatan pad domaće prerade
3. Pad prodaje domaćih proizvoda
4. Dodatno povećanje uvoza
5. Dodatan pad izvoza
6. Dodatan pad zaposlenosti
7. Pad osobnih prihoda i ukupnog nacionalnog dohotka
8. Dodatno zatvaranje proizvodnih pogona,