Miroslav Kovač
28. srpnja 2012.
Hrvatsko govedarstvo u negativnim trendovima
Prenosimo tekst mr. sc. Miroslava Kovača, dipl. ing. agronomije u kojem analizira problem govedarstva i cjelokupne poljoprivredne politike. Autor piše o ovisnosti uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda, razlozima negativnih trendova u poljoprivredi te posljedicama na domaću proizvodnju i gospodarstvo u cjelini. Hrvatska, zbog lošeg gospodarenja u govedarstvu i loše organiziranog govedarstva duži niz godina, godišnje gubi minimalno 2,5 milijardi kuna. U nizu većeg broja godina to su neopisivo velika sredstva koja nam danas sve više nedostaju, te govedarstvo, poljoprivredu i poljoprivrednika, a time i nacionalno gospodarstvo dovode u nezavidan položaj. Ovisnost.U ovo vrijeme posvemašnje „izgubljenosti“, traženja i lutanja u poljoprivredi Hrvatske, koja je doživjela i doživljava izuzetno negativne trendove, a koji su inicirani i podupirani, opet, izuzetno lošim političkim odlukama i zakonskim okvirima, događa se da nestaje ili je već uvelike nestalo selo. Selo kao dio prostora u kojem se živjelo/živi i proizvodilo/proizvodi hrana – domaća hrana. Selo kao dio kulture i tradicije. Selo kao čimbenik točno određenih socioloških i gospodarskih odnosa. Izuzetno postojana populacija koja je bila i je spremna u skromnim životnim uvjetima raditi i stvarati. Sve to, lako je napisati, ali se je teško suočiti s istinom da je nestajanje sela očito i da ono, tu pred nama, gubi svoj identitet i istinski značaj u proizvodnji hrane i opstojnosti našeg naroda. Treba nam „ŽIVO SELO“, a to nije zadatak samo onih koji ondje žive i rade. Selo treba pomoć zajednice. Selo treba inženjere.
Stočarstvo je jedan od poljoprivredno-gospodarskih područja u kome Hrvatska ima izvrsne prirodne uvjete proizvodnje, ali je uz vrlo lošu strukturu i nerazvijeno tržište postala jako ovisna o uvozu i sustavu potpora. Stočarstvo, a onda posebice govedarstvo u njemu, su generatori poljoprivredne proizvodnje jednog dobro organiziranog poljoprivrednog prostora. Posebice se govedarstvo, često rabljeno kao pokazatelj stanja u poljoprivredi jedne zemlje, bori s velikim i složenim problemima. Opskrba tržišta mlijekom, mesom i uzgojnim podmlatkom iz domaćih izvora je dobrim dijelom poremećena. Govedarstvo sudjeluje u prihodima od poljoprivrede u Hrvatskoj sa 16%, a u Austriji i do 40%.
Govedarstvo, kao dio poljoprivrede iziskuje veliku dozu stručnosti, iskustva, predanosti i kontinuiteta u radu. Samoodrživ prirodni prirast visoke genetske kakvoće može se postići samo pomnim višegodišnjim zahvatima u cijelom uzgojnom lancu, a taj se posao u Hrvatskoj uvelike zapustio. Umjesto toga hrvatsko se društvo sve više okretalo uvozu goveda i dozvoljavalo, ne samo nemar, nego i veliku dozu neodgovornosti unutar vlastitih uzgojnih kapaciteta.
Ovisnost o uvozu goveđeg mesa i živih goveda za tov
U određenom smislu, veći problem od situacije sa mlijekom je stanje sa goveđim mesom. Ono je posljedica drastično smanjenog broja uzgajivača i grla goveda. Dnevno u Hrvatskoj, zadnjih 10 godina, nestaje 15 gospodarstava. Gledajući sa stajališta narodnog gospodarstva negativan trend u proizvodnji goveđeg mesa je teško racionalno protumačiti čak i na najobičnijoj reproduktivnoj razini. Hrvatska godišnje uveze oko 70.000 grla različitih kategorija goveda za tov u vrijednosti od oko 210 milijuna kuna. U isto vrijeme naši uzgajivači proizvedu svu potrebnu telad za zadovoljenje vlastitih potreba za svim kategorijama goveđeg mesa pod uvjetom da se ta uzgojena telad stavi u produženi tov (do 650 kg). Međutim, od ukupno uzgojene teladi za tov u Hrvatskoj (oko 100.000 grla) svega 30-tak tisuća i završi u tovu. Na ovaj način izgubi se samo u prometu teladi oko 210 milijuna kuna, odnosna ta se sredstva pretoče preko trgovaca i uvoznika u Poljsku, Rumunjsku, Slovačku, Češku i druge zemlje EU. Osim toga, da je telad, isporučena na klanje kao utovljena junad, bila iz njihova uzgoja, naši bi uzgajivači ostvarili državnu potporu od 126 milijuna kuna, a to pak znači da je samo izravna šteta od uvezenih grla kroz vrijednost uvoza i izgubljenih potpora 336 milijuna kuna na godišnjoj razini.
Ovome treba dodati i činjenicu da su uvoznici, do nedavno, nakon što utove uvoznu telad i predaju je na klanje dobiju potporu iz državnog proračuna (800 kuna po grlu) u iznosu od 56 milijuna kuna. Tako mi u stvari potičemo seljake uzgajivače izvan Hrvatske. Ovakav odnos prema vlastitom uzgoju je u najmanju ruku maćehinski i doveo je do potpune ovisnosti o uvozu goveđeg mesa i živih grla za tov.
Grafikon 1. Kretanje uvoza svježeg i smrznutog goveđeg mesa u Hrvatsku (USD) u odnosu na kretanje broja OPG u razdoblju od 2002 – 2011. Izvor: HGK
U 2011. godini u Hrvatsku je uvezeno svježeg i smrznutog goveđeg mesa u vrijednosti od 32.961.781 USD, a iz Hrvatske je izvezeno iste kategorije goveđeg mesa u vrijednosti od 15.579.547 USD. Negativna razlika iznosi 17.382.234 USD. Podatak govori da u Hrvatskoj ne proizvedemo dovoljno goveđeg mesa za svoje potrebe.
Tablica 1. Kretanje broja utovljene junadi iz domaćeg uzgoja i uvoza, Izvor: HSC, 2004/8
Tijekom analiziranog razdoblja (2004.-2008.) uvezen je veliki broj teladi za tov koji je za 2,5 puta veći od broja teladi iz domaćeg uzgoja. Također je u navedenom razdoblju uvezeno goveđeg svježeg i smrznutog mesa u vrijednosti od 94.050.547 USD, a izvezeno mesa iste kategorije u vrijednosti od 32.347.289 USD. Negativna razlika uvoz-izvoz je 61.703.258 USD.
Ovisnost o uvozu kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda
Slična se računica može ponoviti i u odnosu na opskrbu hrvatskog tržišta mlijekom i mliječnim prerađevinama. Uz pretpostavku da Hrvatska u prosjeku uvozi 150-200 milijuna litara mlijeka godišnje (kroz mlijeko i mliječne prerađevina), to predstavlja vrijednost od 350-400 milijuna kuna koja bi, proizvedena u zemlji i zajedno s poticajima i učinkom multiplikatora, vjerojatno dala ukupni prihod na državnoj razini od kojih milijardu kuna.
Grafikon 2. Kretanje uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatsku (u USD) u odnosu na kretanje broja OPG u razdoblju od 2002 – 2011. Izvor: HGK
Napomenimo da se u Hrvatsku 2011. godine uvezlo mlijeka i mliječnih proizvoda u vrijednosti 136.093.392 USD, a da se iz Hrvatske izvezlo, istih proizvoda, u vrijednosti od oko 61.000.000 USD. Negativna razlika iznosi oko 76.000.000 USD. Ova nam činjenica zorno ukazuje da u Hrvatskoj ne proizvodimo mlijeka i mliječnih proizvoda dovoljno za svoje potrebe.
Ovisnost o uvozu rasplodnih junica
Za primjer, tijekom trajanja Operativnog programa u Govedarstvu (2004 – 2009.) uvezene su rasplodne junice u prosječnoj godišnjoj vrijednosti od ca 75 milijuna kuna a one su tijekom svoje prve godine u prosjeku dale i do 8% ukupnih isporučenih količina mlijeka na hrvatskom tržištu. Tada se javlja kratkotrajni efekt povećanja proizvodnje mlijeka (na bazi uvezenih junica u razdoblju trajanja operativnog programa). Taj efekt se vrlo brzo srušio jer nije bio rezultat sustavnog uzgojnog rada i proizvodnje u kontroliranim uvjetima stabilnog tržišta, uz oprezno i dobro vođenje visokih investicija i zemljišne politike, što je preduvjet uspjeha u govedarstvu, gdje se intenzivno ulagalo. Po metodologiji, spomenutoj u prethodnom odlomku, taj je uvezeni kapacitet preko svoje mliječne proizvodnje i njena multiplikator-učinka u prosjeku generirao godišnji prihod na državnoj razini od kojih 500-600 milijuna kuna, koji je hrvatsko gospodarstvo pod normalnim uvjetima govedarskog uzgoja moglo ostvariti vlastitim snagama.
Pad broja krava
Usprkos uvozu velikog broja rasplodnih junica u Hrvatsku u razdoblju od zadnjih 15 god. (prema procjeni autora – oko 150.000 grla) ukupan broj krava u Hrvatskoj je u zadnjih 9 godina pao za 20.000 grla. Također podatak koji ne treba zaobići i prešutjeti. Da se u nas sustavno i kvalitetno radilo na uzgoju danas bi naša populacija goveda brojala minimalno 450.000 krava, a stvarno broji u 2011. godini, 206.000 krava. Govori nam to, da smo, u razdoblju od 9 godina zanemarili značaj efekta rađanja oko 1.000.000 ženske teladi u domaćem uzgoju i uvezenih 150.000 grla rasplodnih junica. Taj reprodukcijski potencijal je, najblaže rečeno, iščeznuo! Ne nadomjestiv privatni i nacionalni kapital.
Pojeli smo budućnost govedarstva
Samo ovih par primjera – koji ukazuju na propuštenu mogućnost rasta od dvije do dvije i pol milijarde kuna godišnjeg nacionalnog dohotka – mogu poslužiti kao indikacija tome, što je malo promišljenija politika razvoja govedarstva mogla postići čak i bez većih kapitalnih ulaganja. O odsutnosti takve politike, i o potpunom nemaru za rast generiran vlastitim snagama, možda najbolje govori podatak da smo u Hrvatskoj u razdoblju 1997-2007., a on je i nastavljen do današnjih dana, doslovce pojeli bliže 60.000 ženske teladi godišnje iako je klanje teladi Zakonski zabranjeno još u samom početku toga razdoblja (1998). Slikovito rečeno, pojeli smo budućnost. Teško je priznati ali je istina, u Hrvatskoj više ne možemo uzgojiti i utoviti dovoljno za naše potrebe. Jednostavno se ne može proizvesti više domaćeg mlijeka i mesa sa sadašnjom razinom korištenja potencijala (ljudskih, organizacijskih i govedarskih – broj).
Nestajanje obiteljskih poljoprivrednik gospodarstava – nestalo 150.000 radnih mjesta u 9 godina
Svim ukratko opisanim činjenicama u prethodnim odlomcima jedno je zajedničko – prekomjeran uvoz.
Ipak, uvoz nije i jedini uzrok lošeg stanja hrvatskog govedarstva. Očiti su i drugi uzroci koje ćemo u nastavku istaknuti, a koji za posljedicu imaju drastičan pad broja obiteljskih gospodarstava koja se bave proizvodnjom i uzgojem goveda i predavala su mlijeko mliječnoj prerađivačkoj industriji. Usprkos ukazivanju i službenim podacima koji su na to upućivali nije bilo reakcije odgovornih institucija i osoba. Prestankom bavljenja proizvodnjom mlijeka, uzgojem i tovom nestala su u radna mjesta. Prvenstveno radna mjesta u primarnom sektoru (proizvodnji), a po tome i u sekundarnom i tercijarnom sektoru (prerada, usluge i trgovina). Računamo da je prestankom proizvodnje mlijeka i mesa, te uzgoja od strane 50.000 obiteljskih gospodarstava u razdoblju od 2002. do 2011. godine izgubljeno 150.000 radnih mjesta i sve što ista vežu uz sebe u ruralnom prostoru za koji se sada nude značajna sredstva EU za njegov oporavak i opstanak. Treba uzeti u obzir da proizvodnja mlijeka i mesa traži i preradu, usluge veterinara, usluge agronoma (institucije savjeta i selekcije), proizvodnja repromaterijala, usluge distributera repromaterijala, školovanje, administraciju, usluge popravka mehanizacije, usluge izgradnje i popravka objekata, itd.
Neslužbeni podatak govori o još poraznijoj činjenici, a to je: od preostalih 14.500 OPG koji se bave proizvodnjom mlijeka, njih 9.000 redovno predaje mlijeko, a samo 2.800 ih ima sustav za skladištenje i hlađenje mlijeka.
Grafikon 3. Kretanje broja OBITELJSKIH poljoprivrednih gospodarstava koja su u razdoblju od 2002. do 2011. predavala mlijeko prerađivačkoj industriji, Izvor: HSC, 2002/11
Grafikon 3. Kretanje broja OBITELJSKIH poljoprivrednih gospodarstava koja su u razdoblju od 2002. do 2011. predavala mlijeko prerađivačkoj industriji, Izvor: HSC, 2002/11
Razlozi negativnih trendova
Trendovi u govedarskoj proizvodnji su očito negativni i traju već duži niz godina. Oni su rezultat velikog broja zanemarenih uvjeta, koje treba ispuniti, ako se želi ubrzati proces modernizacije i efetktivnog korištenja govedarske proizvodnje i uzgoja u odnosu na Hrvatske potencijale i potrebe. Ovdje to navodimo kao probleme, a u biti su to ciljevi:
- Prvenstveno zemljišni. Zbog loše zemljišne politike mnogim proizvođačima nije osigurana dostupnost potrebnim pašnjacima i oranicama,
- Politika poljoprivrede dozvolila je prekomjeran uvoz uzgoja i konkurentnih proizvoda,
- Kreditni uvjeti nisu bili naklonjeni potrebi za intenzivnim ulaganjima u modernizaciju govedarstva čiji obrt kapitala traži ima dugogodišnji interval,
- Nejasan angažman države u potpori organiziranju interesnog okupljanja proizvođača mlijeka i uzgajivača goveda. Smanjena pregovaračka moć seljaka-proizvođača,
- Pretjerana naklonjenost velikim sustavima u želji da se riješi kvantitet i kvalitet proizvodnje u kratko vrijeme i u „velikim skokovima“,
- Zanemarivanje Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i njihovih potreba,
- Česte i nagle promjene Zakona, Pravilnika i Uredbi,
- Ne adekvatan Zakon o stočarstvu (1996. godina) – nije uvažio potrebne promjene ka privatnim inicijativama i otvorio mogućnost interesnim udruživanjima kao institucionalnim nositeljima uzgoja. Niti predvidio Obiteljsko gospodarstvo kao nositelja uzgoja i proizvodnje.
- Izuzetno restriktivni i nepovoljni zakonski okviri u domeni potpora (Zakon o potporama 2002.)
- Česte i nagle promjene uvjeta proizvodnje. Uvođenje visokih standarda kvalitete u proizvodnju u prekratkom vremenu,
- Pasminska nedosljednost – agresivna promjena pasminske strukture u korist specijaliziranim pasminama za proizvodnju mlijeka (holstein) u odnosu na kombinirane pasmine (simentalska). S tim u vezi zanemarivanje prirodnih potencijala i mogućnost proizvodnje visokoenergetske krme za hranidbu goveda. Balans proizvodnje mlijeka i mesa u optimalnim tehnološkim uvjetima hrvatskog sela i obiteljskih gospodarstava s minimalnim ulaganjima. Narušavanje ravnoteže i tradicionalno dobre tehnologije.
- Nepravovremene pripreme i informiranja uzgajivača i proizvođača mlijeka o sustavu i funkcioniranju EU kao zajednice različitih uvjeta i potreba,
- Nepostojanje pravne pomoći i neprovedena privatizacija mljekarskog sustava po principu nordijskih zemalja. Dioničarstvo u mljekarama,
- Nepostojanje jasnih ciljeva i potpora malim i srednjim prerađivačkim kapacitetima u zemlji. Pri tome, jasna i planska potpora tom dijelu prerađivačke industrije,
- Ne adekvatna komunikacija sa problemima uzgajivačima goveda i proizvođačima mlijeka i mesa,
- Nepostojanje kontinuiteta stručnih institucija i njihovih jasnih nadležnosti prema današnjim potrebama uzgajivača i proizvođača,
- Nepovjerenje u iste. Njihovu ulogu i kvalitetu rada,
- Zanemaren je značaj uzgoja,
- Loša motiviranost uzgajivača kroz uzgojni rad i adekvatno vrednovanje uzgoja (aukcijske prodaje rasplodnih grla),
- Konstantno povećavanje „inputa“ u proizvodnji mlijeka i mesa u govedarstvu. Povećani za 200-njak % u zadnjih 9 godina, a cijena mlijeka ostala je na istoj razini. Nepodnošljivo.
- Mali broj korisnika državnih potpora koristi veliku sumu potpora. Neravnomjerna raspoređenost državnih potpora.
Nabrojanim problemima, koji su to uistinu, stvorena je velika nesigurnost na tržištu mlijeka, mesa i uzgoja. Uz to se javlja i problem cijene mlijeka koji dodatno produbljuje ne baš jednostavne probleme govedarstva. Traži se poštena cijena mlijeka od strane proizvođača mlijeka. Cijena mlijeka je poluga koja ima mogućnost nabrojane probleme i negativne trendove ublažiti ili ih produbiti. Motiviranost ljudi koji se bave govedarskom proizvodnjom je na niskoj razini.
Bojimo se, da u vremenu koje je prošlo, i nije tako davno, nismo postavili dobre temelje za opstanak i razvoj govedarstva u Hrvatskoj. S tim u vezi stoji i određeni „strah“ od EU. Rekli bi, ne toliko zbog činjenice da EU ima svoja pravila, već zbog činjenice da nismo bili u stanju unutar svojeg gospodarskog sustava prepoznati značaj stočarstva-govedarstva. Sve njegove vrijednosti. Konačno, Hrvatska još uvijek primjenjuje značajnu carinsku zaštitu pri uvozu prehrambenih proizvoda. Posebno se to odnosi na pojedine skupine primarnih poljoprivrednih proizvoda, a među njima i mesa i mlijeka. Unatoč razmjerno visokoj carinskoj zaštiti, Hrvatska godišnje uveze iz Europske unije prehrambenih proizvoda u vrijednosti od oko 1,5 mlrd USD te ostvari deficit robne razmjene od oko 900 milijuna USD.
Ulaskom RH u EU doći će do potpunog ukidanja carina pri uvozu u RH što će otvoriti prostor za daljnji rast uvoza i pad domaće proizvodnje.
Negativno trendovi u govedarstvu, prije opisani u tekstu, povećavaju stopu rizika proizvodnje i prerade. U tom kontekstu su domaći proizvođači i prerađivači, bez obzira na kratkoročna razmimoilaženja oko cijene mlijeka, u nezavidnom položaju. Dugoročno će izgubiti čitav prehrambeni sustav u Hrvatskoj, a na državnoj je politici i institucijama, koje pružaju usluge podrške poljoprivredi, da pronađu rješenja. Prije svega ona rješenja koja će zaštiti domaću primarnu proizvodnju mlijeka i mesa, te uzgoj na većem broju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, u seoskom prostoru.
Ukoliko se ne reagira u kratkom roku rezultat negativnih trendova će biti, a velikim djelom je već i vidljiv:
- Dodatan pad domaće proizvodnje sirovina
- Dodatan pad domaće prerade
- Pad prodaje domaćih proizvoda
- Dodatno povećanje uvoza
- Dodatan pad izvoza
- Dodatan pad zaposlenosti
- Pad osobnih prihoda i ukupnog nacionalnog dohotka
- Dodatno zatvaranje proizvodnih pogona,
Očito je da se problemu govedarstva treba pristupiti vrlo ozbiljno i na široj platformi uvažavajući da cijena litre mlijeka ima nemjerljivu ulogu u lancu govedarke-stočarke-poljoprivredne proizvodnje. Ona je itekako aktualna i na razini svjetskog gospodarstva. Zaslužila je i više pažnje i razumijevanja.
mr.sc. Miroslav Kovač, dipl.ing.agr.
Originalno objavljeno na internet portalu Agroklub.
