Izjava za medije, 25. rujna 2012.

U svojoj izjavi povodom donošenja novog modela školarina, plenum Filozofskog fakulteta detektira kontinuitet politike sadašnje vlade s onom prethodnih administracija kao i ucjenu pred koje je stavljeno sveučilište i upozorava na moguće ishode donošenja novog modela u jeku ispitnih rokova.


Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u svojoj politici prema studentskoj populaciji kao i modelu financiranja javnih sveučilišta nastavlja revno slijediti ideje prethodne administracije i što efektnije provoditi ih u praksi. To je pokazala i odluka Vlade RH od 2. kolovoza 2012. o još jednom aranžmanu olako nazvanom “besplatnim obrazovanjem”. Međutim uzalud ponavljana floskula ministra Jovanovića studentsku populaciju naviklu na mesijanske figure i poruke sa Svetica nije uvjerila u konačno ostvarenje onoga za što se borimo protekle četiri godine.

Jasno i glasno, kao i kolege na drugim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, želimo poručiti da se modelom koji promovira MZOS i Vlada RH, a Senat Sveučilišta u Zagrebu odlukom 11. rujna uvodi u praksu, ne ostvaruje potpuno javno financirano obrazovanje, nego se konačno fiksira prijedlog nastao još u vremenu Primorčeve administracije o naplaćivanju ECTS-bodova za sve one koji ne uspiju zadovoljiti uvjet od 55 bodova ostvarenih u protekloj akademskoj godini. Riječ je o još jednoj od varijacija na temu naplaćivanja školarina i ne bitno socijalno osjetljivijem modelu od ostalih prijedloga koji su periodično izlazili iz raznih povjerenstava proteklih godina.

Dodatni je nedostatak predloženog modela svjesna neusklađenost s različitim izvedbama bolonjskog režima studija i kurikulumima gdje pojedini kolegiji nose i dvoznamenkasti broj bodova, kao i neusklađenost sa socijalnom slikom društva u kojem su studenti primorani tijekom studija raditi na vrlo često potplaćenim poslovima. Tobožnja sloboda koja je data upravnim tijelima sveučilištā u primjeni ovog modela neizbježno vodi slobodi tržišnog natjecanja i rasta cijene ECTS-a.

Rektor, Senat Sveučilišta, “legitimni” studentski predstavnici i, u konačnici, dekani sastavnica tobožnju “krhkost” vlastite pozicije prema državi odlučili su riješiti jednostavnim i uvijek provjerenim zadiranjem u studentski džep, umjesto da javno daju do znanja da ih je, kao i bezbroj puta dosad, izvršna vlast o čijim subvencijama ovise – ucijenila. Po takvom su ustaljenom scenariju javna sveučilišta pribjegla praksi već inauguriranoj na državnoj razini – politici fiskalnog opstanka na račun redovnih platiša jedne socijalne kategorije, što su u ovom slučaju studenti.

Socijalna politika vlade Kukuriku koalicije politika je kontinuiteta s prethodnom vladom kako u konkretnim potezima samog ministra obrazovanja tako i u kadrovskoj politici unutar MZOS-a. Ministru Jovanoviću ipak se treba odati priznanje za taktički smišljenije provlačenje kroz birokratske kanale i izbjegavanje šlampavosti svoga prethodnika čiji je mandat neslavno završio rušenjem triju zakona iz znanosti i visokog obrazovanja. Aktualni ministar na takvoj strategiji može, vjerojatno, zahvaliti svojim opsluživačima savjetničkim uslugama koji su iz drugih redova služili i njegova prethodnika, a svoj su zanat ispekli kod šefova poznatih po razradi stretegija medijskog monopola, šurovanju s financijskim i političkim elitama te makinacijama s nekretninama planski uništavanih industrija.

Fragmentacijom Fuchsove regulative na više predzakonskih radnji i odluka Jovanović stvara uvjete u kojima će u praksu provesti sve ideje prethodne postave i raskričiti put potpunoj komercijalizaciji visokog obrazovanja. Spomenuta odluka o subvenciji u participaciji troškova studija samo je prvi korak u izgradnji novog modela kako financiranja sveučilišta tako i studentskog standarda na kojem se proteklih mjeseci aktivno radilo u povjerenstvima MZOS-a, a čiji će ishod biti rezanje javnog financiranja u trenutku sve većeg rasta socijalne nejednakosti u društvu.

Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i ovoga će puta ustati protiv politike podfinanciranosti visokog obrazovanja i modela naplaćivanja ECTS-bodova čija će cijena rapidno rasti idućih godina, ovisno o očekivanim smanjenjima državnih izdataka. Podržavamo studentske glasove nezadovoljstva donošenjem novog modela participacija u zadnjim danima jesenskih rokova što je dosad nezabilježen potez nadležnih zbog kojih veliki broj studenata nije bio upoznat s uvjetima pod kojima upisuje sljedeću akademsku godinu. Od Sveučilišta očekujemo da sintagmu “akademske zajednice” prestanu koristiti samo u folklorne i prigodničarske svrhe, nego da napokon naprave poteze kojima najbrojniji i socijalno najosjetljiviji dio te zajednice neće uzimati u obzir tek kao obračunsku jedinicu. U suprotnom će studenti Filozofskog fakulteta pribjeći legitimnim mjerama otpora takvim politikama, kao što su činili i dosada.

Plenum Filozofskog fakulteta




Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve