Izjava za medije, 25. rujna 2012.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u svojoj politici prema studentskoj populaciji kao i modelu financiranja javnih sveučilišta nastavlja revno slijediti ideje prethodne administracije i što efektnije provoditi ih u praksi. To je pokazala i odluka Vlade RH od 2. kolovoza 2012. o još jednom aranžmanu olako nazvanom “besplatnim obrazovanjem”. Međutim uzalud ponavljana floskula ministra Jovanovića studentsku populaciju naviklu na mesijanske figure i poruke sa Svetica nije uvjerila u konačno ostvarenje onoga za što se borimo protekle četiri godine.

Jasno i glasno, kao i kolege na drugim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, želimo poručiti da se modelom koji promovira MZOS i Vlada RH, a Senat Sveučilišta u Zagrebu odlukom 11. rujna uvodi u praksu, ne ostvaruje potpuno javno financirano obrazovanje, nego se konačno fiksira prijedlog nastao još u vremenu Primorčeve administracije o naplaćivanju ECTS-bodova za sve one koji ne uspiju zadovoljiti uvjet od 55 bodova ostvarenih u protekloj akademskoj godini. Riječ je o još jednoj od varijacija na temu naplaćivanja školarina i ne bitno socijalno osjetljivijem modelu od ostalih prijedloga koji su periodično izlazili iz raznih povjerenstava proteklih godina.

Dodatni je nedostatak predloženog modela svjesna neusklađenost s različitim izvedbama bolonjskog režima studija i kurikulumima gdje pojedini kolegiji nose i dvoznamenkasti broj bodova, kao i neusklađenost sa socijalnom slikom društva u kojem su studenti primorani tijekom studija raditi na vrlo često potplaćenim poslovima. Tobožnja sloboda koja je data upravnim tijelima sveučilištā u primjeni ovog modela neizbježno vodi slobodi tržišnog natjecanja i rasta cijene ECTS-a.

Rektor, Senat Sveučilišta, “legitimni” studentski predstavnici i, u konačnici, dekani sastavnica tobožnju “krhkost” vlastite pozicije prema državi odlučili su riješiti jednostavnim i uvijek provjerenim zadiranjem u studentski džep, umjesto da javno daju do znanja da ih je, kao i bezbroj puta dosad, izvršna vlast o čijim subvencijama ovise – ucijenila. Po takvom su ustaljenom scenariju javna sveučilišta pribjegla praksi već inauguriranoj na državnoj razini – politici fiskalnog opstanka na račun redovnih platiša jedne socijalne kategorije, što su u ovom slučaju studenti.

Socijalna politika vlade Kukuriku koalicije politika je kontinuiteta s prethodnom vladom kako u konkretnim potezima samog ministra obrazovanja tako i u kadrovskoj politici unutar MZOS-a. Ministru Jovanoviću ipak se treba odati priznanje za taktički smišljenije provlačenje kroz birokratske kanale i izbjegavanje šlampavosti svoga prethodnika čiji je mandat neslavno završio rušenjem triju zakona iz znanosti i visokog obrazovanja. Aktualni ministar na takvoj strategiji može, vjerojatno, zahvaliti svojim opsluživačima savjetničkim uslugama koji su iz drugih redova služili i njegova prethodnika, a svoj su zanat ispekli kod šefova poznatih po razradi stretegija medijskog monopola, šurovanju s financijskim i političkim elitama te makinacijama s nekretninama planski uništavanih industrija.

Fragmentacijom Fuchsove regulative na više predzakonskih radnji i odluka Jovanović stvara uvjete u kojima će u praksu provesti sve ideje prethodne postave i raskričiti put potpunoj komercijalizaciji visokog obrazovanja. Spomenuta odluka o subvenciji u participaciji troškova studija samo je prvi korak u izgradnji novog modela kako financiranja sveučilišta tako i studentskog standarda na kojem se proteklih mjeseci aktivno radilo u povjerenstvima MZOS-a, a čiji će ishod biti rezanje javnog financiranja u trenutku sve većeg rasta socijalne nejednakosti u društvu.

Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i ovoga će puta ustati protiv politike podfinanciranosti visokog obrazovanja i modela naplaćivanja ECTS-bodova čija će cijena rapidno rasti idućih godina, ovisno o očekivanim smanjenjima državnih izdataka. Podržavamo studentske glasove nezadovoljstva donošenjem novog modela participacija u zadnjim danima jesenskih rokova što je dosad nezabilježen potez nadležnih zbog kojih veliki broj studenata nije bio upoznat s uvjetima pod kojima upisuje sljedeću akademsku godinu. Od Sveučilišta očekujemo da sintagmu “akademske zajednice” prestanu koristiti samo u folklorne i prigodničarske svrhe, nego da napokon naprave poteze kojima najbrojniji i socijalno najosjetljiviji dio te zajednice neće uzimati u obzir tek kao obračunsku jedinicu. U suprotnom će studenti Filozofskog fakulteta pribjeći legitimnim mjerama otpora takvim politikama, kao što su činili i dosada.