Štrajk u Južnoj Europi

Povodom Europskog dana akcije i solidarnosti protiv mjera štednje, 14. studenoga 2012., i prosvjeda Hrvatske udruge sindikata (HUS) i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske koji će se održati 22. studenog, objavljujemo tekst Sahre Wagenknecht, članice Die Linke, o nužnosti i pravu na štrajk. Generalni štrajkovi 14. studenog održat će se Španjolskoj, Portugalu, Irskoj, Grčkoj, na Cipru i Malti.

Sprema se oluja u Južnoj Europi: još jedan generalni štrajk održat će se u Grčkoj 6. i 7. studenoga. Portugalski, ciparski, španjolski i talijanski sindikati 14. studenog štrajkat će protiv politika štednje Europske unije. Belgijski i britanski sindikati, kao i europske i njemačke sindikalne konfederacije, također pozivaju na akciju. Ako mobilizacija bude uspješna, ovaj štrajk koji će se odvijati u mnogim zemljama, bit će prekretnica u formiranju europskog prosvjednog pokreta koji je očajnički potreban kako bi se spriječilo konačno uništenje europske države blagostanja.

Nažalost, Njemačka nije dala veliki doprinos ovome prosvjednom pokretu. Doista, ove godine deseci tisuća ljudi u Njemačkoj su izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv diktata Trojke (Europska komisija, Europska centralna banka i MMF) koja zahtijeva rezove i redistribuciju društvenog bogatstva. Međutim, sudjelovanje njemačkih sindikata bilo je daleko od zadovoljavajućeg, a da ne spominjemo štrajk. Čini se da polako počinju shvaćati da će u konačnici i njemački radnici biti pogođeni ako dođe do masivnog pada potražnje u susjednim zemljama. Tu su i pravne prepreke. Dok su politički štrajkovi dopušteni u većini europskih zemalja, njemački sindikati mogu legalno štrajkati jedino zbog kolektivnih ugovora. Ovo apsurdno ograničenje fundamentalnog demokratskog prava mora napokon biti ukinuto. Mi u Njemačkoj također trebamo imati pravo na politički štrajk!

Politički štrajk?

Događaji u Južnoj Europi pokazuju da je politički štrajk neophodan alat za samoobranu. Ono što EU i Međunarodni monetarni fond zahtijevaju od zemalja poput Grčke i Portugala nema veze s neutralnim kriznim menadžmentom, već je to brutalni klasni rat nametnut odozgo. Rezovi i eliminiranje državnih službi usmjereni su samo na obične ljude. Samo se porezi na promet povećavaju, dok se visoki prihodi i imovina pošteđuju, a korporacije se oslobađaju poreznih obveza. No to nije sve. Kako bi implementirali čak drastičnije rezove plaća, radnici i radničke organizacije se oslabljuju i ukidaju im se prava. U takvoj situaciji politički štrajkovi mogu poslužiti kao zadnja linija obrane.

Međutim, bilo bi pogrešno vjerovati da se samo prezadužene zemlje suočavaju s napadima na sindikate, društvena i demokratska prava. I zaista, Europski sud pravde je u nekoliko navrata pokazao da slobodni kolektivni ugovor, pravo na štrajk, zakoni o radu, čak sloboda izražavanja i zaštita ljudskog dostojanstva svi imaju svoje granice kada se kose s pravima korporacija na neograničenu slobodu na jedinstvenom tržištu. Tek se treba ispraviti skandalozna odluka kojima se korporacijama de facto daje pravo na damping plaća.

U sporazume Europske unije potrebno je dodati društveno progresivnu klauzulu u kojoj će pisati da osnovna socijalna prava imaju prioritet nad pravima koja pripadaju tržišnom natjecanju i slobodama korporacija. Socijalno pravedna Europa može postojati samo ako uspijemo preokrenuti odnose moći. Moramo biti sposobni ograničiti slobodnu trgovinu u uslugama, slobodu korporacija da uspostavljaju aktivnosti, slobodni tok kapitala i tržišne politike koje su u interesu poslodavaca i sindikata.

Sahra Wagenknecht
Prevela Matea Grgurinović
Na engleskom objavljeno na socialistproject.ca

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve