Štrajk u Južnoj Europi

Povodom Europskog dana akcije i solidarnosti protiv mjera štednje, 14. studenoga 2012., i prosvjeda Hrvatske udruge sindikata (HUS) i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske koji će se održati 22. studenog, objavljujemo tekst Sahre Wagenknecht, članice Die Linke, o nužnosti i pravu na štrajk. Generalni štrajkovi 14. studenog održat će se Španjolskoj, Portugalu, Irskoj, Grčkoj, na Cipru i Malti.


Sprema se oluja u Južnoj Europi: još jedan generalni štrajk održat će se u Grčkoj 6. i 7. studenoga. Portugalski, ciparski, španjolski i talijanski sindikati 14. studenog štrajkat će protiv politika štednje Europske unije. Belgijski i britanski sindikati, kao i europske i njemačke sindikalne konfederacije, također pozivaju na akciju. Ako mobilizacija bude uspješna, ovaj štrajk koji će se odvijati u mnogim zemljama, bit će prekretnica u formiranju europskog prosvjednog pokreta koji je očajnički potreban kako bi se spriječilo konačno uništenje europske države blagostanja.

Nažalost, Njemačka nije dala veliki doprinos ovome prosvjednom pokretu. Doista, ove godine deseci tisuća ljudi u Njemačkoj su izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv diktata Trojke (Europska komisija, Europska centralna banka i MMF) koja zahtijeva rezove i redistribuciju društvenog bogatstva. Međutim, sudjelovanje njemačkih sindikata bilo je daleko od zadovoljavajućeg, a da ne spominjemo štrajk. Čini se da polako počinju shvaćati da će u konačnici i njemački radnici biti pogođeni ako dođe do masivnog pada potražnje u susjednim zemljama. Tu su i pravne prepreke. Dok su politički štrajkovi dopušteni u većini europskih zemalja, njemački sindikati mogu legalno štrajkati jedino zbog kolektivnih ugovora. Ovo apsurdno ograničenje fundamentalnog demokratskog prava mora napokon biti ukinuto. Mi u Njemačkoj također trebamo imati pravo na politički štrajk!

Politički štrajk?


Događaji u Južnoj Europi pokazuju da je politički štrajk neophodan alat za samoobranu. Ono što EU i Međunarodni monetarni fond zahtijevaju od zemalja poput Grčke i Portugala nema veze s neutralnim kriznim menadžmentom, već je to brutalni klasni rat nametnut odozgo. Rezovi i eliminiranje državnih službi usmjereni su samo na obične ljude. Samo se porezi na promet povećavaju, dok se visoki prihodi i imovina pošteđuju, a korporacije se oslobađaju poreznih obveza. No to nije sve. Kako bi implementirali čak drastičnije rezove plaća, radnici i radničke organizacije se oslabljuju i ukidaju im se prava. U takvoj situaciji politički štrajkovi mogu poslužiti kao zadnja linija obrane.

Međutim, bilo bi pogrešno vjerovati da se samo prezadužene zemlje suočavaju s napadima na sindikate, društvena i demokratska prava. I zaista, Europski sud pravde je u nekoliko navrata pokazao da slobodni kolektivni ugovor, pravo na štrajk, zakoni o radu, čak sloboda izražavanja i zaštita ljudskog dostojanstva svi imaju svoje granice kada se kose s pravima korporacija na neograničenu slobodu na jedinstvenom tržištu. Tek se treba ispraviti skandalozna odluka kojima se korporacijama de facto daje pravo na damping plaća.

U sporazume Europske unije potrebno je dodati društveno progresivnu klauzulu u kojoj će pisati da osnovna socijalna prava imaju prioritet nad pravima koja pripadaju tržišnom natjecanju i slobodama korporacija. Socijalno pravedna Europa može postojati samo ako uspijemo preokrenuti odnose moći. Moramo biti sposobni ograničiti slobodnu trgovinu u uslugama, slobodu korporacija da uspostavljaju aktivnosti, slobodni tok kapitala i tržišne politike koje su u interesu poslodavaca i sindikata.

Sahra Wagenknecht
Prevela Matea Grgurinović
Na engleskom objavljeno na socialistproject.ca

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve