Školarine 2012. – retrospektiva

Filip Šipoš daje kratku retrospektivu događaja koji su se odigrali od kolovoza 2012. i odluke Vlade RH o punoj subvenciji participacije u troškovima studija za redovite studente na javnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj za naredne tri akademske godine, preko odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o ujednačavanju sustava participacija u troškovima studija redovitih studenata viših godina iz rujna, pa sve do odluke Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu o naplati školarina od 27. rujna, koja je pak rezultirala raznim oblicima naputaka za provedbu upisa koji su nedvojbeno pružili priliku za barem kratkotrajnu konsolidaciju studenata Filozofskog fakulteta i ukazivanje na kratkovidnu i nepraktičnu logiku u procesu donošenja odluka i katkad ilegalnih poteza uprave i dekana.


Odluka Vlade zakonski je, nakon neuspjeha “Fuchsovih zakona”[1] iz 2011, uvela tzv. programsko financiranje javnih sveučilišta. Ovo znači apriorno dodjeljivanje određene sume novčanih sredstava (668.600.000.HRK[2]) na određeni period (akademske godine 2012./2013., 2013./2014. i 2014./2015.) kojima će na sastavnicama sveučilišta biti pokriveni troškovi studija onim studentima koji zadovolje arbitrarno uspostavljeni kriterij ”uspješnosti” i “redovitosti” od 55 ECTS bodova[3] ostvarenih u prethodnoj akademskoj godini.[4]

Nije li za “zemlju znanja” (projekt koji se nalazi samo u retorici ministara resora znanosti i obrazovanja) neobično da se ova odluka neće odnositi na ona sveučilišta koja imaju porast kvota za nove studente veći od 5%, iako se pokazalo da sam porast kvota nije pozitivan ukoliko dovodi do upisa studenata preko realnih kapaciteta fakulteta potrebnih za izvođenje kvalitetnog nastavnog procesa? Naime, porast kvota ne ide na ruku državi koja bi morala izdvojiti više proračunskih sredstava za upisane studente, dok fakultetima povećanja kvota odgovaraju jer od svakog upisanog studenta imaju financijsku korist koja proizlazi iz naplate školarina i ostalih administrativnih troškova, čime se zatvara čarobni krug koji perpetuira postojeće stanje u kojemu se nalaze i studenti i fakulteti.
Odluka Vlade zakonski je uvela tzv. programsko financiranje javnih sveučilišta. Ovo znači apriorno dodjeljivanje određene sume novčanih sredstava na određeni period kojima će na sastavnicama sveučilišta biti pokriveni troškovi studija onim studentima koji zadovolje arbitrarno uspostavljeni kriterij ”uspješnosti” i “redovitosti” od 55 ECTS bodova ostvarenih u prethodnoj akademskoj godini
Također, u obrazloženjima nekih točaka ove odluke stoji da je komplementarna s nacionalnim strateškim ciljevima poput kraćeg vremena potrebnog za ostvarivanje kvalifikacija za tržište rada, povećanja broja završenih studenata iz tehničkih, biomedicinskih ili prirodnih znanosti, i posebno, olakšavanja pristupa horizontalnoj i vertikalnoj mobilnosti (npr., ako u ovoj akademskoj godini želite upisati kolegij s Fakulteta političkih znanosti, a student ste nekog drugog fakulteta, ECTS bod plaćate 120 HRK).

Nažalost, “uspjeh” iz prvog odlomka bio je kratkotrajnog vijeka, i svojevrsni odmak od javno i unutarinstitucionalno deklariranog zahtjeva Plenuma Filozofskog fakulteta za besplatnim obrazovanjem, odnosno zahtjeva da se ni pod kakvim uvjetima od studenata (ne samo na Filozofskom) ne traži participiranje u troškovima studija. Taj odmak vidljiv je u politici ustupaka i pristajanja na “manje zlo”.

Možda na prvi pogled to manje zlo može donijeti umanjenu financijsku penalizaciju studenata koji upadaju u kvote “neredovitih” i “neizvrsnih”, no realno, dogodio se obrat čije posljedice ćemo ubrzo iskusiti, počevši vjerojatno već od sljedeće jeseni, moguće i na ljeto 2013. godine prilikom upisa novih studenata, jer odluka koju je dekan Filozofskog fakulteta donio vrijedi samo za ovu akademsku godinu.

Dosadašnji model naplate školarina temeljio se je na poziciji na rang listi koju je student ostvario prijemnim ispitom, što je otprilike značilo da je polovica studenata upisivala fakultet na “teret MZOŠ-a”, a druga je polovica upisivala studij “za osobne potrebe” te plaćala školarinu u iznosu od 6.000 HRK. Artikuliranje problematičnosti ovakvog modela, s naglascima na općoj komercijalizaciji (uvođenjem školarina s tendencijom porasta što dovodi do gubitka prava na studiranje po jednakim uvjetima) i pragmatizaciji obrazovanja (reduciranje kvalitete obrazovanja uvjetom da kraći studij, na primjer trogodišnji preddiplomski, može pružiti dovoljnu kompetenciju za tržište rada, konzekventno i razlamanjem studija na tri razine[5] – preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku – pri čemu država ne pokriva troškove studija za posljednju razinu) rezultiralo je blokadom Filozofskog fakulteta u proljeće 2009. godine. No, ovaj model dopuštao je minimalne malverzacije i manipulacije, sve je bilo donekle jasno određeno uspjehom studenata na prijamnom ispitu te im se nisu mogli naplaćivati troškovi s obzirom na prikupljene ECTS bodove.

Počevši od akademske godine 2010./2011., uvode se ugovori koje studenti potpisuju prilikom upisa, a koji garantiraju upis fakulteta bez plaćanja, odnosno, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pokrivalo je troškove studija, ali uz pravno vrlo upitne formulacije koje možemo reducirati na sljedeće: “ako država neće imati novca, ti, potpisniče ugovora, obvezuješ se platiti troškove studija”. Uvođenjem ovih ugovora postalo je očigledno kako je vlada izokrenula zahtjeve studenata artikulirane kroz blokadu i kasnije. Vlada je time također potpuno obezvrijedila te zahtjeve jer “besplatan” prvi upis prve godine studija nije obrazovanje financirano iz proračuna, što je najbolje vidljivo kroz uvođenje naplate studija prema “osvojenim” ECTS bodovima, uspostavljanjem proizvoljno određene granice bodova koji garantiraju nastavak studija bez plaćanja (s time da je uvjet postavljen tako da vrijedi za prošlu akademsku godinu, a donesen je na početku nove). Spomenuta je mala mogućnost malverzacije i manipulacije – tu je malu mogućnost uprava Filozofskog fakulteta uspjela kapitalizirati.

Naime, blokada referade iz jeseni 2011. bila je blokada zbog gorućih problema i kao takva organizacijski i politički nije bila kvalitetno izvedena jer se razlozi uspostave blokade nisu adekvatno uklopili u širu sliku s kojom se sustav obrazovanja danas suočava (primjena trendova i modela neoliberalne ekonomske prakse, devalorizacija društveno neophodnih segmenata poput kulture i obrazovanja, negiranje ravnopravnosti svih znanstvenih područja i disciplina, neuvažavanje i manjak državne i društvene pomoći studentima slabijeg socioekonomskog statusa).
Blokada referade iz jeseni 2011. bila je blokada zbog gorućih problema i kao takva organizacijski i politički nije bila kvalitetno izvedena jer se razlozi uspostave blokade nisu adekvatno uklopili u širu sliku s kojom se sustav obrazovanja danas suočava
Prošle jeseni blokiralo se zbog dvije problematične točke. Jedna je bila vezana uz spomenute ugovore koje su studenti morali potpisivati, a čije su formulacije bile, blago rečeno, nespretne (pravno dvojbena obveza studenta da podmiri troškove studija ukoliko ministarstvo ne osigura sredstva iz proračuna). Druga problematična točka bila je jednostavnije, operativne naravi. Crta koja je dijelila studente koji su upisali studij bez plaćanja i one koji su ostali “ispod crte”, dakle s plaćanjem, nije se pomicala nakon što se određeni broj studenata “iznad crte” odlučio za studij na nekom drugom fakultetu.

Ove jeseni ponovio se je obrazac od prošlih nekoliko godina – upisi i nastava ubrzo počinju, a uprava ih dočekuje s novom odlukom o kojoj se nije ništa znalo do dana upisa, zbog čega je uslijedio organizacijski metež kako u upravi tako i u studentskoj službi. Fakultetsko vijeće 27. rujna, dakle 3 dana prije upisa studenata u više godine studija i početka nastave za sve studente, donosi odluku kojom iz samog temelja mijenja uvjete studiranja od prve do pete godine studija, pa i onima izvan nominalno propisanog trajanja studija. Točka o školarinama nalazi se na 151. mjestu dnevnog reda.[6]

Delegati plenuma u svojstvu studentskih predstavnika na Fakultetskom vijeću traže pomicanje točke na početak dnevnog reda, no to biva odbijeno jer dekan smatra da rasprava vezana uz ovu točku neće biti potrebna. Kreće se s čitanjem odluka Vlade/MZOS-a i Senata Sveučilišta u Zagrebu iz kojih je očito da implementacija takvih općenitih odluka na Filozofskom fakultetu neće proći bez gomile praktičnih poteškoća zbog raznih kombinacija studijskih grupa i drugih operativnih problema. Rasprava protječe u natezanju između studenata i uprave dok ostatak Vijeća, uz neke iznimke, ne doprinosi ničemu osim stvaranju pritiska na studente primjedbama poput: ”To se nas profesora ne tiče, zašto gnjavite Vijeće?”.
Blokada fakulteta je potrebna, ali ne kao posljednja crta obrane koja ima zadatak zaustaviti pogrešan smjer u kojem nas vode institucije nadležne za znanost i obrazovanje, već kao polazišna platforma s koje se brane intrinzične vrijednosti i stavovi koje svaki dionik sustava može kroz aktivnu suradnju i solidarnost ostvariti
Studentski predstavnici zaista sudjeluju u kreiranju trenutno bolje opcije plaćanja studija, te naposljetku, postupajući prema odluci Plenuma Filozofskog fakulteta i sukladno zahtjevu za besplatnim obrazovanjem, glasuju jednoglasno protiv novog modela, što dovodi u konfuziju ostatak Vijeća.
Studenti, naime, prepoznaju trenutnu situaciju, te smireno i racionalno pristupaju provedbi naputaka Plenuma koji su proizašli iz opsežne rasprave o načinu na koji se delegati na Vijeću trebaju postaviti spram dotične točke dnevnog reda.
Plenumi koji su se u vrijeme ovih događanja održavali pokazali su da su studenti i dalje svjesni lavine problema koji proizlaze iz politike koja se polako ali izvjesno primjenjuje u cjelokupnom sustavu znanosti i obrazovanja. Ta politika jest kopiranje korporativnih modela i mehanizama upravljanja i odlučivanja, primjenjivanih na tržištu kapitala i financija, te u gospodarstvu uopće,[7] na institucije poput sveučilišta i njegovih sastavnica, fakulteta. Blokada fakulteta još je uvijek validni oblik protesta protiv ovakvih nastojanja.[8] Ova će nastojanja sljedećih godina biti intenzivnija i radikalnija (dekan je na sastancima s plenumskim delegatima već najavio da trenutni način upisa od sljedeće godine prestaje vrijediti, te da je za očekivati da će se financiranje resora znanosti i obrazovanja dodatno smanjiti, što će dovesti fakultet u situaciju punjenja proračuna sve većim studentskim participacijama).

Blokada fakulteta je potrebna, ali ne kao posljednja crta obrane koja ima zadatak zaustaviti pogrešan smjer u kojem nas vode institucije nadležne za znanost i obrazovanje, već kao polazišna platforma s koje se brane intrinzične vrijednosti i stavovi koje svaki dionik sustava može kroz aktivnu suradnju i solidarnost ostvariti. Da bi se ovo ostvarilo, potrebno je puno rada na informiranju studenata o procesu organizacije blokade, potrebno je agitirati studente koji su uspavani malim ustupcima koje im sustav daje. Paralelno, potrebno je pravovremeno popuniti medijski prostor argumentiranim studentskim zahtjevima i na kraju znati da je obrazovanje javno dobro i jedno od temeljnih prava čovjeka, te se kao takvo mora očuvati.

Filip Šipoš
Lektura: Nikola Ptić

Bilješke

[1] Zakon o Sveučilištu, Zakon o znanstvenoj djelatnosti, Zakon o visokom obrazovanju.
[2] http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=18967; za provedbu ove odluke osigurana su sredstva po sljedećoj podjeli: 11 000 000 kuna za 2012. godinu, 118 600 000 kuna za 2013. godinu, 263 000 000 kuna za 2014. godinu i 276 000 000 kuna za 2015. godinu.
[3] European Credit Transfer and Accumulation System, uveden 1989. godine kao pilot-projekt; jedinica za mjerenje ishoda učenja ili izračun radnog opterećenja studenta s obzirom na pojedini predmet koji se nalazi u programu studija.
[4] Iznos ECTS bodova za studente s invaliditetom višim od 60% postavljen je na 30.
[5] Ovakva podjela postojala je i ranije. Novum je u tome da se sadašnji stupanj prvostupnika (pretežno u trajanju od 3 godine) izjednačava s ranijim stupnjem diplome (pretežno u trajanju od 4 godine). Prvostupnici također dobivaju svjedodžbu a ne diplomu, što ih na tržištu rada svrstava razinu ispod ranije diplomiranih studenata bez jasno definiranih kvalifikacija (Milat, Obrazovna vertikala koja će povećati konkurentnost?!, H-alter, 3.10.2012.). Novi, reformirani diplomski studij koji traje jednu, odnosno dvije godine, labavi je dodatak na preddiplomski, a ipak se na kraju dobiva titula magistra znanosti. Doktorski, odnosno postdiplomski studij naplaćuje se po semestru u prosjeku 10. 000 HRK.
[6] Prošle jeseni, također na Fakultetskom vijeću, prodekan za financije i dekan upozoravaju da bez studentskih školarina fakultet ulazi u nelikvidnost, te da ostaje bez novaca do kraja godine (2011.)! Ove godine Fakultet objavljuje da je ostalo 600 000 HRK viška (=100 studentskih školarina od 6 000 HRK) koje su zatim podijeljene kao dodatak svim zaposlenicima!
[7] Vidi Deklaraciju o znanosti i visokom obrazovanju sindikata Akademska solidarnost.
[8] Trenutno su u blokadi i pod studentskim upravljanjem tri fakulteta u Beogradu: Defektološki fakultet, Fakultet likovnih umetnosti i Arhitektonski fakultet. http://studentskeborbe.wordpress.com/


Izvori

1. Andrea Milat, Obrazovna vertikala koja će povećati konkurentnost?!, H-alter, 3.10.2012 http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/obrazovna-vertikala-koja-ce-povecati-konkurentnost
2. Odluka o punoj subvenciji participacije u troškovima studija za redovite studente na javnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj u akademskoj godini 2012./2013., 2013./2014. i 2014./2015. http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=18967
3. Sindikat Akademska solidarnost, Deklaracija o znanosti i visokom obrazovanju, Zagreb, 2012.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve