Masovna privatizacija značajno povećala stopu smrtnosti

U studiji objavljenoj 2009. u časopisu The Lancet koju su vodili znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu ustanovljeno da je umrlo milijun radno sposobnih ljudi zbog ekonomskog šoka nastalog zbog politika masovne privatizacije koje su uslijedile u 1990-im, za što su izvrstan primjer upravo bivše komunističke zemlje. Osim što stopa smrtnosti ovisi o brzini i tipu privatizacije te nezaposlenosti, veliku ulogu u svemu igra i – dostupna socijalna potpora.


Prema novoj* studiji koja je objavljena u časopisu The Lancet, čak je milijun radno sposobnih ljudi umrlo zbog ekonomskog šoka nastalog zbog politika masovne privatizacije koje su uslijedile u 1990-im.

U studiji koju su vodili znanstvenici s Oxforda mjerena je veza između smrtnosti i brzine i težine privatizacije u 25 zemalja bivšeg Sovjetskog saveza i Istočne Europe od ranih 1990-ih. Otkrili su da je cijenu masovne privatizacija velik broj ljudi platio životom: s prosječnim usponom u broju smrti od 13 posto što je jednako otprilike milijun života.

Ubrzani program privatizacija, dio plana ekonomistima poznat i kao “šok terapija”, doveo je do rasta nezaposlenosti od 56 posto, što je, prema studiji, odigralo važnu ulogu pri objašnjavanju zašto je privatizacija uzela toliko života. Mnogi su poslodavci pružali opsežnu zdravstvenu i socijalnu skrb svojim zaposlenicima, tako da je kroz privatizaciju veliki broj radnika iskusio “dvostruki udarac” time što su izgubili ne samo prihode za život, već i sredstva da prebrode krizu.

David Stuckler s Oxforda i njegovi kolege, dr. Lawrence King sa Sveučilišta u Cambridgeu i profesor Martin McKee sa London School of Hygiene and Tropical Medicine, promatrali su postotak smrtnosti radno sposobnih ljudi (15-59 godina) po podacima Svjetske zdravstvene organizacije u 25 postkomunističkih zemalja i usporedili su ih vremenom kada je započela privatizacija i obimom sudjelovanja u masovnim privatizacijama i tranzicijskim politikama.

Tim istraživača je također uzeo u obzir i druge faktore koji bi mogli utjecati na rast smrtnosti (poput ekonomske depresije, početnih uvjeta i zdravstvene infrastrukture). Također su ispitali druge mjere privatizacije Europske banke za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and Development), banke koja je davala zajmove kako bi podržala radikalne masovne privatizacije.

Tijekom 1990-ih bivše komunističke zemlje proživile su najveću mirnodopsku krizu u stopi smrtnosti u proteklih 50 godina – s preko tri milijuna smrti koje su se mogle izbjeći i 10 milijuna “nestalih ljudi”, prema podacima Ujedinjenih naroda.

Međutim, dok je životni vijek u nekim zemljama poput Rusije i Kazahstana skočio; u Sloveniji, primjerice, zdravstveno stanje populacije se poboljšalo. Prijašnja istraživanja pokazuju da su nezaposlenost i razine konzumacije alkohola važni faktori koji su odgovorni za ove razlike, no smatra se da je ova studija prva izolirala aspekte procesa reforme koji bi mogli prouzročiti ove varijante. Zaključili su da je smrtnost povezana s brzinom i tipom privatizacije i nezaposlenošću koja nastaje kao rezultat iste – te s razinom dostupne socijalne potpore. U slučaju kada je bar 45 posto populacije određene zemlje bilo član barem jedne društvene organizacije, poput crkve ili sindikata, bili su bolje zaštićeni od ekonomskih šokova, otkrili su autori studije.

David Stuckler, s oxfordskog Odsjeka za sociologiju rekao je:
Naša studija pomaže u objašnjavanju nevjerojatne razlike u smrtnosti u postkomunističkim zemljama. U zemlje koje su koje su prošle ubrzanu privatizaciju ili “šok terapiju”, stopa smrtnosti bila je mnogo veća nego u zemljama u kojima je privatizacija bila postepena. Ne samo da je ubrzana privatizacija dovela do masovne nezaposlenosti, već je također uništila i cijele socijalne sigurnosne mreže, a one su bile krucijalni dio pomoći onima koji su nastojali preživjeti ove turbulentne periode.
Profesor Martin McKee rekao je: “Dok se o varijantama brzih reformskih politika raspravlja u Kini, Indiji, Egiptu i drugim zemljama u razvoju i sa srednjim razvijenim zemljama, uključujući i Irak, naša studija podsjeća da takve radikalne reforme utječu na obične ljude koji ih u nekim slučajevima, plaćaju i svojim životima.”

S engleskog prevela Matea Grgurinović
Objavljeno na stranici University of Oxford

*Op.ur. tekst je objavljen u rujnu 2009.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve