Snimka tribine: “Osmi mart i važnost feminističke borbe za socioekonomsku jednakost danas”

SkriptaTV i KOME donose snimku tribine “Osmi mart i važnost feminističke borbe za socioekonomsku jednakost danas”, održane 8. ožujka 2013. na FFZG-u, u organizaciji BRID-a (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) i Centra za ženske studije. O povijesti i zaboravu 8. marta, položaju žena na tržištu rada, neplaćenom radu, politikama štednje i feminizaciji rada, govorile su Davorka Turk, Jagoda Milidrag Šmid, Dora Levačić i Ankica Čakardić, uz moderaciju Nikoline Rajković, a predstavljen je i 5. broj časopisa “Nepokoreni grad”, posvećen ženskim borbama (pdf). Pojedinačna izlaganja pogledajte u nastavku.




Žene čine većinu ekonomski neaktivnog, kao i većinu nezaposlenog stanovništva. Usprkos većem radnom opterećenju u usporedbi s muškarcima, žene rade manje plaćene poslove, koncentrirane su na hijerarhijski nižim zaposlenjima, češće rade na neodređeno vrijeme i na part-time poslovima.

U kontekstu fleksibilizacije tržišta rada i fiskalne discipline žene su (kao i muškarci) prisiljene na nove oblike rada što podrazumijeva privremena i nesigurna zanimanja u kojima su njihova prava teško narušena. No, položaj žena dodatno je otežan činjenicom da one većinski snose troškove društvene reprodukcije, što uslijed procesa demontiranja socijalne države i njezinih usluga dovodi žene u poziciju otvorenu spram višestruke eksploatacije.

Raspravom o navedenim pitanjima želimo Osmom martu vratiti njegov značaj praznika solidarne borbe za radnička prava, kao i upozoriti na transformaciju njegovog značaja kao indikativnu za “mjesto” dodijeljeno feminizmu u aktualnom društvenom sistemu.

Cilj ove tribine je analiza postojećeg stanja te, nadamo se, početak suradnje raznih društvenih aktera (sindikata, studenata, organizacija civilnog društva itd.) u cilju stvaranja društvene promjene koja bi neizostavno uključila razotkrivanje i dokidanje društvene eksploatacije žena. U sklopu tribine predstavljen je i novi broj antifašističkog časopisa Nepokoreni grad posvećenog ženskim borbama. (pdf preuzmite online na http://mladi-antifasisti.hr/download/Casopis.pdf )



Davorka Turk: Dugačka historija otpora 8. marta
    U trenutku kada svjedočimo povratku najnasilnijih aspekata prvobitne akumulacije, koja prati svaku fazu kapitalističke globalizacije, i čija su preferirana – jeftina i besplatna – radna snaga žene, čini se iznimno važnim podsjetiti na značajnu povijest organiziranog ženskog otpora, i 8.mart kao važan društveni ritual kojim se ova borba obilježava. Promjene koje je kapitalizam u posljednjih nekoliko desetljeća izazvao u reprodukciji života, radne snage i društvenom položaju žena ukazuju na međusobno podržavanje (iako ne i istovjetnost) kapitalizma i patrijarhata, ali i omogućuju dragocjen uvid u reprodukciju samog sistema. Neka vrsta ženskog angažmana ovdje se čini nužnom. No, ovo je također i poziv na preispitivanje sve brutalnijih i podmuklijih oblika porobljavanja omogućenih temeljnom podjelom u tijelu radne snage – podjelom između muškaraca i žena.



Jagoda Milidrag Šmid: “Decentan” zaborav 8. marta
    Iako je “tranzicijska mišolovka” ulovila žene relativno nespremne, one su ubrzo razvile određene vještine preživljavanja što je dovelo do smanjenja prostora za razvijanje emancipatorskog potencijala i otpora. Neoliberalna agenda, kao “nova ortodoksija”, odnosno ideologija koja se lažno predstavlja kuneći se u individualnu slobodu, zapravo je ekonomska doktrina koja rađa neslobodu i nejednakost koje pak dovode do fragmentacije društva i masovne nezaposlenosti, naročito kod mladih žena. Posljedično, s reformama tržišta rada ona pogoduje reafirmaciji starih predrasuda o ulogama žena i muškaraca. Fleksibilizacija rada praćena sužavanjem mreže socijalne sigurnosti i privatizacijom socijalnih usluga, vraća žene u privatnu sferu, dakle “tamo gdje im je i mjesto”.



Dora Levačić: Otkud rodne razlike u plaćama
    Koncept ‘rodnog jaza u plaćama’ (eng. gender wage gap) najčešće je korišten pokazatelj ekonomske nejednakosti žena i muškaraca, usko povezan s teorijom ljudskog kapitala unutar koje se uglavnom interpretira u znanstvenom, medijskom i političkom diskursu. Uz pregled nekih empirijskih podataka, izlaganje će pokušati ukazati na manjkavosti tog pristupa, kao i na nužnost promjene epistemološkog okvira za razumijevanje ekonomske nejednakosti žena i muškaraca.



Ankica Čakardić: Društvena reprodukcija i feminizacija rada
    Iz lijevo-feminističkog konteksta politike štednje znače nekoliko stvari: rušenje materijalnih prava koja su žene stekle izlaskom na tržište rada, krizu društvene reprodukcije, krizu reprodukcije klasa, financijsko opterećenje kućanstava, promjenu intimne razine odnosa između (bračnih) partnera i osnaživanje postojećih proizvodnih odnosa. Sve razine utječu na promjenu postojećeg tradicionalnog okvira obitelji, a uloga se žena pomalo vraća na onu u predindustrijskoj fazi kapitalizma. To je problem i esencijalne i egzistencijalne naravi. Kada su žene postale dijelom tržišta rada, taj je pomak automatski transformirao suštinu „ženskog“ života, dotadašnju strukturiranost svakodnevlja obitelji i ulogu žena u društvenoj reprodukciji. Budući da su žene mahom zaposlene u javnom sektoru, deindustrijalizacija, deregulacija, privatizacija, rezovi se direktno tiču njihovih moderno-stečenih modusa života u kojima su izborile konkretna materijalna prava. Egzistencijalno govoreći, kriza je uvjetovala snažan udar na život žena radi ponovnog reduciranja ženskog rada na neprogresivni koji obavljaju u domaćinstvu/obitelji. S jednu stranu, „feminizacija rada“ u javnim i uslužnim djelatnostima govori o spolnoj podjeli rada, ali s drugu stranu taj analitički fokus upućuje na klasnu predisponiranost rada i feminizaciju siromaštva – poslovi koje žene obavljaju u pravilu su jeftiniji.


Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve