O recentnim odlukama koje se tiču studenata (28. lipnja 2013.)

U nastavku možete pročitati uvide radne grupe za analizu i seciranje dokumenata o nedavno potpisanim Pilot-programskim ugovorima i po njima izrađenim Pravilima participiranja redovitih studenata u troškovima studija. Svi modeli studentskog participiranja u troškovima studije na Sveučilištu u Zagrebu bit će usklađeni prema njima. Tekst koji se već širio društvenim mrežama objavljujemo kako bismo na vrijeme informirali o predstojećim promjenama na FFZG-u i ostatku UNIZG-a.


Na temelju nedavno potpisanih Pilot-programskih ugovora (link) i po njima izrađenih Pravila participiranja redovitih studenata u troškovima studija (link) svi fakulteti Sveučilišta u Zagrebu, pa tako i Filozofski fakultet, moraju uskladiti svoje modele naplate školarina tako da na cijelom Sveučilištu oni budu jednaki – identični onom iz gore spomenutih Ugovora i Pravila.

Dobro je poznata činjenica da je specifičan model studija na Filozofskom fakultetu nemoguće u potpunosti uskladiti s ostatkom Sveučilišta – kombinacija jednopredmetnih i dvopredmetnih smjerova, različite studijske grupe, različita opterećenja različiti studijski programi – koliko studenata, toliko različitih kombinacija, no važno je napomenuti da su na našem fakultetu sve one same za sebe sasvim dobro funkcionirale.

Uvođenje ovakvog modela naplate školarina već samo po sebi implicira da Vlada, tj. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta treba maksimalno ograničiti broj “redovitih”/”izvrsnih”/”uspješnih” studenata, a da apologetika “besplatnog obrazovanja” načelno i dalje stoji. Evo nekoliko primjera kako se to izvodi, jasno, na štetu studenata:

    Uprava FFZG-a tvrdi da se dolje navedene točke moraju provesti i da se moraju provesti odmah. Nema odgode, a pregledom programskih ugovora bit će vam jasno i zašto. Sve dosadašnje prakse na Fakultetu nazivaju “protuzakonitima”, ali na pitanje prema kojem zakonu (onom iz 2003. godine koji je na snazi već 10 godina, ili onom koji je još u saborskoj proceduri, dakle nije trenutno na snazi) – ne odgovaraju. Zato što ne znaju da se ne radi o zakonu, već upravo o programskim ugovorima koje su Sveučilišta bila prisiljena potpisati pod prijetnjom da u protivnom neće dobiti nikakva financijska sredstva od Ministarstva, a sada opet, nakon što su potpisala, prijeti im se da sredstva neće dobiti ako ne ostvare ciljeve Ugovora. Samo ostvarenje tih ciljeva opet iz sastavnica crpi goleme količine financijskih sredstava, puno više od onoga čime Sveučilište trenutno raspolaže, a sve to će platiti sami studenti. Programski ugovori se financiraju iz dva izvora: dio novaca Sveučilište isplaćuje fakultetima na temelju Odluke koja se sastoji u neodređenoj procjeni koliko sredstava zaslužuje pojedini fakultet. Ostatak financija potreban za provedbu ciljeva na pojedinoj sastavnici (fakultetu) fakultet u pitanju izdvaja iz svojih proračunskih i “ostalih” sredstava. “Ostala sredstva” je samo malo finiji izraz za “ono što smo skupili naplaćivanjem od studenata”. Jasno je da je obećano “besplatno obrazovanje” takvo samo u teoriji. Praksa ipak pokazuje ogromne rupe u budžetu koje će pokriti oni najslabiji, ali i svi ostali koji na to iz neznanja pristanu.


Što nas očekuje na jesen na FFZG-u?


  1. Kompletan diplomski studij najesen se uvodi u ISVU
  2. Diplomski radovi koji nisu obranjeni do 30.9. moraju se ponovno prijaviti i platiti
  3. Kombinacija 4+1 i 3+2 je “protuzakonita”
  4. Jednopredmetni diplomski studiji + pola dvopredmetnog su također “protuzakoniti”
  5. Paralelni studiji se plaćaju, osim u slučaju ostvarenih 110 ECTS bodova godišnje
  6. Nastavne kompetencije na znanstvenom smjeru (i obratno) se plaćaju ili poništavaju
  7. Studiranje van nominalnog trajanja studija moglo bi koštat i po nekoliko tisuća kuna
  8. Četvrti izlazak na ispit – komisijski?
  9. Ograničene promjene studijskih grupa i drugi upis studija
  10. Za redovite studente s invaliditetom od 60% ili više vrijede jednaka pravila
  11. Računaju se samo bodovi ostvareni između 1. listopada 2012. i 30. rujna 2013. godine
  12. Ukidanje “vanjske izbornosti”?
  13. Moguće korekcije s obzirom na “uspješnost”
  14. Maksimalna školarina: 7200 kn
  15. Nastavni smjerovi STEM područja plaćaju 50% nižu cijenu ECTS boda


Kompletan diplomski studij najesen se uvodi u ISVU

Kako od ove akademske godine (2012./13.) diplomski studiji nisu više u cjelosti besplatni, već se na drugoj godini provodi naplata za one studente koji nisu u prethodnoj akademskoj godini ostvarili 55 ECTS bodova, diplomske studije je potrebno uvesti u ISVU sustav da bi se broj ostvarenih ECTS bodova što lakše mogao kontrolirati.

U ISVU će se također uvoditi i podaci o toku studija, što znači – za studente koji upisuju 2., 3. ili 4. godinu diplomskog studija unosit će se podaci iz prethodnih godina diplomskog studija, iako je pitanje tko će i kako do jeseni skupiti sve te prijavnice, papire, ocjene, indekse itd.

ISVU ima neka ograničenja, no umjesto da se stroj pokuša prilagoditi problemu, odlučeno je da će se problemi rješavati na štetu studenata prema pravilima stroja. Što nas dovodi do sljedeće točke.


Diplomski radovi koji nisu obranjeni do 30. rujna moraju se platiti

Kako se prema novoj interpretaciji Pravila Senata (čl.5) prva godina van nominalnog trajanja studija vodi kao regularna prema načinu naplaćivanja školarine, to znači da je i na 2. godini diplomskog studija potrebno steći 55 ECTS bodova kako bi na prvoj godini van nominalnog trajanja studija bili oslobođeni plaćanja participacije.

Uzmimo u obzir da diplomski radovi obično nose između 15 i 30 ECTS bodova, a upisuju se u ISVU tek nakon obrane, kao što se i za svaki kolegij bodovi stječu tek uspješnim polaganjem tog kolegija. Iz toga se može zaključiti da bi prijenos samo diplomskog rada od 15 ECTS bodova na prvu godinu van nominalnog trajanja studija koštao 1800 kn.

Dosad je praksa bila da se u ovakvim situacijama kada je nekome ostala samo obrana diplomskog rada koja se prenosi u iduću akademsku godinu, taj prijenos ne naplaćuje iz razloga što su sve prethodne obveze (drugim riječima – ono što košta) već izvršene, rad napisan, a uvjeti za obranu su ostvareni stoga realne potrebe za uvođenjem ove izmjene zapravo nema.


Kombinacija 4+1 i 3+2 je “protuzakonita”

Studenti koji studiraju u kombinaciji 4+1 i 3+2 (npr. filozofija i kroatistika) neće moći upisati diplomski studij na smjeru 3+2 dok ne završe preddiplomski studij na smjeru 4+1. Zašto? Jer je Ministarstvo odlučilo da oni takvim studentima “ne žele dva puta plaćati prvu godinu diplomskog studija”.

Što to za te studente znači? Prvo i najvažnije – produljenje studija u cijelosti s 5 na 6 godina, a to bi u konačnici moglo povući i gubljenje nekih studentskih prava, primjerice stipendija zbog (ne svojom krivnjom!) neispunjenja uvjeta stipendije.

Kako će se onda ta 4. godina preddiplomskog i 6 godina studija sveukupno provoditi nije još jasno – npr. hoće li biti potrebno na tim godinama upisivati 30 ili 60 ECTS bodova?

Objašnjenje iz Uprave za ovu situaciju, osim da je istovremeno studiranje na preddiplomskom i diplomskom studiju “protuzakonito” je i to da “ISVU ne dopušta istovremeno studiranje na preddiplomskom i diplomskom studiju”, što zapravo nije u potpunosti točno jer je upis diplomskog studija na samo jednom smjeru zapravo “uvjetan upis” i potvrđuje se tek upisom diplomskog studija na drugoj studijskoj grupi.

Postoji nekoliko alternativnih rješenja ovog problema, primjerice prebacivanje svih studija na Filozofskom fakultetu na sustav 3+2 ili sustav 4+1 ili čak 0+5 ali do danas se ni jedno, uključujući gore navedeno ne ističe kao vjerojatnije od ostalih.


Jednopredmetni diplomski studiji + pola dvopredmetnog su također “protuzakoniti”

Problem za ISVU sustav bit će i studenti koji na diplomskom studiraju jedan jednopredmetni i pola dvopredmetnog studija (npr. oni koji su na preddiplomskom studirali kombinaciju povijest-antropologija).

Kako su povijest i arheologija na diplomskom studiju isključivo jednopredmetni studiji, i to s razlogom – naime, u opterećenje od 60 ECTS bodova koliko bi iznosili da su dvogodišnji dvopredmetni studiji ne bi stala ogromna količina gradiva koja ih osposobljava za stručnjake iz pojedinog razdoblja – takvi bi smjerovi u dvopredmetnoj kombinaciji davali generacije “polustručnjaka”.

Dakle, studenti koji se na diplomskom studiju odluče za jedan od ta dva smjera, svjesno napuštaju drugu studijsku grupu na pola završenog obrazovanja ili upisuju “skoro-pa-paralelni” ili paralelni studij (problem je i recimo, česta kombinacija arheologija-antropologija gdje ne postoji jednopredmetni diplomski studij antropologije koji bi barem dijelu studenata omogućio upis paralelnog studija).

Dosad se tih “pola” dvopredmetnog studija studentima obično “poklanjao” (tj. nije se naplaćivao), a sada će se pod izgovorom nemogućnosti uvođenja u ISVU ili dodatno naplatiti ili ukinuti kao mogućnost.

Hoće li se to odnositi i na studente koji su usred takvog studijskog programa? S obzirom na potrebu ujednačavanja modela s ostatkom Sveučilišta – vrlo vjerojatno hoće. Možda će oni biti ta prijelazna generacija koja će platiti takvu grešku sustava, dok buduće generacije neće imati mogućnost takve greške. Nekakvo rješenje, niti konačno niti vjerojatno, još uvijek ne postoji.

Postoji prijedlog: otvoriti dvopredmetne diplomske studije povijesti i arheologije. No oba odsjeka, iz već navedenog razloga, odbacuju takvu ideju.


Paralelni studiji se plaćaju, osim u slučaju ostvarenih 110 ECTS bodova godišnje

Kad smo već kod paralelnih studija, prema Pravilniku Senata (čl.10) i Programskim ugovorima (čl.5, točka 7), “iznimno uspješan redovit student koji istodobno studira na dva ili više studija ostvaruje pravo na subvenciju na svim studijima pod jednakim uvjetima.”

Počnimo s ovim: “iznimno uspješan redovit student…” – ta formulacija nigdje nije eksplicitno definirana, pa ovo može značiti svašta, a jednako tako se i vrednovati, tj. naplaćivati.

Drugim riječima, ako student/ica na oba studija u jednoj akademskoj godini stekne 55 ECTS-a, tj. ukupno 110 ECTS bodova, neće plaćati nijedan studij. U protivnom će plaćati ono što ne položi prema jednakim pravilima kao i svi ostali redoviti studenti. Teško da je moguće steći 110 ECTS bodova u jednoj godini, no postoje i veći problemi.

Kako je prag koji je potrebno prijeći da se ne bi plaćala maksimalna školarina, koja na Filozofskom fakultetu iznosi 7200kn po studiju (ovdje se radi o dva studija), 30 ECTS bodova u prethodnoj akademskoj godini, to za ovu skupinu (iznimno uspješnih) studenata znači da godišnje moraju steći barem 60 ECTS bodova na dva studija kako ne bi plaćali ogroman iznos od 14 400 kn. Za nešto sitno iznad 60 ECTSa, cijena je nešto niža, ovisno o broju bodova, ali i dalje nevjerojatno velika i mnogima nepriuštiva.


Nastavne kompetencije na znanstvenom smjeru (i obratno) se plaćaju ili poništavaju

Kako je danas već teško pronaći posao i sa završenim studijem, velik dio studenata povećava si šanse za zaposlenje stjecanjem dodatnih kompetencija uz one propisane programom studija. Tako jedan dio studenata koji upiše znanstveni smjer na jednom od odsjeka uz njega dodatno upisuje i kolegije nastavničkog smjera s istog odsjeka, ili obratno. Dosad je to bilo moguće jer su svi ili gotovo svi programi studija na Filozofskom fakultetu osiguravali (sukladno bolonji i njome zagarantiranom mobilnošću) “vanjsku izbornost”, što znači upis kolegija s drugih smjerova na fakultetu, ali i s drugih fakulteta.

Kako je Pravilima Senata (čl.19) mobilnost praktički ukinuta (ili barem slobodna mobilnost, jer je ona zapravo još uvijek omogućena, samo ju je potrebno dodatno platiti, čak i ako ju programi studija još uvijek odobravaju), to dovodi u opasnost onu mogućnost upisivanja kolegija s nastavnog smjera čak i unutar istog odsjeka.

To znači da sve što nije eksplicitno sadržano u postojećem programu studija:

1. ne broji se u 55 ECTS bodova potrebnih za oslobađanje od plaćanja godine
2. ne može se upisati u diplomu kao redovno stečena kompetencija
3. dodatno se plaća da bi se moglo položiti i uvrstiti u dopunsku ispravu (suplement diplomi)

Uz to, da bi student stekao nastavničke kompetencije i da bi mogao raditi, recimo, kao profesor u srednjoj školi sa završenim znanstvenim smjerom, morat će položiti sve kolegije s nastavničkog smjera koji ga za to osposobljavaju. Primjerice, neće moći birati između didaktike i metodike, morat će položit oba. A oba će morati i platiti. To dovodi do situacije da će neki studenti već ove godine možda morati platiti dodatnih par tisuća kuna kako bi im se u diplomu upisali već položeni kolegiji van studijskog programa!

Pitanje je hoće li se “vanjska izbornost” i dalje smatrati dijelom studijskog programa? Iz stavova Uprave i Senata može se iščitati da neće.


Studiranje van nominalnog trajanja studija moglo bi koštat i po nekoliko tisuća kuna

Iako je ova grupa studenata na Filozofskom fakultetu dosad bila zaštićena naplaćivanja svakakvih izmišljenih stavki, Pravilnik Senata člankom 5. mogao bi ugroziti tu zaštitu.

Prema članku 5. pravo na subvenciju u slučaju ostvarenih 55 ECTS bodova produžuje se na najviše jednu godinu van nominalnog trajanja studija (dakle, ako na zadnjoj regularnoj godini student ostvari 55 ECTS-a, prvu godinu van nominalnog ne bi trebao platiti, dok su se do sad u toj situaciji ipak plaćali prvi put upisani ili ponovno upisani kolegiji), no već na drugoj van nominalnoj godini se situacija bitno mijenja jer ukoliko u prethodnoj godini nije ostvareno 30 ECTS-a, takav student plaća punu cijenu školarine od 7200 kn. Jasno, produživanje studija za dvije godine, inače, sasvim legitimno pravo studenata, obično je situacija gdje se rješava nekoliko zaostalih kolegija i diplomski rad, a sve to skupa rijetko (ili jedva) prelazi 30 ECTS-a, pa je plaćanje velikih cifri ovdje sasvim izgledno.

To se ipak ne odnosi na studente koji zamrzavaju godinu ili koriste studentske razmjene. Njima se pravo na subvenciju produžuje za ono razdoblje koje su proveli na razmjeni ili koristili pravo na zamrzavanje godine. (čl.11 Pravilnika Senata)


Četvrti izlazak na ispit – komisijski?

Već duži niz godina na Filozofskom fakultetu se četvrti izlazak na ispit ne vodi kao komisijski iz nekoliko razloga – na pojedinim odsjecima je zbog nedostatka kadrova bilo teško sastaviti komisije od nekoliko profesora stručnih za područje iz kojeg se provodi ispit, komisijski ispit je većini studenata nepotreban stres, a nakon njega imaju još četiri roka prije gubljenja studijskih prava, a od ta četiri zadnji je ponovno komisijski, nakon pada na četvrtom izlasku u slučaju da je on prijavljen kao komisijski, kolegij je bilo potrebno ponovno upisati (i ponovno platiti).

Da bi se ove sve komplikacije izbjegle, donesena je preporuka da se komisijski ispit obavezno provodi tek na osmom izlasku, a svi ispiti prije toga da se vode kao uobičajeni ispitni rokovi. Ta je preporuka provedena i u studomatu, pa on nakon četiri izlaska više na traži ponovni upis kolegija. Na žalost, preporuka se u nekoliko (ali samo nekoliko) navrata posljednjih godina učinila kompliciranom jer nikad nije pretočena u odluku koja bi bila obvezujuća, pa je bilo situacija kada su studenti iz ovog ili onog razloga na četvrtom izlasku tražili komisiju, a odsjeci nisu bili sigurni moraju li im odobriti komisiju ili ne, što je samo nepotrebno vodilo do konflikata.

Iz tog razloga postoji tendencija da se vrati obvezu komisijskog ispita na četvrtom izlasku, no nemalom broju studenata koji već sada broje tri ili više pada na nekim težim ispitima to bi nepotrebno zakompliciralo studij i dovelo do velikog broja ponovnih upisa i plaćanja te potrebe ponovnog slušanja kolegija, a kapaciteti za održavanje nastave za neplanirano veći broj studenata su upitni.

Ta je situacija zapravo jednostavno rješiva: komisijski ispit na četvrtom izlasku može se uvesti kao mogućnost, tj. obaveza samo na inzistiranje pojedinog studenta, dok bi u protivnom ostalo sedam regularnih rokova i osmi komisijski.


Ograničene promjene studijskih grupa i drugi upis studija

Kako je jedan od ciljeva Programskih ugovora i skraćivanje vremena potrebnog za završetak studija (što, zanimljivo, nije prioritet u slučaju kombinacije 4+1 i 3+2), promjena jedne studijske grupe, a nastavak studija na drugoj bit će moguć eventualno nakon prve godine preddiplomskog studija.

U tom se slučaju naravno također plaća, i to puna cijena školarine – 7200 kn, ali samo na prvoj godini studija. Već na drugoj godini moguće je u potpunosti se osloboditi plaćanja u slučaju ostvarenja 55 ECTS-a ili djelomično u slučaju ostvarenja između 30 i 55 ECTS bodova.

Također, drugi upis studija se nagrađuje na sasvim specifičan i zanimljiv način:

  • studenti stariji od 25 godina koji su prethodno studirali neki drugi studij, a nisu ga završili, pri upisu novog studija imaju pravo na pokrivanje subvencije od strane Ministarstva na prvoj godini studija, a na višim godinama za njih vrijede jednaka pravila kao i za ostale redovite studente
  • studenti stariji od 25 godina koji su prethodno studirali i dovršili neki drugi studij, pri upisu novog studija nemaju pravo na pokrivanje subvencije

Objašnjenje za ovakav tretman u teoriji možda zvuči razumljivo – oni koji su već završili jedan fakultet mogu se zaposliti i sami financirati drugi studij, no u praksi je situacija sasvim drugačija – oni koji su već završili jedan fakultet možda su upisali drugi jer se nisu uspjeli zaposliti s prethodno završenim obrazovanjem.


Računaju se samo bodovi ostvareni između 1. listopada 2012. i 30. rujna 2013. godine

U ukupni zbroj ECTS bodova ostvarenih u prethodnoj akademskoj godini računaju se samo bodovi stečeni u periodu od 1. listopada 2012. i 30. rujna 2013. godine. Nakon tog roka bit će moguće polagati ispite, no ti se bodovi neće zbrajati.

U računicu, dakako, ulaze i kolegiji upisani u prethodnim akademskim godinama, a položeni u gore navedenom periodu. Barem zasad, ali realno je za očekivati će netko zaključiti da je to možda ipak malo previše ili uvesti uvjete na apsolutno svaki kolegij – to je, naime, metoda kako se takve “beneficije” bezrazložno ukidaju.


Ukidanje “vanjske izbornosti”?

Prema članku 19. Pravilnika Senata pri određivanju ostvarenih ECTS bodova u obzir se uzimaju samo oni ECTS bodovi koji ulaze u popunjavanje studijskog programa do pune vrijednosti ECTS-a. To se dakako ne odnosi na 60 ECTS-a godišnje, nego na one kolegije koji su u programu studija predviđeni za popunjavanje kvote od 300 ECTS bodova koliko studijski program mora iznositi. (5 godina x 60 ECTS bodova ).

Ovdje se ponovno javlja pitanje “vanjske izbornosti” – onih kolegija koji nisu eksplicitno navedeni u programu studija, ali mogu se upisati i polagati kao izborni kolegiji s drugog odsjeka ili drugog fakulteta, sukladno bolonji i njome zagarantiranom mobilnošću. Pitanje je hoće li se “vanjska izbornost” i dalje smatrati dijelom studijskog programa? Iz stavova Uprave i Senata može se iščitati da neće, pa velikom broju studenata već sada prijeti manjak bodova koje će možda morati retroaktivno platiti.


Moguće korekcije s obzirom na “uspješnost”

Pravilnik Senata otvara mogućnost korekcije cijene ECTS bodova s obzirom na uspješnost, a pod uspješnošću se samo kao jedan od primjera navode ocjene. Već to ukazuje da nešto ne štima s ovom opcijom i pitanje je zašto je ostavljena samo mogućnost, a ne obveza.

Korekcija cijene bodova s obzirom na uspješnost obično se ne provodi u korist studenata, nego upravo obrnuto. Recimo, ne nagrađuju se studenti s prosjekom iznad 4.5 tako da im se umanji cijena boda, već se oni manje uspješni kažnjavaju na način da im se konačan iznos participacije uveća s obzirom na to koliko “zaostaju” za onima najuspješnijima.

Navođenje prosjeka ocjena kao jednog od primjera uspješnosti posebno je opasno, pogotovo ako se sama uspješnost nigdje eksplicitno ne definira. Za koju godinu, kada ni ECTS bodovi, ni ocjene više neće biti dovoljni razlozi za naplatu, može se, recimo, kao pokazatelj uspješnosti uvesti studiranje više od jednog studija istovremeno ili sudjelovanje na međunarodnim konferencijama, osvajanje rektorove nagrade ili pak objavljivanje u časopisu međunarodno priznatih izdavača A1 kategorije.


Maksimalna školarina: 7200 kn

Puna cijena školarina na Filozofskom fakultetu do ove akademske godine iznosila je 6000 kn na preddiplomskom i 4000 kn na diplomskom studiju. Samo godinu prije toga diplomski studij se u cijelosti nije naplaćivao.

Odlukom Senata i obvezom usklađivanja modela participacija Filozofskom se fakultetu od ove godine nameću maksimalne školarine od 7200 kn na obje razine – i preddiplomskoj i diplomskoj, a plaćati će ih oni redoviti studenti viših godina studija koji unutar prethodne akademske godine ostvare manje od 30 ECTS bodova. Time je, između ostalog, maksimalna cijena školarina na diplomskim studijima u samo dvije godine porasla za ogromnih 7200 kn.

Alternative nema – ne usklade li se modeli participacija na razini Sveučilišta, MZOS će nas kazniti smanjivanjem sredstava koje ulaže u visoko obrazovanje. Pita li se ovdje uopće fakultete i studente što misle o takvim ucjenama?


Nastavni smjerovi STEM područja plaćaju 50% nižu cijenu ECTS boda

Razlog tome je samo jedan – najveća potražnja za stručnjacima iz biomedicinskih i biotehničkih područja na tržištu rada, što čak i kod samih studenata često potiče interes za bavljenje tim znanostima, no rijetko se odlučuju za osobno manje profitabilan, ali društveno veoma koristan nastavnički smjer.

Dok je za nastavni smjer Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti ovo dobra vijest, neki drugi odsjeci imaju se radi čega pobuniti.

Prema najopćenitijoj definiciji STEM područje obuhvaća ove znanosti: “science, technology, engineering, and mathematics”. No ista ta definicija, pomalo proširena, obuhvaća ne samo informacijske i komunikacijske znanosti koje je i Senat prihvatio kao dio STEM područja, već i ona općenitijih naziva “geosciences” i “life sciences”. “Life sciences” se dalje dijele na pojedina područja među koja pripadaju barem bioetika (dio studija filozofije) te neka područja psihologije i biološke antropologije, dok u “geosciences” spada i geografija, na Filozofskom fakultetu dio zajedničkog diplomskog nastavničkog studija povijesti i geografije.

Pitamo se zašto je Senat ove znanosti odlučio izostaviti iz STEM područja? Zašto na tim odsjecima cijena ECTS boda nije “na popustu”?


Ostalo





  • Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanosti i visokom obrazovanju


  • U članku 86. stavku 4. druga rečenica mijenja se i glasi: “Troškovi studija (studijskog programa) mogu redovitim studentima biti dijelom ili u cijelosti financirani iz državnog proračuna, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole.” za razliku od dosadašnje: “Trošak redovitog studija (studijskog programa) dijelom ili u cijelosti, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole, subvencionira se iz državnog proračuna.”

    Tom se izmjenom Ministarstvo oslobađa obveze financiranja troškova studija – dijelom ili u cjelosti, a sveučilišta i fakulteti, ukoliko ova izmjena prođe saborsku proceduru, postat će ovisni jedino o volji Ministarstva i aktualne Vlade ili platežnoj moći svojih studenata.





  • Integrirana doktorska škola Sveučilišta u Zagrebu


  • Jedna od ideja koju je direktno spriječio (ili čini se privremeno zaustavio) studentski pokret prije svega nekoliko godina bila je ideja integracije i centralizacije Sveučilišta i prijenos moći odlučivanja na najviše instance u rektoratu.

    Čini se da se ova ideja ipak počinje provoditi, barem djelomično. Javljaju se glasine o integraciji svih doktorskih studija na Sveučilištu u jednu integriranu Doktorsku školu na razini Sveučilišta.

    Takva integracija bi za male, neprofitabilne studije značila njihovo konačno zatvaranje ili postupno uništavanje kroz smanjena financiranja, dok bi doktorski studiji kao primjerice studij filozofije na Filozofskom fakultetu i njegov ekvivalent na Hrvatskim studijima bili spojeni u jedan jedinstveni doktorski studij, bez obzira na njihove različite orijentacije unutar polja filozofije.

    Uspješna integracija doktorskih studija bila bi vjetar u leđa za širu integraciju koja bi, ili koja će jednog dana obuhvaćati i preddiplomske i diplomske studije što će rezultirati zatvaranjem velikog broja radnih mjesta, smanjenjem kvota za upis na studij, smanjenjem financiranja onih manje zastupljenih studija pošto će se tijela poput Fakultetskih vijeća koja trenutno brane autonomiju sastavnica biti ugašena.



    Vezani članci

    • 17. srpnja 2019. Syriza je poražena, ali Tsiprasov pohod na lijevi centar se nastavlja Na nedavnim prijevremenim grčkim općim izborima pobijedila je desna stranka Nova demokracija. Stranka Alexisa Tsiprasa, Syriza, napušta vlast, ali na osnovu izbornog rezultata od 31,5% ostaje u parlamentu, gdje će svoj imidž pokušati graditi hegemonizacijom lijevog centra, u svrhu čega su već implementirana određena kadrovska rješenja te marketinško-ideološki rebrending. Najveći izazov predstavlja joj iznalaženje kompenzacije za aktivnost u stranačkoj bazi, koju je ova „kartel-stranka“ neutralizirala još tijekom Tsiprasova konsolidiranja unutarstranačke moći oko uskog kruga suradnika.
    • 9. srpnja 2019. Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.
    • 30. lipnja 2019. O povijesnoj genezi autorskih prava Naturalizacija legalističkog pristupa pitanju autorstva, koja u javnom diskursu i danas hrani mit o umjetniku kao geniju, počiva na marginalizaciji historijata konceptualnih prijepora i društveno-političkih borbi koje su još u 18. stoljeću oblikovale i iznjedrile institut autora i autorskih prava.
    • 30. lipnja 2019. Stariti dostojanstveno Brutalistički centar kulture, londonski Barbican, nedavno je u jednoj od svojih slabije eksponiranih prostorija ugostio malu izložbu posvećenu iskustvu starenja i starosti u kapitalizmu. Segmenti multimedijalnog postava, baziranog na intervjuima s dvije tisuće osoba starijih od sedamdeset godina, na različitim su razinama progovorili o načinu na koji klasni položaj utječe na dužinu života i kvalitetu starenja u društvima koja počivaju na sistemskim nejednakostima.
    • 27. svibnja 2019. Država je poput ljepenke sastavljena struktura Na okruglom stolu s ciljem strateškog pozicioniranja rasprave o naprednim politikama i alternativnom društvenom razvoju u Sloveniji i šire, Močnik je u izlaganju ukazao na ograničenja koja stoje pred parlamentarnom strankom u pokušaju vođenja lijeve politike, kako u odnosu na državu, tako i s obzirom na europske institucije, odnosno aparate pojedinih frakcija globalnog kapitala.
    • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
    • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
    • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
    • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.

    Događanja

    pogledaj sve

    Bookmarks

    pogledaj sve

    Natječaji i prijave

    pogledaj sve

    Plenum FFZG-a

    pogledaj sve