Yanis Varoufakis
17. srpnja 2013.
Ispovijesti nepredvidivog marksista, 14.5.2013.
Pogledajte snimku predavanja grčkog ekonomista Yanisa Varoufakisa, održanog u sklopu ovogodišnjeg Subversivea. “Kada je 2008. eksplodirala globalna kriza koja je ubrzo proždrla eurozonu, počeo sam pisati članke i mahnito se pojavljivati u medijima te promicati u osnovi buržujsku agendu spašavanja kapitalizma od sebe samog. (…) Ukratko, niti jedan od mojih akademskih tekstova nije isključivo marksistički. Ipak, od studentskih dana u Britaniji do sada, jedini način na koji sam mogao shvatiti svijet u kojem živimo bio je kroz metodološke „oči” Karla Marxa. (…) Osim toga, demokratska, slobodarska, socijalistička budućnost jedina je za koju sam se voljan boriti.”
Ispovijesti nepredvidivog marksista
Kada sam izabrao tezu za doktorat, namjerno sam se usredotočio na metodu unutar koje Marx nije samo bio u krivu – bio je potpuno nevažan. Kada sam dobio svoje prvo predavačko mjesto kao profesor ekonomije u Britaniji, prešutnim se dogovorom sa sveučilištem podrazumijevalo da će ekonomija koju ću predavati studentima biti svjetlosnim godinama udaljena od marksizma. Kada sam se preselio u Australiju 1988., desno me krilo na Odsjeku za ekonomiju Sveučilišta u Sydneyju zaposlilo samo kako ne bi primili kandidata čijeg su prijašnjeg mentora (sasvim opravdano!) smatrali opasnim marksistom, čega ja tada, dakako, nisam bio svjestan. Kasnije sam se preselio u Grčku gdje sam (posve naivno) postao savjetnikom Georgeu Papandreouu, čovjeku čija je vlada pomogla Grčkoj na putu u pakao. Kada sam, osjetivši dašak neminovne katastrofe, 2006. dao otkaz, nastavio sam profesorsku karijeru na Sveučilištu u Ateni predavajući neobične (i, priznajem, pomalo „vulgarno buržujske“) predmete kao što su Teorija igara ili Mikroekonomija, i to velikom broju studenata koji su bili zapanjujuće nesvjesni kataklizme koja dolazi. Iako sam se 2006. trudio upozoriti Grke (i svakoga tko je bio voljan slušati) na neminovnu katastrofu, sramotno sam ostao dio atenskog i grčkog „učtivog društva” te se ni u jednom trenutku nisam obratio ulici. Kada je 2008. eksplodirala globalna kriza koja je ubrzo proždrla eurozonu, počeo sam pisati članke i mahnito se pojavljivati u medijima, kako srednjestrujaškim tako i onim manje priznatim te promicati u osnovi buržujsku agendu spašavanja kapitalizma od sebe samog. Kad je sve krenulo nizbrdo i Grčkoj i meni osobno, emigrirao sam u Sjedinjene Američke Države i prihvatio posao na Sveučilištu u Texasu. Do dan danas trudim se vladajuće natjerati da hitno usvoje odvažne mjere kako bi spriječili da kriza uništi kapitalizam. Ukratko, niti jedan od mojih akademskih tekstova nije isključivo marksistički, a svoju energiju usmjeravam na sprečavanje propasti kapitalizma. Ipak, od studentskih dana u Britaniji do sada, jedini način na koji sam mogao shvatiti svijet u kojem živimo bio je kroz metodološke „oči” Karla Marxa. Ova me „činjenica” čini marksistom. Štoviše, fizički osjetim marksizam svaki put kada se bavim intelektualnim radom: od rasprava o arapskom proljeću do rasprava o umjetnosti s partnericom. Osim toga, demokratska, slobodarska, socijalistička budućnost jedina je za koju sam se voljan boriti. Nesumnjivo, ja sam veoma čudan marksist, no ipak jesam marksist.
Yanis Varoufakis (1961) grčki je ekonomist i od siječnja ove godine predavač na Sveučilištu u Texasu. Široj javnosti postaje poznat po svojim analizama krize eurozone i njenih posljedica u Grčkoj kao i po žestokim kritikama mjera štednje koje su provodile EU i posljednje dvije grčke vlade. Zajedno s britanskim ekonomistom Stuartom Hollandom objavljuje Skroman prijedlog za rješavanje krize u Eurozoni (A Modest Proposal for Resolving Crisis in Eurozone). Njegova zadnja objavljenja knjiga The Global Minotaur: America, the True Origins of the Financial Crisis and the Future of the World Economy prevedena je na više jezika, a ove je godine doživjela i svoje drugo izdanje koje će biti predstavljeno na Subversive Forumu. (Izvor)
Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME)
