Osvrt Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu na aktualne političke i društvene događaje u zemlji

Plenum Filozofskog fakulteta reagira na novopristigle odluke i dokumente iz kuhinje MZOS-a kojima se nastavlja davno utabanim putevima daljne komercijalizacije javnog sektora. Međutim, smatrali smo dužnim uz “sektorske” neuralgije reagirati i na jačanje fašistoidne reakcije u našem društvu kroz različite kampanje usmjerene protiv etničkih i seksualnih manjina u Republici Hrvatskoj.



Osvrt Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu na aktualne političke i društvene događaje u zemlji


Ugovor o namjenskom višegodišnjem financiranju visokog obrazovanja

Prije otprilike godinu dana sva hrvatska sveučilišta s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta potpisala su ugovore koji su nepromjenjivo zapečatili sudbinu svih studenata u zemlji na razdoblje od tri godine. Naime, na duže od tog razdoblja Vlada ni sama nije sigurna kakva joj se sudbina smiješi. Ti takozvani programski ugovori sadrže, kao u kakvoj igrici, ciljeve koje su sveučilišta dužna ispuniti da bi ostala u milosti Ministarstva po pitanju proračunskog financiranja visokog obrazovanja. Time je na teret sveučilišta prebačena obveza održavanja visokoškolskog sustava gotovo u cijelosti. Sveučilišta su zatim, uz zadržavanje jednog dijela nagradnog iznosa, teret ispunjenja ciljeva prebacila na fakultete, ali i nastavnike i studente, istovremeno očekujući od nas aktivno sudjelovanje u poboljšanju kvalitete visokoobrazovnog sustava te novčano participiranje kroz povećanje školarina, a sve to mimo naših studentskih obaveza. Od potpisivanja ugovora prošlo je tek nešto manje od godinu dana, a udio participiranja u troškovima studija za većinu studenta porastao je i po nekoliko tisuća kuna, unatoč ministrovim tvrdnjama da je upravo on omogućio besplatan studij svim redovitim studentima. Besplatno obrazovanje podrazumijeva potpuno javno financirano obrazovanje za sve studente na svim razinama studija, a ne potpuno socijalno neosjetljivo uvjetovanje financiranja ugovorima koji se u mnogočemu kose s postojećim programima studija. Valja napomenuti i da nas naši postojeći programi studija, koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, u mnogočemu ograničavaju u ostvarivanju uvjeta ugovora. Pitamo se jesu li u Ministarstvu toga bili svjesni u trenutku pisanja programskih ugovora?


Strategija obrazovanja znanosti i tehnologije

Brzopletim donošenjem tê i sličnih odluka, Vlada je jasno pokazala nedostatak vizije i dugotrajne strategije na području znanosti i visokog obrazovanja. No niti nakon završene dvomjesečne javne rasprave o Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije ne daje se naslutiti ikakav pozitivan pomak. Iz njihova prijedloga strategije jasno se vidi da se vlast pokušava izvući iz krize dopuštanjem pliva privatnog kapitala u javne sektore znanosti i (visokog) obrazovanja. U Strategiji se nekritički preuzima retorika dokumenata Europske unije („fleksigurnost“, „nove vještine“, „izvrsnost“, „liderstvo“, „kompetitivnost“ i sl.) koja se u drugim zemljama članicama dovodi u pitanje, posebno u kontekstu kriterija za ocjenjivanje studenata ili profesora i znanstvenika. Pojmovi „društvo“ i „gospodarstvo“ u Strategiji se koriste kao sinonimi, što smatramo pogreškom koja je nedopustiva u službenom dokumentu koji stvaraju stručnjaci. Obrazovanje i znanost pokušavaju se prilagoditi potrebama tržišta rada, no bez promišljanja o dugoročnim posljedicama takvoga razvojnog smjera, primjerice na sveučilištima ili u strukovnim školama. Različite znanosti stavljaju se u neravnopravan položaj u odnosu na STEM-područja. Predviđa se uplitanje HUP-a i HGK-a u mijenjanje i stvaranje sadržaja studijskih programa, a prenaglašena je uloga budućih poslodavaca, koji će upravljati „ljudskim resursima“ i „ljudskim kapitalom“. Strategija na znanje ne gleda kao na javno dobro niti navodi konkretne proračunske izdatke potrebne za provođenje mjera koje predlaže.


Znanje kao javno dobro

Još jednom je to potvrdio i premijer Milanović naznačujući kako je cilj Vlade nakon ulaska u Europsku uniju financiranje javnih investicija isključivo europskim fondovima, kako navodi, „da time ne opterećujemo proračun“. Konstatirao je i kako vladajućima nije u interesu „ulagati u nepotrebno visoko obrazovanje“ koje bi se trebalo otvoriti utjecaju privatnog sektora, tumačeći s podsmijehom studentske demonstracije od 2009. naovamo briljantnim zaključkom – „znanje je roba“. Ideja da će novac iz europskih fondova u kombinaciji s privatnim investicijama u potpunosti zamijeniti proračunska sredstva namijenjena visokom obrazovanju kao nečemu što bi trebalo biti temeljno javno dobro ostavlja javna sveučilišta na milost i nemilost tržištu i njegovim nepredvidivim oscilacijama koje ne odgovaraju dugoročnim društvenim potrebama za visokoobrazovanim kadrom najšireg spektra. Uz to, ideja da je ono što možda funkcionira za druge ujedno i bolje rješenje za nas potpuno je promašena baš u kontekstu usporedbe hrvatskog obrazovnog sustava s obrazovnim sustavom Velike Britanije, ili čak SAD-a, gdje studenti dugove za ogromne školarine nerijetko otplaćuju veći dio svoga radnog vijeka, provodeći ga tako u svojevrsnom dužničkom ropstvu. Odbijamo pristati na diktat tržišta koji vodi u gospodarsku podčinjenost i smjera obrazovanje učiniti servisom interesa krupnog kapitala kao alternativu javno financiranom visokom obrazovanju za koje se već dugi niz godina zalažemo. Ponavljamo: obrazovanje nije tek još jedna stavka u proračunu, nego vrijedno javno dobro na čijem održavanju treba inzistirati.


Zdravstveno osiguranje

Da neoliberalnim mjerama nema kraja vidjeli smo još jednom kada je Sabor po drugi put ove godine izglasao izmjenu Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju kojim se ograničava subvencioniranje istoga studentima, ovaj put na način da im se oduzima pravo na subvenciju nakon osam godina od prvog upisa studija, čak i ako se radi o redovnim studentima. U obrazloženju je kao cilj navedeno smanjivanje vremena potrebnog za završetak studija, no ono je ionako već ograničeno bolonjskim sustavom. Također, činjenica da studenti više ne mogu biti zdravstveno osigurani preko roditelja, već po osnovi studentskog statusa, otvorila je velik prostor za manipulaciju osnovnim pravima studenata, koji često spadaju u društvenu skupinu bez vlastitih stalnih prihoda i izravno ovise o tuđoj pomoći, prije svega o svojim obiteljima već pogođenima općim padom socijalnog standarda. Ova izmjena Zakona još je jedan nedopustiv oblik kresanja socijalnih prava mladih koji uz naplatu školarina i rezanje subvencija na prehranu vodi daljnjoj destrukciji takozvanog društva znanja i komercijalizaciji obrazovanja.


Sanacija Studentskog centra u Zagrebu

Pa iako je prvu polovicu mandata aktualne vlasti odredila konstanta stalnog pozivanja na grijehe prethodnih struktura koje su devastirale javni sektor i ostavili prazne perspektive za neke pozitivne politike, upravo u tom prostoru koji nedostaje vlada lijevog centra nastavila je jednakom trasom besperspektivnosti i konstantnog rezanja proračunskog financiranja javnog sektora. Primjer Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu najzornije pokazuje o kakvim politikama se zapravo radi. Odluka o postavljanju sanacijske uprave nije donesena niti vođena nekom socijalno osjetljivijom vizijom studentskog standarda i infrastrukture koja taj život nadograđuje, nego idejom njegova konačnog gašenja koje neće biti posljedica samo aljkavih politika i dogovora Sveučilišta i nekadašnje postave s Donjih Svetica nego i nedostatka ikakve sustavne politike aktualnog ministra. Dug SC-a nastao je prije svega nebrigom i antisocijalnim politikama države u svim dosadašnjim administracijama, a nastavak te nebrige dovest će do potpunog urušavanja cijelog sustava što se i sada može nazreti.


Agresivna neoliberalna politika Vlade premijera Milanovića

Da naša zvanično „socijaldemokratska“ vlada iz dana u dan nadmašuje sva „postignuća“ najgore antiradničke i antinarodne politike ikad viđene mogli smo primijetiti i kada je prije nekoliko tjedana ministar rada Mirando Mrsić, makar i samo u govoru, ukazao na svoje neslaganje s jednim od temeljnih civilizacijskih tekovina poput osmosatnoga radnoga vremena. I ministar financija Slavko Linić na slične načine neprestano doslovno ugnjetava narod, naročito neke njegove određene slojeve – i to one najranjivije, poput radnikā i studenata – svojim mjerama štednje i politikom privatizacijā, što seže čak do mjere koja predlaže povišenje stope PDV-a na temeljne potrepštine poput dječje hrane, ulja i isporuke vode, dok istovremeno oprašta dugove pojedinim medijskim magnatima. Na udaru su se nedavno našli i zaposlenici u sektoru obrazovanja i znanosti, a dugotrajnost štrajka liječnika dovoljno govori i o odnosu Vlade spram tako važnog sektora kao što je zdravstveni. Smatramo da su nužna veća izdvajanja za znanost, obrazovanje i zdravstvo jer se radi o sektorima na kojima počiva opstanak i razvoj društva u cjelini. Dokle god će se opraštati dugovi raznoraznim kapitalistima, priča o tome da „nema novaca“ bit će pusta izrabljivačka tlapnja.

Uza sve navedeno ne prolaze nezapaženo niti statistički podaci Europske unije prema kojima je 52,8% mladih u Hrvatskoj nezaposleno: umjesto šoka i nevjerice ovaj je podatak kod premijera Milanovića izazvao samo nevjericu. Dovođenjem u pitanje vjerodostojnosti objavljenih podataka o nezaposlenosti i komentarom u stilu „situacija je katastrofalna, ali nije ozbiljna“, Vlada je još je jednom pokazala cinizam i potpunu indiferentnost spram više od 350 tisuća nezaposlenih u državi. Pritom je puno važnije istaknuti kako je zastrašujuća brojka rezultat upravo antisocijalnih i diskriminatornih politika koje vladajuće vrhuške, neovisno o sporadičnim izmjenama saborskih i vladinih garnitura, uporno provode. Aktualne procedure promjene radnog zakonodavstva i društvene promjene statusa rada i radništva garantiraju jedino povećanje nezaposlenosti te istovremenu degradaciju prava nezaposlenih ljudi čiji će položaj biti još teži, mukotrpniji i još više ponižavajuć. U kontekstu porazne statistike o nezaposlenosti mladih valja se prisjetiti Zakona o poticanju zapošljavanja kojim je vlada prije godinu i pol namjeravala smanjiti stopu nezaposlenosti kod mladih: kao što je jasno vidljivo, tzv. volonterski rad nakon završetka škole ili studija, a zapravo eksploatacijski rad za mizernu naknadu od 1600 kn, nije smanjio nezaposlenost mladih niti im omogućio lakše pronalaženje stalnoga posla, naprotiv, nezaposlenost raste, a iskustva ljudi koji su bili prisiljeni pristati na rad bez zasnivanja radnog odnosa su poražavajuća: stalan, siguran i adekvatno plaćen posao nije im omogućen, a iza njih je godina dana ponižavajućeg rada i hrpa dugova koje treba platiti.

U međuvremenu je u saborsku proceduru upućen još jedan zakon koji narušava radnička prava, snižava cijenu rada te otvara prostor brojnim manipulacijama. Riječ je o Nacrtu prijedloga Zakona o privremenim poslovima. Tzv. vaučer-radnici moći će biti nezaposleni, umirovljenici, studenti, ali i zaposleni radnici te samozaposlene osobe, a njihova će prava određivati vrijednosni kuponi za takozvane jednostavne poslove.

Ovim se zakonom pod krinkom borbe protiv nezaposlenosti, siromaštva, socijalne isključenosti i sive ekonomije na mala vrata uvodi potpuna fleksibilizacija radnog zakonodavstva. Iako bi formalno povremeni poslovi trebali biti samo most prema trajnom zaposlenju, iskustva i podaci zemalja koje su ovakve zakone već implementirale (primjerice Njemačka i Austrija) govore da radnici ostaju zarobljeni u ovakvom zaposlenju s izrazito niskim nadnicama, a rad na crno raste jer su radnici često formalno uposleni kao povremeni, dok u stvarnosti rade puno radno vrijeme. U svjetlu hiperprodukcije zakonā kojima se mijenja i fragmentira radno zakonodavstvo također je važno istaknuti izrazito opasno inzistiranje na takozvanom outsourcingu, odnosno prijenosu ugovora o radu. Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić najavio je tako da će se iz javnih službi izdvojiti službe poput čišćenja i kuhanja i predati u ruke privatnom sektoru. Outsourcing u praksi znači postupnu privatizaciju javnog sektora te rapidno pogoršanje kako radnih prava tako i same kvalitete usluge. Primjeri iz prakse pokazuju da su takvi radnici potplaćeni, a zbog uštede, kao u primjeru outsourceanih čistača u zdravstvenim ustanova dolazi do većeg broja infekcija s obzirom na to da radnici ne prolaze potrebne obuke, nisu dio kolektiva i moraju štedjeti na sredstvima za čišćenje.


Referendum o braku

Kao studenti i odgovorni građani ove države ovim putem upozoravamo i na aktualne konstitucionalne prijepore nastale uslijed nametanja regresivnih politika koje putem narodnog referenduma nastoje uskratiti ljudska prava nacionalnim i seksualnim manjinama. Aktualnu vlast smatramo dijelom odgovornom za stvaranje političkog, pravnog i socijalnog konteksta koji je do takvih tendencija doveo. Pravni vakuum nastao sramotnim mijenjanjem Zakona o referendumu zbog ulaska u EU te opće socijalno beznađe stvoreno nepostojanjem ikakve progresivne ekonomske politike plodno su tlo za bujanje desničarskih kratkovidnih inicijativa na kojima se crpi politički kapital retrogradnih pokreta i opozicijskih stranaka. Još jednom ponavljamo: direktna demokracija nije tek procedura. Riječ je o mehanizmu progresivnih političkih borbi koje će uvažavati postojeća ljudska prava i boriti se za unapređenje ljudskih prava naših sugrađana čija je egzistencija ugrožena zbog njihove etničke pripadnosti, seksualne orijentacije ili socijalnog statusa.


Ćirilica u Vukovaru i prijedlog Zakona o jeziku

No homofobni referendum nije jedini primjer porasta fašističkih tendencija u društvu suočenom s ekonomskom krizom; tu je i pitanje ćirilice u Vukovaru zbog koje su se pobunili raznorazni ksenofobni, proustaški nastrojeni desni ekstremisti. Iako se na prvi pogled čini kao nešto što nema direktne veze s padom životnoga standarda građanā, to je itekako povezano s općim nezadovoljstvom. Naime, slično kao i tridesetih godina u Vajmarskoj Njemačkoj, u sveopćoj se frustraciji traže „dežurni krivci“ na koje bi se uperilo prstom. Nacija i religija opet su se pokazale pogodnim sredstvom razbijanja klasne solidarnosti. Upravo takve sukobe perpetuira vlast jer su zbog svoje emocionalne nabijenosti pogodno sredstvo za stavljanje krucijalnih društvenih problema pod tepih. K tome, novi prijedlog Zakona o jeziku dodatno potpiruje jačanje hrvatskoga nacionalizma stavljajući jezike manjinā u vrlo inferioran položaj spram hrvatskoga, čime se krše njihova prava. Protivimo se takvom nacionalističkom prijedlogu zakona i podržavamo ćirilicu u Vukovaru, čime želimo ukazati na neopterećenost umjetnim podjelama (kao što je svaka nacionalna podjela) i uvažavanje prava onih koji bi mogli biti ugroženi pojačanim naviranjem fašističkih elemenata u društvu.

Dosta nam je povećanja društvene nejednakosti na svim razinama koje se perpetuira usvajanjem stava koji će, uz sustavno gaženje radničkih prava, prestankom ulaganja u visoko obrazovanje i zdravstvo i otvaranjem tih područja privatnom sektoru neupitno rezultirati činjenicom da će u budućnosti moći studirati samo manji broj ljudi – privilegirana klasa, stasala u tranzicijskim tržišnim sivim zonama. To bi definitivno značio kraj svake iluzije o „zemlji znanja“ i uopće o svijetu u kojemu znanje i rad predstavljaju išta više od puke razmjenske vrijednosti.  Dosta nam je. Ne želimo da buduće generacije studenata i radnika budu svedene na izvor jeftine radne snage za europsko tržište.


Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve