Skup podrške prosvjedima u Bosni i Hercegovini u četvrtak

U četvrtak 13. veljače 2014. godine u 18 sati na Cvjetnom trgu održat će se skup podrške radničkim prosvjedima u Bosni i Hercegovini. Cilj prosvjeda je podržati radno stanovništvo susjedne zemlje koje uspješno organizira niz decentraliziranih prosvjeda u proteklih tjedan dana. U nastavku također možete pročitati pismo podrške niza organizacija civilnog društva. Više informacija o skupu možete naći ovdje.


U susjednoj BiH raširio se prosvjedni val koji zasad ne pokazuje naznake zaustavljanja. Ljudi su revoltirani dvodesetljetnom sustavnom korupcijom – sustavom koji radi u korist bogate manjine i gura radno stanovništvo u ponor nezaposlenosti, siromaštva i gladi. Beznađe je konačno zamijenila akcija koja iz dana u dan zahvaća sve dublje u strukturu takvog socijalno i ekonomski nepravednog sustava. Zahtjevi postaju sve radikalniji, a stupanj organiziranosti ljudi već sada predstavlja izrazito pozitivan primjer svim susjednim zemljama. Radnu većinu ove zemlje političari i mediji pokušavaju ponovno razjediniti igrajući na nekoć dobro provjerenu kartu međusobnog suprotstavljanja po etničkom ključu. No ta je karta već izlizana i teško će je biti ponovno upotrijebiti. Prosvjede su u Tuzli započeli radnici poduzeća opustošenih u privatizacijskoj pljački, a potom su im se pridružili jednako obespravljeni mladi i nezaposleni iz drugih gradova. Politička i ekonomska elita muku muči da razblaži i preusmjeri fokus prosvjednog vala usmjerenog protiv sistemskog nasilja eksploatacije radne većine BiH na pitanja koja su prosvjednicima nebitna. Ono što se zahtijeva je demokratizacija svih sfera društva i uspostavljanje stvarne demokracije – kako političke tako i ekonomske. To politička i ekonomska elita nikako ne mogu prihvatiti.

Podrška narodu Bosne i Hercegovine

U medijskoj reprezentaciji “događanja naroda” Bosne i Hercegovine, uslijed zgražanja nad devastacijom institucija kantonalne, entitetske i državne vlasti, izgubio se iz vida inicijalni i pokretački čin ove bune, ali i kontinuirano sistemsko nasilje svih službenih političkih aktera i međunarodnih supervizora u BiH. Naime petog su veljače industrijski radnici tuzlanskih poduzeća (Dita, Konjuh, Polihem, Gumara) u prosvjedu pred zgradom kantonalne vlade još jednom upozorili na posljedice privatizacije ovih privrednih subjekata i na loše socijalno stanje u kantonu i cijeloj državi. U zemlji u kojoj sindikalne središnjice već duži niz godina funkcioniraju kao šutljivi partneri vlasti, ova samoorganizacija radnika i podrška naroda koja je uslijedila svakako je politički trenutak koji treba izdvojiti u gunguli medijima posredovane histerije.

Kolektivna ostavka Vlade Tuzlanskog kantona koja je uslijedila poslije eskalacije nasilja prazan je politički čin s obzirom na to da fragmentirane institucije vlasti u ovoj državi ionako ne služe građanima i radnicima, nego isključivo kapitalu, stranačkoj monopolizaciji političkog prostora i održavanju dvadesetogodišnjeg statusa quo. Međutim taj je čin stvorio prostor da se politički artikulira alternativa postojećem modelu etnobirokracije i njenim učincima pogubnima za ekonomsku i socijalnu sliku društva. Proglas radnika i građana kojim se zahtijeva revizija privatizacije i financiranja institucija vlasti, ali i suradnja između snaga reda i mira, civilne zaštite i građana prvi je pokušaj političke organizacije odozdo u povijesti “demokratske” Bosne i Hercegovine. Od tog trenutka nema povratka natrag – nakon toliko godina obespravljeni je narod pokazao da se dejtonska demokracija i prateći ekonomski model mogu i moraju dovesti u pitanje.

Ovim putem izražavamo solidarnost i podršku nastojanjima naroda Bosne i Hercegovine u promjeni postojeće vlasti i demokratizaciji države koja je do sada funkcionirala kao loš projekt međunarodne zajednice i domaće nacionalističke političke elite. Nadamo se da će se iz prosvjeda artikulirati zahtjevi za stvaranjem alternative postojećim oblicima vlasti i nacionalnim podjelama, čija je jedina funkcija bila bezočna pljačka vlastitog naroda, potpuna privatizacijska devastacija u socijalizmu industrijalizirane zemlje te uspostava nacije kao jedine djelatne političke kategorije. Solidarnost naroda Bosne i Hercegovine preduvjet je svakoj progresivnoj promjeni postojećeg modela upravljanja državom i privredom.


ACT grupa Čakovec
ALERTA – Centar za praćenje desnog ekstremizma i protudemokratskih tendencija
Autonomna ženska kuća Zagreb – žene protiv nasilja nad ženama
B.a.B.e.
Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju
BLOK – Lokalna baza za osvježavanje kulture
Centar za mirovne studije
Centar za radničke studije
Centar za ženske studije Zagreb
Cenzura Plus, udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda
CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje
Crvena akcija
Documenta – centar za suočavanje s prošlošću
Fališ – Festival alternative i ljevice Šibenik
Feministički front
Grupa “Direktna demokracija u školi”
Inicijativa “Volim Pulu”
Klub studenata Filozofskog fakulteta
Kolektiv za medijsku edukaciju KOME
Kuća ljudskih prava Zagreb
LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’
Lupiga
Mladi antifašisti i antifašistkinje Zagreba
Multimedijalni institut/MaMa
Novi sindikat
Pilula – medijska platforma za teoriju i praksu društvenih promjena
Pravo na grad
Prostor rodne i medijske kulture K-zona
Pulska grupa
Regionalni industrijski sindikat
Sindikat visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost”
Udruga navijača NK Zagreb “Bijeli anđeli”
Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
Zadruga Praksa
Za rad spremne
Zagreb Pride
Zelena akcija
Zelena Istra

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve