Zašto štrajkamo: Radnici NHS-a o svojoj odluci da izađu na ulice

Zaposlenici National Health Service-a, engleskog javnog zdravstvenog sektora, današnjim najavljenim četverosatnim izlaskom na ulice započinju tjedan industrijske akcije usmjerene prema povećanju plaća ukorak s rastućim životnim troškovima. Istraživanje pokazuje kako je svaki peti zaposleni u NHS-u prisiljen obavljati dva posla kako bi preživio, a polovica ne uspijeva izgurati do kraja mjeseca bez prekoračenja na bankovnom računu, kreditnih kartica, obiteljske pomoći ili zajmova. Donosimo prijevod članka objavljenog na Guardianu ususret sindikalnim zbivanjima.

U osvit priprema 450,000 radnika National Health Service-a za tjedan industrijske akcije, istraživanje pokazuje da je svaki peti primoran raditi dva posla kako bi spojio kraj s krajem

Radnici National Health Service-a u Engleskoj će u ponedjeljak, u znak prosvjeda zbog treće godine zaredom bez povišice, organizirati štrajk – prvi koji se tiče plaća u više od tri desetljeća. Više od 450,000 ljudi, od čistača i nosača do vozača ambulantnih vozila i radnih terapeuta, priključit će se četverosatnom prosvjednom maršu. Kraljevskom sveučilištu za primalje (Royal College of Midwives), koje je izglasalo priključivanje štrajku, ovo je prva industrijska akcija u 133-godišnjoj povijesti. Do štrajka dolazi netom nakon što je sindikalno istraživanje pokazalo da je svaki peti zaposlenik NHS-a prisiljen obavljati dva posla kako bi preživio, dok polovica izjavljuje kako ne uspijeva izgurati do kraja mjeseca bez oslanjanja na prekoračenja bankovnih računa, kreditne kartice, obiteljsku pomoć ili zajmove.

Dvije trećine anketiranih bilo je prisiljeno štedjeti na hrani, 51% je smanjilo potrošnju električne energije, 44% je štedjelo na prijevozu, 80% nije otišlo na godišnji odmor, dok je 90% zaposlenih bilo primorano skratiti slobodno vrijeme, umanjujući si tako priliku za oporavak od posla

Istraživanje sindikata zaposlenih u javnom sektoru Unison, koje je obuhvatilo 3,000 radnika NHS-a, otkriva i kako je dvije trećine anketiranih bilo prisiljeno štedjeti na hrani, 51% smanjilo potrošnju električne energije, 44% štedjelo na prijevozu, 80% nije otišlo na godišnji odmor, dok je 90% zaposlenih bilo primorano skratiti slobodno vrijeme, umanjujući si tako priliku za oporavak od posla.

Iz Unison-a, koji broji više od 300,000 članova zaposlenih u NHS-u, poručuju kako su razine realnih plaća od 2010. godine pale u iznosu 8-12%, te kako od 2009. godine nije bilo povećanja plaća izuzev onoga koje je pratilo inflaciju.

Štrajk radnika NHS-a nastupa kao izravna reakcija na nedavnu vladinu odluku o ignoriranju nezavisnog tijela za reviziju plaća, i dodjeli tek 1-postotnog nekonsolidiranog povećanja plaća onim službenicima NHS-a s vrha platnog razreda. Priopćenje o plaćama ministra zdravstva Jeremyja Hunta znači da za 60% radnika NHS-a, te 70% medicinskih sestara, povišice neće biti u još najmanje iduće dvije godine.

Radnici su se na referendumu u omjeru dva naprama jedan izjasnili u prilog sudjelovanju u štrajkačkoj akciji. Christina McAnea, glavna osoba zadužena za sektor zdravstva u Unison-u, izjavila je kako je Vlada pokazala prijezir prema radnicima NHS-a, odbacivši preporuke tijela za reviziju plaća, te odbijajući priznati realne razmjere siromaštva među radnicima. „Vlada u Engleskoj je ignorirala tešku situaciju zaposlenika NHS-a koji su sve češće primorani raditi na dva mjesta te posjećivati javne kuhinje. Oni su zaduženi i očajni“, rekla je.

Štrajk je izravna reakcija na nedavnu vladinu odluku o ignoriranju nezavisnog tijela za reviziju plaća. Priopćenje o plaćama ministra zdravstva Jeremyja Hunta znači da za 60% radnika NHS-a, te 70% medicinskih sestara, povišice neće biti u još najmanje iduće dvije godine

„U NHS-u ne postoji kultura industrijske akcije, radi se o sektoru čiji radnici vode iznimnu brigu o onima o kojima skrbe, i izrazito su svjesni svoje skrbničke dužnosti. No, smatramo kako se po ovom pitanju nemamo kamo drugdje obratiti. Svi su bili šokirani kada su čuli da će i primalje izaći na ulicu – nikada to do sada nisu napravile. Po ovome možete vidjeti koliko su ljudi pod stresom i koliko se očajno osjećaju.“

„Bolnički čistač zaposlen na puno radno vrijeme ne bi poslije posla morao raditi kao dostavljač pizza kako bi spojio kraj s krajem. Nije čudno da kada Tesco otvori trgovinu u blizini bolnice, ta bolnica počne gubiti osoblje. Ljudi otiđu i uzmu posao koji donosi istu ili veću plaću, a upola manje stresa.“

Nakon četverosatnog prekida radnih aktivnosti, nastavlja se s četiri dana, od utorka do petka, tijekom kojih će se radnici pobrinuti da iskoriste svoje propisane pauze. Tjedan dana od sutra, radiografi zaposleni u NHS-u također će stupiti u štrajk – po prvi puta u više od 30 godina – a povodom iste odluke o plaćama.

Hunt, koji je odbacio prošlogodišnji savjet tijela za reviziju plaća te ga efektivno raspustio za iduću godinu, izjavio je kako povišica nije nešto što si možemo priuštiti u vrijeme dosad neviđene potražnje za zdravstvenim uslugama. 1-postotni porast plaća mogao bi povećati prijedlog zakona o plaćama u NHS-u za 500 milijuna funti. Povećanje od 1% Hunt je dodijelio jedino zaposlenicima na vrhu platnog razreda. No, budući da se radi o nekonsolidiranom dodatku na plaću, ne pribraja ga se u mirovinska prava ili u plaćanje smjenskog rada odnosno prekovremenih sati, te nestaje pri kraju ožujka 2016. godine, kada će se plaće spustiti do razine na kojoj su bile u travnju 2014. godine. Oni koji se nalaze ispod vrha platnog razreda – oko 600 tisuća ljudi – neće dobiti ništa.

Jane Cummings, glavna službenica zadužena za bolesničku skrb u NHS England, izjavila je sljedeće: „Kao medicinska sestra, znam da je ponedjeljkom ujutro u NHS-u često ogromna gužva, a ovoga bi ponedjeljka gužva mogla biti i natprosječno velika zbog štrajkačke akcije koju poduzima dio osoblja. Kao i uvijek, sigurnost i briga o pacijentima na vrhu su naših prioriteta, tako da smo razradili postojan plan kako bismo se tome dovinuli.

Bilo je iznimno teško osigurati dovoljnu pokrivenost za štrajk, a naravno, tu je i manjak primalja u cijeloj zemlji, zbog kojeg smo već ionako podkapacitirani. Riječ je o balansiranju između brige da nijedna žena ne pretrpi nikakve teškoće, i toga da se istovremeno vladi stavi do znanja da mislimo ozbiljno

Ukoliko bude potrebno, najhitnije ćemo slučajeve primati preko reda, a javnost molimo za pomoć, primjerice – tako da vozila hitne pomoći zovu samo u slučajevima situacija opasnih po život.“

Primalja

Jenny Brown, 39 godina, Bolton

„Ja ću biti jedna od onih koja će u ponedjeljak čekati u pripravnosti. Nadam se da ću uspjeti otići do štrajkačkih linija na koji sat, no to ovisi o tome koliko ćemo imati posla. Bilo je iznimno teško osigurati dovoljnu pokrivenost za štrajk, a naravno, tu je i manjak primalja u cijeloj zemlji, zbog kojeg smo već ionako podkapacitirani. Nije kao da se radi o otkazivanju operacije kuka; djeca stižu kada ona to žele.“

„Riječ je o balansiranju između brige da nijedna žena ne pretrpi nikakve teškoće, i toga da se istovremeno vladi stavi do znanja da mislimo ozbiljno, da su uistinu prešli svaku granicu. Moj muž je medicinski brat, tako da nas zamrzavanje plaća oboje pogađa.“

„Mogli biste pomisliti – zašto se čini kao da nam je toliko loše? Onda shvatite kako je to zato što nam plaća ostaje ista, dok cijena svega ostalog raste – grijanja, prehrane. Neprestano pokušavam smisliti kako uštedjeti na računima za namirnice. Ponekad iščekujete čokolade koje vam poklanjaju pacijenti kako biste nastavili dalje.“

Operacijska sestra

Eleanor Smith, 50-godišnjakinja iz Birminghama

Čak ni 1% nije povećanje plaće – ako cijene svega drugog rastu, to je smanjenje plaće. Rastu i cijene benzina, kao i željezničkih te autobusnih karata, a 10% moje plaće odlazi na račune za grijanje. Većina pacijenata razumije o čemu pričamo – oni žive u tom istom svijetu, za razliku od političara

„Čak ni 1% nije povećanje plaće – ako cijene svega drugog rastu, to je smanjenje plaće. Svima je nama u NHS-u teško, neki ljudi uzimaju i dodatne poslove. Svi osjećaju kako pritisak raste. Rastu i cijene benzina, kao i željezničkih te autobusnih karata, a 10% moje plaće odlazi na račune za grijanje.“

„U NHS-u se naporno radi. Svi rade iznad svojih dužnosti, od portira do čistača naviše; potreban je tim kako bi se vodila bolnica. Nema šanse da ugrozimo pacijente, međutim većina pacijenata i njihovih obitelji razumije o čemu pričamo – oni žive u tom istom svijetu, za razliku od političara.“

„Govore nam kako se stvari u gospodarstvu poboljšavaju. No ljudi to ne osjećaju i svi zbog toga bjesne.“

Medicinski tehničar

Nicholas Turnbull, 27 godina, s Otoka Wight, zaposlen u bolnici Great Ormond Street u Londonu

„Bilo mi je teško kada sam tek počinjao, no nisam očekivao da će se to nastaviti i narednih godina. Vozim se biciklom na posao, što u Londonu može biti poprilično opasno, i većinu sam proteklog tjedna završio mokar. No radije ću tako jer si u konačnici i ne mogu priuštiti vožnju autobusom ili vlakom na posao. Stvarno morate paziti na kućni budžet, voditi računa o troškovima prehrane, režijama za struju. Također, još uvijek pokušavam otplatiti svoje studentske dugove.“

„Mislio sam kako su se na prethodnim izborima oko NHS-a lomila koplja, no čini se kako je vlada jednostavno zaboravila na sva obećanja koja je dala. Lako je donijeti odluku da se radnicima NHS-a neće pomoći – teže bi bilo donijeti odluku kojom bi se stvari učinilo boljima.“
Tracy McVeigh
S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš

Objavljeno na Guardianu 12. listopada 2014.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve