Zašto štrajkamo: Radnici NHS-a o svojoj odluci da izađu na ulice

Zaposlenici National Health Service-a, engleskog javnog zdravstvenog sektora, današnjim najavljenim četverosatnim izlaskom na ulice započinju tjedan industrijske akcije usmjerene prema povećanju plaća ukorak s rastućim životnim troškovima. Istraživanje pokazuje kako je svaki peti zaposleni u NHS-u prisiljen obavljati dva posla kako bi preživio, a polovica ne uspijeva izgurati do kraja mjeseca bez prekoračenja na bankovnom računu, kreditnih kartica, obiteljske pomoći ili zajmova. Donosimo prijevod članka objavljenog na Guardianu ususret sindikalnim zbivanjima.


U osvit priprema 450,000 radnika National Health Service-a za tjedan industrijske akcije, istraživanje pokazuje da je svaki peti primoran raditi dva posla kako bi spojio kraj s krajem

Radnici National Health Service-a u Engleskoj će u ponedjeljak, u znak prosvjeda zbog treće godine zaredom bez povišice, organizirati štrajk – prvi koji se tiče plaća u više od tri desetljeća. Više od 450,000 ljudi, od čistača i nosača do vozača ambulantnih vozila i radnih terapeuta, priključit će se četverosatnom prosvjednom maršu. Kraljevskom sveučilištu za primalje (Royal College of Midwives), koje je izglasalo priključivanje štrajku, ovo je prva industrijska akcija u 133-godišnjoj povijesti. Do štrajka dolazi netom nakon što je sindikalno istraživanje pokazalo da je svaki peti zaposlenik NHS-a prisiljen obavljati dva posla kako bi preživio, dok polovica izjavljuje kako ne uspijeva izgurati do kraja mjeseca bez oslanjanja na prekoračenja bankovnih računa, kreditne kartice, obiteljsku pomoć ili zajmove.
Dvije trećine anketiranih bilo je prisiljeno štedjeti na hrani, 51% je smanjilo potrošnju električne energije, 44% je štedjelo na prijevozu, 80% nije otišlo na godišnji odmor, dok je 90% zaposlenih bilo primorano skratiti slobodno vrijeme, umanjujući si tako priliku za oporavak od posla

Istraživanje sindikata zaposlenih u javnom sektoru Unison, koje je obuhvatilo 3,000 radnika NHS-a, otkriva i kako je dvije trećine anketiranih bilo prisiljeno štedjeti na hrani, 51% smanjilo potrošnju električne energije, 44% štedjelo na prijevozu, 80% nije otišlo na godišnji odmor, dok je 90% zaposlenih bilo primorano skratiti slobodno vrijeme, umanjujući si tako priliku za oporavak od posla.

Iz Unison-a, koji broji više od 300,000 članova zaposlenih u NHS-u, poručuju kako su razine realnih plaća od 2010. godine pale u iznosu 8-12%, te kako od 2009. godine nije bilo povećanja plaća izuzev onoga koje je pratilo inflaciju.

Štrajk radnika NHS-a nastupa kao izravna reakcija na nedavnu vladinu odluku o ignoriranju nezavisnog tijela za reviziju plaća, i dodjeli tek 1-postotnog nekonsolidiranog povećanja plaća onim službenicima NHS-a s vrha platnog razreda. Priopćenje o plaćama ministra zdravstva Jeremyja Hunta znači da za 60% radnika NHS-a, te 70% medicinskih sestara, povišice neće biti u još najmanje iduće dvije godine.

Radnici su se na referendumu u omjeru dva naprama jedan izjasnili u prilog sudjelovanju u štrajkačkoj akciji. Christina McAnea, glavna osoba zadužena za sektor zdravstva u Unison-u, izjavila je kako je Vlada pokazala prijezir prema radnicima NHS-a, odbacivši preporuke tijela za reviziju plaća, te odbijajući priznati realne razmjere siromaštva među radnicima. „Vlada u Engleskoj je ignorirala tešku situaciju zaposlenika NHS-a koji su sve češće primorani raditi na dva mjesta te posjećivati javne kuhinje. Oni su zaduženi i očajni“, rekla je.
Štrajk je izravna reakcija na nedavnu vladinu odluku o ignoriranju nezavisnog tijela za reviziju plaća. Priopćenje o plaćama ministra zdravstva Jeremyja Hunta znači da za 60% radnika NHS-a, te 70% medicinskih sestara, povišice neće biti u još najmanje iduće dvije godine

„U NHS-u ne postoji kultura industrijske akcije, radi se o sektoru čiji radnici vode iznimnu brigu o onima o kojima skrbe, i izrazito su svjesni svoje skrbničke dužnosti. No, smatramo kako se po ovom pitanju nemamo kamo drugdje obratiti. Svi su bili šokirani kada su čuli da će i primalje izaći na ulicu – nikada to do sada nisu napravile. Po ovome možete vidjeti koliko su ljudi pod stresom i koliko se očajno osjećaju.“

„Bolnički čistač zaposlen na puno radno vrijeme ne bi poslije posla morao raditi kao dostavljač pizza kako bi spojio kraj s krajem. Nije čudno da kada Tesco otvori trgovinu u blizini bolnice, ta bolnica počne gubiti osoblje. Ljudi otiđu i uzmu posao koji donosi istu ili veću plaću, a upola manje stresa.“

Nakon četverosatnog prekida radnih aktivnosti, nastavlja se s četiri dana, od utorka do petka, tijekom kojih će se radnici pobrinuti da iskoriste svoje propisane pauze. Tjedan dana od sutra, radiografi zaposleni u NHS-u također će stupiti u štrajk – po prvi puta u više od 30 godina – a povodom iste odluke o plaćama.

Hunt, koji je odbacio prošlogodišnji savjet tijela za reviziju plaća te ga efektivno raspustio za iduću godinu, izjavio je kako povišica nije nešto što si možemo priuštiti u vrijeme dosad neviđene potražnje za zdravstvenim uslugama. 1-postotni porast plaća mogao bi povećati prijedlog zakona o plaćama u NHS-u za 500 milijuna funti. Povećanje od 1% Hunt je dodijelio jedino zaposlenicima na vrhu platnog razreda. No, budući da se radi o nekonsolidiranom dodatku na plaću, ne pribraja ga se u mirovinska prava ili u plaćanje smjenskog rada odnosno prekovremenih sati, te nestaje pri kraju ožujka 2016. godine, kada će se plaće spustiti do razine na kojoj su bile u travnju 2014. godine. Oni koji se nalaze ispod vrha platnog razreda – oko 600 tisuća ljudi – neće dobiti ništa.

Jane Cummings, glavna službenica zadužena za bolesničku skrb u NHS England, izjavila je sljedeće: „Kao medicinska sestra, znam da je ponedjeljkom ujutro u NHS-u često ogromna gužva, a ovoga bi ponedjeljka gužva mogla biti i natprosječno velika zbog štrajkačke akcije koju poduzima dio osoblja. Kao i uvijek, sigurnost i briga o pacijentima na vrhu su naših prioriteta, tako da smo razradili postojan plan kako bismo se tome dovinuli.
Bilo je iznimno teško osigurati dovoljnu pokrivenost za štrajk, a naravno, tu je i manjak primalja u cijeloj zemlji, zbog kojeg smo već ionako podkapacitirani. Riječ je o balansiranju između brige da nijedna žena ne pretrpi nikakve teškoće, i toga da se istovremeno vladi stavi do znanja da mislimo ozbiljno
Ukoliko bude potrebno, najhitnije ćemo slučajeve primati preko reda, a javnost molimo za pomoć, primjerice – tako da vozila hitne pomoći zovu samo u slučajevima situacija opasnih po život.“

Primalja

Jenny Brown, 39 godina, Bolton

„Ja ću biti jedna od onih koja će u ponedjeljak čekati u pripravnosti. Nadam se da ću uspjeti otići do štrajkačkih linija na koji sat, no to ovisi o tome koliko ćemo imati posla. Bilo je iznimno teško osigurati dovoljnu pokrivenost za štrajk, a naravno, tu je i manjak primalja u cijeloj zemlji, zbog kojeg smo već ionako podkapacitirani. Nije kao da se radi o otkazivanju operacije kuka; djeca stižu kada ona to žele.“

„Riječ je o balansiranju između brige da nijedna žena ne pretrpi nikakve teškoće, i toga da se istovremeno vladi stavi do znanja da mislimo ozbiljno, da su uistinu prešli svaku granicu. Moj muž je medicinski brat, tako da nas zamrzavanje plaća oboje pogađa.“

„Mogli biste pomisliti – zašto se čini kao da nam je toliko loše? Onda shvatite kako je to zato što nam plaća ostaje ista, dok cijena svega ostalog raste – grijanja, prehrane. Neprestano pokušavam smisliti kako uštedjeti na računima za namirnice. Ponekad iščekujete čokolade koje vam poklanjaju pacijenti kako biste nastavili dalje.“

Operacijska sestra

Eleanor Smith, 50-godišnjakinja iz Birminghama

Čak ni 1% nije povećanje plaće – ako cijene svega drugog rastu, to je smanjenje plaće. Rastu i cijene benzina, kao i željezničkih te autobusnih karata, a 10% moje plaće odlazi na račune za grijanje. Većina pacijenata razumije o čemu pričamo – oni žive u tom istom svijetu, za razliku od političara
„Čak ni 1% nije povećanje plaće – ako cijene svega drugog rastu, to je smanjenje plaće. Svima je nama u NHS-u teško, neki ljudi uzimaju i dodatne poslove. Svi osjećaju kako pritisak raste. Rastu i cijene benzina, kao i željezničkih te autobusnih karata, a 10% moje plaće odlazi na račune za grijanje.“

„U NHS-u se naporno radi. Svi rade iznad svojih dužnosti, od portira do čistača naviše; potreban je tim kako bi se vodila bolnica. Nema šanse da ugrozimo pacijente, međutim većina pacijenata i njihovih obitelji razumije o čemu pričamo – oni žive u tom istom svijetu, za razliku od političara.“

„Govore nam kako se stvari u gospodarstvu poboljšavaju. No ljudi to ne osjećaju i svi zbog toga bjesne.“

Medicinski tehničar

Nicholas Turnbull, 27 godina, s Otoka Wight, zaposlen u bolnici Great Ormond Street u Londonu

„Bilo mi je teško kada sam tek počinjao, no nisam očekivao da će se to nastaviti i narednih godina. Vozim se biciklom na posao, što u Londonu može biti poprilično opasno, i većinu sam proteklog tjedna završio mokar. No radije ću tako jer si u konačnici i ne mogu priuštiti vožnju autobusom ili vlakom na posao. Stvarno morate paziti na kućni budžet, voditi računa o troškovima prehrane, režijama za struju. Također, još uvijek pokušavam otplatiti svoje studentske dugove.“

„Mislio sam kako su se na prethodnim izborima oko NHS-a lomila koplja, no čini se kako je vlada jednostavno zaboravila na sva obećanja koja je dala. Lako je donijeti odluku da se radnicima NHS-a neće pomoći – teže bi bilo donijeti odluku kojom bi se stvari učinilo boljima.“


Tracy McVeigh


S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš

Objavljeno na Guardianu 12. listopada 2014.



Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve