Izvještaj s 11. konferencije Historical Materialism

Ankica Čakardić i Alen Sućeska nazočili su 11. izdanju međunarodne konferencije časopisa Historical Materialism (London, 6.-9. studenog 2014.), tematski organizirane oko naslovnog pitanja – “Kako kapitalizam preživljava?” i donose nam svoje opaske o izlaganjima koja su popratili.


Razvijanje strategija i razumijevanje odnosa moći i hegemonije kao preduvjet stvaranju alternativnog političkog projekta ljevice

Od 6. do 9. studenog, s naslovom „How Capitalism Survives“, u Londonu je održana 11. konferencija Historical Materialism koja svake godine okuplja progresivne aktiviste i teoretičare. Kao što naslov ovogodišnje konferencije sugerira, tematski se fokus svodio na pitanje neprekidne reprodukcije kapitalizma, unatoč brojnim krizama kroz koje je prošao u zadnjih sto godina, počev od Prvog svjetskog rata, čiju smo stotu obljetnicu obilježili ove godine, preko velike depresije 30-ih godina prošloga stoljeća i Drugog svjetskog rata koji ju je popratio, pa sve do posljednje ekonomske krize 2007. godine. Kapitalizam ne samo da je uspješno „preživio“ sve dosadašnje krize, nego je, tvrde organizatori konferencije, prošao kroz više preobrazbi i prilagodbi, mijenjajući se sukladno društvenim pritiscima i vlastitim strukturnim proturječjima. Usprkos tome, revolucionarne su društvene snage uvijek nastojale i u većoj ili manjoj mjeri uspijevale pronaći prostore otpora, čemu smo svjedočili i u posljednjih 6-7 godina, od Syrize i Podemosa do Occupya i raznih grassroots pokreta. No društvene snage ljevice, unatoč lokalnim i/ili kratkotrajnim uspjesima, nisu se uspjele ujediniti na široj razini i ostvariti alternativu mjerama štednje. Izlaganja na ovogodišnjoj konferenciji stoga su nastojala problematizirati reprodukciju kapitalizma (ideološku, političku, ekonomsku) u svrhu boljeg razumijevanja mogućnosti otpora kapitalizmu.

Jedno od izlaganja, koje se dotaklo tih pitanja u vidu aktualnih borbi u Europi, bilo je izlaganje Panagiotisa Sotirisa, pod naslovom „How can we change the world, if we can’t change ourselves? The challenges facing the anti-capitalist Left in Europe“. Sotiris postavlja pitanje: kako je moguće da se europska ljevica nalazi u krizi, unatoč „plodnim“ uvjetima za probijanje ljevice na političku scenu? Odgovor koji Sotiris nudi jest da se ljevica od 90-ih do danas nalazi gotovo isključivo u defenzivi, bilo braneći ideje socijalizma, bilo pokušavajući spriječiti prodiranje neoliberalne logike u zapadne vlade, pa se ljevica većinom svodila na antikapitalističke i antineoliberalne pokrete. Ono što u čitavom tom periodu nedostaje jest razvijanje strategija i razumijevanje odnosa moći i hegemonije koje bi potencijalno omogućili ljevici poduzimanje i nekih pozitivnih koraka u smjeru stvaranja širokih savezništava s podređenim klasama. Rezultat svega toga danas je da se europska ljevica ugleda na Syrizu, čije je vodstvo do danas odustalo od radikalnih mjera poput nacionalizacije banaka, a prihvatilo institucionalne okvire eurozone i javnog duga (kako ga vide ECB i MMF). No Sotiris naglašava da rješenje nije „ili široke fronte ili tradicionalne sekte“; naprotiv, borba protiv sektarijanizma važnija je nego ikad. Izazov leži u stvaranju alternativnog političkog projekta ljevice, koji se, dakle, ne bi svodio samo na protumjere, već bi u sebi inkorporirao viziju i korake prema progresivnom društvu, te strategiju masovnog političkog pokreta. Sotiris stoga poziva na „ponavljanje Lenjina“, ali ne u smislu dogme ili revolucionarnog „recepta“, već u ponavljanju političkog iskustva koje se postiže tek masovnom politikom ujedinjenja nižih klasa i radikalnom vizijom alternativnih društvenih odnosa. Utoliko, da bi ljevica mijenjala svijet, prvo mora promisliti kako promijeniti sebe.

Alen Sućeska


“Neprijatelja” možemo locirati u istovremenom spoju patrijarhata i kapitalizma

Kako je HM uveo praksu strukturiranja konferencije kao paralelnih streamova, već treću godinu zaredom možemo pratiti zasebne marksističke i feminističke sesije. Intencija programskog odbora je bila zastupiti feminističko-marksističke analize u okviru pojedinačnih, anualnih konferencijskih tema ali ono čemu iz godine u godinu svjedočimo je uključivanje različitih feminističkih sadržaja koji nerijetko i nemaju veze s historijsko-materijalističkom metodom. O tome smo više pisale u izvještaju s HM konferencije prije tri godine (link) u kojem smo htjele ukazati na čitavi niz teorijsko-praktičkih problema koji slijede iz razdvajanja feminizma i marksizma.

Ipak, treba reći, ove godine u okviru jednog feminističkog panela – naslovljenog “Marxist-Feminist challenges to neoliberalism” – diskutantice su progovorile o veoma važnoj temi koju obično tumačimo kao kritiku neoliberalnog feminizma ili ngo-izacije feminizma, što je na razini artikulacije teme neosporno zasluga panelistkinje Hester Eisenstein koja je tu problematiku oštro naznačila u svojoj veoma poznatoj i utjecajnoj knjizi Feminism Seduced: How Global Elites Use Women’s Labor and Ideas to Exploit the World (Paradigm, 2009.). Ako bih uputila eventualni prigovor tom kritičkom pristupu, taj bi se referirao na pomalo deskriptivnu narav slučaja što je onemogućilo razvoj diskusije u smjeru razvijanja kratkoročnih (ili dugoročnih) prijedloga kao alternative kapitalizmu. Drugim riječima, na feminističkim panelima HM-a još uvijek nije sazrijelo vrijeme za pomicanje diskusije s kritike prema (socijalističkoj) strategiji, što bi mogao biti generalni prigovor cjelokupnoj konferenciji.

Budući da je Verso ove godine reizdao jednu od najvažnijih knjiga u polju marksizma i feminizma, riječ je o tekstu Lise Vogel Marxism and the Oppression of Women: Towards a Unitary Theory (Haymarket, 1983./2014.), organizatori/ce su upriličili i promociju koja je u svom diskusijskom dijelu progovorila o historijsko-materijalističkoj metodi u feminizmu, historijskom i suvremenom odnosu ljevice prema “ženskom pitanju” (dakako, dovodeći u pitanje i tu sintagmu) te kritici dvosistemske feminističke metodologije, zaključujući s punim pravom da na apstraktnoj razini “neprijatelja” možemo locirati u istovremenom spoju patrijarhata i kapitalizma, nikako odvojeno.

Historijski paneli – koji mahom problematiziraju drugu i treću Internacionalu – redovito su izvrsni. Nije riječ samo o tomu da su bazično veoma informativni, već donose nove spoznaje iz posve novih istraživanja. Tako saznajemo novine vezane za Rosu Luxemburg i njezinu teoriju/praksu jer su tek nedavno prevedeni, i još neobjavljeni, neki njezini tekstovi s poljskog ili analize Bukharinove kritike političke ekonomije koje se mahom referiraju na ruske izvore. Veoma su korisni i paneli o socijalnoj i intelektualnoj historiji i političkom marksizmu koji se bave historijatom odnosa tržišta i države. Tako da su se na dupke punom panelu “Capitalism: States and Markets” šarmantno sučelili Neil Davidson i Charlie Post kao istaknuti predstavnici (tekuće) Brennerove debate i koji se – ukratko govoreći – glasno ne slažu oko teza vezanih za problem “velike tranzicije” prelaska feudalizma u kapitalizam.

Kao zaključak, uz čitavi niz kritika koje bi išle na račun “salonske ljevice” i koje bismo veoma teško oborili, HM ipak ispada kao ne tek obična konferencija, koja uvriježeno okuplja znanstvenike/ice i njihove referate, naglašavajući “neutralnost” skupa i njegovu godišnju dovršenost. Riječ je o prilici da se na jednom mjestu susretnu teoretičari i teoretičarke, aktivisti i aktivistkinje iz cijeloga svijeta i da se evaluira razvoj rada nominalno predstavljen kao “marksistički” i “progresivan”, bilo da je riječ o pozitivnoj ili negativnoj ocjeni. Pri tomu, iako je na konferenciji riječ o čitavom nizu progresivnih teorijskih doprinosa, ozbiljnih kritika i veoma važnih analiza kapitalističkog načina proizvodnje, valja imati na umu uputne i validne zaključke Perryja Andersona o “zapadnom marksizmu” i činjenici da HM konferencija u znatnijem dijelu ne izlazi iz te problemske razine. Kako će se stvar nadalje razvijati, možemo izviditi i sljedeće godine.

Ankica Čakardić



Adaptirana fotografija preuzeta sa stranica konferencije

Vezani članci

  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe u Trstu u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 24. kolovoza 2018. Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu) Donosimo novi prilog raspravi o jeziku, potaknutoj Deklaracijom o zajedničkom jeziku. Lingvistkinja Snježana Kordić odgovara filozofu i publicistu Borisu Budenu na njegov posljednji tekst „Šamar, letva, kamen, znanost, jezik / Odgovor Snježani Kordić“. Odgovor prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 8. kolovoza 2018. Šamar, letva, kamen, znanost, jezik
    Odgovor Snježani Kordić
    Donosimo nastavak polemike o Deklaraciji o zajedničkom jeziku [*]. O „znanstvenosti“ polazišta Deklaracije i (ne)političnosti njezine temeljne pozicije, pročitajte u odgovoru Borisa Budena na reagiranje Snježane Kordić na tekst u kojem autor spor oko jezika pozicionira unutar konkretnih političkih, historijskih i ideoloških procesa, a izvan konteksta tzv. znanstvenog polja.
  • 9. srpnja 2018. Prema kraju socijaliziranog zdravstva Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
  • 10. lipnja 2018. Prilog izučavanju klasa u Hrvatskoj Akademska prevlast ahistorijskih socioloških analiza političko-ekonomskih procesa, te njima suprotstavljeno pozivanje na historijsko-materijalistički, strukturalistički model klasne analize, iziskuju rekonceptualizaciju pojma klase kao dinamizirane društvene kategorije. O procesu formiranja buržoaskih frakcija te povezanom derogiranju društvenog vlasništva tijekom različitih faza tzv. tranzicije postsocijalističke Hrvatske, odnosno restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ, piše Srećko Pulig.
  • 11. svibnja 2018. Nevidljiva ruka Facebooka Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
  • 6. svibnja 2018. Odjeci Oktobra Diskusije o povijesnoj i političkoj važnosti Oktobra, koje su se prošle godine povodom obilježavanja stogodišnjice Velike sovjetske revolucije pojavile unutar znanstvenog i neakademskog polja, vidljivim su učinile ne samo metodološke probleme historiografije, nego i kontingentnost promišljanja važnih povijesnih događaja u širim javnim raspravama. Povjesničar Krešimir Zovak u tekstu se osvrće na problematičnost upotrebe dekontekstualizacije i komparacije kao alata u analizi povijesnih procesa te političke instrumentalizacije na taj način dobivenih rezultata.
  • 1. svibnja 2018. Podrijetlo Prvog maja Odluka o internacionalnom protestnom obilježavanju Prvog maja donesena je na osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. godine u trenutku jačanja reformističkih tendencija unutar socijaldemokratskog pokreta. Donosimo prijevod teksta iz 1894. godine u kojem Rosa Luxemburg, marksistička revolucionarka i teoretičarka političke ekonomije govori o podrijetlu međunarodnog praznika rada, borbi proletarijata za osmosatni radni dan i njegovoj ulozi u kontekstu šire klasne borbe.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve