Lily Kuo

Rekordan broj nedavno osnaženih kineskih tvorničkih radnika štrajka i prosvjeduje

Prošla godina bila je prijelomna za kineski radnički pokret. Zabilježeno je više od tisuću prosvjeda i štrajkova koji su se proširili izvan granica Guangdonga, ali i promjene u vladi koja više ne pokazuje toliku spremnost u pokušajima njihova suzbijanja.
Donosimo prijevod kratkog osvrta o stanju u Kini.


Više od 1000 radnika IBM-a u ožujku 2014. je pokrenulo štrajk u tvornici u Shenzenu zbog uvjeta prebacivanja tvornice pod kontrolu Lenova. (Reuters/Alex Lee)
Prema novim podacima Kineskog radničkog biltena (China Labour Bulletin), prošle su godine građevinski radnici, rudari, učitelji, vozači kamiona i tvornički radnici u Kini stupili u štrajk ili prosvjedovali barem 1378 puta. To je gotovo dva puta više štrajkova i prosvjeda nego prethodne godine, a porast je još dramatičniji u četvrtom kvartalu u kojem se odvilo 569 prosvjeda, više od tri puta nego u istom periodu 2013. godine.

Kao što smo već izvijestili, radnici u Kini sve se više suprotstavljaju zatvaranjima tvornica, te traže veće plaće, zaostale plaće i mirovine. Korištenjem jeftinih pametnih mobilnih uređaja i platformi društvenih mreža, ovi su se štrajkovi brzo širili od tvornice do tvornice. A kineske vlasti, suočene s usporavanjem gospodarstva i smanjivanjem radne snage, manje su spremne suzbijati štrajkove no što su to bile prije.

Rezultat je dramatično povećanje broja štrajkova u raznim sektorima i povećana svijest o radničkim pravima, što Kinezima po prvi put omogućuje pristup građanskom aktivizmu. U visoko industraliziranoj pokrajini Guangdong, u kojoj također neke od tvornica održavaju prave sindikalne izbore, izvjestan broj radnika po prvi je put u mogućnosti vidjeti kako funkcionira bazna demokracija.



Štoviše, prosvjedi se šire izvan Guangdonga, koji je dugo bio epicentar radničkih nemira u Kini. Sve se veći broj štrajkova odvija na zapadu, u bogatim pokrajinama Jiangsu i Shandong , kao i u siromašnijoj pokrajini Henan u središnjoj Kini. (Ispod se nalazi snimka zaslona interaktivne mape s Kineskog radničkog biltena).

S engleskog prevela Lucija Grgić
Objavljeno na Quartz-u 7. siječnja 2015.

Adaptirane fotografije preuzete sa stranica Quartz-a

11. siječnja 2015.
Tagovi:
, , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka