Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Michael Roberts je marksistički ekonomist koji političko-ekonomskim analizama prati situaciju u Europi i svijetu. Osim kritika spram Trojke imao je i ozbiljnih rezervi u pogledu Syrizine strategije za suočavanje s dužničkom krizom i njenim polazišnim točkama u pregovorima. U ovom kratkom prilogu analizira ekonomske implikacije dogovora Grčke i Eurogrupe postignutog u petak, 20. veljače, uspoređujući ga sa začaranim krugom otplate dugova zemalja ‘Trećeg svijeta’.


Jedna od okrutnih ironija dogovora kojeg su u zadnji čas postigle Eurogrupa (ministri financija eurozone) i grčka vlada – dogovora koji je donio četiri mjeseca produženja dosadašnjeg programa ‘financijske pomoći’ kojeg nadzire Trojka – jest da se ovdje ni na koji način ne radi o pomoći.

Eurogrupa, Europska centralna banka (ECB) i MMF će isplatiti preostale tranše kredita u sklopu dosadašnjeg Trojkinog programa u zamjenu za njegovo nastavljanje tijekom iduća četiri mjeseca (do kraja lipnja), a Grčka će se pridržavati uvjeta o fiskalnim ciljevima, državnoj potrošnji i privatizacijama (koji tek trebaju
Veći dio ‘financijske pomoći’ bit će odmah vraćen Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. Od tog novca grčkom narodu neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje
biti dogovoreni). Premda list Financial Times ovo naziva ‘financijskom pomoći’, uopće se ne radi o tome. Ne radi se čak niti o novcu za financijsko spašavanje grčkih banaka jer su Grci Trojki već vratili 11 milijardi eura koje su za to bile namijenjene. Taj novac Trojka sada čuva kao ‘osiguranje’.

U razdoblju od početka ožujka do kraja lipnja, financijska institucija Eurogrupe – Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) – u opticaj će pustiti 1,8 milijardi eura; Europska centralna banka vratit će prinos do dospijeća na grčke državne obveznice koje je kupila 2014. (iznos prinosa je 1,9 milijardi eura); a MMF će isplatiti dodatnih 3,6 milijardi eura sredstava u sklopu svojeg programa ‘financijske pomoći’ koji traje do travnja 2016. Ukupno se radi o 7,2 milijarde eura.

No većina toga novca bit će odmah vraćena Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. U narednih četiri mjeseca MMF-ova potraživanja od Grčke iznose 5,3 milijarde eura, a zemlja također mora refinancirati kratkoročne trezorske zapise vrijedne 11 milijardi eura koje su kupile grčke banke. Stoga će ‘financijska pomoć’ Trojke jednostavno nestati. Od tog novca za narod Grčke neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje.

Grčke dužničke obveze u 2015. godini izražene u eurima

A što će se događati nakon kraja lipnja? Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja.

Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja
Isto se dogodilo u slučaju financijske pomoći ‘Trećem svijetu’ koju su davale Svjetska banka i druge međunarodne agencije u 1980-ima i 90-ima. Većina te ‘financijske pomoći’ završila je u džepovima korumpiranih diktatora ili je korištena za otplatu prethodnih dugova. Narodi tih zemalja od nje nisu imali nikakve koristi, a stupanj zaduženosti ostao je isti – kao što je to slučaj s Grčkom danas.

Tada su na koncu međunarodne agencije pristale na takozvanu Bradyjevu zamjenu duga kojom je otpisan neotplativ dio duga. Grčkoj se ne nudi takav plan, iako ga je Syriza zatražila u svojim pregovorima s Eurogrupom.

Grčki dug Trojki ostaje u potpunosti fiksiran, a omjer duga u odnosu na BDP nastavit će rasti. Istina je da su troškovi servisiranja tog duga relativno niski, da je rok otplate onih kredita koje drži EU tek u sljedećem desetljeću te da su kamatne stope na te kredite vrlo niske. No obveza otplate duga ostaje zauvijek – poput poslovičnog mrtvog albatrosa svezanog oko vrata ljudi.


Michael Roberts je marksistički ekonomist koji je 30 godina radio u londonskom Cityju. Veliku recesiju predvidio je tri godine prije nego li se dogodila. (Izvor)


S engleskog preveo Damjan Rajačić


Adaptirana fotografija preuzeta iz intervjua s autorom objavljenog na Youtubeu

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice



Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve