Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Michael Roberts je marksistički ekonomist koji političko-ekonomskim analizama prati situaciju u Europi i svijetu. Osim kritika spram Trojke imao je i ozbiljnih rezervi u pogledu Syrizine strategije za suočavanje s dužničkom krizom i njenim polazišnim točkama u pregovorima. U ovom kratkom prilogu analizira ekonomske implikacije dogovora Grčke i Eurogrupe postignutog u petak, 20. veljače, uspoređujući ga sa začaranim krugom otplate dugova zemalja ‘Trećeg svijeta’.


Jedna od okrutnih ironija dogovora kojeg su u zadnji čas postigle Eurogrupa (ministri financija eurozone) i grčka vlada – dogovora koji je donio četiri mjeseca produženja dosadašnjeg programa ‘financijske pomoći’ kojeg nadzire Trojka – jest da se ovdje ni na koji način ne radi o pomoći.

Eurogrupa, Europska centralna banka (ECB) i MMF će isplatiti preostale tranše kredita u sklopu dosadašnjeg Trojkinog programa u zamjenu za njegovo nastavljanje tijekom iduća četiri mjeseca (do kraja lipnja), a Grčka će se pridržavati uvjeta o fiskalnim ciljevima, državnoj potrošnji i privatizacijama (koji tek trebaju
Veći dio ‘financijske pomoći’ bit će odmah vraćen Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. Od tog novca grčkom narodu neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje
biti dogovoreni). Premda list Financial Times ovo naziva ‘financijskom pomoći’, uopće se ne radi o tome. Ne radi se čak niti o novcu za financijsko spašavanje grčkih banaka jer su Grci Trojki već vratili 11 milijardi eura koje su za to bile namijenjene. Taj novac Trojka sada čuva kao ‘osiguranje’.

U razdoblju od početka ožujka do kraja lipnja, financijska institucija Eurogrupe – Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) – u opticaj će pustiti 1,8 milijardi eura; Europska centralna banka vratit će prinos do dospijeća na grčke državne obveznice koje je kupila 2014. (iznos prinosa je 1,9 milijardi eura); a MMF će isplatiti dodatnih 3,6 milijardi eura sredstava u sklopu svojeg programa ‘financijske pomoći’ koji traje do travnja 2016. Ukupno se radi o 7,2 milijarde eura.

No većina toga novca bit će odmah vraćena Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. U narednih četiri mjeseca MMF-ova potraživanja od Grčke iznose 5,3 milijarde eura, a zemlja također mora refinancirati kratkoročne trezorske zapise vrijedne 11 milijardi eura koje su kupile grčke banke. Stoga će ‘financijska pomoć’ Trojke jednostavno nestati. Od tog novca za narod Grčke neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje.

Grčke dužničke obveze u 2015. godini izražene u eurima

A što će se događati nakon kraja lipnja? Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja.

Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja
Isto se dogodilo u slučaju financijske pomoći ‘Trećem svijetu’ koju su davale Svjetska banka i druge međunarodne agencije u 1980-ima i 90-ima. Većina te ‘financijske pomoći’ završila je u džepovima korumpiranih diktatora ili je korištena za otplatu prethodnih dugova. Narodi tih zemalja od nje nisu imali nikakve koristi, a stupanj zaduženosti ostao je isti – kao što je to slučaj s Grčkom danas.

Tada su na koncu međunarodne agencije pristale na takozvanu Bradyjevu zamjenu duga kojom je otpisan neotplativ dio duga. Grčkoj se ne nudi takav plan, iako ga je Syriza zatražila u svojim pregovorima s Eurogrupom.

Grčki dug Trojki ostaje u potpunosti fiksiran, a omjer duga u odnosu na BDP nastavit će rasti. Istina je da su troškovi servisiranja tog duga relativno niski, da je rok otplate onih kredita koje drži EU tek u sljedećem desetljeću te da su kamatne stope na te kredite vrlo niske. No obveza otplate duga ostaje zauvijek – poput poslovičnog mrtvog albatrosa svezanog oko vrata ljudi.


Michael Roberts je marksistički ekonomist koji je 30 godina radio u londonskom Cityju. Veliku recesiju predvidio je tri godine prije nego li se dogodila. (Izvor)


S engleskog preveo Damjan Rajačić


Adaptirana fotografija preuzeta iz intervjua s autorom objavljenog na Youtubeu

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice



Vezani članci

  • 9. srpnja 2018. Prema kraju socijaliziranog zdravstva Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
  • 10. lipnja 2018. Prilog izučavanju klasa u Hrvatskoj Akademska prevlast ahistorijskih socioloških analiza političko-ekonomskih procesa, te njima suprotstavljeno pozivanje na historijsko-materijalistički, strukturalistički model klasne analize, iziskuju rekonceptualizaciju pojma klase kao dinamizirane društvene kategorije. O procesu formiranja buržoaskih frakcija te povezanom derogiranju društvenog vlasništva tijekom različitih faza tzv. tranzicije postsocijalističke Hrvatske, odnosno restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ, piše Srećko Pulig.
  • 11. svibnja 2018. Nevidljiva ruka Facebooka Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
  • 6. svibnja 2018. Odjeci Oktobra Diskusije o povijesnoj i političkoj važnosti Oktobra, koje su se prošle godine povodom obilježavanja stogodišnjice Velike sovjetske revolucije pojavile unutar znanstvenog i neakademskog polja, vidljivim su učinile ne samo metodološke probleme historiografije, nego i kontingentnost promišljanja važnih povijesnih događaja u širim javnim raspravama. Povjesničar Krešimir Zovak u tekstu se osvrće na problematičnost upotrebe dekontekstualizacije i komparacije kao alata u analizi povijesnih procesa te političke instrumentalizacije na taj način dobivenih rezultata.
  • 1. svibnja 2018. Podrijetlo Prvog maja Odluka o internacionalnom protestnom obilježavanju Prvog maja donesena je na osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. godine u trenutku jačanja reformističkih tendencija unutar socijaldemokratskog pokreta. Donosimo prijevod teksta iz 1894. godine u kojem Rosa Luxemburg, marksistička revolucionarka i teoretičarka političke ekonomije govori o podrijetlu međunarodnog praznika rada, borbi proletarijata za osmosatni radni dan i njegovoj ulozi u kontekstu šire klasne borbe.
  • 21. travnja 2018. Naizgled odvojeni svjetovi Skoro desetljeće od studentskih prosvjeda u borbi za javno financirano visoko obrazovanje i devet godina nakon prve blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s istim ciljem, donosimo kratku historizaciju djelovanja tadašnjih institucionalnih aktera u visokoobrazovnom polju, sve do recentnije krize upravljanja najvećim hrvatskim Sveučilištem. Pročitajte tekst Igora Lasića o kontinuitetu liberalno-ekonomskog rastakanja visokog obrazovanja i sistemske demontaže akademske zajednice, koji traje sve do danas.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 12. travnja 2018. Totalitarizam. Povijest i aporije koncepta Prvi puta objavljena prije dvadeset godina, Traversova historizacija i kritika pojma totalitarizma nije izgubila na svojoj aktualnosti. Pokušavajući ukazati na polimorfni, elastični i uglavnom ambivalentni karakter koncepta, autor razlikuje devet osnovnih etapa u razvoju rasprave o totalitarizmu, precizno ocrtavajući stoljeće dugu genezu kontradikcija u kontekstu njegove recepcije i javne upotrebe. Objavljujemo integralni prijevod teksta Enza Traversa, čiji su dijelovi pročitani u emisiji Ogledi i rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija.
  • 1. travnja 2018. Crna internacionala Svaka društvena formacija u povijesti ima svoju političko-ekonomsku podlogu. Katolička crkva, koja je u doba feudalizma bila duboko isprepletena sa svjetovnom vlašću, u vrijeme prijelaza u kapitalizam, smjestila se uz bok onima koji će omogućiti održanje njezine moći te realizaciju njezinih materijalnih interesa i u novom sistemu. Donosimo prijevod drugog poglavlja knjige Crna internacionala, objavljene 1956. godine u SFRJ, u kojem novinar i publicist Frane Barbieri piše o povijesnom razvoju katoličke crkve.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve