Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Michael Roberts je marksistički ekonomist koji političko-ekonomskim analizama prati situaciju u Europi i svijetu. Osim kritika spram Trojke imao je i ozbiljnih rezervi u pogledu Syrizine strategije za suočavanje s dužničkom krizom i njenim polazišnim točkama u pregovorima. U ovom kratkom prilogu analizira ekonomske implikacije dogovora Grčke i Eurogrupe postignutog u petak, 20. veljače, uspoređujući ga sa začaranim krugom otplate dugova zemalja ‘Trećeg svijeta’.


Jedna od okrutnih ironija dogovora kojeg su u zadnji čas postigle Eurogrupa (ministri financija eurozone) i grčka vlada – dogovora koji je donio četiri mjeseca produženja dosadašnjeg programa ‘financijske pomoći’ kojeg nadzire Trojka – jest da se ovdje ni na koji način ne radi o pomoći.

Eurogrupa, Europska centralna banka (ECB) i MMF će isplatiti preostale tranše kredita u sklopu dosadašnjeg Trojkinog programa u zamjenu za njegovo nastavljanje tijekom iduća četiri mjeseca (do kraja lipnja), a Grčka će se pridržavati uvjeta o fiskalnim ciljevima, državnoj potrošnji i privatizacijama (koji tek trebaju
Veći dio ‘financijske pomoći’ bit će odmah vraćen Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. Od tog novca grčkom narodu neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje
biti dogovoreni). Premda list Financial Times ovo naziva ‘financijskom pomoći’, uopće se ne radi o tome. Ne radi se čak niti o novcu za financijsko spašavanje grčkih banaka jer su Grci Trojki već vratili 11 milijardi eura koje su za to bile namijenjene. Taj novac Trojka sada čuva kao ‘osiguranje’.

U razdoblju od početka ožujka do kraja lipnja, financijska institucija Eurogrupe – Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) – u opticaj će pustiti 1,8 milijardi eura; Europska centralna banka vratit će prinos do dospijeća na grčke državne obveznice koje je kupila 2014. (iznos prinosa je 1,9 milijardi eura); a MMF će isplatiti dodatnih 3,6 milijardi eura sredstava u sklopu svojeg programa ‘financijske pomoći’ koji traje do travnja 2016. Ukupno se radi o 7,2 milijarde eura.

No većina toga novca bit će odmah vraćena Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. U narednih četiri mjeseca MMF-ova potraživanja od Grčke iznose 5,3 milijarde eura, a zemlja također mora refinancirati kratkoročne trezorske zapise vrijedne 11 milijardi eura koje su kupile grčke banke. Stoga će ‘financijska pomoć’ Trojke jednostavno nestati. Od tog novca za narod Grčke neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje.

Grčke dužničke obveze u 2015. godini izražene u eurima

A što će se događati nakon kraja lipnja? Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja.

Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja
Isto se dogodilo u slučaju financijske pomoći ‘Trećem svijetu’ koju su davale Svjetska banka i druge međunarodne agencije u 1980-ima i 90-ima. Većina te ‘financijske pomoći’ završila je u džepovima korumpiranih diktatora ili je korištena za otplatu prethodnih dugova. Narodi tih zemalja od nje nisu imali nikakve koristi, a stupanj zaduženosti ostao je isti – kao što je to slučaj s Grčkom danas.

Tada su na koncu međunarodne agencije pristale na takozvanu Bradyjevu zamjenu duga kojom je otpisan neotplativ dio duga. Grčkoj se ne nudi takav plan, iako ga je Syriza zatražila u svojim pregovorima s Eurogrupom.

Grčki dug Trojki ostaje u potpunosti fiksiran, a omjer duga u odnosu na BDP nastavit će rasti. Istina je da su troškovi servisiranja tog duga relativno niski, da je rok otplate onih kredita koje drži EU tek u sljedećem desetljeću te da su kamatne stope na te kredite vrlo niske. No obveza otplate duga ostaje zauvijek – poput poslovičnog mrtvog albatrosa svezanog oko vrata ljudi.


Michael Roberts je marksistički ekonomist koji je 30 godina radio u londonskom Cityju. Veliku recesiju predvidio je tri godine prije nego li se dogodila. (Izvor)


S engleskog preveo Damjan Rajačić


Adaptirana fotografija preuzeta iz intervjua s autorom objavljenog na Youtubeu

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice



Vezani članci

  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš „Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.“
  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže „Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas.“
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve