Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Michael Roberts je marksistički ekonomist koji političko-ekonomskim analizama prati situaciju u Europi i svijetu. Osim kritika spram Trojke imao je i ozbiljnih rezervi u pogledu Syrizine strategije za suočavanje s dužničkom krizom i njenim polazišnim točkama u pregovorima. U ovom kratkom prilogu analizira ekonomske implikacije dogovora Grčke i Eurogrupe postignutog u petak, 20. veljače, uspoređujući ga sa začaranim krugom otplate dugova zemalja ‘Trećeg svijeta’.


Jedna od okrutnih ironija dogovora kojeg su u zadnji čas postigle Eurogrupa (ministri financija eurozone) i grčka vlada – dogovora koji je donio četiri mjeseca produženja dosadašnjeg programa ‘financijske pomoći’ kojeg nadzire Trojka – jest da se ovdje ni na koji način ne radi o pomoći.

Eurogrupa, Europska centralna banka (ECB) i MMF će isplatiti preostale tranše kredita u sklopu dosadašnjeg Trojkinog programa u zamjenu za njegovo nastavljanje tijekom iduća četiri mjeseca (do kraja lipnja), a Grčka će se pridržavati uvjeta o fiskalnim ciljevima, državnoj potrošnji i privatizacijama (koji tek trebaju
Veći dio ‘financijske pomoći’ bit će odmah vraćen Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. Od tog novca grčkom narodu neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje
biti dogovoreni). Premda list Financial Times ovo naziva ‘financijskom pomoći’, uopće se ne radi o tome. Ne radi se čak niti o novcu za financijsko spašavanje grčkih banaka jer su Grci Trojki već vratili 11 milijardi eura koje su za to bile namijenjene. Taj novac Trojka sada čuva kao ‘osiguranje’.

U razdoblju od početka ožujka do kraja lipnja, financijska institucija Eurogrupe – Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) – u opticaj će pustiti 1,8 milijardi eura; Europska centralna banka vratit će prinos do dospijeća na grčke državne obveznice koje je kupila 2014. (iznos prinosa je 1,9 milijardi eura); a MMF će isplatiti dodatnih 3,6 milijardi eura sredstava u sklopu svojeg programa ‘financijske pomoći’ koji traje do travnja 2016. Ukupno se radi o 7,2 milijarde eura.

No većina toga novca bit će odmah vraćena Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. U narednih četiri mjeseca MMF-ova potraživanja od Grčke iznose 5,3 milijarde eura, a zemlja također mora refinancirati kratkoročne trezorske zapise vrijedne 11 milijardi eura koje su kupile grčke banke. Stoga će ‘financijska pomoć’ Trojke jednostavno nestati. Od tog novca za narod Grčke neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje.

Grčke dužničke obveze u 2015. godini izražene u eurima

A što će se događati nakon kraja lipnja? Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja.

Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja
Isto se dogodilo u slučaju financijske pomoći ‘Trećem svijetu’ koju su davale Svjetska banka i druge međunarodne agencije u 1980-ima i 90-ima. Većina te ‘financijske pomoći’ završila je u džepovima korumpiranih diktatora ili je korištena za otplatu prethodnih dugova. Narodi tih zemalja od nje nisu imali nikakve koristi, a stupanj zaduženosti ostao je isti – kao što je to slučaj s Grčkom danas.

Tada su na koncu međunarodne agencije pristale na takozvanu Bradyjevu zamjenu duga kojom je otpisan neotplativ dio duga. Grčkoj se ne nudi takav plan, iako ga je Syriza zatražila u svojim pregovorima s Eurogrupom.

Grčki dug Trojki ostaje u potpunosti fiksiran, a omjer duga u odnosu na BDP nastavit će rasti. Istina je da su troškovi servisiranja tog duga relativno niski, da je rok otplate onih kredita koje drži EU tek u sljedećem desetljeću te da su kamatne stope na te kredite vrlo niske. No obveza otplate duga ostaje zauvijek – poput poslovičnog mrtvog albatrosa svezanog oko vrata ljudi.


Michael Roberts je marksistički ekonomist koji je 30 godina radio u londonskom Cityju. Veliku recesiju predvidio je tri godine prije nego li se dogodila. (Izvor)


S engleskog preveo Damjan Rajačić


Adaptirana fotografija preuzeta iz intervjua s autorom objavljenog na Youtubeu

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice



Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve