Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

U proteklih mjesec dana ispisan je čitav niz analiza i osvrta koji su tematizirali neizvjesnost uspjeha Grčke na pregovorima s eurozonom, bauk potencijalnog Grexita te nezavidni položaj u kojem se nalazi Syrizina vlada otkako je dobila mandat. Nakon Robertsa, prevodimo i polemički osvrt Richarda Seymoura koji donosi nove uvide u kompleksnost grčke situacije, ukazujući na diskrepanciju omjera snaga u političkom ringu koja je unaprijed predodredila neke od početnih neuspješnih koraka Varoufakisa, Tsiprasa i Syrize. Seymour u zaključnom dijelu ocrtava mogućnosti za izlazak iz te nezavidne pozicije.


Syriza je poražena u prvoj rundi pregovora.

Nakon razdoblja tijekom kojega smo mogli uživati u prkosu i tijekom kojega je Syriza osvojila podršku premoćne većine grčkog naroda – 80% prema anketi provedenoj prije potpisivanja posljednjeg dogovora, objavljenoj u Avgiju 22. veljače – vratili su se kući sa sitnišem. Pritisnuti prijetnjom kolapsa svog bankarskog sustava, a nepripremljeni za Grexit (i stoga bez opcije da ga koriste kao ulog u pregovaranju), prihvatili su potpuni poraz.
Tsipras je to pokušao prikazati u najboljem mogućem svjetlu, no iz njegove izjave se vidi da pati od iluzija. Naime, ustvrdio je kako sklopljeni dogovor pokazuje da se Europa zalaže za kompromis od kojega će obje strane imati koristi. Ni govora o tome. Europa se zalaže za to da se Syrizu – kao što je to Schäuble likujući izjavio – prisili da provede mjere štednje protivno vlastitom mandatu. Zalaže se za slamanje demokracije na državnoj razini

Tsipras je to pokušao prikazati u najboljem mogućem svjetlu, no iz njegove izjave može se vidjeti da pati od iluzija. Naime, ustvrdio je kako sklopljeni dogovor pokazuje da se Europa zalaže za kompromis od kojega će obje strane imati koristi. Ni govora o tome. Europa se zalaže za to da se Syrizu – kao što je to Schäuble likujući izjavio – prisili da provede mjere štednje protivno vlastitom mandatu. Zalaže se za slamanje demokracije na državnoj razini.

Tsipras je izjavio da dogovor stvara okvir u kojem će Syriza adresirati posljedice humanitarne krize. Ne stvara, ako su se obvezali na primarne viškove i Trojkin nadzor. Ne stvara, ukoliko će se pridržavati dogovora da Syriza neće „unilateralno“ ukinuti mjere štednje. Treba priznati da primarni višak od 1,5 posto predstavlja bolju opciju od primarnog viška od 4,5 posto. No čak je i 1,5 posto teško postići uz gospodarstvo koje se nalazi u depresiji, a uz pristajanje na Trojkin nadzor nad provođenjem reformi u svrhu ostvarivanja fiskalne održivosti (po neoliberalnim maksimama), ovo znači odbacivanje većeg dijela Syrizine reformske agende.

Tsipras je ustvrdio kako su mjere štednje i Memorandum stvar prošlosti. Upravo suprotno. Solunski program, koji već sam po sebi predstavlja pomno uređen plan djelovanja, lišen najradikalnijih Syrizinih ciljeva, stvar je prošlosti.

Međutim, tu nije kraj problemima s Tsiprasovim govorom. Ne radi se samo o iluzijama, već i o rekalibriranju vladina jezika i ciljeva kako bi se racionaliziralo ne samo ovaj poraz već i buduća povlačenja. Rekavši da su mjere štednje i Memorandum ovim dogovorom ostavljene u prošlosti, vlada pomjera okvire i uvjete budućih pregovora.

A to je jedan od razloga zašto oni koji govore o ‘kupovanju vremena’ griješe. Vrijeme nije puka količina od koje samo jedna strana ima koristi. Vladajuće klase u Europskoj uniji također su ‘kupile vrijeme’, a na raspolaganju im se nalaze i resursi. Usto, one su u ofenzivi, dok se Syriza povukla. Ne postoje realne osnove da vjerujemo kako će se Syrizina pregovaračka pozicija za četiri mjeseca poboljšati u odnosu na trenutno stanje. Syriza je već ublažila svoje stavove, a njezina će politička pozicija nakon četiri mjeseca produljenih mjera štednje vjerojatno biti još i gora.
Alternativa nije nimalo jednostavna. Grexit bi zahtijevao ekonomsku pripremljenost, potajno strateško manevriranje, masovnu društvenu i političku spremnost, mobilizaciju radničkog pokreta te vladu koja je spremna riskirati ekonomsku i političku izolaciju od strane trgovinskih partnera, ali i nemilosrdnu i odlučujuću bitku za budućnost grčkog društva protiv oligarha, desnice te represivnih državnih aparata

Teško je za ovakvo stanje svaliti najveći dio odgovornosti na Syrizu. Nalaze se u oslabljenoj poziciji, a pitanje je bi li ijedna vlada postigla više u okršaju s Europskom unijom, odlučnom da ponizi Grčku. Ipak, linija koju drže Tsipras i Varoufakis naprosto je neodrživa. Njihova predanost pokušaju da razriješe ovu krizu unutar uvjeta koje diktira euro mora podbaciti. Naprosto su bili u krivu ako su računali da će unutar EU naići na saveznike ili sugovornike. Vlade zemalja južne Europe po ovom su pitanju još fanatičnije od Berlina. Hollande, za kojega se teško može reći da im je naklonjen, Syrizi je poprilično rano poručio da se gone: on je svoju odluku o mjerama štednje donio već odavno.

Dakle, pitanje valute nije bilo tek nacionalističko odvlačenje pažnje kao što su neki tvrdili: od samoga početka je bilo jasno kako će upravo oko tog pitanja lomiti koplja pri pokušaju da se izabere vladu koja se protivi mjerama štednje, i čiji će eksplicitni ciljevi biti suprotstavljanje Europskoj uniji i borba za ukidanje mjera štednje.

Alternativa, odnosno ono što bismo mogli nazvati narodni Grexit (izlazak Grčke iz eurozone i napuštanje eura kao državne valute, op. prev.), nije nimalo jednostavna, kao što ističe Dave Renton u posljednjem iz serije odličnih komentara o Grčkoj. Ekonomski rizici bili bi značajni. Takav bi potez zahtijevao ne samo ekonomsku pripremljenost, te potajno strateško manevriranje, već i masovnu društvenu i političku spremnost. Nadalje, bilo bi potrebno mobilizirati radnički pokret koji je relativno miran još od 2012. godine. U konačnici, za njegovo bi provođenje bila potrebna vlada koja je spremna riskirati ekonomsku i političku izolaciju od strane trgovinskih partnera, ali i nemilosrdnu i odlučujuću bitku za budućnost grčkog društva protiv oligarha, desnice te represivnih državnih aparata.

Pa ipak, sada će se unutar Syrize povesti ogromne rasprave oko prihvaćanja postignutog dogovora, a stara parola o ‘nijednoj žrtvi za euro’ vratit će se u igru. Manolis Glezos, kultna figura antifašističkog pokreta otpora i istaknuti član Syrize, prvi je sa svojim neslaganjem izašao u javnost. Poziva na kampanju unutar cijelog članstva stranke da se ne prihvati ovaj dogovor, protiv kojega će i sam glasati. I neće biti posljednji. Sljedeći tjedan će se na trgu Sintagma održati prosvjedni skup pod sloganom „Ne bojimo se Grexita“.

Nemamo se prava ničemu od ovoga čuditi. I to ne samo jer su nas upućeni izvori unaprijed upozorili da dolazi do povlačenja. Čak i ako to nije bio neizbježan rasplet, vrlo smo dobro znali da omjer snaga ide u prilog upravo ovakvoj vrsti poraza.
Ovo je za grčke radnike još uvijek daleko bolja i otvorenija situacija nego da je stranka Nova demokracija bila ponovno izabrana. Čak i skromne reforme u korist imigranata, radničkih prava na kolektivno pregovaranje i prosvjednika – pod pretpostavkom da ih Trojka neće stopirati – vrijedi provesti
Ukoliko nismo razumjeli da će vlada predvođena Syrizom biti „u neprekidnoj krizi“, „enklava pod reflektorima, pod neprestanim napadom kapitala i medija“, nismo dorasli situaciji. Doista nismo obraćali pozornost ako nismo bili u stanju predvidjeti da će Berlin „od Grčke pod svaku cijenu“ poželjeti „napraviti primjer“, te da će svi ponuđeni ustupci najvjerojatnije „namjerno biti uvredljivi“.

Možemo biti razočarani, ali ne i iznenađeni. No, odustajanje je također jedino moguće ukoliko si dopustimo određen stupanj odmaka – onakvu vrstu indiferencije koja nekim ljevičarima omogućuje da se prema Syrizinom porazu odnose trijumfalnije i od samog Schäublea. Ovo je za grčke radnike još uvijek daleko bolja i otvorenija situacija nego da je stranka Nova demokracija bila ponovno izabrana. Čak i skromne reforme u korist imigranata, radničkih prava na kolektivno pregovaranje i prosvjednika – pod pretpostavkom da ih Trojka neće stopirati – vrijedi provesti. Nadalje, samo zato što smo na ovaj način proživjeli iskustvo vlade koja se protivi mjerama štednje te ide do kraja u pokušaju da ih ukine unutar okvira eurozone, možemo razmišljati o pojavi značajnog izbornog tijela unutar Grčke koje se protivi ostanku u eurozoni. Štoviše, bit će još prilika za nadograđivanje: svaki puta kada Trojka odbije neku neophodnu reformu, na to se može i treba ukazati kao pouku o tome što Europa predstavlja.

Kao što je mogao predvidjeti svatko zdravih očiju, ovo nije krajnja točka, već ključni trenutak za grčke radnike u procesu pronalaženja rješenja za neprilike u kojima se nalaze.


Richard Seymour je marksistički pisac sa sjedištem u Londonu, gdje radi na svom doktoratu iz sociologije na London School of Economics. Autor je knjiga The Liberal Defence of Murder, The Meaning of David Cameron, American Insurgents, Unhitched: The Trial of Christopher Hitchens i Against Austerity. Vodi blog Lenin’s Tomb, a piše i za Guardian, London Review of Books, Al Jazeeru, In These Times, kao i druge publikacije (Izvor)


S engleskog preveo Martin Beroš


Adaptirana fotografija Alexisa Tsiprasa i Manolisa Glezosa preuzeta sa straniceles-crises.fr

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’



Vezani članci

  • 18. listopada 2018. Zdravstvo kao potrošno dobro Jačanje tržišne usmjerenosti javnozdravstvenog sustava, vidljivo iz Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti o kojem se trenutno vodi rasprava u Saboru, sastavni je dio zdravstvenih politika međunarodnih trgovinskih ugovora te politika Europske unije. O degradaciji štamparovskog socijalnog modela javnozdravstvenog sustava i sve većoj nedostupnosti temeljne zdravstvene skrbi velikom dijelu stanovništva, ulozi privatnog sektora u sistemskom onemogućivanju ulaganja u opremljenost javnih bolnica, opasnostima koje nam donose CETA i GATS, te suodnosu zdravstvenih politika i radnog zakonodavstva razgovarale smo sa Snježanom Ivčić, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo.
  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe u Trstu u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 24. kolovoza 2018. Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu) Donosimo novi prilog raspravi o jeziku, potaknutoj Deklaracijom o zajedničkom jeziku. Lingvistkinja Snježana Kordić odgovara filozofu i publicistu Borisu Budenu na njegov posljednji tekst „Šamar, letva, kamen, znanost, jezik / Odgovor Snježani Kordić“. Odgovor prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 8. kolovoza 2018. Šamar, letva, kamen, znanost, jezik
    Odgovor Snježani Kordić
    Donosimo nastavak polemike o Deklaraciji o zajedničkom jeziku [*]. O „znanstvenosti“ polazišta Deklaracije i (ne)političnosti njezine temeljne pozicije, pročitajte u odgovoru Borisa Budena na reagiranje Snježane Kordić na tekst u kojem autor spor oko jezika pozicionira unutar konkretnih političkih, historijskih i ideoloških procesa, a izvan konteksta tzv. znanstvenog polja.
  • 9. srpnja 2018. Prema kraju socijaliziranog zdravstva Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
  • 10. lipnja 2018. Prilog izučavanju klasa u Hrvatskoj Akademska prevlast ahistorijskih socioloških analiza političko-ekonomskih procesa, te njima suprotstavljeno pozivanje na historijsko-materijalistički, strukturalistički model klasne analize, iziskuju rekonceptualizaciju pojma klase kao dinamizirane društvene kategorije. O procesu formiranja buržoaskih frakcija te povezanom derogiranju društvenog vlasništva tijekom različitih faza tzv. tranzicije postsocijalističke Hrvatske, odnosno restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ, piše Srećko Pulig.
  • 11. svibnja 2018. Nevidljiva ruka Facebooka Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
  • 6. svibnja 2018. Odjeci Oktobra Diskusije o povijesnoj i političkoj važnosti Oktobra, koje su se prošle godine povodom obilježavanja stogodišnjice Velike sovjetske revolucije pojavile unutar znanstvenog i neakademskog polja, vidljivim su učinile ne samo metodološke probleme historiografije, nego i kontingentnost promišljanja važnih povijesnih događaja u širim javnim raspravama. Povjesničar Krešimir Zovak u tekstu se osvrće na problematičnost upotrebe dekontekstualizacije i komparacije kao alata u analizi povijesnih procesa te političke instrumentalizacije na taj način dobivenih rezultata.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve