Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

U proteklih mjesec dana ispisan je čitav niz analiza i osvrta koji su tematizirali neizvjesnost uspjeha Grčke na pregovorima s eurozonom, bauk potencijalnog Grexita te nezavidni položaj u kojem se nalazi Syrizina vlada otkako je dobila mandat. Nakon Robertsa, prevodimo i polemički osvrt Richarda Seymoura koji donosi nove uvide u kompleksnost grčke situacije, ukazujući na diskrepanciju omjera snaga u političkom ringu koja je unaprijed predodredila neke od početnih neuspješnih koraka Varoufakisa, Tsiprasa i Syrize. Seymour u zaključnom dijelu ocrtava mogućnosti za izlazak iz te nezavidne pozicije.


Syriza je poražena u prvoj rundi pregovora.

Nakon razdoblja tijekom kojega smo mogli uživati u prkosu i tijekom kojega je Syriza osvojila podršku premoćne većine grčkog naroda – 80% prema anketi provedenoj prije potpisivanja posljednjeg dogovora, objavljenoj u Avgiju 22. veljače – vratili su se kući sa sitnišem. Pritisnuti prijetnjom kolapsa svog bankarskog sustava, a nepripremljeni za Grexit (i stoga bez opcije da ga koriste kao ulog u pregovaranju), prihvatili su potpuni poraz.
Tsipras je to pokušao prikazati u najboljem mogućem svjetlu, no iz njegove izjave se vidi da pati od iluzija. Naime, ustvrdio je kako sklopljeni dogovor pokazuje da se Europa zalaže za kompromis od kojega će obje strane imati koristi. Ni govora o tome. Europa se zalaže za to da se Syrizu – kao što je to Schäuble likujući izjavio – prisili da provede mjere štednje protivno vlastitom mandatu. Zalaže se za slamanje demokracije na državnoj razini

Tsipras je to pokušao prikazati u najboljem mogućem svjetlu, no iz njegove izjave može se vidjeti da pati od iluzija. Naime, ustvrdio je kako sklopljeni dogovor pokazuje da se Europa zalaže za kompromis od kojega će obje strane imati koristi. Ni govora o tome. Europa se zalaže za to da se Syrizu – kao što je to Schäuble likujući izjavio – prisili da provede mjere štednje protivno vlastitom mandatu. Zalaže se za slamanje demokracije na državnoj razini.

Tsipras je izjavio da dogovor stvara okvir u kojem će Syriza adresirati posljedice humanitarne krize. Ne stvara, ako su se obvezali na primarne viškove i Trojkin nadzor. Ne stvara, ukoliko će se pridržavati dogovora da Syriza neće „unilateralno“ ukinuti mjere štednje. Treba priznati da primarni višak od 1,5 posto predstavlja bolju opciju od primarnog viška od 4,5 posto. No čak je i 1,5 posto teško postići uz gospodarstvo koje se nalazi u depresiji, a uz pristajanje na Trojkin nadzor nad provođenjem reformi u svrhu ostvarivanja fiskalne održivosti (po neoliberalnim maksimama), ovo znači odbacivanje većeg dijela Syrizine reformske agende.

Tsipras je ustvrdio kako su mjere štednje i Memorandum stvar prošlosti. Upravo suprotno. Solunski program, koji već sam po sebi predstavlja pomno uređen plan djelovanja, lišen najradikalnijih Syrizinih ciljeva, stvar je prošlosti.

Međutim, tu nije kraj problemima s Tsiprasovim govorom. Ne radi se samo o iluzijama, već i o rekalibriranju vladina jezika i ciljeva kako bi se racionaliziralo ne samo ovaj poraz već i buduća povlačenja. Rekavši da su mjere štednje i Memorandum ovim dogovorom ostavljene u prošlosti, vlada pomjera okvire i uvjete budućih pregovora.

A to je jedan od razloga zašto oni koji govore o ‘kupovanju vremena’ griješe. Vrijeme nije puka količina od koje samo jedna strana ima koristi. Vladajuće klase u Europskoj uniji također su ‘kupile vrijeme’, a na raspolaganju im se nalaze i resursi. Usto, one su u ofenzivi, dok se Syriza povukla. Ne postoje realne osnove da vjerujemo kako će se Syrizina pregovaračka pozicija za četiri mjeseca poboljšati u odnosu na trenutno stanje. Syriza je već ublažila svoje stavove, a njezina će politička pozicija nakon četiri mjeseca produljenih mjera štednje vjerojatno biti još i gora.
Alternativa nije nimalo jednostavna. Grexit bi zahtijevao ekonomsku pripremljenost, potajno strateško manevriranje, masovnu društvenu i političku spremnost, mobilizaciju radničkog pokreta te vladu koja je spremna riskirati ekonomsku i političku izolaciju od strane trgovinskih partnera, ali i nemilosrdnu i odlučujuću bitku za budućnost grčkog društva protiv oligarha, desnice te represivnih državnih aparata

Teško je za ovakvo stanje svaliti najveći dio odgovornosti na Syrizu. Nalaze se u oslabljenoj poziciji, a pitanje je bi li ijedna vlada postigla više u okršaju s Europskom unijom, odlučnom da ponizi Grčku. Ipak, linija koju drže Tsipras i Varoufakis naprosto je neodrživa. Njihova predanost pokušaju da razriješe ovu krizu unutar uvjeta koje diktira euro mora podbaciti. Naprosto su bili u krivu ako su računali da će unutar EU naići na saveznike ili sugovornike. Vlade zemalja južne Europe po ovom su pitanju još fanatičnije od Berlina. Hollande, za kojega se teško može reći da im je naklonjen, Syrizi je poprilično rano poručio da se gone: on je svoju odluku o mjerama štednje donio već odavno.

Dakle, pitanje valute nije bilo tek nacionalističko odvlačenje pažnje kao što su neki tvrdili: od samoga početka je bilo jasno kako će upravo oko tog pitanja lomiti koplja pri pokušaju da se izabere vladu koja se protivi mjerama štednje, i čiji će eksplicitni ciljevi biti suprotstavljanje Europskoj uniji i borba za ukidanje mjera štednje.

Alternativa, odnosno ono što bismo mogli nazvati narodni Grexit (izlazak Grčke iz eurozone i napuštanje eura kao državne valute, op. prev.), nije nimalo jednostavna, kao što ističe Dave Renton u posljednjem iz serije odličnih komentara o Grčkoj. Ekonomski rizici bili bi značajni. Takav bi potez zahtijevao ne samo ekonomsku pripremljenost, te potajno strateško manevriranje, već i masovnu društvenu i političku spremnost. Nadalje, bilo bi potrebno mobilizirati radnički pokret koji je relativno miran još od 2012. godine. U konačnici, za njegovo bi provođenje bila potrebna vlada koja je spremna riskirati ekonomsku i političku izolaciju od strane trgovinskih partnera, ali i nemilosrdnu i odlučujuću bitku za budućnost grčkog društva protiv oligarha, desnice te represivnih državnih aparata.

Pa ipak, sada će se unutar Syrize povesti ogromne rasprave oko prihvaćanja postignutog dogovora, a stara parola o ‘nijednoj žrtvi za euro’ vratit će se u igru. Manolis Glezos, kultna figura antifašističkog pokreta otpora i istaknuti član Syrize, prvi je sa svojim neslaganjem izašao u javnost. Poziva na kampanju unutar cijelog članstva stranke da se ne prihvati ovaj dogovor, protiv kojega će i sam glasati. I neće biti posljednji. Sljedeći tjedan će se na trgu Sintagma održati prosvjedni skup pod sloganom „Ne bojimo se Grexita“.

Nemamo se prava ničemu od ovoga čuditi. I to ne samo jer su nas upućeni izvori unaprijed upozorili da dolazi do povlačenja. Čak i ako to nije bio neizbježan rasplet, vrlo smo dobro znali da omjer snaga ide u prilog upravo ovakvoj vrsti poraza.
Ovo je za grčke radnike još uvijek daleko bolja i otvorenija situacija nego da je stranka Nova demokracija bila ponovno izabrana. Čak i skromne reforme u korist imigranata, radničkih prava na kolektivno pregovaranje i prosvjednika – pod pretpostavkom da ih Trojka neće stopirati – vrijedi provesti
Ukoliko nismo razumjeli da će vlada predvođena Syrizom biti „u neprekidnoj krizi“, „enklava pod reflektorima, pod neprestanim napadom kapitala i medija“, nismo dorasli situaciji. Doista nismo obraćali pozornost ako nismo bili u stanju predvidjeti da će Berlin „od Grčke pod svaku cijenu“ poželjeti „napraviti primjer“, te da će svi ponuđeni ustupci najvjerojatnije „namjerno biti uvredljivi“.

Možemo biti razočarani, ali ne i iznenađeni. No, odustajanje je također jedino moguće ukoliko si dopustimo određen stupanj odmaka – onakvu vrstu indiferencije koja nekim ljevičarima omogućuje da se prema Syrizinom porazu odnose trijumfalnije i od samog Schäublea. Ovo je za grčke radnike još uvijek daleko bolja i otvorenija situacija nego da je stranka Nova demokracija bila ponovno izabrana. Čak i skromne reforme u korist imigranata, radničkih prava na kolektivno pregovaranje i prosvjednika – pod pretpostavkom da ih Trojka neće stopirati – vrijedi provesti. Nadalje, samo zato što smo na ovaj način proživjeli iskustvo vlade koja se protivi mjerama štednje te ide do kraja u pokušaju da ih ukine unutar okvira eurozone, možemo razmišljati o pojavi značajnog izbornog tijela unutar Grčke koje se protivi ostanku u eurozoni. Štoviše, bit će još prilika za nadograđivanje: svaki puta kada Trojka odbije neku neophodnu reformu, na to se može i treba ukazati kao pouku o tome što Europa predstavlja.

Kao što je mogao predvidjeti svatko zdravih očiju, ovo nije krajnja točka, već ključni trenutak za grčke radnike u procesu pronalaženja rješenja za neprilike u kojima se nalaze.


Richard Seymour je marksistički pisac sa sjedištem u Londonu, gdje radi na svom doktoratu iz sociologije na London School of Economics. Autor je knjiga The Liberal Defence of Murder, The Meaning of David Cameron, American Insurgents, Unhitched: The Trial of Christopher Hitchens i Against Austerity. Vodi blog Lenin’s Tomb, a piše i za Guardian, London Review of Books, Al Jazeeru, In These Times, kao i druge publikacije (Izvor)


S engleskog preveo Martin Beroš


Adaptirana fotografija Alexisa Tsiprasa i Manolisa Glezosa preuzeta sa straniceles-crises.fr

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’



Vezani članci

  • 21. travnja 2018. Aleksa Bjeliš prilikom studentske akcije upada na sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu 8. lipnja 2010. godine u borbi za javno financirano visoko obrazovanje (foto: SkriptaTV) Naizgled odvojeni svjetovi Skoro desetljeće od studentskih prosvjeda u borbi za javno financirano visoko obrazovanje i devet godina nakon prve blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s istim ciljem, donosimo kratku historizaciju djelovanja tadašnjih institucionalnih aktera u visokoobrazovnom polju, sve do recentnije krize upravljanja najvećim hrvatskim Sveučilištem. Pročitajte tekst Igora Lasića o kontinuitetu liberalno-ekonomskog rastakanja visokog obrazovanja i sistemske demontaže akademske zajednice, koji traje sve do danas.
  • 14. travnja 2018. Ferdinand Bol, „Upravni odbor gilde vinskih trgovaca“, 1663. (izvor: wikipedia.org). Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 12. travnja 2018. Adolf Hitler tijekom svjedočenja na Vrhovnom sudu u Leipzigu, 1930. godine (foto: Heinrich Hoffmann, izvor: en.wikipedia.org) Totalitarizam. Povijest i aporije koncepta Prvi puta objavljena prije dvadeset godina, Traversova historizacija i kritika pojma totalitarizma nije izgubila na svojoj aktualnosti. Pokušavajući ukazati na polimorfni, elastični i uglavnom ambivalentni karakter koncepta, autor razlikuje devet osnovnih etapa u razvoju rasprave o totalitarizmu, precizno ocrtavajući stoljeće dugu genezu kontradikcija u kontekstu njegove recepcije i javne upotrebe. Objavljujemo integralni prijevod teksta Enza Traversa, čiji su dijelovi pročitani u emisiji Ogledi i rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija.
  • 1. travnja 2018. Papa Leon XIII. sa suradnicima. (Izvor: Wikimedia Commons) Crna internacionala Svaka društvena formacija u povijesti ima svoju političko-ekonomsku podlogu. Katolička crkva, koja je u doba feudalizma bila duboko isprepletena sa svjetovnom vlašću, u vrijeme prijelaza u kapitalizam, smjestila se uz bok onima koji će omogućiti održanje njezine moći te realizaciju njezinih materijalnih interesa i u novom sistemu. Donosimo prijevod drugog poglavlja knjige Crna internacionala, objavljene 1956. godine u SFRJ, u kojem novinar i publicist Frane Barbieri piše o povijesnom razvoju katoličke crkve.
  • 1. ožujka 2018. Obrazovanje stanovništva 1930-ih u selu Shorkasy (okrug Cheboksary) (Izvor: Wikimedia Commons) Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 21. siječnja 2018. Nina Obuljen iz Ministarstva kulture RH tijekom izlaganja na okruglom stolu „Održivost margine: Mjere za opstanak nezavisne kulture“, 15. travnja 2010. (izvor: Tomislav Medak @ Flickr prema Creative Commons licenci). Otvoreno pismo neprofitnih medija Tijekom posljednje dvije godine, hrvatska vlada strateški donosi odluke s jasnim ciljem slabljenja i gašenja neprofitnih medija i uništavanja medijskog pluralizma. Neprofitni mediji ostali su bez gotovo ikakvog oblika javnog financiranja, a državne institucije sabotiraju i ostvarivanje podrške Europskog socijalnog fonda. Pročitajte otvoreno pismo koje je dio neprofitnih medija uputio nadležnim institucijama i hrvatskoj javnosti.
  • 10. siječnja 2018. Detalj murala iz kompleksa Tepantitla u Teotihuacanu, Meksiko. Crtež prikazuje igrača s loptom kojemu iz usta izlazi svitak koji simbolizira govor, cca. 2. stoljeće (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci) Reagiranje na tekst Borisa Budena povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku Lingvistkinja i autorica knjige Jezik i nacionalizam (2010.) te članica radne grupe koja je u sklopu regionalnog projekta „Jezici i nacionalizmi“ sudjelovala u sastavljanju Deklaracije o zajedničkom jeziku, Snježana Kordić, obratila nam se s reagiranjem na tekst Borisa Budena „Padaj (jezična) silo i nepravdo! Produktivni paradoks Deklaracije o zajedničkom jeziku“, koji smo na našim stranicama objavili 28. prosinca 2017. godine. Njezino reagiranje prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 31. prosinca 2017. Crtež Inesse Armand, Aleksandre Kollontai, Rose Luxemburg i Clare Zetkin koji je poslužio kao promotivni vizual za tribinu „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“. Autori vizuala: Dominik Brandibur i Leopold Rupnik Feminizam, revolucija, akademija Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
  • 31. prosinca 2017. Hells Kitchen and Sebastopol, New York, cca. 1890., fotografija Jacobsa Riisa koji je tih godina kao novinar pisao i dokumentirao o životu u njujorškim slamovima. (izvor) Razmišljati skromno Socijalistička Jugoslavija posebnu je pozornost posvećivala pitanju stambenih politika. Držalo se da je zadovoljavanje stambenih potreba stanovništva preduvjet za uspostavu egalitarnog društva. Raspadom Jugoslavije trendovi u polju stambenih politika sve više preuzimaju neoliberalne modele rješavanja ovog pitanja. Donosimo prijevod teksta F. T. Green, koji se bavi stambenom krizom u New Yorku u kontekstu aktualnih rasprava o (ne)prihvatljivosti „mikrojedinica“, minijaturnih urbanih nastambi koje postaju novi standard osiromašene populacije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve