Gdje je pošlo krivo za Podemos?

Strelovit uspon španjolske stranke Podemos koja se protivi mjerama štednje i korupciji, prikočen je pojavljivanjem nove, pro-kapitalističke stranke Ciudadanos, koja također naglašava borbu protiv korupcije. Autor upozorava na slabosti pomjeranja fokusa s mjera štednje na korupciju: “Olako stečena podrška glasača ima i svoje loše strane. Podemos je možda uspio privući gomilu ljudi, no istovremeno si je postavio nemoguće standarde besprijekornosti. Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve.”


Demonizirajući korupciju Podemos je sam sebi postavio nemoguće standarde besprijekornosti. A odnedavno ima i rivala u borbi za podršku onog dijela španjolskih birača koji se protivi mjerama štednje – stranku Ciudadanos.


Ovih se dana situacija u španjolskoj politici ubrzano mijenja. Štoviše, mijenja se toliko brzo da ispitivači javnog mnijenja imaju poteškoće popratiti sva raspoloženja izbornog tijela. Ne tako davno svijet je fascinirao spektakularni uspon nove stranke Podemos koja se protivi mjerama štednje i korupciji, i koja je u svega nekoliko mjeseci postala politička sila. No, ako je to posljednja stvar koju ste čuli o španjolskoj politici, trebali biste osvježiti vaše informacije.
Često se kaže da je Podemos ponikao iz pokreta Indignadosa iz 2011. godine, preteče pokreta Occupy. Zapravo je prije rezultat neuspjeha tog pokreta, kada su neki od njegovih vođa shvatili kako ulični prosvjedi sami po sebi, unatoč svom medijskom utjecaju, nisu imali previše utjecaja na politiku vlade

Podemos i dalje u anketama kotira visoko, no njezin je napredak usporen optužbama za korupciju, a momentum je preuzela nova stranka Ciudadanos (Građani), koja se također strelovito uspinje prema vrhu.

Štoviše, nedavne ankete pokazuju kako su četiri stranke – konzervativna Narodna stranka, Socijalisti, Podemos i Ciudadanos – gotovo izjednačene u borbi za prvo mjesto na sljedećim parlamentarnim izborima. Dakle, gdje je krenulo krivo za Podemos?

Često se kaže da je Podemos ponikao iz pokreta Indignadosa iz 2011. godine, preteče pokreta Occupy. Zapravo je prije rezultat neuspjeha tog pokreta, kada su neki od njegovih vođa shvatili kako ulični prosvjedi sami po sebi, unatoč svom medijskom utjecaju, nisu imali previše utjecaja na politiku vlade.

Dok su za Indignadose stranačka politika i politički marketing bili tabu, za Podemos su postali svetim gralom – ključne za njihov projekt.

Prvo su prigrlili sve provjerene mehanizme uvjeravanja: promišljenu upotrebu dvosmislenosti, političkog marketinga te, do određenog stupnja, stvaranje kulta ličnosti oko Pabla Iglesiasa, njezinog mladog i karizmatičnog vođe. Međutim, onda su pomjerili fokus sa svojih inicijalnih ciljeva – protivljenja mjerama štednje, umjerenog antikapitalizma, jednakosti – na više seksi pitanje političke korupcije.

I to je savršeno funkcioniralo. No, olako stečena podrška glasača, politička verzija lakog novca, ima i svoje loše strane. Zamijenivši svoje ideološki naglašenije prijedloge pitanjem korupcije,
Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve. U tome leži opasnost zamjene političkog diskursa potpuno moralističkim pristupom: politika dopušta nijanse i pogreške; moralnost ne
Podemos je možda uspio privući gomilu ljudi, no istovremeno si je postavio nemoguće standarde besprijekornosti.

Bilo je samo pitanje kada će mediji uloviti njihov krivi korak – i upravo je to ono što se dogodilo. Već tjednima neprestano naviru vijesti o Podemosu, od sitnica napuhanih van svake proporcije – vođa stranke nije ispoštovao raspored koji se od njega tražio u propozicijama sveučilišne donacije za istraživanje – do ozbiljnijih optužbi o utaji poreza te ilegalnom financiranju od strane venezuelanske vlade.

Iz Podemosa tvrde kako su izdvojeni i progonjeni od strane neprijateljski nastrojenih medija – što je točno – te da optužbe protiv njezinih političara još nisu dokazane na sudu. Međutim, upali su u jamu koju su si sami iskopali. U političkoj klimi koja je omogućila stranci da ostvari uspjeh, optužbe su ravne presudama.

Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve. U tome leži opasnost zamjene političkog diskursa potpuno moralističkim pristupom: politika dopušta nijanse i pogreške; moralnost ne.

Zbog toga dolazi do jačanja Ciudadanosa, još jedne stranke koja se predstavlja kao fundamentalno anti-korupcijska i koja obećava drugačiji pristup političkim pitanjima. Gnjev, samoprozvana pravednost, elokventni mladi vođa, obraćanje poštenom, neideološki opredijeljenom glasaču…

Ono što je fascinantno kod Ciudadanosa jest to da je umjetno osmišljen kao zrcalna slika Podemosa. Međutim, kako to sa zrcalima biva, lijevo postaje desno.
Nekoć je u španjolskoj politici najjača sila bio bijes; sada je to razočaranje, a konstantna promjena postala je način na koji se može s time nositi. Međutim, bilo bi ironično da antikorupcijska agenda koju je pokrenuo bijes protiv banaka završi s jačanjem pro-kapitalističke stranke

Prepoznavši dominantno raspoloženje javnosti, Ciudadanos se pokušava promovirati kao „lijevi centar“, ali ne na previše uvjerljiv način. Vodeća ličnost te stranke započeo je svoju političku karijeru u konzervativnoj Narodnoj stranci, a njezin je ekonomski program toliko jasno liberalno orijentiran da su im podršku iskazale velike korporacije, što bi ih trebalo posramiti. Međutim, u trenutnoj političkoj klimi koja vlada u Španjolskoj, to nije niti toliko bitno. Ono što jest bitno ogleda se u pitanju možete li projicirati sliku novoga nasuprot starome.

U tome se sastojao uspjeh Podemosa, a ista stvar sada polazi od ruke Ciudadanosu. Nekoć je u španjolskoj politici najjača sila bio bijes; sada je to razočaranje, a konstantna promjena postala je način na koji se može s time nositi. Međutim, bilo bi ironično da antikorupcijska agenda koju je pokrenuo bijes protiv banaka završi s jačanjem pro-kapitalističke stranke.

Podemos se još uvijek može oporaviti. Čini se kako za sada Ciudadanos ostvaruje napredak uglavnom među nezadovoljnim konzervativnim glasačima, no mediji se svim silama trude da je predstave kao „razumnu alternativu Podemosu“. Ukoliko uspiju, pružit će gorko-slatku zadovoljštinu arhitektima Podemosa. Bit će to dokaz da se glasove neodlučnog dijela glasača može zadobiti ako se po strani ostavi ideologija i koncentrira na emocije izbornog tijela. Emocije uistinu nemaju ideologiju. I upravo je u tome problem.


S engleskog preveo Martin Beroš




Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice lainformacion.com.



Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve