Gdje je pošlo krivo za Podemos?

Strelovit uspon španjolske stranke Podemos koja se protivi mjerama štednje i korupciji, prikočen je pojavljivanjem nove, pro-kapitalističke stranke Ciudadanos, koja također naglašava borbu protiv korupcije. Autor upozorava na slabosti pomjeranja fokusa s mjera štednje na korupciju: “Olako stečena podrška glasača ima i svoje loše strane. Podemos je možda uspio privući gomilu ljudi, no istovremeno si je postavio nemoguće standarde besprijekornosti. Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve.”


Demonizirajući korupciju Podemos je sam sebi postavio nemoguće standarde besprijekornosti. A odnedavno ima i rivala u borbi za podršku onog dijela španjolskih birača koji se protivi mjerama štednje – stranku Ciudadanos.


Ovih se dana situacija u španjolskoj politici ubrzano mijenja. Štoviše, mijenja se toliko brzo da ispitivači javnog mnijenja imaju poteškoće popratiti sva raspoloženja izbornog tijela. Ne tako davno svijet je fascinirao spektakularni uspon nove stranke Podemos koja se protivi mjerama štednje i korupciji, i koja je u svega nekoliko mjeseci postala politička sila. No, ako je to posljednja stvar koju ste čuli o španjolskoj politici, trebali biste osvježiti vaše informacije.
Često se kaže da je Podemos ponikao iz pokreta Indignadosa iz 2011. godine, preteče pokreta Occupy. Zapravo je prije rezultat neuspjeha tog pokreta, kada su neki od njegovih vođa shvatili kako ulični prosvjedi sami po sebi, unatoč svom medijskom utjecaju, nisu imali previše utjecaja na politiku vlade

Podemos i dalje u anketama kotira visoko, no njezin je napredak usporen optužbama za korupciju, a momentum je preuzela nova stranka Ciudadanos (Građani), koja se također strelovito uspinje prema vrhu.

Štoviše, nedavne ankete pokazuju kako su četiri stranke – konzervativna Narodna stranka, Socijalisti, Podemos i Ciudadanos – gotovo izjednačene u borbi za prvo mjesto na sljedećim parlamentarnim izborima. Dakle, gdje je krenulo krivo za Podemos?

Često se kaže da je Podemos ponikao iz pokreta Indignadosa iz 2011. godine, preteče pokreta Occupy. Zapravo je prije rezultat neuspjeha tog pokreta, kada su neki od njegovih vođa shvatili kako ulični prosvjedi sami po sebi, unatoč svom medijskom utjecaju, nisu imali previše utjecaja na politiku vlade.

Dok su za Indignadose stranačka politika i politički marketing bili tabu, za Podemos su postali svetim gralom – ključne za njihov projekt.

Prvo su prigrlili sve provjerene mehanizme uvjeravanja: promišljenu upotrebu dvosmislenosti, političkog marketinga te, do određenog stupnja, stvaranje kulta ličnosti oko Pabla Iglesiasa, njezinog mladog i karizmatičnog vođe. Međutim, onda su pomjerili fokus sa svojih inicijalnih ciljeva – protivljenja mjerama štednje, umjerenog antikapitalizma, jednakosti – na više seksi pitanje političke korupcije.

I to je savršeno funkcioniralo. No, olako stečena podrška glasača, politička verzija lakog novca, ima i svoje loše strane. Zamijenivši svoje ideološki naglašenije prijedloge pitanjem korupcije,
Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve. U tome leži opasnost zamjene političkog diskursa potpuno moralističkim pristupom: politika dopušta nijanse i pogreške; moralnost ne
Podemos je možda uspio privući gomilu ljudi, no istovremeno si je postavio nemoguće standarde besprijekornosti.

Bilo je samo pitanje kada će mediji uloviti njihov krivi korak – i upravo je to ono što se dogodilo. Već tjednima neprestano naviru vijesti o Podemosu, od sitnica napuhanih van svake proporcije – vođa stranke nije ispoštovao raspored koji se od njega tražio u propozicijama sveučilišne donacije za istraživanje – do ozbiljnijih optužbi o utaji poreza te ilegalnom financiranju od strane venezuelanske vlade.

Iz Podemosa tvrde kako su izdvojeni i progonjeni od strane neprijateljski nastrojenih medija – što je točno – te da optužbe protiv njezinih političara još nisu dokazane na sudu. Međutim, upali su u jamu koju su si sami iskopali. U političkoj klimi koja je omogućila stranci da ostvari uspjeh, optužbe su ravne presudama.

Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve. U tome leži opasnost zamjene političkog diskursa potpuno moralističkim pristupom: politika dopušta nijanse i pogreške; moralnost ne.

Zbog toga dolazi do jačanja Ciudadanosa, još jedne stranke koja se predstavlja kao fundamentalno anti-korupcijska i koja obećava drugačiji pristup političkim pitanjima. Gnjev, samoprozvana pravednost, elokventni mladi vođa, obraćanje poštenom, neideološki opredijeljenom glasaču…

Ono što je fascinantno kod Ciudadanosa jest to da je umjetno osmišljen kao zrcalna slika Podemosa. Međutim, kako to sa zrcalima biva, lijevo postaje desno.
Nekoć je u španjolskoj politici najjača sila bio bijes; sada je to razočaranje, a konstantna promjena postala je način na koji se može s time nositi. Međutim, bilo bi ironično da antikorupcijska agenda koju je pokrenuo bijes protiv banaka završi s jačanjem pro-kapitalističke stranke

Prepoznavši dominantno raspoloženje javnosti, Ciudadanos se pokušava promovirati kao „lijevi centar“, ali ne na previše uvjerljiv način. Vodeća ličnost te stranke započeo je svoju političku karijeru u konzervativnoj Narodnoj stranci, a njezin je ekonomski program toliko jasno liberalno orijentiran da su im podršku iskazale velike korporacije, što bi ih trebalo posramiti. Međutim, u trenutnoj političkoj klimi koja vlada u Španjolskoj, to nije niti toliko bitno. Ono što jest bitno ogleda se u pitanju možete li projicirati sliku novoga nasuprot starome.

U tome se sastojao uspjeh Podemosa, a ista stvar sada polazi od ruke Ciudadanosu. Nekoć je u španjolskoj politici najjača sila bio bijes; sada je to razočaranje, a konstantna promjena postala je način na koji se može s time nositi. Međutim, bilo bi ironično da antikorupcijska agenda koju je pokrenuo bijes protiv banaka završi s jačanjem pro-kapitalističke stranke.

Podemos se još uvijek može oporaviti. Čini se kako za sada Ciudadanos ostvaruje napredak uglavnom među nezadovoljnim konzervativnim glasačima, no mediji se svim silama trude da je predstave kao „razumnu alternativu Podemosu“. Ukoliko uspiju, pružit će gorko-slatku zadovoljštinu arhitektima Podemosa. Bit će to dokaz da se glasove neodlučnog dijela glasača može zadobiti ako se po strani ostavi ideologija i koncentrira na emocije izbornog tijela. Emocije uistinu nemaju ideologiju. I upravo je u tome problem.


S engleskog preveo Martin Beroš




Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice lainformacion.com.



Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve