Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Nastavljaju se perturbacije u Syrizi oko kontroverznog sporazuma kojeg je u Briselu prije desetak dana potpisao ministar financija Yanis Varoufakis. Tijekom višesatne zatvorene diskusije Syrizinih parlamentarnih zastupnika na vidjelo je izašla njihova ozbiljna podijeljenost te protivljenje i suzdržanost u pogledu donesenog sporazuma. Od vlade zahtijevaju promptnu i odlučnu provedbu predizbornih obveza.


Syrizini parlamentarni zastupnici izrazili su ozbiljnu sumnjičavost prema sporazumu kojeg je ministar financija Yanis Varoufakis potpisao s Eurogrupom (ministrima financija eurozone) i pozvali na neodložno provođenje predizbornih obveza. Tijekom zatvorene diskusije koja je trajala dvanaest sati, većina Syrizinih zastupnika kritizirala je sporazum, dok je manjinski dio, predvođen Lijevom platformom, glasao protiv njega tijekom neformalnog glasanja.


Čini se kako Syrizina vlada ima poteškoće osigurati podršku sporazumu koji je s Eurogrupom potpisao Varoufakis.

Tijekom dvanaestsatnog sastanka Syrizine parlamentarne skupine održanog u srijedu, 25. veljače, parlamentarci su kritizirali dogovor potpisan između grčke vlade i Eurogrupe. Sastanak je kulminirao indikativnim glasanjem za ili protiv sporazuma. Panagiotis Lafazanis, predvodnik Lijeve Platforme i aktualni ministar za produktivnu obnovu,
Budući da im nije predana potpuna dokumentacija o tome što je dogovoreno na sastanku Eurogrupe, zastupnici su svoja stajališta zauzeli ponajprije na temelju izvještajâ koje su podnosili Varoufakis i premijer Alexis Tsipras. U tim je izvještajima sporazum predstavljen kao vladin uspjeh
okoliš i energiju, zahtijevao je da se glasovi prebroje, ali to je odbijeno. No unatoč tome, nakon što je tridesetak zastupnika napustilo prostoriju u trenutku glasanja, trećina prisutnih zastupnika odbila je sporazum, izjasnivši se ‘protiv’ ili ‘suzdržano’.

Svi zastupnici Lijeve platforme, kao i nekoliko drugih – među kojima je i Zoe Konstantopoulou, predsjednica parlamenta; Nina Kasimati i drugi – glasali su ‘protiv’ ili ‘suzdržano’. Ministri u vladi poput Panagiotisa Lafanazisa, Nikosa Chountisa, Dimitrisa Stratoulisa, Kostasa Isichosa, Nadie Valavani i Thodorisa Dritsasa bili su suzdržani. Mnogi zastupnici koji su glasali suzdržano, izrazili su svoje nezadovoljstvo u pogledu Varoufakisovih manevara.

Budući da im nije predana potpuna dokumentacija o tome što je dogovoreno na sastanku Eurogrupe, zastupnici su svoja stajališta zauzeli ponajprije na temelju izvještajâ koje su podnosili Varoufakis i premijer Alexis Tsipras. U tim je izvještajima sporazum predstavljen kao vladin uspjeh. Tsipras je tvrdio kako sporazum garantira „razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, raskid s politikom mjera štednje sadržanom u Memorandumu te stabilizaciju financijskog sustava“. Drugi visoki vladini dužnosnici podržali su gledište da je time zajamčena financijska likvidnost.

Međutim, većina tih tvrdnji nije podržana niti jednim dokumentom sporazuma kojega je potpisao Varoufakis. Razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, za koje vlada tvrdi da je postignuto, nije priznala nijedna druga strana u pregovorima. Svi ostali partneri govore tek o promjeni formulacije teksta sporazuma,
Razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, za koje vlada tvrdi da je postignuto, nije priznala nijedna od drugih strana u pregovorima. Svi ostali partneri govore tek o promjeni formulacije teksta sporazuma, koju je zatražio Varoufakis
koju je zatražio Varoufakis.

Štoviše, u ugovoru o zajmu kojega je ministar financija poslao (zajedno sa zahtjevom za njegovim produljenjem) jasno stoji da je Memorandum uvjet za taj ugovor, te da ta dva dokumenta idu u paru. U tekstu sporazuma ne postoje jamstva Grčkoj u pogledu financijske likvidnosti. Jedina čvrsta obveza je ponavljanje pozicije zajmodavaca kako će Grčkoj biti dodijeljena sredstva „samo ukoliko trenutni program (memorandum) uspješno provede do kraja“ te ukoliko Trojka (tj. novoimenovane „Institucije“) tu provedbu pozitivno ocijeni.

No ono o čemu se uopće do sada nije raspravljalo, jesu pravne posljedice za Grčku koje proizlaze iz sporazuma kojega je potpisao Varoufakis, s obzirom da se čini kako taj dokument u potpunosti priznaje zakone i uvjete iz Memoranduma. Treba napomenuti da ministra financija nije pratilo bilo kakvo iskusno osoblje i da tijekom sastanka Eurogrupe u grčkoj delegaciji nije bilo niti jednog pravnog stručnjaka koji bi provjerio formulacije u dokumentu.

Zabrinuti glasovi javili su se već nakon jučerašnjih (25. veljače 2015., op. prev.) curenja informacija iz njemačke vlade (što je izvijestio Nikos Heilas, berlinski dopisnik lista To Vima) o tome da ugovor iz studenog 2012. godine, tj. konkretnije, njegove odredbe vezane
Zastupnici inzistiraju da vlada smjesta počne provoditi predizborni program, s čim se Tsipras složio, te im zajamčio da će se s time započeti tijekom idućih nekoliko dana. Međutim, i dalje je nejasno kako, ako će se provedba gotovo svake obveze iz tog programa smatrati „unilateralnim potezom“ ukoliko ne dobije prethodno odobrenje Trojke/Institucija
uz olakšavanje grčkog duga kroz potencijalno buduće reprogramiranje duga (produljenje otplatnog razdoblja, op. prev.) i smanjivanje kamatnih stopa, više ne vrijede. Prema Nijemcima, u sporazumu koji je potpisao Varoufakis „jasno stoji kako će Grčka svoje dugove u potpunosti i pravodobno vratiti svim svojim zajmodavcima“. Ako je tome uistinu tako, moglo bi doći do velikih neugodnosti za Grčku.

Na sastanku Syrizine parlamentarne grupe nije došlo do kvalitetne rasprave o stvarnom sadržaju sporazuma. Unatoč tome, gotovo svi zastupnici inzistiraju da vlada smjesta počne provoditi vlastiti program – upravo onako kako je obećala prije izbora – tako što će svoj prvi zakonodavni paket staviti na dnevni red parlamenta kao hitnu i neodgodivu točku. Alexis Tsipras se s time složio, te im zajamčio da će se s provedbom programa započeti prema rasporedu, tijekom idućih nekoliko dana.

Međutim, i dalje je nejasno kako bi do toga trebalo doći. Provedba gotovo svake obveze iz Syrizinog „Solunskog programa“ smatrat će se „unilateralnim potezom“ ukoliko ne dobije prethodno odobrenje Trojke/Institucija. A takvi potezi striktno su zabranjeni tekstom sporazuma s Eurogrupom.



Vasiliki Siouti je grčki novinar i bivši urednik novina Ependytis.


S grčkog prevela Aspassia Daskalopoulou
S engleskog preveli Martin Beroš i Damjan Rajačić


Adaptirana fotografija Zoe Konstantopoulou i Panagiotisa Lafazanisa preuzeta sa stranice Greek Reporter

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima



Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve