Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Nastavljaju se perturbacije u Syrizi oko kontroverznog sporazuma kojeg je u Briselu prije desetak dana potpisao ministar financija Yanis Varoufakis. Tijekom višesatne zatvorene diskusije Syrizinih parlamentarnih zastupnika na vidjelo je izašla njihova ozbiljna podijeljenost te protivljenje i suzdržanost u pogledu donesenog sporazuma. Od vlade zahtijevaju promptnu i odlučnu provedbu predizbornih obveza.


Syrizini parlamentarni zastupnici izrazili su ozbiljnu sumnjičavost prema sporazumu kojeg je ministar financija Yanis Varoufakis potpisao s Eurogrupom (ministrima financija eurozone) i pozvali na neodložno provođenje predizbornih obveza. Tijekom zatvorene diskusije koja je trajala dvanaest sati, većina Syrizinih zastupnika kritizirala je sporazum, dok je manjinski dio, predvođen Lijevom platformom, glasao protiv njega tijekom neformalnog glasanja.


Čini se kako Syrizina vlada ima poteškoće osigurati podršku sporazumu koji je s Eurogrupom potpisao Varoufakis.

Tijekom dvanaestsatnog sastanka Syrizine parlamentarne skupine održanog u srijedu, 25. veljače, parlamentarci su kritizirali dogovor potpisan između grčke vlade i Eurogrupe. Sastanak je kulminirao indikativnim glasanjem za ili protiv sporazuma. Panagiotis Lafazanis, predvodnik Lijeve Platforme i aktualni ministar za produktivnu obnovu,
Budući da im nije predana potpuna dokumentacija o tome što je dogovoreno na sastanku Eurogrupe, zastupnici su svoja stajališta zauzeli ponajprije na temelju izvještajâ koje su podnosili Varoufakis i premijer Alexis Tsipras. U tim je izvještajima sporazum predstavljen kao vladin uspjeh
okoliš i energiju, zahtijevao je da se glasovi prebroje, ali to je odbijeno. No unatoč tome, nakon što je tridesetak zastupnika napustilo prostoriju u trenutku glasanja, trećina prisutnih zastupnika odbila je sporazum, izjasnivši se ‘protiv’ ili ‘suzdržano’.

Svi zastupnici Lijeve platforme, kao i nekoliko drugih – među kojima je i Zoe Konstantopoulou, predsjednica parlamenta; Nina Kasimati i drugi – glasali su ‘protiv’ ili ‘suzdržano’. Ministri u vladi poput Panagiotisa Lafanazisa, Nikosa Chountisa, Dimitrisa Stratoulisa, Kostasa Isichosa, Nadie Valavani i Thodorisa Dritsasa bili su suzdržani. Mnogi zastupnici koji su glasali suzdržano, izrazili su svoje nezadovoljstvo u pogledu Varoufakisovih manevara.

Budući da im nije predana potpuna dokumentacija o tome što je dogovoreno na sastanku Eurogrupe, zastupnici su svoja stajališta zauzeli ponajprije na temelju izvještajâ koje su podnosili Varoufakis i premijer Alexis Tsipras. U tim je izvještajima sporazum predstavljen kao vladin uspjeh. Tsipras je tvrdio kako sporazum garantira „razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, raskid s politikom mjera štednje sadržanom u Memorandumu te stabilizaciju financijskog sustava“. Drugi visoki vladini dužnosnici podržali su gledište da je time zajamčena financijska likvidnost.

Međutim, većina tih tvrdnji nije podržana niti jednim dokumentom sporazuma kojega je potpisao Varoufakis. Razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, za koje vlada tvrdi da je postignuto, nije priznala nijedna druga strana u pregovorima. Svi ostali partneri govore tek o promjeni formulacije teksta sporazuma,
Razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, za koje vlada tvrdi da je postignuto, nije priznala nijedna od drugih strana u pregovorima. Svi ostali partneri govore tek o promjeni formulacije teksta sporazuma, koju je zatražio Varoufakis
koju je zatražio Varoufakis.

Štoviše, u ugovoru o zajmu kojega je ministar financija poslao (zajedno sa zahtjevom za njegovim produljenjem) jasno stoji da je Memorandum uvjet za taj ugovor, te da ta dva dokumenta idu u paru. U tekstu sporazuma ne postoje jamstva Grčkoj u pogledu financijske likvidnosti. Jedina čvrsta obveza je ponavljanje pozicije zajmodavaca kako će Grčkoj biti dodijeljena sredstva „samo ukoliko trenutni program (memorandum) uspješno provede do kraja“ te ukoliko Trojka (tj. novoimenovane „Institucije“) tu provedbu pozitivno ocijeni.

No ono o čemu se uopće do sada nije raspravljalo, jesu pravne posljedice za Grčku koje proizlaze iz sporazuma kojega je potpisao Varoufakis, s obzirom da se čini kako taj dokument u potpunosti priznaje zakone i uvjete iz Memoranduma. Treba napomenuti da ministra financija nije pratilo bilo kakvo iskusno osoblje i da tijekom sastanka Eurogrupe u grčkoj delegaciji nije bilo niti jednog pravnog stručnjaka koji bi provjerio formulacije u dokumentu.

Zabrinuti glasovi javili su se već nakon jučerašnjih (25. veljače 2015., op. prev.) curenja informacija iz njemačke vlade (što je izvijestio Nikos Heilas, berlinski dopisnik lista To Vima) o tome da ugovor iz studenog 2012. godine, tj. konkretnije, njegove odredbe vezane
Zastupnici inzistiraju da vlada smjesta počne provoditi predizborni program, s čim se Tsipras složio, te im zajamčio da će se s time započeti tijekom idućih nekoliko dana. Međutim, i dalje je nejasno kako, ako će se provedba gotovo svake obveze iz tog programa smatrati „unilateralnim potezom“ ukoliko ne dobije prethodno odobrenje Trojke/Institucija
uz olakšavanje grčkog duga kroz potencijalno buduće reprogramiranje duga (produljenje otplatnog razdoblja, op. prev.) i smanjivanje kamatnih stopa, više ne vrijede. Prema Nijemcima, u sporazumu koji je potpisao Varoufakis „jasno stoji kako će Grčka svoje dugove u potpunosti i pravodobno vratiti svim svojim zajmodavcima“. Ako je tome uistinu tako, moglo bi doći do velikih neugodnosti za Grčku.

Na sastanku Syrizine parlamentarne grupe nije došlo do kvalitetne rasprave o stvarnom sadržaju sporazuma. Unatoč tome, gotovo svi zastupnici inzistiraju da vlada smjesta počne provoditi vlastiti program – upravo onako kako je obećala prije izbora – tako što će svoj prvi zakonodavni paket staviti na dnevni red parlamenta kao hitnu i neodgodivu točku. Alexis Tsipras se s time složio, te im zajamčio da će se s provedbom programa započeti prema rasporedu, tijekom idućih nekoliko dana.

Međutim, i dalje je nejasno kako bi do toga trebalo doći. Provedba gotovo svake obveze iz Syrizinog „Solunskog programa“ smatrat će se „unilateralnim potezom“ ukoliko ne dobije prethodno odobrenje Trojke/Institucija. A takvi potezi striktno su zabranjeni tekstom sporazuma s Eurogrupom.



Vasiliki Siouti je grčki novinar i bivši urednik novina Ependytis.


S grčkog prevela Aspassia Daskalopoulou
S engleskog preveli Martin Beroš i Damjan Rajačić


Adaptirana fotografija Zoe Konstantopoulou i Panagiotisa Lafazanisa preuzeta sa stranice Greek Reporter

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima



Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve