Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Nastavljaju se perturbacije u Syrizi oko kontroverznog sporazuma kojeg je u Briselu prije desetak dana potpisao ministar financija Yanis Varoufakis. Tijekom višesatne zatvorene diskusije Syrizinih parlamentarnih zastupnika na vidjelo je izašla njihova ozbiljna podijeljenost te protivljenje i suzdržanost u pogledu donesenog sporazuma. Od vlade zahtijevaju promptnu i odlučnu provedbu predizbornih obveza.


Syrizini parlamentarni zastupnici izrazili su ozbiljnu sumnjičavost prema sporazumu kojeg je ministar financija Yanis Varoufakis potpisao s Eurogrupom (ministrima financija eurozone) i pozvali na neodložno provođenje predizbornih obveza. Tijekom zatvorene diskusije koja je trajala dvanaest sati, većina Syrizinih zastupnika kritizirala je sporazum, dok je manjinski dio, predvođen Lijevom platformom, glasao protiv njega tijekom neformalnog glasanja.


Čini se kako Syrizina vlada ima poteškoće osigurati podršku sporazumu koji je s Eurogrupom potpisao Varoufakis.

Tijekom dvanaestsatnog sastanka Syrizine parlamentarne skupine održanog u srijedu, 25. veljače, parlamentarci su kritizirali dogovor potpisan između grčke vlade i Eurogrupe. Sastanak je kulminirao indikativnim glasanjem za ili protiv sporazuma. Panagiotis Lafazanis, predvodnik Lijeve Platforme i aktualni ministar za produktivnu obnovu,
Budući da im nije predana potpuna dokumentacija o tome što je dogovoreno na sastanku Eurogrupe, zastupnici su svoja stajališta zauzeli ponajprije na temelju izvještajâ koje su podnosili Varoufakis i premijer Alexis Tsipras. U tim je izvještajima sporazum predstavljen kao vladin uspjeh
okoliš i energiju, zahtijevao je da se glasovi prebroje, ali to je odbijeno. No unatoč tome, nakon što je tridesetak zastupnika napustilo prostoriju u trenutku glasanja, trećina prisutnih zastupnika odbila je sporazum, izjasnivši se ‘protiv’ ili ‘suzdržano’.

Svi zastupnici Lijeve platforme, kao i nekoliko drugih – među kojima je i Zoe Konstantopoulou, predsjednica parlamenta; Nina Kasimati i drugi – glasali su ‘protiv’ ili ‘suzdržano’. Ministri u vladi poput Panagiotisa Lafanazisa, Nikosa Chountisa, Dimitrisa Stratoulisa, Kostasa Isichosa, Nadie Valavani i Thodorisa Dritsasa bili su suzdržani. Mnogi zastupnici koji su glasali suzdržano, izrazili su svoje nezadovoljstvo u pogledu Varoufakisovih manevara.

Budući da im nije predana potpuna dokumentacija o tome što je dogovoreno na sastanku Eurogrupe, zastupnici su svoja stajališta zauzeli ponajprije na temelju izvještajâ koje su podnosili Varoufakis i premijer Alexis Tsipras. U tim je izvještajima sporazum predstavljen kao vladin uspjeh. Tsipras je tvrdio kako sporazum garantira „razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, raskid s politikom mjera štednje sadržanom u Memorandumu te stabilizaciju financijskog sustava“. Drugi visoki vladini dužnosnici podržali su gledište da je time zajamčena financijska likvidnost.

Međutim, većina tih tvrdnji nije podržana niti jednim dokumentom sporazuma kojega je potpisao Varoufakis. Razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, za koje vlada tvrdi da je postignuto, nije priznala nijedna druga strana u pregovorima. Svi ostali partneri govore tek o promjeni formulacije teksta sporazuma,
Razdvajanje ugovora o zajmu od Memoranduma, za koje vlada tvrdi da je postignuto, nije priznala nijedna od drugih strana u pregovorima. Svi ostali partneri govore tek o promjeni formulacije teksta sporazuma, koju je zatražio Varoufakis
koju je zatražio Varoufakis.

Štoviše, u ugovoru o zajmu kojega je ministar financija poslao (zajedno sa zahtjevom za njegovim produljenjem) jasno stoji da je Memorandum uvjet za taj ugovor, te da ta dva dokumenta idu u paru. U tekstu sporazuma ne postoje jamstva Grčkoj u pogledu financijske likvidnosti. Jedina čvrsta obveza je ponavljanje pozicije zajmodavaca kako će Grčkoj biti dodijeljena sredstva „samo ukoliko trenutni program (memorandum) uspješno provede do kraja“ te ukoliko Trojka (tj. novoimenovane „Institucije“) tu provedbu pozitivno ocijeni.

No ono o čemu se uopće do sada nije raspravljalo, jesu pravne posljedice za Grčku koje proizlaze iz sporazuma kojega je potpisao Varoufakis, s obzirom da se čini kako taj dokument u potpunosti priznaje zakone i uvjete iz Memoranduma. Treba napomenuti da ministra financija nije pratilo bilo kakvo iskusno osoblje i da tijekom sastanka Eurogrupe u grčkoj delegaciji nije bilo niti jednog pravnog stručnjaka koji bi provjerio formulacije u dokumentu.

Zabrinuti glasovi javili su se već nakon jučerašnjih (25. veljače 2015., op. prev.) curenja informacija iz njemačke vlade (što je izvijestio Nikos Heilas, berlinski dopisnik lista To Vima) o tome da ugovor iz studenog 2012. godine, tj. konkretnije, njegove odredbe vezane
Zastupnici inzistiraju da vlada smjesta počne provoditi predizborni program, s čim se Tsipras složio, te im zajamčio da će se s time započeti tijekom idućih nekoliko dana. Međutim, i dalje je nejasno kako, ako će se provedba gotovo svake obveze iz tog programa smatrati „unilateralnim potezom“ ukoliko ne dobije prethodno odobrenje Trojke/Institucija
uz olakšavanje grčkog duga kroz potencijalno buduće reprogramiranje duga (produljenje otplatnog razdoblja, op. prev.) i smanjivanje kamatnih stopa, više ne vrijede. Prema Nijemcima, u sporazumu koji je potpisao Varoufakis „jasno stoji kako će Grčka svoje dugove u potpunosti i pravodobno vratiti svim svojim zajmodavcima“. Ako je tome uistinu tako, moglo bi doći do velikih neugodnosti za Grčku.

Na sastanku Syrizine parlamentarne grupe nije došlo do kvalitetne rasprave o stvarnom sadržaju sporazuma. Unatoč tome, gotovo svi zastupnici inzistiraju da vlada smjesta počne provoditi vlastiti program – upravo onako kako je obećala prije izbora – tako što će svoj prvi zakonodavni paket staviti na dnevni red parlamenta kao hitnu i neodgodivu točku. Alexis Tsipras se s time složio, te im zajamčio da će se s provedbom programa započeti prema rasporedu, tijekom idućih nekoliko dana.

Međutim, i dalje je nejasno kako bi do toga trebalo doći. Provedba gotovo svake obveze iz Syrizinog „Solunskog programa“ smatrat će se „unilateralnim potezom“ ukoliko ne dobije prethodno odobrenje Trojke/Institucija. A takvi potezi striktno su zabranjeni tekstom sporazuma s Eurogrupom.



Vasiliki Siouti je grčki novinar i bivši urednik novina Ependytis.


S grčkog prevela Aspassia Daskalopoulou
S engleskog preveli Martin Beroš i Damjan Rajačić


Adaptirana fotografija Zoe Konstantopoulou i Panagiotisa Lafazanisa preuzeta sa stranice Greek Reporter

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima



Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve