Deirdre Fulton: Istraživanje osporilo zagovaratelje zakona ‘Right to Work’: proturadnički zakoni rezultiraju nižim plaćama

Zakoni naziva ‘Pravo na rad’ postoje u 25 saveznih država SAD-a. Ovi zakoni zabranjuju sindikatima da od radnika zahtijevaju da uplaćuju članarine čak i kada su ti radnici zaštićeni kolektivnim ugovorima koje su sindikati ispregovarali u njihovu korist. Sindikati su zakonski primorani u istoj mjeri u kojoj pravno i materijalno štite svoje članove štititi i radnike koji nisu članovi, bez obzira na visinu troškova. To sindikate stavlja u težak položaj i oslabljuje poziciju radnika pri pregovorima s poslodavcima. Rezultati istraživanja Instituta za ekonomsku politiku o ekonomskoj situaciji radnika u saveznim državama koje imaju te zakone pokazuju kako radnici u tim državama, u usporedbi s onima u drugim državama, imaju u prosjeku 3,1 posto niže plaće te da je niži postotak onih kojima poslodavci uplaćuju zdravstveno osiguranje i doprinose za mirovine.


Godišnja plaća radnika u saveznim državama SAD-a koje imaju zakone naziva ‘Pravo na rad’ u prosjeku je 1558 dolara niža od godišnje plaće radnika u državama bez tih proturadničkih zakona


Rezultati nedavnog istraživanja Instituta za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute, EPI) u jasnoj su suprotnosti s argumentima koje obično koriste zagovaratelji zakona nazvanih ‘Pravo na rad’ (Right to Work) i pokazuju da su plaće i beneficije zaposlenih ustvari manje u saveznim državama koje imaju takve proturadničke zakone.

Izvještaj o istraživanju, objavljen u sklopu EPI-jevog projekta “Podizanje plaća u Americi”, pokazuje da negativan utjecaj zakona ‘Pravo na rad’ (PNR) – koji oslabljuju sindikate tako što omogućuju radnicima koristi od kolektivnih pregovora bez obveze da plaćaju članarinu – rezultira s 1558 dolara nižom godišnjom zaradom za prosječnog radnika s punim radnim vremenom.

U saveznim državama koje imaju PNR zakone plaće su 3,1 posto niže od plaća u državama koje ih nemaju. Do tog se podatka došlo pomoću kontroliranja pojedinih demografskih i socio-ekonomskih varijabli te makroekonomskih pokazatelja saveznih država prilikom istraživanja, navode EPI-jeva viša ekonomistica Elise Gould i asistent istraživanja Will Kimball.

Prilikom medijskog predstavljanja rezultata istraživanja Gould je bila izravna, kazavši da je “sasvim jasno da su zakoni ‘Pravo na rad’ u negativnoj korelaciji s plaćama radnika”.

EPI je također izvijestio da je postotak radnika kojima poslodavci uplaćuju zdravstveno osiguranje i doprinose za mirovine manji u državama s PNR zakonima od onog u drugim državama.

“Zakonima PNR glavni je cilj oslabiti sposobnost sindikata da omoguće zaposlenicima jaču poziciju pri pregovorima s poslodavcima za bolje plaće, beneficije i radne uvjete”, objašnjavaju Gould i Kimball u uvodu izvještaja. “S obzirom na to da sindikalna organiziranost radnika povećava plaće kako za članove sindikata tako i za radnike koji nisu članovi sindikata ali rade u sektorima koji su sindikalno organizirani, ne čudi da istraživanje pokazuje da i sindikalizirani i nesindikalizirani radnici u državama s PNR zakonima imaju u prosjeku niže plaće i manje beneficija od radnika u istim sektorima u drugim državama.”

PNR zakoni trenutno postoje u 25 saveznih država, uključujući Wisconsin u kojem je republikanski guverner Scott Walker početkom ožujka potpisao PNR zakon koji je izazvao kontroverze. Tom je prilikom rekao da je to “ispravan čin koji će koristiti kako stvarateljima radnih mjesta (eng. job creators, op. prev.) tako i zaposlenicima”. Zakonodavci u državama Illinois, Kentucky, New Mexico i Zapadna Virginia razmatraju uvođenje sličnih zakona.

No umjesto da uvode politike koje otežavaju situaciju radnicima i gospodarstvu, političari bi trebali primijeniti drugačiji pristup, rekao je Kimball.

“Političari koji su zabrinuti zbog tri i pol desetljeća stagnacije plaća koja su teško pogodila američke radnike trebali bi pokušavati ojačati sindikate”, preporučuje Kimball. “Kolektivno pregovaranje je siguran način da se podignu plaće, a zakoni ‘Pravo na rad’ ga onesposobljuju.”


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Fotografija je preuzeta sa stranice Common Dreams (Foto: Light Brigading/flickr/cc) i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. veljače 2017. Turisti u posjeti Bijeloj kući u Washingtonu (izvor: Wasted Time R, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Opomena sindikatima Nekoliko dana nakon stupanja na dužnost Donald Trump se sastao s vođama sindikata građevinske industrije obećavši velika infrastrukturna ulaganja koja će dati posla toj industriji, što je rezultiralo sindikalnim oduševljenjem i hvalospjevima na račun novog stanara Bijele kuće – tim nevjerojatnije jer na sastanku nije bilo riječi o planovima nove administracije o poreznom rasterećenju najbogatijih i antisindikalnoj legislativi, koji se direktno tiču radničke klase. Zbog prešućivanja tih tema, kao i veličanja Trumpove odluke o ponovnom pokretanju radova na Keystone XL i Dakota Access cjevovodima, Hamilton Nolan pita se mogu li sindikati biti snaga zagovaranja društvenih jednakosti u Trumpovu mandatu.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.