Deirdre Fulton: Istraživanje osporilo zagovaratelje zakona ‘Right to Work’: proturadnički zakoni rezultiraju nižim plaćama

Zakoni naziva ‘Pravo na rad’ postoje u 25 saveznih država SAD-a. Ovi zakoni zabranjuju sindikatima da od radnika zahtijevaju da uplaćuju članarine čak i kada su ti radnici zaštićeni kolektivnim ugovorima koje su sindikati ispregovarali u njihovu korist. Sindikati su zakonski primorani u istoj mjeri u kojoj pravno i materijalno štite svoje članove štititi i radnike koji nisu članovi, bez obzira na visinu troškova. To sindikate stavlja u težak položaj i oslabljuje poziciju radnika pri pregovorima s poslodavcima. Rezultati istraživanja Instituta za ekonomsku politiku o ekonomskoj situaciji radnika u saveznim državama koje imaju te zakone pokazuju kako radnici u tim državama, u usporedbi s onima u drugim državama, imaju u prosjeku 3,1 posto niže plaće te da je niži postotak onih kojima poslodavci uplaćuju zdravstveno osiguranje i doprinose za mirovine.


Godišnja plaća radnika u saveznim državama SAD-a koje imaju zakone naziva ‘Pravo na rad’ u prosjeku je 1558 dolara niža od godišnje plaće radnika u državama bez tih proturadničkih zakona


Rezultati nedavnog istraživanja Instituta za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute, EPI) u jasnoj su suprotnosti s argumentima koje obično koriste zagovaratelji zakona nazvanih ‘Pravo na rad’ (Right to Work) i pokazuju da su plaće i beneficije zaposlenih ustvari manje u saveznim državama koje imaju takve proturadničke zakone.

Izvještaj o istraživanju, objavljen u sklopu EPI-jevog projekta “Podizanje plaća u Americi”, pokazuje da negativan utjecaj zakona ‘Pravo na rad’ (PNR) – koji oslabljuju sindikate tako što omogućuju radnicima koristi od kolektivnih pregovora bez obveze da plaćaju članarinu – rezultira s 1558 dolara nižom godišnjom zaradom za prosječnog radnika s punim radnim vremenom.

U saveznim državama koje imaju PNR zakone plaće su 3,1 posto niže od plaća u državama koje ih nemaju. Do tog se podatka došlo pomoću kontroliranja pojedinih demografskih i socio-ekonomskih varijabli te makroekonomskih pokazatelja saveznih država prilikom istraživanja, navode EPI-jeva viša ekonomistica Elise Gould i asistent istraživanja Will Kimball.

Prilikom medijskog predstavljanja rezultata istraživanja Gould je bila izravna, kazavši da je “sasvim jasno da su zakoni ‘Pravo na rad’ u negativnoj korelaciji s plaćama radnika”.

EPI je također izvijestio da je postotak radnika kojima poslodavci uplaćuju zdravstveno osiguranje i doprinose za mirovine manji u državama s PNR zakonima od onog u drugim državama.

“Zakonima PNR glavni je cilj oslabiti sposobnost sindikata da omoguće zaposlenicima jaču poziciju pri pregovorima s poslodavcima za bolje plaće, beneficije i radne uvjete”, objašnjavaju Gould i Kimball u uvodu izvještaja. “S obzirom na to da sindikalna organiziranost radnika povećava plaće kako za članove sindikata tako i za radnike koji nisu članovi sindikata ali rade u sektorima koji su sindikalno organizirani, ne čudi da istraživanje pokazuje da i sindikalizirani i nesindikalizirani radnici u državama s PNR zakonima imaju u prosjeku niže plaće i manje beneficija od radnika u istim sektorima u drugim državama.”

PNR zakoni trenutno postoje u 25 saveznih država, uključujući Wisconsin u kojem je republikanski guverner Scott Walker početkom ožujka potpisao PNR zakon koji je izazvao kontroverze. Tom je prilikom rekao da je to “ispravan čin koji će koristiti kako stvarateljima radnih mjesta (eng. job creators, op. prev.) tako i zaposlenicima”. Zakonodavci u državama Illinois, Kentucky, New Mexico i Zapadna Virginia razmatraju uvođenje sličnih zakona.

No umjesto da uvode politike koje otežavaju situaciju radnicima i gospodarstvu, političari bi trebali primijeniti drugačiji pristup, rekao je Kimball.

“Političari koji su zabrinuti zbog tri i pol desetljeća stagnacije plaća koja su teško pogodila američke radnike trebali bi pokušavati ojačati sindikate”, preporučuje Kimball. “Kolektivno pregovaranje je siguran način da se podignu plaće, a zakoni ‘Pravo na rad’ ga onesposobljuju.”


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Fotografija je preuzeta sa stranice Common Dreams (Foto: Light Brigading/flickr/cc) i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.
  • 13. travnja 2017. Prosvjedi u Srbiji, travanj 2017. (foto: MS) Vlast aktivno sprečava protestno jedinstvo Aktualni masovni prosvjedi diljem Republike Srbije predstavljaju kulminaciju višegodišnjeg nezadovoljstva stanovništva sustavnom devastacijom tekovina socijalne države, privatizacijom javnih poduzeća i upornim inzistiranjem političko-ekonomskih elita na uvođenju tzv. mjera štednje. Izravni povod izlasku naroda na ulice nedavni su rezultati predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio trenutni premijer Aleksandar Vučić. Kratki izvještaj i presjek situacije za nas je pripremio Marko Stričević, aktivni sudionik u prosvjedima i član organizacije Marks21.
  • 10. travnja 2017. Članovi političke platforme Ahora Madrid u Campo de Cebada, 19. travnja 2014. (izvor: Ahora Madrid @ Flickr prema Creative Commons licenci) Kako zaustaviti politički pomak udesno? Donosimo prijevod komentara u kojem Immanuel Wallerstein u širokim potezima naznačuje obrise globalne političko-ekonomske situacije u kojoj je, uslijed pada životnog standarda većine svjetskog stanovništva, uočljiv generalni politički pomak ka lijevoj, ali i desnoj radikalizaciji. Premda kratkoročni politički ciljevi radikalno lijevih stranaka ponekad uspijevaju umanjiti posljedice po najsiromašnije slojeve, jačanje lijeve pozicije i uspostava pravednijeg svjetskog sistema na dugi rok ipak zahtijevaju političko djelovanje drugačije vrste – izgradnju savezâ odozdo.
  • 10. travnja 2017. Tvornica staklenih proizvoda, 2. prosinca, 1960., Slovenska Bistrica (izvor: commons.wikimedia.org). Kako je počelo rušenje Jugoslavije? U novoj knjizi Vladimira Unkovskog-Korice, „The Economic Struggle for Power in Tito’s Yugoslavia. From World War II to Non-Alignment“, profesor Srednjoeuropskih i istočnoeuropskih studija na Školi za društvene i političke znanosti Sveučilišta u Glasgowu, začetke raspada socijalističke Jugoslavije smješta puno ranije od većine autora, analizirajući društveno-ekonomsku zbilju tijekom prvih dvaju desetljeća nakon oslobođenja zemlje pri kraju Drugog svjetskog rata. Radi se o pokušaju dekonstrukcije obmanjujućih popularnih predodžbi zasnovanih na ahistorijskom tumačenju događaja i procesa relevantnih za ovaj period. U nastavku pročitajte kratki prikaz navedene knjige.
  • 4. travnja 2017. Narodna čitaona ispred sarajevske Vijećnice (foto: LM) Bosna i Hercegovina: daleko, blizu, daleko Od 2013. godine u Bosni i Hercegovini sporadično se javljaju socijalni pokreti. Počevši od tadašnje „bebolucije“ preko februarskih protesta 2014. godine i prateće plenumske mobilizacije, do trenutno aktivnih kampanja za radnička prava, zajednička dobra i historijsko sjećanje, ti pokreti konstantno su stiješnjeni između gorućih pitanja kojima se neposredno bave i ostvarivanja trajnije prisutnosti u političkom polju. Međutim, pitanje njihove održivosti nije samo njihovo pitanje, već je i pitanje lijevih aktera u zemljama čije politike aktivno oblikuju bosanskohercegovačke političke prilike – prije svega u Hrvatskoj i Srbiji, a potom i u državama članicama Evropske unije.
  • 2. travnja 2017. Zgrada Hrvatskih studija (izvor:  Facebook stranica Studentski sabor Hrvatskih studija) Izvještaj s 216. plenuma FFZG-a Studenti Hrvatskih studija se od 20. ožujka do danas okupljaju na Studentskom saboru kako bi pokušali obraniti vlastiti studij i suprotstaviti se još jednom potezu koji dolazi sa Sveučilišta, a povezan je s pokušajem osiguravanja povoljnije pozicije za konzervativne struje u društvu. Kako bi pružili podršku kolegama s Hrvatskih studija, studenti s nekoliko fakulteta Sveučilišta okupili su se na prvom zajedničkom plenumu Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija kako bi raspravili o trenutnoj situaciji i razmotrili moguće korake u zajedničkoj borbi. U ponedjeljak 3. travnja na FFZG-u sastaje se radna grupa za pripremu blokade na kojoj će se raspravljati o Zakonu o HKO-u i degradaciji stručnih studija te sudjelovanju u organizaciji Marša za znanost 22. travnja.
  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve