Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom

Uoči ulaska u finalni mjesec pregovora grčke vlade s europskim institucijama i MMF-om, portugalski profesor sociologije Boaventura de Sousa Santos naglašava smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije – kao dvije glavne crvene linije koje Syriza u pregovorima ne smije prijeći, a s time u vezi kao zloguki primjer navodi novi radikalno konzervativni gospodarski program portugalske Socijalističke stranke, koji prijeti eliminirati razblaženu verziju portugalske socijaldemokracije.


Pišem iz Atene u koju sam došao na poziv Instituta Nicos Poulantzas kako bih sudjelovao u raspravi o aktualnim izazovima i problemima koji pritišću zemlje južne Europe te potencijalnim poukama koje se mogu izvući iz inovativnih eksperimenata koji se trenutno provode u Europi i drugdje u svijetu.

Iz rasprave je proizašla bazična suglasnost o tome da će ono što se dogodi u idućih nekoliko dana ili tjedana u sklopu pregovora Grčke s europskim institucijama i MMF-om imati presudan značaj ne samo za narod Grčke već i za narode zemalja južne Europe te za cijelu Europu.

Na kocki se nalazi obrana dostojanstva i minimalne dobrobiti naroda koji je bio žrtvom ne samo goleme povijesne nepravde nego i politika mjera štednje (i to loše osmišljenih), koje šire smrt i društvenu devastaciju (što se može jasno uočiti na ulicama i pročeljima zgrada), a koje pritom nisu ispunile niti jedan od ciljeva koji su trebali opravdati njihovo provođenje.
Syrizin je program, baš kao i program Podemosa u Španjolskoj, ustvari umjerena socijaldemokratska agenda. To je velika ironija Europe: donedavni socijaldemokrati danas su liberali, a revolucionari su postali socijaldemokrati

Nije ni čudo da je prva stavka u Syrizinom Solunskom programu neodgodivo ublažavanje surovosti trenutne humanitarne krize. Theano Fotiou, zamjenik ministra za socijalnu solidarnost kojega prožima borbena strast kakva je dugo bila odsutna u suhoparnih europskih političara, objašnjava mi na koji se način organizira spašavanje onih koji su gurnuti u ekstremno siromaštvo (programima besplatne prehrane, opskrbljivanjem besplatnom strujom te pružanjem besplatnih zdravstvenih usluga), pritom ističući pomalo iznenađujuću suradnju grčkih banaka na održavanju platnog sustava za te programe.

Osim ovih hitnih mjera, Syrizin je program, baš kao i program Podemosa u Španjolskoj, ustvari umjerena socijaldemokratska agenda. To je velika ironija Europe: donedavni socijaldemokrati danas su liberali, a revolucionari su postali socijaldemokrati.

Glavne crvene linije koje Syriza ne može dopustiti da se prijeđu su smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije. Kroz njihovu obranu, Syriza se zalaže za najdragocjenija dostignuća europskog političkog, društvenog i kulturnog naslijeđa u posljednjih pola stoljeća. To je zaista hrabra obrana u kontekstu najnepravednijeg i najviše asimetričnog pregovaračkog procesa u novijoj europskoj (a možda i svjetskoj) povijesti. No to neće biti osamljena obrana dokle god bude mogla računati na aktivnu solidarnost svakog europskog građanina, koji ne želi prihvatiti kaljužu rezignacije kao opciju.

Dakle, što će se dalje događati? Često kažem da su sociolozi dobri u predviđanju prošlosti. No čini se da znakovi koji nam se nalaze na raspolaganju pružaju više razloga za pesimizam nego za optimizam. Začudo, jedan od takvih, s obzirom na narod Grčke uznemirujućih signala, gospodarski je program kojeg je nedavno objavila portugalska Socijalistička stranka.
Glavne crvene linije koje Syriza ne može dopustiti da se prijeđu su smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije

Konzervativna radikalnost nekih prijedloga u tom programu, pogotovo onih koji se odnose na sindikalna prava radnika i mirovine (a koji uključuju mjere čija konzervativnost nadilazi onu španjolske Socijalističke stranke i zapravo nalikuje onoj Ciudadanosa, nove španjolske konzervativne stranke), potiče na pomisao da je taj program sastavljen uz pomoć znanja insajdera, koristeći već postojeće povlašteno znanje o još uvijek tajnim odlukama o Grčkoj i južnoeuropskim zemljama koje su „glavni donositelji odluka“ u Europi već donijeli.

U pogledu mirovina (i podrivanja uvjeta održivosti mirovinskog sustava kako bi se opravdala daljnja smanjenja), te sindikalnih prava (i fatalnog podrivanja kolektivnog pregovaranja), predložene politike Socijalističke stranke prelaze preko dvije glavne Syrizine crvene linije. Ukoliko se te politike stvarno primijene u praksi, one će u Portugalu eliminirati razblaženu verziju socijaldemokracije koju smo uspjeli izgraditi tijekom posljednjih četrdeset godina.

Radi li se ovdje o ranom upozorenju da Syriza prijeti likvidacija koja treba poslužiti kao cjepivo protiv onoga što bi se moglo dogoditi u Španjolskoj, Irskoj, Portugalu, pa čak i u Italiji? To ne znamo, no svakako je opravdano sumnjati na to i zadržati jednu stvar kao sigurnu. Opravdano je sumnjati kako „glavni donositelji odluka“ namjeravaju napasti Syrizu u njenoj srži i time dovesti do toga da je napuste mnogi njeni podržavatelji (pogotovo oni koji ne ovise o humanitarnoj pomoći), vjerojatno uz smiješno obećanje da će imati više koristi od Europe u kojoj nema Syrize nego od Europe u kojoj Syriza postoji.

Ukoliko Syriza bude poražena, jedna je stvar sigurna – socijalističke stranke koje su nekoć odabirale tzv. treći put uskoro će uvidjeti da je taj put uistinu slijepa ulica.

Atena, 28. svibnja 2015.

Boaventura de Sousa Santos



S engleskog preveo Damjan Rajačić



Boaventura de Sousa Santos portugalski je profesor sociologije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Coimbri (Portugal), istaknuti pravni znanstvenik na Katedri za pravo pri Sveučilištu Wisconsin-Madison i globalni pravni znanstvenik na Sveučilištu u Warwicku. Suosnivač je i jedan od glavnih lidera Svjetskog socijalnog foruma.


Fotografija je preuzeta sa stranice Wall Street Journala i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?


Vezani članci

  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.
  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.
  • 1. lipnja 2017. Osijek - Essegg 1905., naklada R. Bačić. Gornjegradsko šetalište - Oberstädter Park. (izvor: Vladimir Tkalčić @ Flickr prema Creative Commons licenci). Diskretni šarm revizije Povodom osječkog predstavljanja makedonskog prijevoda romana Unterstadt i drugog kruga lokalnih izbora u kojima sudjeluje i njegova autorica Ivana Šojat kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnicu Osijeka, donosimo analizu političke dimenzije Šojatina književnog teksta koji se skladno uklopio u postsocijalističke prozne trendove na ovim prostorima, barem na dva načina: kriminaliziranjem Narodnooslobodilačke borbe u skladu s teorijom o dvama totalitarizmima te viktimizacijom kapitalista izvlaštenih nakon pobjede socijalističke revolucije u Jugoslaviji.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.