U solidarnosti s Grčkom

Uoči ulaska u finalni mjesec pregovora grčke vlade s europskim institucijama i MMF-om, portugalski profesor sociologije Boaventura de Sousa Santos naglašava smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije – kao dvije glavne crvene linije koje Syriza u pregovorima ne smije prijeći, a s time u vezi kao zloguki primjer navodi novi radikalno konzervativni gospodarski program portugalske Socijalističke stranke, koji prijeti eliminirati razblaženu verziju portugalske socijaldemokracije.


Pišem iz Atene u koju sam došao na poziv Instituta Nicos Poulantzas kako bih sudjelovao u raspravi o aktualnim izazovima i problemima koji pritišću zemlje južne Europe te potencijalnim poukama koje se mogu izvući iz inovativnih eksperimenata koji se trenutno provode u Europi i drugdje u svijetu.

Iz rasprave je proizašla bazična suglasnost o tome da će ono što se dogodi u idućih nekoliko dana ili tjedana u sklopu pregovora Grčke s europskim institucijama i MMF-om imati presudan značaj ne samo za narod Grčke već i za narode zemalja južne Europe te za cijelu Europu.

Na kocki se nalazi obrana dostojanstva i minimalne dobrobiti naroda koji je bio žrtvom ne samo goleme povijesne nepravde nego i politika mjera štednje (i to loše osmišljenih), koje šire smrt i društvenu devastaciju (što se može jasno uočiti na ulicama i pročeljima zgrada), a koje pritom nisu ispunile niti jedan od ciljeva koji su trebali opravdati njihovo provođenje.
Syrizin je program, baš kao i program Podemosa u Španjolskoj, ustvari umjerena socijaldemokratska agenda. To je velika ironija Europe: donedavni socijaldemokrati danas su liberali, a revolucionari su postali socijaldemokrati

Nije ni čudo da je prva stavka u Syrizinom Solunskom programu neodgodivo ublažavanje surovosti trenutne humanitarne krize. Theano Fotiou, zamjenik ministra za socijalnu solidarnost kojega prožima borbena strast kakva je dugo bila odsutna u suhoparnih europskih političara, objašnjava mi na koji se način organizira spašavanje onih koji su gurnuti u ekstremno siromaštvo (programima besplatne prehrane, opskrbljivanjem besplatnom strujom te pružanjem besplatnih zdravstvenih usluga), pritom ističući pomalo iznenađujuću suradnju grčkih banaka na održavanju platnog sustava za te programe.

Osim ovih hitnih mjera, Syrizin je program, baš kao i program Podemosa u Španjolskoj, ustvari umjerena socijaldemokratska agenda. To je velika ironija Europe: donedavni socijaldemokrati danas su liberali, a revolucionari su postali socijaldemokrati.

Glavne crvene linije koje Syriza ne može dopustiti da se prijeđu su smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije. Kroz njihovu obranu, Syriza se zalaže za najdragocjenija dostignuća europskog političkog, društvenog i kulturnog naslijeđa u posljednjih pola stoljeća. To je zaista hrabra obrana u kontekstu najnepravednijeg i najviše asimetričnog pregovaračkog procesa u novijoj europskoj (a možda i svjetskoj) povijesti. No to neće biti osamljena obrana dokle god bude mogla računati na aktivnu solidarnost svakog europskog građanina, koji ne želi prihvatiti kaljužu rezignacije kao opciju.

Dakle, što će se dalje događati? Često kažem da su sociolozi dobri u predviđanju prošlosti. No čini se da znakovi koji nam se nalaze na raspolaganju pružaju više razloga za pesimizam nego za optimizam. Začudo, jedan od takvih, s obzirom na narod Grčke uznemirujućih signala, gospodarski je program kojeg je nedavno objavila portugalska Socijalistička stranka.
Glavne crvene linije koje Syriza ne može dopustiti da se prijeđu su smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije

Konzervativna radikalnost nekih prijedloga u tom programu, pogotovo onih koji se odnose na sindikalna prava radnika i mirovine (a koji uključuju mjere čija konzervativnost nadilazi onu španjolske Socijalističke stranke i zapravo nalikuje onoj Ciudadanosa, nove španjolske konzervativne stranke), potiče na pomisao da je taj program sastavljen uz pomoć znanja insajdera, koristeći već postojeće povlašteno znanje o još uvijek tajnim odlukama o Grčkoj i južnoeuropskim zemljama koje su „glavni donositelji odluka“ u Europi već donijeli.

U pogledu mirovina (i podrivanja uvjeta održivosti mirovinskog sustava kako bi se opravdala daljnja smanjenja), te sindikalnih prava (i fatalnog podrivanja kolektivnog pregovaranja), predložene politike Socijalističke stranke prelaze preko dvije glavne Syrizine crvene linije. Ukoliko se te politike stvarno primijene u praksi, one će u Portugalu eliminirati razblaženu verziju socijaldemokracije koju smo uspjeli izgraditi tijekom posljednjih četrdeset godina.

Radi li se ovdje o ranom upozorenju da Syriza prijeti likvidacija koja treba poslužiti kao cjepivo protiv onoga što bi se moglo dogoditi u Španjolskoj, Irskoj, Portugalu, pa čak i u Italiji? To ne znamo, no svakako je opravdano sumnjati na to i zadržati jednu stvar kao sigurnu. Opravdano je sumnjati kako „glavni donositelji odluka“ namjeravaju napasti Syrizu u njenoj srži i time dovesti do toga da je napuste mnogi njeni podržavatelji (pogotovo oni koji ne ovise o humanitarnoj pomoći), vjerojatno uz smiješno obećanje da će imati više koristi od Europe u kojoj nema Syrize nego od Europe u kojoj Syriza postoji.

Ukoliko Syriza bude poražena, jedna je stvar sigurna – socijalističke stranke koje su nekoć odabirale tzv. treći put uskoro će uvidjeti da je taj put uistinu slijepa ulica.

Atena, 28. svibnja 2015.

Boaventura de Sousa Santos



S engleskog preveo Damjan Rajačić



Boaventura de Sousa Santos portugalski je profesor sociologije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Coimbri (Portugal), istaknuti pravni znanstvenik na Katedri za pravo pri Sveučilištu Wisconsin-Madison i globalni pravni znanstvenik na Sveučilištu u Warwicku. Suosnivač je i jedan od glavnih lidera Svjetskog socijalnog foruma.


Fotografija je preuzeta sa stranice Wall Street Journala i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?


Vezani članci

  • 27. svibnja 2019. Država je poput ljepenke sastavljena struktura Na okruglom stolu s ciljem strateškog pozicioniranja rasprave o naprednim politikama i alternativnom društvenom razvoju u Sloveniji i šire, Močnik je u izlaganju ukazao na ograničenja koja stoje pred parlamentarnom strankom u pokušaju vođenja lijeve politike, kako u odnosu na državu, tako i s obzirom na europske institucije, odnosno aparate pojedinih frakcija globalnog kapitala.
  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve