U solidarnosti s Grčkom

Uoči ulaska u finalni mjesec pregovora grčke vlade s europskim institucijama i MMF-om, portugalski profesor sociologije Boaventura de Sousa Santos naglašava smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije – kao dvije glavne crvene linije koje Syriza u pregovorima ne smije prijeći, a s time u vezi kao zloguki primjer navodi novi radikalno konzervativni gospodarski program portugalske Socijalističke stranke, koji prijeti eliminirati razblaženu verziju portugalske socijaldemokracije.


Pišem iz Atene u koju sam došao na poziv Instituta Nicos Poulantzas kako bih sudjelovao u raspravi o aktualnim izazovima i problemima koji pritišću zemlje južne Europe te potencijalnim poukama koje se mogu izvući iz inovativnih eksperimenata koji se trenutno provode u Europi i drugdje u svijetu.

Iz rasprave je proizašla bazična suglasnost o tome da će ono što se dogodi u idućih nekoliko dana ili tjedana u sklopu pregovora Grčke s europskim institucijama i MMF-om imati presudan značaj ne samo za narod Grčke već i za narode zemalja južne Europe te za cijelu Europu.

Na kocki se nalazi obrana dostojanstva i minimalne dobrobiti naroda koji je bio žrtvom ne samo goleme povijesne nepravde nego i politika mjera štednje (i to loše osmišljenih), koje šire smrt i društvenu devastaciju (što se može jasno uočiti na ulicama i pročeljima zgrada), a koje pritom nisu ispunile niti jedan od ciljeva koji su trebali opravdati njihovo provođenje.
Syrizin je program, baš kao i program Podemosa u Španjolskoj, ustvari umjerena socijaldemokratska agenda. To je velika ironija Europe: donedavni socijaldemokrati danas su liberali, a revolucionari su postali socijaldemokrati

Nije ni čudo da je prva stavka u Syrizinom Solunskom programu neodgodivo ublažavanje surovosti trenutne humanitarne krize. Theano Fotiou, zamjenik ministra za socijalnu solidarnost kojega prožima borbena strast kakva je dugo bila odsutna u suhoparnih europskih političara, objašnjava mi na koji se način organizira spašavanje onih koji su gurnuti u ekstremno siromaštvo (programima besplatne prehrane, opskrbljivanjem besplatnom strujom te pružanjem besplatnih zdravstvenih usluga), pritom ističući pomalo iznenađujuću suradnju grčkih banaka na održavanju platnog sustava za te programe.

Osim ovih hitnih mjera, Syrizin je program, baš kao i program Podemosa u Španjolskoj, ustvari umjerena socijaldemokratska agenda. To je velika ironija Europe: donedavni socijaldemokrati danas su liberali, a revolucionari su postali socijaldemokrati.

Glavne crvene linije koje Syriza ne može dopustiti da se prijeđu su smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije. Kroz njihovu obranu, Syriza se zalaže za najdragocjenija dostignuća europskog političkog, društvenog i kulturnog naslijeđa u posljednjih pola stoljeća. To je zaista hrabra obrana u kontekstu najnepravednijeg i najviše asimetričnog pregovaračkog procesa u novijoj europskoj (a možda i svjetskoj) povijesti. No to neće biti osamljena obrana dokle god bude mogla računati na aktivnu solidarnost svakog europskog građanina, koji ne želi prihvatiti kaljužu rezignacije kao opciju.

Dakle, što će se dalje događati? Često kažem da su sociolozi dobri u predviđanju prošlosti. No čini se da znakovi koji nam se nalaze na raspolaganju pružaju više razloga za pesimizam nego za optimizam. Začudo, jedan od takvih, s obzirom na narod Grčke uznemirujućih signala, gospodarski je program kojeg je nedavno objavila portugalska Socijalistička stranka.
Glavne crvene linije koje Syriza ne može dopustiti da se prijeđu su smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije

Konzervativna radikalnost nekih prijedloga u tom programu, pogotovo onih koji se odnose na sindikalna prava radnika i mirovine (a koji uključuju mjere čija konzervativnost nadilazi onu španjolske Socijalističke stranke i zapravo nalikuje onoj Ciudadanosa, nove španjolske konzervativne stranke), potiče na pomisao da je taj program sastavljen uz pomoć znanja insajdera, koristeći već postojeće povlašteno znanje o još uvijek tajnim odlukama o Grčkoj i južnoeuropskim zemljama koje su „glavni donositelji odluka“ u Europi već donijeli.

U pogledu mirovina (i podrivanja uvjeta održivosti mirovinskog sustava kako bi se opravdala daljnja smanjenja), te sindikalnih prava (i fatalnog podrivanja kolektivnog pregovaranja), predložene politike Socijalističke stranke prelaze preko dvije glavne Syrizine crvene linije. Ukoliko se te politike stvarno primijene u praksi, one će u Portugalu eliminirati razblaženu verziju socijaldemokracije koju smo uspjeli izgraditi tijekom posljednjih četrdeset godina.

Radi li se ovdje o ranom upozorenju da Syriza prijeti likvidacija koja treba poslužiti kao cjepivo protiv onoga što bi se moglo dogoditi u Španjolskoj, Irskoj, Portugalu, pa čak i u Italiji? To ne znamo, no svakako je opravdano sumnjati na to i zadržati jednu stvar kao sigurnu. Opravdano je sumnjati kako „glavni donositelji odluka“ namjeravaju napasti Syrizu u njenoj srži i time dovesti do toga da je napuste mnogi njeni podržavatelji (pogotovo oni koji ne ovise o humanitarnoj pomoći), vjerojatno uz smiješno obećanje da će imati više koristi od Europe u kojoj nema Syrize nego od Europe u kojoj Syriza postoji.

Ukoliko Syriza bude poražena, jedna je stvar sigurna – socijalističke stranke koje su nekoć odabirale tzv. treći put uskoro će uvidjeti da je taj put uistinu slijepa ulica.

Atena, 28. svibnja 2015.

Boaventura de Sousa Santos



S engleskog preveo Damjan Rajačić



Boaventura de Sousa Santos portugalski je profesor sociologije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Coimbri (Portugal), istaknuti pravni znanstvenik na Katedri za pravo pri Sveučilištu Wisconsin-Madison i globalni pravni znanstvenik na Sveučilištu u Warwicku. Suosnivač je i jedan od glavnih lidera Svjetskog socijalnog foruma.


Fotografija je preuzeta sa stranice Wall Street Journala i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?


Vezani članci

  • 5. srpnja 2020. Proučavanje Marxa nije za elitiste "Čitanje Marxove teorije nije samo za samodopadne naučenjake – samo pitajte milijune radnica i radnika čije su ideje o ulozi koju bi mogli imati u promjeni svijeta bile transformirane kako promišljanjem, tako i praksom."
  • 5. srpnja 2020. Želite se boriti protiv siromaštva? Dajte siromašnima novac. "Nedavno objavljena istraživanja potvrđuju da je stopa siromaštva pala u travnju i svibnju, zahvaljujući federalnoj pomoći uslijed pandemije korona virusa. Pomislili biste da će to uvjeriti tvorce politika da nastave s takvom pomoći, ali to se ne događa – naime, pristup SAD-a socijalnoj skrbi krivo je usmjeren i okrutan."
  • 5. srpnja 2020. Kratka povijest Jordana Petersona "Poruka Jordana Petersona je jednostavna: „zlo“ je inherentno ljudskoj vrsti, a dominacija određenih ljudi nad drugima biološki je utemeljena."
  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 28. lipnja 2020. Nemiri Stonewalla "Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
  • 21. lipnja 2020. Voziti automobil u doba nejednakosti "Kada časopis poznatiji po recenzijama stranih superautomobila i domaćih nabrijanih vozila te uredničkoj politici koja izaziva kontroverze jedino kada napada terence (u prilog monovolumenima i automobilima) istakne priču o Oliveru, obiteljskom automobilu Jasona M. Vaughna marke Subaru, koji je prešao 418 000 kilometara, u članku pod naslovom “The Fear of Failure” („Strah od neuspjeha“), to je svakako znak da živimo u vremenima opscene nejednakosti."
  • 21. lipnja 2020. Prava definicija „privatnog vlasništva“ "Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."
  • 14. lipnja 2020. Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve