Grčka kriza: prijelomni trenutak

Dok novac napušta grčke banke prema stopi od milijardu eura dnevno, a iz Europe za grčki narod i vladu dolaze neprihvatljive ponude, namjesto krive radne pretpostavke grčkog čelništva – da će Europa pregovarati oštro, ali pravedno, te im omogućiti da povrate kontrolu nad gospodarstvom bez dodatnih mjera štednje – nastupa potreba da se uvedu kontrole kretanja kapitala, a dolazi i do radikalizacije njihovih stajališta, kaže urednik ekonomskih vijesti britanskog Channel 4, i predviđa: “Grčko vodstvo će ovo odigrati na kartu Grčke protiv euroimperijalizma. Oni će, usprkos posve neprijateljski nastrojenim televizijskim i novinskim medijima, apelirati na 41 posto Grka koji drže do borbe protiv mjera štednje više nego li do zajedničke valute u kojoj će kao član uvijek biti crne ovce.”


Grčka kriza, ili bolje rečeno – kriza eura iz 2010 – 2011. godine koja je ponovno aktivirana nakon pet godina hinjenih rješenja – nalazi se u kritičnom stadiju.

Novac napušta bankarski sustav prema stopi od milijardu eura dnevno. Bankovni depoziti iznosili su 164 milijarde eura kada je koalicija predvođena konzervativcima prošloga prosinca počela posrtati; pri posljednjem mjerenju iznos je bio 132 milijarde eura, a trenutno su vjerojatno bliže brojci od 125 milijardi eura, i nastavljaju opadati kako ovo pišem.

Trenutna se situacija potencijalno može pretvoriti u juriš na banke, osobito nakon što su u Luksemburgu u javnost procurili detalji sa zatvorenog sastanka eurogrupe, tijekom kojega je predstavnik ECB-a navodno upozorio kako banke u ponedjeljak možda neće biti u prilici otvoriti svoja vrata.
Varoufakis je uvjeren kako su trenutni događaji orkestrirani, te da – u kombinaciji sa sinoćnjim odbijanjem njegovih triju točaka u kojima predlaže okončanje pat-pozicije po pitanju duga – predstavljaju dio napora iz Europe usmjerenih k tome da se grčku vladu natjera da u panici poklekne pred uvjetima dogovora o otplati duga te provede dodatne mjere štednje

Uz izvješća koja kažu kako će guverner grčke Narodne banke u podne hitno zatraziti dodatnih 3 milijarde eura zajma, pritisak je na grčkom ministru financija Yanisu Varoufakisu od kojega se traži da nametne kontrole kapitalu: ograničavanjem kretanja kapitala iz Grčke te ograničavanjem novčanih isplata.

Varoufakis je uvjeren kako su trenutni događaji orkestrirani, te da – u kombinaciji sa sinoćnjim odbijanjem njegovih triju točaka u kojima predlaže okončanje pat-pozicije po pitanju duga – predstavljaju dio napora iz Europe usmjerenih k tome da se grčku vladu natjera da u panici poklekne pred uvjetima dogovora o otplati duga te provede dodatne mjere štednje.

Prisutna je i politička panika. Prošle se večeri poprilično dobrostojeća skupina ljudi iz poslovne, financijske i stare političke elite pridružila navodno političko-stranački neopredijeljenom prosvjedu pred zgradom grčkog parlamenta koji je organiziran preko Facebook-a. Sudionici prosvjeda pozivali su da Grčka ostane u Europi, no čak su se i tu mnogi protivili nametnutim mjerama štednje.

Sjatili su se na stube zgrade parlamenta, ostavljajući za sobom zlokobne sjene kako su stupali pred svjetla koja su ih obasjavala. Pristaše radikalno lijeve vlade nisu propustili primijetiti da su mnogi među onima koji su pohrlili na stube parlamenta obnašali dužnosti u onoj istoj vladi koja je palicama i suzavcem redovito napadala ljude kada bi se približili barikadama koje su prethodno bile podignute oko zgrade parlamenta, a koje je aktualna vlada uklonila.

Dakle, kako dalje? Politički samit zakazan je za ponedjeljak. Međutim, do političkog samita došlo je i prije dva tjedna, nakon kojega su Angela Merkel, Francois Hollande, Christine Lagarde iz MMF-a i Mario Draghi iz ECB-a ponudili Grčkoj pogodbu po modelu ‘uzmi-ili-ostavi’, kojom bi osigurala sredstva potrebna da podmiri iznos od 15 milijardi eura duga zajmodavcima koji treba doći na naplatu ove godine.

Grčki dug u iznosu od 320 milijardi eura neotplativ je jer nijedna vlada ne može postići razinu štednje koja je potrebna da bi ga se servisiralo i podmirivalo. Zato je prošla koalicija koja je bila za mjere štednje izgubila vlast. Osim toga, struktura grčke ekonomije – sa svojim malim dućanima, visokim poreznim olakšicama za super-bogataše i visokom ovisnošću o državi za stimuliranje rasta – znači da će mjere štednje uvijek progutati rast
Grci su odbili ponudu, ponajprije jer nisu mogli ispuniti konkretne mjere štednje koje su se od njih tražile u pogledu poreza na dodanu vrijednost i mirovina; a potom, i jer im MMF i ECB ne dozvoljavaju da u svoju predloženu fiskalnu metu od ostvarenih 1 posto viškova do kraja godine uključe i ne-porezne mjere – poput borbe protiv korupcije ili utaje poreza.

No odbili su i zato što dugoročni dogovor o dugu nije bio uključen u ponudu. Grčki dug u iznosu od 320 milijardi eura neotplativ je jer nijedna vlada ne može postići razinu štednje koja je potrebna da bi ga se servisiralo i podmirivalo. Zato je prošla koalicija koja je bila za mjere štednje izgubila vlast.

Osim toga, struktura grčke ekonomije – sa svojim malim dućanima, visokim poreznim olakšicama za super-bogataše i visokom ovisnošću o državi za stimuliranje rasta – znači da će mjere štednje uvijek progutati rast. Kao što sam već ranije napomenuo, Grčka nije Irska. Osim toga, Grčka se ne može osloniti na devalvaciju valute i izvoz – jer se nalazi unutar eurozone; plaće su se već smanjile za 37 posto; a ne može je spasiti ni proizvodnja jer se radi o poljoprivrednoj i turističkoj ekonomiji, a ne moćnoj industrijskoj sili.

Dva prosvjeda koja su obavila zgradu parlamenta u srijedu i četvrtak navečer, na određen način ilustriraju najčešće iluzije koje su zajedničke i ljevici i desnici. Prosvjed u znak potpore Syrizi bio je usmjeren protiv mjera štednje, no većina je bila za to da Grčka ostane dijelom eurozone. Prosvjednici s desnog centra također su protiv napuštanja eura. No oni ne žele, a niti bi iz pozicije vlasti mogli, implementirati mjere štednje kakve se zahtijevaju.

Dakle, situacija se negdje mora prelomiti. Čelni ljudi EU-a nadaju se kako će to biti na Grčkoj – uz pomoć poticaja u obliku potpunog juriša na banke, potpomognutog curenjima informacija u javnost i paničnim izvještavanjem televizijskih postaja u vlasništvu desnice. Grčko vodstvo kaže kako nije u mogućnosti ustuknuti.

Prosvjed u znak potpore Syrizi bio je usmjeren protiv mjera štednje, no većina je bila za to da Grčka ostane dijelom eurozone. Prosvjednici s desnog centra također su protiv napuštanja eura. No oni ne žele, a niti bi iz pozicije vlasti mogli, implementirati mjere štednje kakve se zahtijevaju
Izvještavao sam o ovoj krizi iz briselskog sjedišta eurogrupe, kao i rezidencije radikalno lijevog premijera – te naravno, s ulice. Smatram sljedeće:

Kao prvo, radna pretpostavka grčkog čelništva – da će Europa pregovarati oštro, ali pravedno, te im omogućiti da povrate kontrolu nad gospodarstvom bez dodatnih mjera štednje – bila je pogrešna. Poručili su svojim biračima da ce uspjeti ublažiti mjere štednje te istovremeno ostati u eurozoni jer su ih ključni ljudi na pozicijama moći u to uvjerili: američki State Department, talijanski i francuski premijer te članovi prošle Europske komisije.

No, tu je nova Komisija kojom dominira desnica, a Talijani i Francuzi su naletjeli na blok zemalja sjeverne i istočne Europe koje su se – odražavajući stavove svojih desno nastrojenih birača – odbile pomaknuti s mjesta.

“Dobrog eura”, kojega je Yanis Varoufakis bio naumio stvoriti, još uvijek nema.

Slično tome, i Angela Merkel se preračunala: uklonivši s vlasti Berlusconija u Italiji i socijalističkog premijera Georgea Papandreoua u Grčkoj 2010. godine, pretpostavljala je da će politički pritisak prouzročiti rascjep unutar Syrize. Da će je njezino radikalno lijevo krilo napustiti, a Alexis Tsipras smekšati jednom kada se nađe unutar mramornih hodnika rezidencije Maksimou te oformiti nacionalnu koaliciju s malom, moderniziranom neoliberalnom strankom po imenu Potami i uz podršku liberalnog krila konzervativaca okupljenih oko prošlog premijera Costasa Karamanlisa.

Ako trenutno bilježimo povećani juriš na banke, ograničenja na isplate te krizu oko solventnosti banaka, tada će lideri EU-a do ponedjeljka na raspolaganju imati tešku batinu kojom mogu udarati po Syrizi. No ukoliko paralelno ne ponude i mrkvu, kao i nešto prostora za kompromis, grčko će vodstvo proglasiti nemogućnost otplaćivanja dugova
To se nije dogodilo. Iako Syriza efektivno ima tri operativne frakcije – radikalnu ljevicu, umjerenu ljevicu oko Tsiprasa, i umjereniju socijaldemokratsku skupinu u koju su uključeni i neki nestranački ministri – ključni je faktor bio utjecaj odozdo. Syriza nije poput većine britanskih stranaka, gdje se članove jedva išta pita u vezi politika stranke: njezini parlamentarni zastupnici i ministri u neprestanom su kontaktu s više slojeva aktivista i birača.

Jedan mi je novoizabrani parlamentarni zastupnik, zapanjen što se uopće nalazi u parlamentu nakon siječnja, rekao: „Ne mogu popustiti jer se moram vratiti u svoje selo i tamo nastaviti živjeti; izabrali su nas da se borimo.“

Alexis Tsipras, pa čak i poneki ljudi oko njega, koje se dosad smatralo umjerenima i egzistencijalno pro-europski nastrojenima, radikalizirali su svoja stajališta tijekom protekla tri tjedna. Postali su uvjereni da eurozonu vodi Njemačka te da Njemačka želi Grčku izbaciti iz nje.

Ako trenutno bilježimo povećani juriš na banke, ograničenja na isplate te krizu oko solventnosti banaka, tada će lideri EU-a do ponedjeljka na raspolaganju imati tešku batinu kojom mogu udarati po Syrizi. No ukoliko paralelno ne ponude i mrkvu, kao i nešto prostora za kompromis, grčko će vodstvo proglasiti nemogućnost otplaćivanja dugova (default).

Tada će se Europa morati odlučiti: hoće li spasiti Grčku ili je izbaciti iz eurozone? Zemlju u koju migranti hrle preko nezaštićene granice s Turskom, koja je samo jednom kopnenom granicom udaljena od Islamske države (ISIS-a) i koja ima lijevu tradiciju koja je uvijek spremna pregovarati s Moskvom. To čini ovu situaciju ne samo ekonomski presudnim već i geostrateški presudnim pitanjem.
Konzervativna desnica je fragmentirana, u ratu sama sa sobom; stara stranka PASOK, koja je svojedobno dobivala 40 posto glasova, sada može sve svoje parlamentarne zastupnike smjestiti za okrugli stol. Manje stranke koje su se priključile zboru mjera štednje – poput umjereno marksističkog DIMAR-a i nacionalističko desničarskog LAOS-a – naprosto su iščezle

Ukoliko se pitate zašto Syriza jednostavno ne odustane, ostane na životu i odgodi bitku za neki drugi trenutak, niste dovoljno pratili vijesti. Nakon pet godina, mjere štednje – koje su prvo nametnuli socijalisti, a potom i koalicija predvođena konzervativcima – dokrajčile su svaku političku silu koja ih je pokušala sprovesti.

Konzervativna desnica je fragmentirana, u ratu sama sa sobom; stara stranka PASOK, koja je svojedobno dobivala 40 posto glasova, sada može sve svoje parlamentarne zastupnike smjestiti za okrugli stol. Manje stranke koje su se priključile zboru mjera štednje – poput umjereno marksističkog DIMAR-a i nacionalističko desničarskog LAOS-a – naprosto su iščezle.

Grčko vodstvo će ovo odigrati na kartu Grčke protiv euroimperijalizma. Oni će, usprkos posve neprijateljski nastrojenim televizijskim i novinskim medijima, apelirati na 41 posto Grka koji drže do borbe protiv mjera štednje više nego li do zajedničke valute u kojoj će kao član uvijek biti crne ovce. Neće im manjkati pristaša iz ekonomske struke – uključujući i mnoge koji tradicionalno pripadaju desnom krilu – koji su promatrali kako se euro i njegova nesretna centralna banka pretvaraju u disfunkcionalnu i nepredvidljivu strukturu.

Zemlja će se podijeliti na desnicu protiv ljevice – kao što je podijeljena još od kada su britanski tenkovi ušli na trg Syntagma 1944. godine kako bi, namjesto otpora predvođenog komunistima, na vlast postavili bivše nacističke kolaboratore.

No, ovoga puta ne znamo tko će pobijediti. Zasigurno ćemo saznati tko je izgubio: svi u Europi koji su tvrdili da EU može istovremeno akomodirati ekonomske težnje s ljevice, kao i one s desnice.


S engleskog preveo Martin Beroš



Paul Mason je urednik ekonomskih vijesti za Channel 4.


Fotografija Paula Masona je preuzeta sa stranice http://usvsth3m.com i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom


Vezani članci

  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve