Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak

Dok novac napušta grčke banke prema stopi od milijardu eura dnevno, a iz Europe za grčki narod i vladu dolaze neprihvatljive ponude, namjesto krive radne pretpostavke grčkog čelništva – da će Europa pregovarati oštro, ali pravedno, te im omogućiti da povrate kontrolu nad gospodarstvom bez dodatnih mjera štednje – nastupa potreba da se uvedu kontrole kretanja kapitala, a dolazi i do radikalizacije njihovih stajališta, kaže urednik ekonomskih vijesti britanskog Channel 4, i predviđa: “Grčko vodstvo će ovo odigrati na kartu Grčke protiv euroimperijalizma. Oni će, usprkos posve neprijateljski nastrojenim televizijskim i novinskim medijima, apelirati na 41 posto Grka koji drže do borbe protiv mjera štednje više nego li do zajedničke valute u kojoj će kao član uvijek biti crne ovce.”


Grčka kriza, ili bolje rečeno – kriza eura iz 2010 – 2011. godine koja je ponovno aktivirana nakon pet godina hinjenih rješenja – nalazi se u kritičnom stadiju.

Novac napušta bankarski sustav prema stopi od milijardu eura dnevno. Bankovni depoziti iznosili su 164 milijarde eura kada je koalicija predvođena konzervativcima prošloga prosinca počela posrtati; pri posljednjem mjerenju iznos je bio 132 milijarde eura, a trenutno su vjerojatno bliže brojci od 125 milijardi eura, i nastavljaju opadati kako ovo pišem.

Trenutna se situacija potencijalno može pretvoriti u juriš na banke, osobito nakon što su u Luksemburgu u javnost procurili detalji sa zatvorenog sastanka eurogrupe, tijekom kojega je predstavnik ECB-a navodno upozorio kako banke u ponedjeljak možda neće biti u prilici otvoriti svoja vrata.
Varoufakis je uvjeren kako su trenutni događaji orkestrirani, te da – u kombinaciji sa sinoćnjim odbijanjem njegovih triju točaka u kojima predlaže okončanje pat-pozicije po pitanju duga – predstavljaju dio napora iz Europe usmjerenih k tome da se grčku vladu natjera da u panici poklekne pred uvjetima dogovora o otplati duga te provede dodatne mjere štednje

Uz izvješća koja kažu kako će guverner grčke Narodne banke u podne hitno zatraziti dodatnih 3 milijarde eura zajma, pritisak je na grčkom ministru financija Yanisu Varoufakisu od kojega se traži da nametne kontrole kapitalu: ograničavanjem kretanja kapitala iz Grčke te ograničavanjem novčanih isplata.

Varoufakis je uvjeren kako su trenutni događaji orkestrirani, te da – u kombinaciji sa sinoćnjim odbijanjem njegovih triju točaka u kojima predlaže okončanje pat-pozicije po pitanju duga – predstavljaju dio napora iz Europe usmjerenih k tome da se grčku vladu natjera da u panici poklekne pred uvjetima dogovora o otplati duga te provede dodatne mjere štednje.

Prisutna je i politička panika. Prošle se večeri poprilično dobrostojeća skupina ljudi iz poslovne, financijske i stare političke elite pridružila navodno političko-stranački neopredijeljenom prosvjedu pred zgradom grčkog parlamenta koji je organiziran preko Facebook-a. Sudionici prosvjeda pozivali su da Grčka ostane u Europi, no čak su se i tu mnogi protivili nametnutim mjerama štednje.

Sjatili su se na stube zgrade parlamenta, ostavljajući za sobom zlokobne sjene kako su stupali pred svjetla koja su ih obasjavala. Pristaše radikalno lijeve vlade nisu propustili primijetiti da su mnogi među onima koji su pohrlili na stube parlamenta obnašali dužnosti u onoj istoj vladi koja je palicama i suzavcem redovito napadala ljude kada bi se približili barikadama koje su prethodno bile podignute oko zgrade parlamenta, a koje je aktualna vlada uklonila.

Dakle, kako dalje? Politički samit zakazan je za ponedjeljak. Međutim, do političkog samita došlo je i prije dva tjedna, nakon kojega su Angela Merkel, Francois Hollande, Christine Lagarde iz MMF-a i Mario Draghi iz ECB-a ponudili Grčkoj pogodbu po modelu ‘uzmi-ili-ostavi’, kojom bi osigurala sredstva potrebna da podmiri iznos od 15 milijardi eura duga zajmodavcima koji treba doći na naplatu ove godine.

Grčki dug u iznosu od 320 milijardi eura neotplativ je jer nijedna vlada ne može postići razinu štednje koja je potrebna da bi ga se servisiralo i podmirivalo. Zato je prošla koalicija koja je bila za mjere štednje izgubila vlast. Osim toga, struktura grčke ekonomije – sa svojim malim dućanima, visokim poreznim olakšicama za super-bogataše i visokom ovisnošću o državi za stimuliranje rasta – znači da će mjere štednje uvijek progutati rast
Grci su odbili ponudu, ponajprije jer nisu mogli ispuniti konkretne mjere štednje koje su se od njih tražile u pogledu poreza na dodanu vrijednost i mirovina; a potom, i jer im MMF i ECB ne dozvoljavaju da u svoju predloženu fiskalnu metu od ostvarenih 1 posto viškova do kraja godine uključe i ne-porezne mjere – poput borbe protiv korupcije ili utaje poreza.

No odbili su i zato što dugoročni dogovor o dugu nije bio uključen u ponudu. Grčki dug u iznosu od 320 milijardi eura neotplativ je jer nijedna vlada ne može postići razinu štednje koja je potrebna da bi ga se servisiralo i podmirivalo. Zato je prošla koalicija koja je bila za mjere štednje izgubila vlast.

Osim toga, struktura grčke ekonomije – sa svojim malim dućanima, visokim poreznim olakšicama za super-bogataše i visokom ovisnošću o državi za stimuliranje rasta – znači da će mjere štednje uvijek progutati rast. Kao što sam već ranije napomenuo, Grčka nije Irska. Osim toga, Grčka se ne može osloniti na devalvaciju valute i izvoz – jer se nalazi unutar eurozone; plaće su se već smanjile za 37 posto; a ne može je spasiti ni proizvodnja jer se radi o poljoprivrednoj i turističkoj ekonomiji, a ne moćnoj industrijskoj sili.

Dva prosvjeda koja su obavila zgradu parlamenta u srijedu i četvrtak navečer, na određen način ilustriraju najčešće iluzije koje su zajedničke i ljevici i desnici. Prosvjed u znak potpore Syrizi bio je usmjeren protiv mjera štednje, no većina je bila za to da Grčka ostane dijelom eurozone. Prosvjednici s desnog centra također su protiv napuštanja eura. No oni ne žele, a niti bi iz pozicije vlasti mogli, implementirati mjere štednje kakve se zahtijevaju.

Dakle, situacija se negdje mora prelomiti. Čelni ljudi EU-a nadaju se kako će to biti na Grčkoj – uz pomoć poticaja u obliku potpunog juriša na banke, potpomognutog curenjima informacija u javnost i paničnim izvještavanjem televizijskih postaja u vlasništvu desnice. Grčko vodstvo kaže kako nije u mogućnosti ustuknuti.

Prosvjed u znak potpore Syrizi bio je usmjeren protiv mjera štednje, no većina je bila za to da Grčka ostane dijelom eurozone. Prosvjednici s desnog centra također su protiv napuštanja eura. No oni ne žele, a niti bi iz pozicije vlasti mogli, implementirati mjere štednje kakve se zahtijevaju
Izvještavao sam o ovoj krizi iz briselskog sjedišta eurogrupe, kao i rezidencije radikalno lijevog premijera – te naravno, s ulice. Smatram sljedeće:

Kao prvo, radna pretpostavka grčkog čelništva – da će Europa pregovarati oštro, ali pravedno, te im omogućiti da povrate kontrolu nad gospodarstvom bez dodatnih mjera štednje – bila je pogrešna. Poručili su svojim biračima da ce uspjeti ublažiti mjere štednje te istovremeno ostati u eurozoni jer su ih ključni ljudi na pozicijama moći u to uvjerili: američki State Department, talijanski i francuski premijer te članovi prošle Europske komisije.

No, tu je nova Komisija kojom dominira desnica, a Talijani i Francuzi su naletjeli na blok zemalja sjeverne i istočne Europe koje su se – odražavajući stavove svojih desno nastrojenih birača – odbile pomaknuti s mjesta.

“Dobrog eura”, kojega je Yanis Varoufakis bio naumio stvoriti, još uvijek nema.

Slično tome, i Angela Merkel se preračunala: uklonivši s vlasti Berlusconija u Italiji i socijalističkog premijera Georgea Papandreoua u Grčkoj 2010. godine, pretpostavljala je da će politički pritisak prouzročiti rascjep unutar Syrize. Da će je njezino radikalno lijevo krilo napustiti, a Alexis Tsipras smekšati jednom kada se nađe unutar mramornih hodnika rezidencije Maksimou te oformiti nacionalnu koaliciju s malom, moderniziranom neoliberalnom strankom po imenu Potami i uz podršku liberalnog krila konzervativaca okupljenih oko prošlog premijera Costasa Karamanlisa.

Ako trenutno bilježimo povećani juriš na banke, ograničenja na isplate te krizu oko solventnosti banaka, tada će lideri EU-a do ponedjeljka na raspolaganju imati tešku batinu kojom mogu udarati po Syrizi. No ukoliko paralelno ne ponude i mrkvu, kao i nešto prostora za kompromis, grčko će vodstvo proglasiti nemogućnost otplaćivanja dugova
To se nije dogodilo. Iako Syriza efektivno ima tri operativne frakcije – radikalnu ljevicu, umjerenu ljevicu oko Tsiprasa, i umjereniju socijaldemokratsku skupinu u koju su uključeni i neki nestranački ministri – ključni je faktor bio utjecaj odozdo. Syriza nije poput većine britanskih stranaka, gdje se članove jedva išta pita u vezi politika stranke: njezini parlamentarni zastupnici i ministri u neprestanom su kontaktu s više slojeva aktivista i birača.

Jedan mi je novoizabrani parlamentarni zastupnik, zapanjen što se uopće nalazi u parlamentu nakon siječnja, rekao: „Ne mogu popustiti jer se moram vratiti u svoje selo i tamo nastaviti živjeti; izabrali su nas da se borimo.“

Alexis Tsipras, pa čak i poneki ljudi oko njega, koje se dosad smatralo umjerenima i egzistencijalno pro-europski nastrojenima, radikalizirali su svoja stajališta tijekom protekla tri tjedna. Postali su uvjereni da eurozonu vodi Njemačka te da Njemačka želi Grčku izbaciti iz nje.

Ako trenutno bilježimo povećani juriš na banke, ograničenja na isplate te krizu oko solventnosti banaka, tada će lideri EU-a do ponedjeljka na raspolaganju imati tešku batinu kojom mogu udarati po Syrizi. No ukoliko paralelno ne ponude i mrkvu, kao i nešto prostora za kompromis, grčko će vodstvo proglasiti nemogućnost otplaćivanja dugova (default).

Tada će se Europa morati odlučiti: hoće li spasiti Grčku ili je izbaciti iz eurozone? Zemlju u koju migranti hrle preko nezaštićene granice s Turskom, koja je samo jednom kopnenom granicom udaljena od Islamske države (ISIS-a) i koja ima lijevu tradiciju koja je uvijek spremna pregovarati s Moskvom. To čini ovu situaciju ne samo ekonomski presudnim već i geostrateški presudnim pitanjem.
Konzervativna desnica je fragmentirana, u ratu sama sa sobom; stara stranka PASOK, koja je svojedobno dobivala 40 posto glasova, sada može sve svoje parlamentarne zastupnike smjestiti za okrugli stol. Manje stranke koje su se priključile zboru mjera štednje – poput umjereno marksističkog DIMAR-a i nacionalističko desničarskog LAOS-a – naprosto su iščezle

Ukoliko se pitate zašto Syriza jednostavno ne odustane, ostane na životu i odgodi bitku za neki drugi trenutak, niste dovoljno pratili vijesti. Nakon pet godina, mjere štednje – koje su prvo nametnuli socijalisti, a potom i koalicija predvođena konzervativcima – dokrajčile su svaku političku silu koja ih je pokušala sprovesti.

Konzervativna desnica je fragmentirana, u ratu sama sa sobom; stara stranka PASOK, koja je svojedobno dobivala 40 posto glasova, sada može sve svoje parlamentarne zastupnike smjestiti za okrugli stol. Manje stranke koje su se priključile zboru mjera štednje – poput umjereno marksističkog DIMAR-a i nacionalističko desničarskog LAOS-a – naprosto su iščezle.

Grčko vodstvo će ovo odigrati na kartu Grčke protiv euroimperijalizma. Oni će, usprkos posve neprijateljski nastrojenim televizijskim i novinskim medijima, apelirati na 41 posto Grka koji drže do borbe protiv mjera štednje više nego li do zajedničke valute u kojoj će kao član uvijek biti crne ovce. Neće im manjkati pristaša iz ekonomske struke – uključujući i mnoge koji tradicionalno pripadaju desnom krilu – koji su promatrali kako se euro i njegova nesretna centralna banka pretvaraju u disfunkcionalnu i nepredvidljivu strukturu.

Zemlja će se podijeliti na desnicu protiv ljevice – kao što je podijeljena još od kada su britanski tenkovi ušli na trg Syntagma 1944. godine kako bi, namjesto otpora predvođenog komunistima, na vlast postavili bivše nacističke kolaboratore.

No, ovoga puta ne znamo tko će pobijediti. Zasigurno ćemo saznati tko je izgubio: svi u Europi koji su tvrdili da EU može istovremeno akomodirati ekonomske težnje s ljevice, kao i one s desnice.


S engleskog preveo Martin Beroš



Paul Mason je urednik ekonomskih vijesti za Channel 4.


Fotografija Paula Masona je preuzeta sa stranice http://usvsth3m.com i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom


Vezani članci

  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. veljače 2017. Turisti u posjeti Bijeloj kući u Washingtonu (izvor: Wasted Time R, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Opomena sindikatima Nekoliko dana nakon stupanja na dužnost Donald Trump se sastao s vođama sindikata građevinske industrije obećavši velika infrastrukturna ulaganja koja će dati posla toj industriji, što je rezultiralo sindikalnim oduševljenjem i hvalospjevima na račun novog stanara Bijele kuće – tim nevjerojatnije jer na sastanku nije bilo riječi o planovima nove administracije o poreznom rasterećenju najbogatijih i antisindikalnoj legislativi, koji se direktno tiču radničke klase. Zbog prešućivanja tih tema, kao i veličanja Trumpove odluke o ponovnom pokretanju radova na Keystone XL i Dakota Access cjevovodima, Hamilton Nolan pita se mogu li sindikati biti snaga zagovaranja društvenih jednakosti u Trumpovu mandatu.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.