Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice

Zadnji neslužbeni rezultati grčkog referenduma dobiveni na temelju 94,26% prebrojanih glasačkih listića pokazuju pobjedu opcije ‘OXI/NE’ sa 61,32% glasova. Pročitajte tekst kojeg je Stavros Mavroudeas par dana prije referenduma poslao medijima, a u kojem opisuje kako su tekle referendumske kampanje – koju je ulogu imala vanparlamentarna ljevica, a koju grčka buržoazija, u čemu je podbacila Syriza, a u čemu KKE – te poziva na mobilizaciju militantne ljevice i aktivnih snaga radničke klase kako bi se na dnevni red grčke i europske politike stavila potreba pronalaženja smjera djelovanja koji se nalazi izvan okova Europske unije, posebice kritizirajući spremnost Syrizine vlade da se nakon šestomjesečnog neuspješnog oslanjanja na strategiju pregovaranja s EU, i nakon referenduma vrati u isti modus operandi.


Syrizina vlada je u proteklih šest mjeseci, nakon izborne pobjede u siječnju 2015., započela pregovore s EU. Tijekom tih pregovora Syriza je bila suočena s tvrdoglavošću i pojačanom razinom nepopustljivosti EU i njezinih ortačkih institucija (ECB-a i MMF-a). Syriza je ubrzo prihvatila logiku i strukturu programa Trojke; odnosno Ekonomskog programa prilagodbe za Grčku, popularno poznatog pod nazivom Memorandum. Ona ga je samo pokušala modificirati, tako što će ga učiniti manje orijentiranim na ranu otplatu (primjerice, odgađanjem provedbe smanjivanja mirovina i potajnog rezanja plaća, smanjivanjem ciljeva primarnih fiskalnih viškova kako bi fiskalna politika bila što manje usmjerena na štednju). Također je zatražila da joj se omogući servisiranje duga (poništavanjem dijela duga, balansiranjem duga i ‘financijskim inžinjeringom’) te povećanje sredstava pomoći (kroz fiktivni Junckerov plan) koje bi pomoglo da se pokrene umrtvljenu grčku ekonomiju nakon 6 godina mjera štednje. U konačnici, sramežljivo je zatražila određeno obavezivanje za smanjenjem grčkog duga u budućnosti. Čim je EU dijagnosticirala ovakvo pomirljivo Syrizino raspoloženje, a budući da se cijela utakmica odvijala na njezinom terenu, započela je vršiti pritisak, tražeći dodatne koncesije. Što je Syriza više klizila prema kapitulaciji, to je više Europska unija zahtijevala. Na kraju je postalo politički neizvedivo da Syriza prihvati sve zahtjeve EU, čak i unatoč ponižavajućim kompromisima na koje je već pristala, te očitom izdajom čak i svojeg osrednjeg izbornog programa. To je dovelo do sloma pregovora i poziva Syrizine vlade na održavanje referenduma o Trojkinim zahtjevima.

Raskid pregovora između Grčke i EU bez svake je sumnje ukazao na pravu prirodu Europske unije: riječ je o provoditeljima interesa i čuvarima povlastica dominantnih europskih kapitalističkih sila. Ona nameće neoliberalne politike mjera štednje narodu Europe i slabijim europskim državama u korist profita kapitalista.

Štoviše, raskid pregovora pokazuje nerealan karakter programa Syrizine vlade koji cilja na ‘pristojan kompromis’ s EU, koji ne bi značio ‘ni sukob ni kapitulaciju’, te na ‘ostajanje u eurozoni pod svaku cijenu’. Ukoliko želite ostati u eurozoni i u EU, morat ćete kapitulirati pred zahtjevima njezinih dominantnih sila. Nema drugog načina. Stoga je čak i Syrizin prijedlog (koji obuhvaća 47 stranica), kao blaža verzija Trojkina programa mjera štednje, odbačen s gnušanjem.

Neuspjeh Syrizine strategije, kao i uzavrelo masovno nezadovoljstvo povratkom Trojkinih politika mjera štednje, primoralo je Syrizinu vladu da odbije Trojkine zahtjeve i prepusti ih javnom glasanju na referendumu. Istovremeno, vodstvo Syrize tvrdi da će u slučaju da opcija ‘NE’ pobijedi, iznova pristupiti EU i tražiti nove pregovore.

Syriza nije podbacila samo u strateškom već i u taktičkom smislu. Ostavila je netaknutom ‘strukturu duboke države’ unutar koje se i dalje nalaze poslušne sluge grčke oligarhije, štoviše – mnoge je postavila i koristila na više ključnih pozicija. Primjerice, Syriza nije preuzela kontrolu nad centralnom bankom, a prihvatila je, pa čak i namjestila nekoliko ‘ljudi iz sistema’ u upravne odbore komercijalnih banaka te drugih ključnih javnih poduzeća. Ispraznila je državnu blagajnu, glupavo plativši sve dospjele rate MMF-u i međunarodnim vjerovnicima. Stoga je EU – u bliskoj suradnji s grčkom buržoazijom – nakon raspisivanja referenduma proizvela uvjete gušenja bankarskog sektora, primoravši Syrizu da nametne vrlo stroga ograničenja na kretanje kapitala istog dana kada je ogromna masa slabo plaćenih grčkih umirovljenika (o kojima ovisi još jedan veliki dio stanovništva) primala svoje mirovine. Na ovaj je način referendum, koji je trebao biti laka pobjeda opcije koja upućuje ‘NE’ zahtjevima Trojke, pretvoren u neizvjesnu utrku.

Povrh toga je grčka buržoazija smjesta stvorila vlastiti ujedinjeni front (ostavljajući po strani međusobne političke i ekonomske razlike), mobilizirala sva raspoloživa sredstva (masovne medije, vršenje pritiska poslodavaca na radnike, itd.) i upustila se u blatantnu kampanju proizvodnje straha, predrasuda i širenja dezinformacija. Njezin je cilj izazivanje straha kod ostatka stanovništva (a osobito kod onih značajnih segmenata srednjeg sloja koji su preživjeli krizu bez da ih je ista proleterizirala) idejom da će se, ukoliko se Grčka u potpunosti ne podčini EU, otvoriti vrata samoga pakla.

Nasuprot ovakvom napadu, Syriza je vrludala tijekom kritičnog perioda, poigravajući se (između ostalog i zbog unutarnjih pritisaka) idejom da otkaže referendum i ponudi daljnje ustupke Europskoj uniji, koje je potonja – namirisavši krv – odbacila uz ponižavanje. Tek je tada Syriza započela s pripremama za kampanju ne bi li osigurala referendumsku pobjedu, no uz istovremeno uvjeravanje kako će nakon referenduma dogovor s EU zasigurno biti postignut.

Unutar preostalog političkog spektra grčke ljevice, tek su glavne snage vanparlamentarne ljevice na sebe preuzele izazov, krenuvši se energično boriti za masovno narodno ‘NE’ Europskoj uniji. Komunistička je partija, izdajući pritom sve grčke komunističke tradicije, izjavila da će u glasačku kutiju ubaciti vlastiti listić, što u praksi zapravo znači da sugerira nevažeće glasanje, te time implicitno pomaže ‘DA’ kampanji.

Nedjeljni je referendum presudna bitka. Na kocki je hoće li se nastaviti barbarsko restrukturiranje grčke ekonomije i društva po mjeri Memoranduma, ili će se pokrenuti novi smjer djelovanja.

Klasne linije po kojima se ovaj sukob vodi vrlo su jasne i on je gotovo očigledan kada se prošećete po atenskim četvrtima ili posjetite radna mjesta. U buržujskim četvrtima i na rukovodećim funkcijama prisutna je neočekivana mobilizacija čak i apolitičnih ljudi u korist referendumskog ‘DA’. S druge strane, među radničkom klasom i u njihovim stambenim četvrtima većina je jasno opredijeljena za ‘NE’. Po pitanju glasanja na referendumu u dijelovima grada u kojima živi srednja klasa, ljudi se obično dijele na bogatije i siromašnije.

Prevaga sistemskih snaga koje zagovaraju ‘DA’, neovisno hoće li Syriza ostati na vlasti, značila bi da će Grčka krenuti u smjeru naših siromašnijih balkanskih susjeda (koje je EU dodatno osiromašila), i pridružiti im se u ‘utrci prema dnu’, s ciljem postizanja što niže cijene rada i imovine – a sve ne bi li zauzvrat dobila malu nagradu od gospodara EU.

Pobjeda referendumskog ‘NE’ zapriječila bi ovakav slijed događaja. Do nje će doći jedino uz povratak masovne narodne mobilizacije kakva je postojala prije nego li je sve greškom prepušteno izbornoj pobjedi Syrizine vlade, koja se pokazala neučinkovitom. Takav će razvoj događaja također osporiti Syrizine nerealne i konzervativne pokušaje novih pregovora oko programa Memoranduma. Pobjeda opcije ‘NE’ ojačat će široko uvjerenje da EU i grčka buržoazija nisu nepobjedive, te da je drugačiji smjer – koji se nalazi izvan okova Europske unije – moguć.

Militantna ljevica i aktivne snage radničke klase imaju odgovornost da ovu bitku preuzmu u svoje ruke.


S engleskog preveo Martin Beroš


Stavros Mavroudeas je profesor političke ekonomije na odsjeku za ekonomiju Makedonskog sveučilišta u Solunu.


Karikatura koja je cirkulirala Grčkom u predreferendumsko vrijeme preuzeta je s Facebooka i prilagođena formi ikone. Tekst glasi otprilike: “Moj šef je protiv podjela u narodu. Hoće da glasam kao on.”


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom
Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak
Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju
Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom


Vezani članci

  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.
  • 13. travnja 2017. Prosvjedi u Srbiji, travanj 2017. (foto: MS) Vlast aktivno sprečava protestno jedinstvo Aktualni masovni prosvjedi diljem Republike Srbije predstavljaju kulminaciju višegodišnjeg nezadovoljstva stanovništva sustavnom devastacijom tekovina socijalne države, privatizacijom javnih poduzeća i upornim inzistiranjem političko-ekonomskih elita na uvođenju tzv. mjera štednje. Izravni povod izlasku naroda na ulice nedavni su rezultati predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio trenutni premijer Aleksandar Vučić. Kratki izvještaj i presjek situacije za nas je pripremio Marko Stričević, aktivni sudionik u prosvjedima i član organizacije Marks21.
  • 10. travnja 2017. Članovi političke platforme Ahora Madrid u Campo de Cebada, 19. travnja 2014. (izvor: Ahora Madrid @ Flickr prema Creative Commons licenci) Kako zaustaviti politički pomak udesno? Donosimo prijevod komentara u kojem Immanuel Wallerstein u širokim potezima naznačuje obrise globalne političko-ekonomske situacije u kojoj je, uslijed pada životnog standarda većine svjetskog stanovništva, uočljiv generalni politički pomak ka lijevoj, ali i desnoj radikalizaciji. Premda kratkoročni politički ciljevi radikalno lijevih stranaka ponekad uspijevaju umanjiti posljedice po najsiromašnije slojeve, jačanje lijeve pozicije i uspostava pravednijeg svjetskog sistema na dugi rok ipak zahtijevaju političko djelovanje drugačije vrste – izgradnju savezâ odozdo.
  • 10. travnja 2017. Tvornica staklenih proizvoda, 2. prosinca, 1960., Slovenska Bistrica (izvor: commons.wikimedia.org). Kako je počelo rušenje Jugoslavije? U novoj knjizi Vladimira Unkovskog-Korice, „The Economic Struggle for Power in Tito’s Yugoslavia. From World War II to Non-Alignment“, profesor Srednjoeuropskih i istočnoeuropskih studija na Školi za društvene i političke znanosti Sveučilišta u Glasgowu, začetke raspada socijalističke Jugoslavije smješta puno ranije od većine autora, analizirajući društveno-ekonomsku zbilju tijekom prvih dvaju desetljeća nakon oslobođenja zemlje pri kraju Drugog svjetskog rata. Radi se o pokušaju dekonstrukcije obmanjujućih popularnih predodžbi zasnovanih na ahistorijskom tumačenju događaja i procesa relevantnih za ovaj period. U nastavku pročitajte kratki prikaz navedene knjige.
  • 4. travnja 2017. Narodna čitaona ispred sarajevske Vijećnice (foto: LM) Bosna i Hercegovina: daleko, blizu, daleko Od 2013. godine u Bosni i Hercegovini sporadično se javljaju socijalni pokreti. Počevši od tadašnje „bebolucije“ preko februarskih protesta 2014. godine i prateće plenumske mobilizacije, do trenutno aktivnih kampanja za radnička prava, zajednička dobra i historijsko sjećanje, ti pokreti konstantno su stiješnjeni između gorućih pitanja kojima se neposredno bave i ostvarivanja trajnije prisutnosti u političkom polju. Međutim, pitanje njihove održivosti nije samo njihovo pitanje, već je i pitanje lijevih aktera u zemljama čije politike aktivno oblikuju bosanskohercegovačke političke prilike – prije svega u Hrvatskoj i Srbiji, a potom i u državama članicama Evropske unije.
  • 2. travnja 2017. Zgrada Hrvatskih studija (izvor:  Facebook stranica Studentski sabor Hrvatskih studija) Izvještaj s 216. plenuma FFZG-a Studenti Hrvatskih studija se od 20. ožujka do danas okupljaju na Studentskom saboru kako bi pokušali obraniti vlastiti studij i suprotstaviti se još jednom potezu koji dolazi sa Sveučilišta, a povezan je s pokušajem osiguravanja povoljnije pozicije za konzervativne struje u društvu. Kako bi pružili podršku kolegama s Hrvatskih studija, studenti s nekoliko fakulteta Sveučilišta okupili su se na prvom zajedničkom plenumu Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija kako bi raspravili o trenutnoj situaciji i razmotrili moguće korake u zajedničkoj borbi. U ponedjeljak 3. travnja na FFZG-u sastaje se radna grupa za pripremu blokade na kojoj će se raspravljati o Zakonu o HKO-u i degradaciji stručnih studija te sudjelovanju u organizaciji Marša za znanost 22. travnja.
  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve