Kritički osvrt na naše delovanje u Samoorganizovanom Studentskom Pokretu 2014.

S informativnog bloga kampanje za besplatno obrazovanje Studentske Borbe prenosimo samokritiku sudionica prošlogodišnje blokade Filozofskog fakulteta u Beogradu: “Jedno od ključnih saznanja za nas bilo je nespojivost socijalnih pokreta sa organizovanim fašističkim prisustvom. Razlog tome je nužno sistemski karakter fašističkih organizacija koji se nalazi u koliziji sa antisistemskim karakterom studentskog pokreta.” Na istom blogu možete čitati i o nedavnoj blokadi Šumarskog fakulteta u Beogradu koja je završila ispunjenjem studentskih zahtjeva, te o blokadi Pravnog fakulteta u Beogradu koja je jučer okončana nasilno, no dekan je na pregovorima ipak dao garancije za određene izmjene i ustupke.

Na jesen 2014. godine, učestvovale smo u organizovanju i sprovođenju studentskog protesta na Filozofskom fakultetu u Beogradu, koji je sredinom oktobra prerastao u blokadu tog fakulteta. Ovaj protest predstavlja jednu od najvećih studentskih borbi socijalnog karaktera u Srbiji, u poslednjih dvadeset godina. Sama blokada nastave je trajala 55 dana, što je svojevrstan rekord. Pored toga što je uspeo da studentsko pitanje, barem na kratko, ponovo dovede u fokus javnosti, studentski pokret koji je realizovao blokadu, svojom aktivnošću uspeo je da dovede do politizacije velikog broja mladih ljudi, i da otvori perspektive daljeg organizovanja socijalnih studentskih borbi.

U javnosti su se mogle čuti različite reakcije na ovaj protest. Iako je prošlo već dosta vremena, neke od tema se mogu pokazati kao i dalje aktuelne, te imati uticaj i na aktivnosti novog pokreta. Zbog toga smo smatrale da je sada dobra prilka da, sa određenom distancom, progovorimo o nekim problematičnim momentima tokom ovog protesta, našem postavljanju u njima, i poukama koje si iz toga mogu izvući. Smatramo da je važno sagledati ovaj protest kao čitav jedan proces, sastavljen od različitih, pa i suprotstavljenih strujanja. Po svojoj složenosti i nerešenosti, izdvaja se problematika vezana za odnos pokreta prema fašizmu. U ovom pogledu, tokom trajanja blokade iznete su određene dobronamerne kritike u vezi sa nekim aspektima našeg delovanja. Iz današnje perspektive drugačije gledamo na te komentare, što je još jedan od razloga zbog kojeg bismo želele da se kritički osvrnemo na neke od poteza koje smo povukle tokom blokade.

Još od 2006. godine, svaka blokada Filozofskog Fakulteta u Beogradu obeležena je napadima pripadnika fašističkih organizacija na studente u blokadi, koji su uvek bili praćeni reakcijama antifašističkih studenata. Ovi napadi, kao i reakcije studenata na njih su doveli do toga da se ovi sukobi u javnosti tretiraju isključivo kao sukobi dveju zaraćenih političkih “ekstrema”. Na ovaj način stavljena je stigma na studentsku borbu, a fašistički napadi su relativizovani.

S obzirom na ovakav kontekst, nije bio neočekivan napad fašista koji se desio već trećeg dana blokade. Tom prilikom je došlo i do fizičkog sukoba izmedju studenata i fašista naoružanih hladnim oružjem. Ipak, budući da je protest uspeo da se omasovi i prevazidje granice aktivističkog geta, većina studenata u protestu se tada po prvi put susrela sa ovakvom manifestacijom fašizma.

Ubrzo nakon ovog događaja, dogodio se još jedan sukob između članova fašističke organizacije i pripadnika pokreta, aktivnog antifašiste. Taj sukob je doprineo dodatnom interesovanju policije i medija za dešavanja na blokadi. Sve ovo je uticalo na povećanje pritiska na studente u blokadi kao i reprodukovanju medijske slike o sukobu izmedju političkih „ekstrema“. Kontekst hegemonije liberalne ideologije u društvu i njegovu manifestaciju u obliku političke neizdiferenciranosti većine pripadnika studentskog pokreta, može pomoći razumevanju stava koji su studenti zauzeli na zboru koji je usledio. Naime, problem sa odlukom donetom na tom zboru, je taj što je ovaj sukob okarakterisala isključivo kao lični sukob pojedinaca, ne uzimajući u obzir širi društveni kontekst.

Posle ova dva incidenta, događaj koji je pokrenuo problematizovanje prisustva fašista na blokadi, bio je dolazak dva člana fašističke organizacije Srpska akcija na zbor. Naime, dva mladića obratila su se zboru kao članovi Studentske akcije (studentski front Srpske akcije). Oni su se tom prilikom ogradili od prethodnih napada na studente, kao i od fašističkog karaktera svoje organizacije, insistirajući na tome kako njihova ideologija ne utiče na njihovo učešće u protestu. Ovim gestom, dali su legitimitet instituciji zbora i podršku blokadi. Taj čin propraćen je aplauzom dela studenata. Ovaj aplauz je razumljiv ako se u obzir uzme „apolitičnost“ koja je u tom trenutku, na početku blokade, bila dominantna pozicija među studentima na blokadi. Takođe je očekivana i reakcija članova pokreta koji pripadaju levoj struji. Deo njih je posle ovog događaja, napustio zbor, a neki čak i protest, zgrožen izostankom osude aplauza od strane pokreta.

U svetlu ovih događaja, u okviru alternativnih predavanja na blokiranom fakultetu, organizovana je tribina o antifašizmu. Predavačica je bila profesorka Olivera Milosavljević, u javnosti poznata kao intelektualka angažovana na borbi protiv savremenih revizionističkih tendencija u domaćoj istoriografiji.

Naravno, i na ovaj događaj, usledila je reakcija, pa je jedini član Srpske akcije koji je učestvovao na blokadi, iskoristio svoje pravo kao učesnik protesta, da predloži temu i organizuje tribinu o antikomunizmu. U to vreme, kao praksa na gotovo svakom zboru, ustaljuje se polemika oko odnosa učesnika blokade prema ideologiji i politici, prave se brojne frakcije, a pojam “apolitičnost” ulazi u svakodnevni diskurs blokade.

Kako bi se izbegla ideološka jednostranost, a sa druge strane namirio direktno-demokratski karakter protesta, u kome svaki njegov učesnik može da učestvuje u kreiranju prakse, načelan dogovor je bio da se organizuje tribina, na kojoj bi se među govornicima našli i istaknuti antifašisti, a koja bi naučno analizirala istorijske činjenice o datoj temi i koja bi je sagledavala iz različitih prespektiva.

Tu dolazimo do prvih, tada ne toliko očiglednih, manipulacija od strane člana Srpske akcije. On je mimo dogovora radne grupe delegirane za organizovanje alternativnih predavanja, pokušao da organizuje tribinu na kojoj se nadao da će govoriti fašistički ideolozi, i putem društvenih mreža obavestio javnost o njoj. Sama tribina, na ovaj način organizovana i neodobrena od strane zbora, odmah je bila otkazana. Međutim, samo njeno najavljivanje na društvenim mrežama od strane Srpske akcije, izazvalo je burne reakcije, kako javnosti, tako i levice. Nakon što je postalo jasno da je najava podvala Srpske akcije i da se ta lažna tribina neće održati, burno je reagovala ekstremna desnica, najavljujući incidente, što je znatno uticalo na atmosferu na samom blokiranom fakultetu. Pojavila se bojazan od fašističke odmazde, i mi kao učesnici blokade, krenuli smo u infrastrukturne pripreme za nove napade. Stakla u prizemlju zgrade fakulteta su oblepljena kartonima, i fakultet je gotovo neprekidno bio zaključan. Usledio je novi napad fašista na blokadu.

Na dan kad je Srpska akcija najavila otkazanu tribinu, neki od aktivnih članova pokreta su se organizovali i napravili posećen antifašistički protest na platou ispred fakulteta.

Tek nakon svih ovih dogadjaja, predlog o održavanju ove tribine dolazi na dnevni red zbora. Upravo je naše glasanje o tom predlogu ono na šta posebno želimo da se osvrnemo. Naime, usled svih pritisaka koje sa sobom nosi blokada koja traje toliko dugo, svakodnevnih sukoba sa upravom fakulteta, većinom profesora, pa i malobrojnim studentima koji su se blokadi protivili, posle više nedelja u uslovima bez struje i grejanja, a pre svega, u okolnostima permanentih sukoba na nekoliko frontova, napravile smo grešku.

Iako čvrsto stojimo i tada i sada, iza sopstvenih komunističkih pozicija, želeći da postupamo u skladu sa načelima direktne demokratije, došle smo do toga da glasamo za nešto što se apsolutno kosi sa našim principima.

U tom trenutku, bilo nam je važno da svaki učesnik protesta može da iznese svoj predlog na zboru, i zbog toga smo smatrale da pravo na reč imaju i ljudi koji iznose stavove suprotne našim. Iako se i dalje zalažemo za takvu praksu, ono što smo previdele u ovom slučaju, je da postoji velika razlika između ljudi koji zastupaju desničarske stavove i onih koji organizovano deluju kroz fašističke organizacije.

Ono u čemu smo tada pogrešile jeste sam čin glasanja za pomenutu tribinu, koji smo u tom trenutku videle kao primenu direktne demokratije i izbegavanje cenzure, kao i izraz naše potrebe da zbor bude inkluzivan. Međutim, u trenutku kada do samog glasanja dolazi, trebalo je da glasamo protiv održavanja u skladu sa svojim ubeđenjima. Iako nije bilo precizirano koje će prirode biti tribina, niti ko će biti govornici, trebalo je da glasamo protiv same mogućnosti da bude organizovana bilo kakva tribina na predlog osobe koja je pokazala nameru da manipuliše i ne prihvata odluke zbora.

Tek nakon određene vremenske distance i pošto su na videlo izašli konkretni dokazi koji inkriminišu delovanje člana Srpske akcije u pokretu i pokazuju da ono nije bilo individualno, već organizovano, jasno nam je koliko je ovaj potez bio greška.

Posle svega, naš utisak je da je pored niza grešaka i sporog uhodavanja, ovaj protest iznedrio izuzetno pozitivne rezultate. Stoga je uloga ovog teksta, pored samokritike i u tome da se sa ovog protesta skine stigma saradnje sa fašistima, kao i da se istakne njegov značaj, budući da je to proces koji i dalje traje.

Studenti su se povezali sa radnicima, uspostavljene su nove mreže saradnje između studenata u protestu i radnika železnice, prosvetnih radnika i advokata u štrajku. Institucija zbora se pokazala kao veoma uspešno telo samoorganizovanog direktno demokratskog pokreta, koje se bori za interese studenata na transparentan način. Takođe, ojačala je solidarnost unutar studentske populacije na fakultetu, i borba se, barem u okviru Filozofskog fakulteta drastično omasovila. Budući da je ovaj proces trajao 55 dana i da je sa sobom nosio niz političkih iskustava, njegov efekat je takav da su se njegovi učesnici politički razvili i počeli da uviđaju problem sa parlamentarno strukturiranim telima, institucionalnom borbom i funkcijom fakulteta u društvu. Jedno od ključnih saznanja za nas bilo je nespojivost socijalnih pokreta sa organizovanim fašističkim prisustvom. Razlog tome je nužno sistemski karakter fašističkih organizacija koji se nalazi u koliziji sa antisistemskim karakterom studentskog pokreta.
Dragana Jović i Milena Stanić

Fotografija zbora blokade FFBG-a preuzeta je sa stranice Studentske Borbe i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve