Emma Graham-Harrison: Neizvjesna sudbina sve rasprostranjenijih oblika solidarne ekonomije u Grčkoj

Godine krize i neoliberalnih politika u Grčkoj dovele su do masovne nezaposlenosti i propadanja javnih usluga, a iz otpora mjerama štednje iznikle su različite inicijative – strategije za uspostavljanje paralelne ekonomije orijentirane prema ljudskim potrebama, umjesto profitu: “Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji opslužuje više od stotinu ljudi dnevno, bazirajući svoj rad isključivo na donacijama potrepština i vremena, te posve obeshrabrujući novčane priloge. Druge skupine su eksperimentirale s alternativnim valutama koje se može koristiti paralelno s trendom opadanja dohotka u eurima, dok određene inicijative postoje kao komercijalna poduzeća koja odbacuju potragu za profitom, poput komuna i grupa koje podržavaju direktnu razmjenu između proizvođača i kupaca.”


U Grčkoj se formiraju vremenske banke, niču grupe direktne razmjene između poljodjelaca i kupaca i pojavljuju se alternativne valute, no širenje ovih praksi niti je postojano niti ide lako


Sa sve većom novčanom oskudicom koja vlada u Grčkoj, procvala je i alternativna „ekonomija solidarnosti“, koja tisućama pomaže u svemu od nabavke hrane i dobivanja zdravstvene skrbi do korištenja frizerskih usluga i pohađanja jezičnih tečajeva – i to sve bez razmjene ijednog eura.

Primjerice, Atenska vremenska banka omogućuje članovima skupljanje bodova, tako što će onima kojima su potrebne njihove usluge ponuditi sat vremena vlastita rada. Banka u svojim redovima okuplja doktore, zubare, električare, instruktore joge i vodoinstalatere, no najpopularnija usluga u ponudi je psihoterapija – što upućuje na činjenicu kako su godine neimaštine izjele puno više od tek ušteđevina i životnog standarda.
„Stvari su tek u zametku, još smo na samome početku“, izjavila je članica Christine Papadopoulou, ujedno i jedna od koordinatorica godišnjeg ‘festivala solidarnosti’ koji svake jeseni okuplja tisuće ljudi na svojim diskusijama, koncertima i radionicama

„Stvari su tek u zametku, još smo na samome početku“, izjavila je članica Christine Papadopoulou, ujedno i jedna od koordinatorica godišnjeg ‘festivala solidarnosti’ koji svake jeseni okuplja tisuće ljudi na svojim diskusijama, koncertima i radionicama.

Mrežu čini kolaž različitih društvenih skupina. Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji opslužuje više od stotinu ljudi dnevno, bazirajući svoj rad isključivo na donacijama potrepština i vremena, te posve obeshrabrujući novčane priloge.

Druge skupine su eksperimentirale s alternativnim valutama koje se može koristiti paralelno s trendom opadanja dohotka u eurima, dok određene inicijative postoje kao komercijalna poduzeća koja odbacuju potragu za profitom, poput komuna i grupa koje podržavaju direktnu razmjenu između proizvođača i kupaca.

Većina spomenutih inicijativa vuče korijenje iz prosvjeda i demonstracija protiv mjera štednje iz 2011. godine, kada je Vlada predstavila sveobuhvatni paket mjera koje su uključivale povećanja poreza i smanjenja olakšica, s namjerom hvatanja ukoštac s problemima duga, čime je započeo niz godina obilježen masovnom nezaposlenošću i propadanjem javnih usluga.

„Mnogo tih ideja cirkuliralo je i ranije, međutim kontekst krize poslužio je kao poticaj da ih se sprovede u djelo. Kako je mnogo ljudi ostalo bez posla, drugi bitan moment bila je čista nužda“, izjavio je Ilias Ziogas iz kooperative Syn Allios (Zajedno s drugima) koja je osnovana 2011. godine s ciljem prodaje fair-trade robe.

Dok su obične trgovine propadale, ta je kooperativa uspjela povećati prodaju, što Ziogas pripisuje čežnji za drugačijim načinima života. „Nemojmo pretjerivati, ne radi se o velikom pokretu,
Od svih projekata ‘solidarne ekonomije’, čini se da su najveću medijsku pažnju privukle alternativne valute i to uslijed pitanja što će Grčka učiniti ostane li bez eurâ, ili ukoliko odluči napustiti zajedničku valutu. Međutim, održavanje valute je kompleksno i zahtjevno, i većina je dosadašnjih pokušaja bila kratkoga vijeka
međutim, ipak je riječ o nečemu što u posljednjih par godina bilježi rast.“

Širenje nije bilo postojano, a ni jednostavno. Produljena financijska kriza koja je poharala konvencionalnu ekonomiju, pogodila je i mnoge radikalne alternative – često male, krhke sustave, podložne iscrpljenosti i izložene unutarnjim sukobima.

Iza brojnih projekata ostaju zastarjele internetske stranice kao jedini spomenik snovima njihovih osnivača – od projekta za nezaposlene mlade ljude u Ateni do votsalo (šljunčane) valute.

Od svih projekata ‘solidarne ekonomije’, čini se da su najveću medijsku pažnju privukle alternativne valute i to uslijed pitanja što će Grčka učiniti ostane li bez eurâ, ili ukoliko odluči napustiti zajedničku valutu. Međutim, održavanje valute je kompleksno i zahtjevno, i većina je dosadašnjih pokušaja bila kratkoga vijeka.

„Kada je [votsalo] projekt 2012. godine započeo, cilj je bio pokriti naše osnovne potrebe, prestati razmišljati kao potrošači i početi razmišljati kao ljudska bića. [Dokazati] da možemo živjeti bez novca“, izjavila je Margarita Kiriakou, jedna od osnivačica, kojoj se danas čini kako je bilo pogrešno površno ulaziti u eksperimentiranje s alternativnim oblicima novca.

Neki su članovi bili zatrpani poslom zbog obima potražnje, i nisu uspijevali potrošiti ono što su zaradili, dok su drugi na to gledali kao na poklonjen novac. „Stomatolozima, koji su nudili jednu od najpopularnijih usluga, nije polazilo za rukom riješiti se svojih votsalosa, dok su drugi uzimali mnogo, ali bez pružanja ikakvih usluga.“

Ioanna Kostopolis, kći jednog od osnivača, ustvrdila je da se tem, najuspješnija grčka alternativna valuta, suočio s istim problemom. Za trajnost tema djelomično je zaslužan programer koji je izvjesno vrijeme proveo u San Franciscu, postavljajući vrlo snažnu softversku bazu za valutu, što ipak nije značilo da se nisu morali nositi s izazovima ljudskog faktora.
„Dobro je imati tek nekoliko stotina ljudi koji se međusobno poznaju i koji si vjeruju, te imaju osjećaj za solidarnost, kao što je to slučaj s nama“, rekla je Kostopolis. „U protivnom se radi o otvorenom tržištu kao i inače – nikada ne znate tko će vas oderati.“

„U početku smo dali 300 tema svakome tko se registrirao, ne bi li ljudi počeli trošiti, no mnogi su to protumačili kao poklon od 300 eura, koji su potrošili i nikada se nisu vratili“, rekla nam je u Volosu, luci na sjeveru zemlje. „Kada smo vidjeli što se događa, iznos smo smanjili na 50, a zatim na 20 tema.“

Nadalje, imali su problema s ljudima koji su koristili mrežu kako bi reklamirali usluge za koje su potom tražili plaćanje u eurima umjesto u temima. Svatko je morao biti individualno upozoren i zatim izbačen iz mreže na javnom sastanku, što je bila mukotrpna procedura, no otada je došlo do smirivanja situacije unutar skupine.

„Dobro je imati tek nekoliko stotina ljudi koji se međusobno poznaju i koji si vjeruju, te imaju osjećaj za solidarnost, kao što je to slučaj s nama“, rekla je Kostopolis. „U protivnom se radi o otvorenom tržištu kao i inače – nikada ne znate tko će vas oderati.“

Zbog svega navedenog ona ne može zamisliti širenje valute izvan Volosa, no tvrdi kako njezini osnivači ipak traže načine za organiziranje razmjene dobara i usluga na nacionalnoj razini, pomoću kojih bi se moglo zaobići upotrebu konvencionalnog novca.

Na tisuće Grka diljem zemlje ima koristi od vjerojatno najjednostavnijeg projekta „solidarne ekonomije“, pokreta koji izravno povezuje kupce s ljudima koji proizvode njihovu hranu, deterdžente i ostale potrepštine, time rušeći monopol supermarketa.

Većina proizvođača prima narudžbe prije mjesečnog sastanka na kojem se razmjenjuju novac i roba. U zemlji s toliko ozloglašenim paralelnim tržištem čak je i vlada na dobitku jer se sve transakcije bilježe, izjavio je 38-godišnji učitelj Dimitris Tsilogiannis.
Na tisuće Grka diljem zemlje ima koristi od pokreta koji izravno povezuje kupce s ljudima koji proizvode njihovu hranu, deterdžente i ostale potrepštine, time rušeći monopol supermarketa. Većina proizvođača prima narudžbe prije mjesečnog sastanka na kojem se razmjenjuju novac i roba. Čak je i vlada na dobitku jer se sve transakcije bilježe

„Odaziv javnosti je velik, i sve što radimo potpuno je legalno, a što je najvažnije svi prodavači izdaju račune“, rekao je tijekom večeri provedene uz telefone pokušavajući odgovoriti na upite i pružiti pomoć kupcima koji nisu u mogućnosti koristiti Internet. U istom uredu s njim volontirali su vojnik, nezaposleni prijatelj i uredski radnik.

Njihova lokalna grupa koordinira prodaju 1500 tona krumpira, maslinovog ulja, riže, brašna, voća, meda, sira, mahunarki i drugih proizvoda po cijenama koje su za dvije trećine ili upola povoljnije od onih u supermarketima.

„Potrebno je vrijeme, naporan rad i puno uloženog truda članova“, tvrdi Tsilogiannis. „Međutim, postižemo rezultate koji su vrlo inspirativni i osjećamo pozitivan odaziv ljudi na naše težnje.“

Uz daljnje opsežne rezove dogovorene za ovaj tjedan (tekst je objavljen 17. srpnja 2015., op. prev.), potreba za alternativnim sektorom vjerojatno će samo rasti, privlačeći nove članove i inspirirajući druge da pokušaju iznova. Oni koji su posrnuli kažu da su njihovi snovi jači od njihovih organizacija.

„Sada kada je kriza poprimila veće razmjere, mislim da će se nešto dogoditi“, kaže Kiriakou, jedan od osnivača propale valute. „Možda ćemo se opet organizirati, ovaj put s drugim ljudima.“


S engleskog prevela Ivana Jandrić



Fotografija je preuzeta sa stranice anwsi.gr i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom
Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak
Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju
Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom
Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice
Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa
Yanis Varoufakis: Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji
Gal Kirn: Poslije novog memoranduma – koji je plan za lijevu vladu u Grčkoj?


Vezani članci

  • 13. prosinca 2017. Predstavnici 435 udruga uručuju apel o sačuvanju hrvatskog modela podrške civilnog društva Vladi Republike Hrvatske za vrijeme mandata premijera Tihomira Oreškovića, 9.5.2016., Markov trg, Zagreb (izvor: Blank_filmski inkubator @ Vimeo, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Dopuštena margina talasanja Uspješnost institucionalizacije konzervativnog dijela civilnog pokreta još je urgentnijom učinila analizu dosega zagovaranja vrijednosti liberalnog kapitalizma za radikalizaciju udruženog političkog djelovanja lijevog spektra civilnog društva. O emancipatornim potencijalima njegovih progresivnih aktera, ali i ograničenjima uslijed projektnog načina financiranja koje je dovelo do programske deradikalizacije, birokratizacije i prekarizacije djelovanja, razgovarale smo sa Sandrom Benčić, dugogodišnjom aktivistkinjom za ljudska prava i voditeljicom programa Socio-ekonomske pravednosti u Centru za mirovne studije.
  • 11. prosinca 2017. Sirijske izbjeglice na putu prema Grčkoj, 2015. (foto: Yannis Behrakis; izvor: Jordi Bernabeu Farrús @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Nismo svi u istom čamcu S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
  • 9. studenoga 2017. Leonilo „Neil“ Dolirocon, „Ekonomska konferencija“ (izvor: Nagarjun Kandukuru @ Flickr, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Administracija klasnog sukoba Sfera civilnog društva i njegovih organizacija strukturno je mjesto u kapitalističkim društvima, koje se legitimira kao prostor gdje raznorodni subjekti imaju priliku utjecati na artikulaciju i mobilizaciju javnog mnijenja. O autonomiji i dosegu civilnog društva te nužnosti historizacije njegove uloge i područja djelovanja u konkretnim društvenim borbama, razgovarali smo s Lidijom Krienzer Radojević, teoretičarkom i aktivistkinjom organizacije za prava kulturnih radnika IG Kultur Steiermark, jednom od sudionica ovotjednog mikropolitičkog seminara kustoskog kolektiva [BLOK] „Infrastrukture u kulturi“.
  • 22. listopada 2017. Izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci) 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 22. listopada 2017. „Vive la Commune“, kadar iz filma „Novi Babilon“ (Novyy Vavilon), 1929, r: Grigori Kozintsev & Leonid Trauberg (izvor: Faces of Classical Music – 1) 1917. i 1871: uz obljetnicu lomljenja Pariške komune Kanal Oktobarika [100.1917] je web-platforma, pokrenuta povodom obilježavanja stogodišnjice Ruske revolucije, koja kroz vijesti, materijale, komentare i refleksije pretresa uobičajene ikonografske i interpretacijske motive, s naglaskom na uvezivanju hrvatske i jugoistočnoeuropske povijesti u globalnu povijest Ruske revolucije. Prenosimo prilog Branimira Jankovića i Stefana Treskanice u kojem nude izbor iz povijesnih komparacija (dis)kontinuiteta Pariške komune i Ruske revolucije.
  • 20. rujna 2017. Manuel Rivero, Ado-Nay, „Grave impedimento de existencia o desarrollo III“, ulje na drvu, 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve