Neizvjesna sudbina sve rasprostranjenijih oblika solidarne ekonomije u Grčkoj

Godine krize i neoliberalnih politika u Grčkoj dovele su do masovne nezaposlenosti i propadanja javnih usluga, a iz otpora mjerama štednje iznikle su različite inicijative – strategije za uspostavljanje paralelne ekonomije orijentirane prema ljudskim potrebama, umjesto profitu: “Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji opslužuje više od stotinu ljudi dnevno, bazirajući svoj rad isključivo na donacijama potrepština i vremena, te posve obeshrabrujući novčane priloge. Druge skupine su eksperimentirale s alternativnim valutama koje se može koristiti paralelno s trendom opadanja dohotka u eurima, dok određene inicijative postoje kao komercijalna poduzeća koja odbacuju potragu za profitom, poput komuna i grupa koje podržavaju direktnu razmjenu između proizvođača i kupaca.”


U Grčkoj se formiraju vremenske banke, niču grupe direktne razmjene između poljodjelaca i kupaca i pojavljuju se alternativne valute, no širenje ovih praksi niti je postojano niti ide lako


Sa sve većom novčanom oskudicom koja vlada u Grčkoj, procvala je i alternativna „ekonomija solidarnosti“, koja tisućama pomaže u svemu od nabavke hrane i dobivanja zdravstvene skrbi do korištenja frizerskih usluga i pohađanja jezičnih tečajeva – i to sve bez razmjene ijednog eura.

Primjerice, Atenska vremenska banka omogućuje članovima skupljanje bodova, tako što će onima kojima su potrebne njihove usluge ponuditi sat vremena vlastita rada. Banka u svojim redovima okuplja doktore, zubare, električare, instruktore joge i vodoinstalatere, no najpopularnija usluga u ponudi je psihoterapija – što upućuje na činjenicu kako su godine neimaštine izjele puno više od tek ušteđevina i životnog standarda.
„Stvari su tek u zametku, još smo na samome početku“, izjavila je članica Christine Papadopoulou, ujedno i jedna od koordinatorica godišnjeg ‘festivala solidarnosti’ koji svake jeseni okuplja tisuće ljudi na svojim diskusijama, koncertima i radionicama

„Stvari su tek u zametku, još smo na samome početku“, izjavila je članica Christine Papadopoulou, ujedno i jedna od koordinatorica godišnjeg ‘festivala solidarnosti’ koji svake jeseni okuplja tisuće ljudi na svojim diskusijama, koncertima i radionicama.

Mrežu čini kolaž različitih društvenih skupina. Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji opslužuje više od stotinu ljudi dnevno, bazirajući svoj rad isključivo na donacijama potrepština i vremena, te posve obeshrabrujući novčane priloge.

Druge skupine su eksperimentirale s alternativnim valutama koje se može koristiti paralelno s trendom opadanja dohotka u eurima, dok određene inicijative postoje kao komercijalna poduzeća koja odbacuju potragu za profitom, poput komuna i grupa koje podržavaju direktnu razmjenu između proizvođača i kupaca.

Većina spomenutih inicijativa vuče korijenje iz prosvjeda i demonstracija protiv mjera štednje iz 2011. godine, kada je Vlada predstavila sveobuhvatni paket mjera koje su uključivale povećanja poreza i smanjenja olakšica, s namjerom hvatanja ukoštac s problemima duga, čime je započeo niz godina obilježen masovnom nezaposlenošću i propadanjem javnih usluga.

„Mnogo tih ideja cirkuliralo je i ranije, međutim kontekst krize poslužio je kao poticaj da ih se sprovede u djelo. Kako je mnogo ljudi ostalo bez posla, drugi bitan moment bila je čista nužda“, izjavio je Ilias Ziogas iz kooperative Syn Allios (Zajedno s drugima) koja je osnovana 2011. godine s ciljem prodaje fair-trade robe.

Dok su obične trgovine propadale, ta je kooperativa uspjela povećati prodaju, što Ziogas pripisuje čežnji za drugačijim načinima života. „Nemojmo pretjerivati, ne radi se o velikom pokretu,
Od svih projekata ‘solidarne ekonomije’, čini se da su najveću medijsku pažnju privukle alternativne valute i to uslijed pitanja što će Grčka učiniti ostane li bez eurâ, ili ukoliko odluči napustiti zajedničku valutu. Međutim, održavanje valute je kompleksno i zahtjevno, i većina je dosadašnjih pokušaja bila kratkoga vijeka
međutim, ipak je riječ o nečemu što u posljednjih par godina bilježi rast.“

Širenje nije bilo postojano, a ni jednostavno. Produljena financijska kriza koja je poharala konvencionalnu ekonomiju, pogodila je i mnoge radikalne alternative – često male, krhke sustave, podložne iscrpljenosti i izložene unutarnjim sukobima.

Iza brojnih projekata ostaju zastarjele internetske stranice kao jedini spomenik snovima njihovih osnivača – od projekta za nezaposlene mlade ljude u Ateni do votsalo (šljunčane) valute.

Od svih projekata ‘solidarne ekonomije’, čini se da su najveću medijsku pažnju privukle alternativne valute i to uslijed pitanja što će Grčka učiniti ostane li bez eurâ, ili ukoliko odluči napustiti zajedničku valutu. Međutim, održavanje valute je kompleksno i zahtjevno, i većina je dosadašnjih pokušaja bila kratkoga vijeka.

„Kada je [votsalo] projekt 2012. godine započeo, cilj je bio pokriti naše osnovne potrebe, prestati razmišljati kao potrošači i početi razmišljati kao ljudska bića. [Dokazati] da možemo živjeti bez novca“, izjavila je Margarita Kiriakou, jedna od osnivačica, kojoj se danas čini kako je bilo pogrešno površno ulaziti u eksperimentiranje s alternativnim oblicima novca.

Neki su članovi bili zatrpani poslom zbog obima potražnje, i nisu uspijevali potrošiti ono što su zaradili, dok su drugi na to gledali kao na poklonjen novac. „Stomatolozima, koji su nudili jednu od najpopularnijih usluga, nije polazilo za rukom riješiti se svojih votsalosa, dok su drugi uzimali mnogo, ali bez pružanja ikakvih usluga.“

Ioanna Kostopolis, kći jednog od osnivača, ustvrdila je da se tem, najuspješnija grčka alternativna valuta, suočio s istim problemom. Za trajnost tema djelomično je zaslužan programer koji je izvjesno vrijeme proveo u San Franciscu, postavljajući vrlo snažnu softversku bazu za valutu, što ipak nije značilo da se nisu morali nositi s izazovima ljudskog faktora.
„Dobro je imati tek nekoliko stotina ljudi koji se međusobno poznaju i koji si vjeruju, te imaju osjećaj za solidarnost, kao što je to slučaj s nama“, rekla je Kostopolis. „U protivnom se radi o otvorenom tržištu kao i inače – nikada ne znate tko će vas oderati.“

„U početku smo dali 300 tema svakome tko se registrirao, ne bi li ljudi počeli trošiti, no mnogi su to protumačili kao poklon od 300 eura, koji su potrošili i nikada se nisu vratili“, rekla nam je u Volosu, luci na sjeveru zemlje. „Kada smo vidjeli što se događa, iznos smo smanjili na 50, a zatim na 20 tema.“

Nadalje, imali su problema s ljudima koji su koristili mrežu kako bi reklamirali usluge za koje su potom tražili plaćanje u eurima umjesto u temima. Svatko je morao biti individualno upozoren i zatim izbačen iz mreže na javnom sastanku, što je bila mukotrpna procedura, no otada je došlo do smirivanja situacije unutar skupine.

„Dobro je imati tek nekoliko stotina ljudi koji se međusobno poznaju i koji si vjeruju, te imaju osjećaj za solidarnost, kao što je to slučaj s nama“, rekla je Kostopolis. „U protivnom se radi o otvorenom tržištu kao i inače – nikada ne znate tko će vas oderati.“

Zbog svega navedenog ona ne može zamisliti širenje valute izvan Volosa, no tvrdi kako njezini osnivači ipak traže načine za organiziranje razmjene dobara i usluga na nacionalnoj razini, pomoću kojih bi se moglo zaobići upotrebu konvencionalnog novca.

Na tisuće Grka diljem zemlje ima koristi od vjerojatno najjednostavnijeg projekta „solidarne ekonomije“, pokreta koji izravno povezuje kupce s ljudima koji proizvode njihovu hranu, deterdžente i ostale potrepštine, time rušeći monopol supermarketa.

Većina proizvođača prima narudžbe prije mjesečnog sastanka na kojem se razmjenjuju novac i roba. U zemlji s toliko ozloglašenim paralelnim tržištem čak je i vlada na dobitku jer se sve transakcije bilježe, izjavio je 38-godišnji učitelj Dimitris Tsilogiannis.
Na tisuće Grka diljem zemlje ima koristi od pokreta koji izravno povezuje kupce s ljudima koji proizvode njihovu hranu, deterdžente i ostale potrepštine, time rušeći monopol supermarketa. Većina proizvođača prima narudžbe prije mjesečnog sastanka na kojem se razmjenjuju novac i roba. Čak je i vlada na dobitku jer se sve transakcije bilježe

„Odaziv javnosti je velik, i sve što radimo potpuno je legalno, a što je najvažnije svi prodavači izdaju račune“, rekao je tijekom večeri provedene uz telefone pokušavajući odgovoriti na upite i pružiti pomoć kupcima koji nisu u mogućnosti koristiti Internet. U istom uredu s njim volontirali su vojnik, nezaposleni prijatelj i uredski radnik.

Njihova lokalna grupa koordinira prodaju 1500 tona krumpira, maslinovog ulja, riže, brašna, voća, meda, sira, mahunarki i drugih proizvoda po cijenama koje su za dvije trećine ili upola povoljnije od onih u supermarketima.

„Potrebno je vrijeme, naporan rad i puno uloženog truda članova“, tvrdi Tsilogiannis. „Međutim, postižemo rezultate koji su vrlo inspirativni i osjećamo pozitivan odaziv ljudi na naše težnje.“

Uz daljnje opsežne rezove dogovorene za ovaj tjedan (tekst je objavljen 17. srpnja 2015., op. prev.), potreba za alternativnim sektorom vjerojatno će samo rasti, privlačeći nove članove i inspirirajući druge da pokušaju iznova. Oni koji su posrnuli kažu da su njihovi snovi jači od njihovih organizacija.

„Sada kada je kriza poprimila veće razmjere, mislim da će se nešto dogoditi“, kaže Kiriakou, jedan od osnivača propale valute. „Možda ćemo se opet organizirati, ovaj put s drugim ljudima.“


S engleskog prevela Ivana Jandrić



Fotografija je preuzeta sa stranice anwsi.gr i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom
Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak
Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju
Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom
Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice
Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa
Yanis Varoufakis: Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji
Gal Kirn: Poslije novog memoranduma – koji je plan za lijevu vladu u Grčkoj?


Vezani članci

  • 16. prosinca 2018. O kulturnom radu, njegovom globalnom karakteru i lokalnom aspektu Kako stoji u Strateškom planu Ministarstva Kulture RH za 2019-2021, država trenutno subvencionira socijalne doprinose za 9,58 posto samostalnih umjetnika_ca, odnosno samo 1349 osoba. Nadalje, plan je ne povećavati broj samostalnih umjetnika_ca, te ih definirati kao one „koji su ostvarili izniman doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti“. Što sa svima ostalima koji djeluju u iznimno prekariziranom sektoru kulture? O strukturnim preprekama koje onemogućavaju nadilaženje individualizacije i atomiziranosti kulturnog radništva pročitajte u tekstu Maria Kikaša.
  • 14. prosinca 2018. Duh fašizma pušten je iz boce Unutar globalnog konteksta aktualne socioekonomske krize, višedesetljetna praksa neobuzdanog historijskog revizionizma poprima, iz inicijalno proliberalnog, sve otvoreniji profašistički karakter. Nakon sramežljivih inicijativa za tzv. nacionalnom pomirbom u 80-ima, te tranzicijskog zagovaranja rehabilitacije lokalnih fašista kroz fokusiranje na poslijeratna ubijanja, u Sloveniji su se prakse komemoracija ubijanja fašističkih kolaboracionista posljednjih godina intenzivirale i kvalitativno zaoštrile, počevši s onom u čast lokalnih fašista poginulih tijekom samog Drugog svjetskog rata u borbi protiv slovenskih partizana u Grahovu. U nastavku donosimo isječak iz nadolazeće knjige Gala Kirna The Partisan Counter Archive.
  • 29. studenoga 2018. Fašisti pogoduju rastu dionica Međuratni europski fašizam bio je odgovor tradicionalnih elita i njihovih saveznika iz redova srednjih klasa na rastuću snagu eksploatiranih radničkih masa. Kako bi se suzbila mogućnost pružanja otpora neoliberalizmu, koji je u prethodnom desetljeću doveo do velike krize te pokazao svoje pravo lice čak i onima koji su polagali nade u njegov eventualni uspjeh, povijest se ponavlja i dolazi do ustoličenja autoritarnih prokapitalističkih političkih opcija, na koje prigodno reagiraju i tržišta dionica. Pročitajte komentar ekonomista Douga Henwooda.
  • 28. studenoga 2018. Platforma za novu politiku U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
  • 26. studenoga 2018. Starija generacija – dežurni krivci Nakon raspada Jugoslavije, s početkom deindustrijalizacije, masovni odlazak u prijevremene mirovine korišten je kao mjera za ublažavanje mogućnosti širokih socijalnih prosvjeda. Istovremeno su mnoge starije osobe na prostoru Istočne Njemačke i Poljske, poglavito žene, prihvatile opciju prijevremenog umirovljenja kako bi uslijed propadanja sustava javnih vrtića pomogle svojoj djeci u skrbi o unučadi. Uslijed sve jačih neoliberalnih pritisaka na socijalnu državu, danas se umirovljenike općenito prikazuje kao teret društva, a one koji su odabrali opciju prijevremenog umirovljenja optužuje da je njihova lijenost i nesmotrenost dovela do neodrživosti javnog mirovinskog sustava. O medijskoj hajci na stariju generaciju u Sloveniji i realnim koordinatama problematike mirovinskog sustava pročitajte više u prijevodu teksta Lilijane Burcar.
  • 25. studenoga 2018. Statut i zapisnici I. i II. skupštine ŽKG-a iz Trsta Na današnji je dan 1925. godine u Labinu u 81 godini života umrla Giuseppina Martinuzzi, istarska revolucionarka, socijalistkinja i marksistkinja koja je život posvetila teorijsko-pedagoškom radu s djecom radnica i radnika, seljanki i seljaka te revolucionarnom omladinom. Članicom Komunističke partije Italije postaje odmah po njenom osnivanju u rujnu 1921., a ubrzo preuzima i vođenje Ženske komunističke grupe iz Trsta u vrijeme snažnih revolucionarnih radničkih gibanja, ali i jačanja talijanskog fašističkog pokreta. Pročitajte prijevod Statuta te zapisnikâ Prve i Druge skupštine Ženske komunističke grupe iz Trsta (1921-1922), a više o političkom djelovanju i ostavštini Giuseppine Martinuzzi doznajte u tekstu kojeg smo nedavno objavili.
  • 13. studenoga 2018. „Građanski antifašizam” na braniku Tuđmanove Hrvatske U trenutku dok desnica, s najekstremnijom agendom u zadnjih trideset godina, polako osvaja političke institucije i javne prostore, na ljevici je da koncipira progresivne i emancipatorne odgovore. Da taj proces ne ide baš glatko, pokazuje obrazovni program Centra za studij demokracije i ljudskih prava koji nudi samo još jedno pražnjenje pojma antifašizma od socijalističkog političkog sadržaja i njegovo reapropriranje u duhu građanskih vrijednosti. No ovaj program odlazi i korak dalje, pa antifašizmom pravda i tuđmanistički projekt samostalne i nezavisne Hrvatske. Problematični aspekti ovakvog edukacijskog okvira u tekstu su analizirani s obzirom na njihove historijske, teorijske i političke implikacije.
  • 13. studenoga 2018. Podrška plenuma FFZG-a radnicima Uljanika i 3. maja Pristajući na diktat međunarodnih institucija, Hrvatska je zapostavila ulaganja u vlastitu industriju, prepuštajući istu privatnim investitorima. Situacija u kojoj se trenutno nalazi hrvatska brodogradnja tragičan je primjer izostanka gospodarske vizije, s obzirom na to da se radi o industrijskoj grani koja može biti profitabilna. Opetovano se pokazuje da kratkoročni interesi privatnog sektora nadjačavaju nužnost provođenja politika koje bi osigurale dugoročnu održivost domaće industrije i javnog sustava kojeg ista podržava. U nastavku možete pročitati studentsku podršku radnicima brodogradilišta.
  • 12. studenoga 2018. Imperijalna bilanca: Neispričana priča o britanskom gulagu u Keniji Prema uvriježenom narativu o totalitarizmima, ovi su nedemokratski i autoritarni režimi, sa svojim kršenjima ljudskih prava, presudno obilježili prošlo stoljeće. Unatoč dijametralno suprotnim politikama, desni i lijevi totalitarizam navodno su slični po represivnosti, čija je kruna bila uspostava sustava logora: s jedne strane Auschwitz, s druge Gulag. Ovaj narativ implicira da je pored totalitarnih režima postojao i slobodni svijet, u kojem bi takvi zločini bili nezamislivi. No taj su mit o sebi u najvećoj mjeri izmislili sami pobjednici Hladnog rata, zamećući tragove svojih zločina, poput gigantskog sustava logora kojeg je u Keniji uspostavila britanska kolonijalna vlast u pokušaju da tu zemlju sačuva za bijele koloniste. Razmjeri ovog zločina bili su gotovo nepoznati zapadnoj javnosti do 2005. godine, kada je američka historičarka Caroline Elkins objavila detaljnu studiju o britanskom sustavu logora u Keniji. Donosimo prijevod predgovora njezine knjige.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve