Neizvjesna sudbina sve rasprostranjenijih oblika solidarne ekonomije u Grčkoj

Godine krize i neoliberalnih politika u Grčkoj dovele su do masovne nezaposlenosti i propadanja javnih usluga, a iz otpora mjerama štednje iznikle su različite inicijative – strategije za uspostavljanje paralelne ekonomije orijentirane prema ljudskim potrebama, umjesto profitu: “Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji opslužuje više od stotinu ljudi dnevno, bazirajući svoj rad isključivo na donacijama potrepština i vremena, te posve obeshrabrujući novčane priloge. Druge skupine su eksperimentirale s alternativnim valutama koje se može koristiti paralelno s trendom opadanja dohotka u eurima, dok određene inicijative postoje kao komercijalna poduzeća koja odbacuju potragu za profitom, poput komuna i grupa koje podržavaju direktnu razmjenu između proizvođača i kupaca.”


U Grčkoj se formiraju vremenske banke, niču grupe direktne razmjene između poljodjelaca i kupaca i pojavljuju se alternativne valute, no širenje ovih praksi niti je postojano niti ide lako


Sa sve većom novčanom oskudicom koja vlada u Grčkoj, procvala je i alternativna „ekonomija solidarnosti“, koja tisućama pomaže u svemu od nabavke hrane i dobivanja zdravstvene skrbi do korištenja frizerskih usluga i pohađanja jezičnih tečajeva – i to sve bez razmjene ijednog eura.

Primjerice, Atenska vremenska banka omogućuje članovima skupljanje bodova, tako što će onima kojima su potrebne njihove usluge ponuditi sat vremena vlastita rada. Banka u svojim redovima okuplja doktore, zubare, električare, instruktore joge i vodoinstalatere, no najpopularnija usluga u ponudi je psihoterapija – što upućuje na činjenicu kako su godine neimaštine izjele puno više od tek ušteđevina i životnog standarda.
„Stvari su tek u zametku, još smo na samome početku“, izjavila je članica Christine Papadopoulou, ujedno i jedna od koordinatorica godišnjeg ‘festivala solidarnosti’ koji svake jeseni okuplja tisuće ljudi na svojim diskusijama, koncertima i radionicama

„Stvari su tek u zametku, još smo na samome početku“, izjavila je članica Christine Papadopoulou, ujedno i jedna od koordinatorica godišnjeg ‘festivala solidarnosti’ koji svake jeseni okuplja tisuće ljudi na svojim diskusijama, koncertima i radionicama.

Mrežu čini kolaž različitih društvenih skupina. Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji opslužuje više od stotinu ljudi dnevno, bazirajući svoj rad isključivo na donacijama potrepština i vremena, te posve obeshrabrujući novčane priloge.

Druge skupine su eksperimentirale s alternativnim valutama koje se može koristiti paralelno s trendom opadanja dohotka u eurima, dok određene inicijative postoje kao komercijalna poduzeća koja odbacuju potragu za profitom, poput komuna i grupa koje podržavaju direktnu razmjenu između proizvođača i kupaca.

Većina spomenutih inicijativa vuče korijenje iz prosvjeda i demonstracija protiv mjera štednje iz 2011. godine, kada je Vlada predstavila sveobuhvatni paket mjera koje su uključivale povećanja poreza i smanjenja olakšica, s namjerom hvatanja ukoštac s problemima duga, čime je započeo niz godina obilježen masovnom nezaposlenošću i propadanjem javnih usluga.

„Mnogo tih ideja cirkuliralo je i ranije, međutim kontekst krize poslužio je kao poticaj da ih se sprovede u djelo. Kako je mnogo ljudi ostalo bez posla, drugi bitan moment bila je čista nužda“, izjavio je Ilias Ziogas iz kooperative Syn Allios (Zajedno s drugima) koja je osnovana 2011. godine s ciljem prodaje fair-trade robe.

Dok su obične trgovine propadale, ta je kooperativa uspjela povećati prodaju, što Ziogas pripisuje čežnji za drugačijim načinima života. „Nemojmo pretjerivati, ne radi se o velikom pokretu,
Od svih projekata ‘solidarne ekonomije’, čini se da su najveću medijsku pažnju privukle alternativne valute i to uslijed pitanja što će Grčka učiniti ostane li bez eurâ, ili ukoliko odluči napustiti zajedničku valutu. Međutim, održavanje valute je kompleksno i zahtjevno, i većina je dosadašnjih pokušaja bila kratkoga vijeka
međutim, ipak je riječ o nečemu što u posljednjih par godina bilježi rast.“

Širenje nije bilo postojano, a ni jednostavno. Produljena financijska kriza koja je poharala konvencionalnu ekonomiju, pogodila je i mnoge radikalne alternative – često male, krhke sustave, podložne iscrpljenosti i izložene unutarnjim sukobima.

Iza brojnih projekata ostaju zastarjele internetske stranice kao jedini spomenik snovima njihovih osnivača – od projekta za nezaposlene mlade ljude u Ateni do votsalo (šljunčane) valute.

Od svih projekata ‘solidarne ekonomije’, čini se da su najveću medijsku pažnju privukle alternativne valute i to uslijed pitanja što će Grčka učiniti ostane li bez eurâ, ili ukoliko odluči napustiti zajedničku valutu. Međutim, održavanje valute je kompleksno i zahtjevno, i većina je dosadašnjih pokušaja bila kratkoga vijeka.

„Kada je [votsalo] projekt 2012. godine započeo, cilj je bio pokriti naše osnovne potrebe, prestati razmišljati kao potrošači i početi razmišljati kao ljudska bića. [Dokazati] da možemo živjeti bez novca“, izjavila je Margarita Kiriakou, jedna od osnivačica, kojoj se danas čini kako je bilo pogrešno površno ulaziti u eksperimentiranje s alternativnim oblicima novca.

Neki su članovi bili zatrpani poslom zbog obima potražnje, i nisu uspijevali potrošiti ono što su zaradili, dok su drugi na to gledali kao na poklonjen novac. „Stomatolozima, koji su nudili jednu od najpopularnijih usluga, nije polazilo za rukom riješiti se svojih votsalosa, dok su drugi uzimali mnogo, ali bez pružanja ikakvih usluga.“

Ioanna Kostopolis, kći jednog od osnivača, ustvrdila je da se tem, najuspješnija grčka alternativna valuta, suočio s istim problemom. Za trajnost tema djelomično je zaslužan programer koji je izvjesno vrijeme proveo u San Franciscu, postavljajući vrlo snažnu softversku bazu za valutu, što ipak nije značilo da se nisu morali nositi s izazovima ljudskog faktora.
„Dobro je imati tek nekoliko stotina ljudi koji se međusobno poznaju i koji si vjeruju, te imaju osjećaj za solidarnost, kao što je to slučaj s nama“, rekla je Kostopolis. „U protivnom se radi o otvorenom tržištu kao i inače – nikada ne znate tko će vas oderati.“

„U početku smo dali 300 tema svakome tko se registrirao, ne bi li ljudi počeli trošiti, no mnogi su to protumačili kao poklon od 300 eura, koji su potrošili i nikada se nisu vratili“, rekla nam je u Volosu, luci na sjeveru zemlje. „Kada smo vidjeli što se događa, iznos smo smanjili na 50, a zatim na 20 tema.“

Nadalje, imali su problema s ljudima koji su koristili mrežu kako bi reklamirali usluge za koje su potom tražili plaćanje u eurima umjesto u temima. Svatko je morao biti individualno upozoren i zatim izbačen iz mreže na javnom sastanku, što je bila mukotrpna procedura, no otada je došlo do smirivanja situacije unutar skupine.

„Dobro je imati tek nekoliko stotina ljudi koji se međusobno poznaju i koji si vjeruju, te imaju osjećaj za solidarnost, kao što je to slučaj s nama“, rekla je Kostopolis. „U protivnom se radi o otvorenom tržištu kao i inače – nikada ne znate tko će vas oderati.“

Zbog svega navedenog ona ne može zamisliti širenje valute izvan Volosa, no tvrdi kako njezini osnivači ipak traže načine za organiziranje razmjene dobara i usluga na nacionalnoj razini, pomoću kojih bi se moglo zaobići upotrebu konvencionalnog novca.

Na tisuće Grka diljem zemlje ima koristi od vjerojatno najjednostavnijeg projekta „solidarne ekonomije“, pokreta koji izravno povezuje kupce s ljudima koji proizvode njihovu hranu, deterdžente i ostale potrepštine, time rušeći monopol supermarketa.

Većina proizvođača prima narudžbe prije mjesečnog sastanka na kojem se razmjenjuju novac i roba. U zemlji s toliko ozloglašenim paralelnim tržištem čak je i vlada na dobitku jer se sve transakcije bilježe, izjavio je 38-godišnji učitelj Dimitris Tsilogiannis.
Na tisuće Grka diljem zemlje ima koristi od pokreta koji izravno povezuje kupce s ljudima koji proizvode njihovu hranu, deterdžente i ostale potrepštine, time rušeći monopol supermarketa. Većina proizvođača prima narudžbe prije mjesečnog sastanka na kojem se razmjenjuju novac i roba. Čak je i vlada na dobitku jer se sve transakcije bilježe

„Odaziv javnosti je velik, i sve što radimo potpuno je legalno, a što je najvažnije svi prodavači izdaju račune“, rekao je tijekom večeri provedene uz telefone pokušavajući odgovoriti na upite i pružiti pomoć kupcima koji nisu u mogućnosti koristiti Internet. U istom uredu s njim volontirali su vojnik, nezaposleni prijatelj i uredski radnik.

Njihova lokalna grupa koordinira prodaju 1500 tona krumpira, maslinovog ulja, riže, brašna, voća, meda, sira, mahunarki i drugih proizvoda po cijenama koje su za dvije trećine ili upola povoljnije od onih u supermarketima.

„Potrebno je vrijeme, naporan rad i puno uloženog truda članova“, tvrdi Tsilogiannis. „Međutim, postižemo rezultate koji su vrlo inspirativni i osjećamo pozitivan odaziv ljudi na naše težnje.“

Uz daljnje opsežne rezove dogovorene za ovaj tjedan (tekst je objavljen 17. srpnja 2015., op. prev.), potreba za alternativnim sektorom vjerojatno će samo rasti, privlačeći nove članove i inspirirajući druge da pokušaju iznova. Oni koji su posrnuli kažu da su njihovi snovi jači od njihovih organizacija.

„Sada kada je kriza poprimila veće razmjere, mislim da će se nešto dogoditi“, kaže Kiriakou, jedan od osnivača propale valute. „Možda ćemo se opet organizirati, ovaj put s drugim ljudima.“


S engleskog prevela Ivana Jandrić



Fotografija je preuzeta sa stranice anwsi.gr i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom
Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak
Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju
Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom
Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice
Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa
Yanis Varoufakis: Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji
Gal Kirn: Poslije novog memoranduma – koji je plan za lijevu vladu u Grčkoj?


Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve