Neizvjesna sudbina sve rasprostranjenijih oblika solidarne ekonomije u Grčkoj

Godine krize i neoliberalnih politika u Grčkoj dovele su do masovne nezaposlenosti i propadanja javnih usluga, a iz otpora mjerama štednje iznikle su različite inicijative – strategije za uspostavljanje paralelne ekonomije orijentirane prema ljudskim potrebama, umjesto profitu: “Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji opslužuje više od stotinu ljudi dnevno, bazirajući svoj rad isključivo na donacijama potrepština i vremena, te posve obeshrabrujući novčane priloge. Druge skupine su eksperimentirale s alternativnim valutama koje se može koristiti paralelno s trendom opadanja dohotka u eurima, dok određene inicijative postoje kao komercijalna poduzeća koja odbacuju potragu za profitom, poput komuna i grupa koje podržavaju direktnu razmjenu između proizvođača i kupaca.”

U Grčkoj se formiraju vremenske banke, niču grupe direktne razmjene između poljodjelaca i kupaca i pojavljuju se alternativne valute, no širenje ovih praksi niti je postojano niti ide lako
Sa sve većom novčanom oskudicom koja vlada u Grčkoj, procvala je i alternativna „ekonomija solidarnosti“, koja tisućama pomaže u svemu od nabavke hrane i dobivanja zdravstvene skrbi do korištenja frizerskih usluga i pohađanja jezičnih tečajeva – i to sve bez razmjene ijednog eura.

Primjerice, Atenska vremenska banka omogućuje članovima skupljanje bodova, tako što će onima kojima su potrebne njihove usluge ponuditi sat vremena vlastita rada. Banka u svojim redovima okuplja doktore, zubare, električare, instruktore joge i vodoinstalatere, no najpopularnija usluga u ponudi je psihoterapija – što upućuje na činjenicu kako su godine neimaštine izjele puno više od tek ušteđevina i životnog standarda.

„Stvari su tek u zametku, još smo na samome početku“, izjavila je članica Christine Papadopoulou, ujedno i jedna od koordinatorica godišnjeg ‘festivala solidarnosti’ koji svake jeseni okuplja tisuće ljudi na svojim diskusijama, koncertima i radionicama

„Stvari su tek u zametku, još smo na samome početku“, izjavila je članica Christine Papadopoulou, ujedno i jedna od koordinatorica godišnjeg ‘festivala solidarnosti’ koji svake jeseni okuplja tisuće ljudi na svojim diskusijama, koncertima i radionicama.

Mrežu čini kolaž različitih društvenih skupina. Neke su u potpunosti izbacile novac iz upotrebe, poput Vremenske banke i Helleniki klinike, centra u Ateni koji opslužuje više od stotinu ljudi dnevno, bazirajući svoj rad isključivo na donacijama potrepština i vremena, te posve obeshrabrujući novčane priloge.

Druge skupine su eksperimentirale s alternativnim valutama koje se može koristiti paralelno s trendom opadanja dohotka u eurima, dok određene inicijative postoje kao komercijalna poduzeća koja odbacuju potragu za profitom, poput komuna i grupa koje podržavaju direktnu razmjenu između proizvođača i kupaca.

Većina spomenutih inicijativa vuče korijenje iz prosvjeda i demonstracija protiv mjera štednje iz 2011. godine, kada je Vlada predstavila sveobuhvatni paket mjera koje su uključivale povećanja poreza i smanjenja olakšica, s namjerom hvatanja ukoštac s problemima duga, čime je započeo niz godina obilježen masovnom nezaposlenošću i propadanjem javnih usluga.

„Mnogo tih ideja cirkuliralo je i ranije, međutim kontekst krize poslužio je kao poticaj da ih se sprovede u djelo. Kako je mnogo ljudi ostalo bez posla, drugi bitan moment bila je čista nužda“, izjavio je Ilias Ziogas iz kooperative Syn Allios (Zajedno s drugima) koja je osnovana 2011. godine s ciljem prodaje fair-trade robe.

Dok su obične trgovine propadale, ta je kooperativa uspjela povećati prodaju, što Ziogas pripisuje čežnji za drugačijim načinima života. „Nemojmo pretjerivati, ne radi se o velikom pokretu,

Od svih projekata ‘solidarne ekonomije’, čini se da su najveću medijsku pažnju privukle alternativne valute i to uslijed pitanja što će Grčka učiniti ostane li bez eurâ, ili ukoliko odluči napustiti zajedničku valutu. Međutim, održavanje valute je kompleksno i zahtjevno, i većina je dosadašnjih pokušaja bila kratkoga vijeka

međutim, ipak je riječ o nečemu što u posljednjih par godina bilježi rast.“

Širenje nije bilo postojano, a ni jednostavno. Produljena financijska kriza koja je poharala konvencionalnu ekonomiju, pogodila je i mnoge radikalne alternative – često male, krhke sustave, podložne iscrpljenosti i izložene unutarnjim sukobima.

Iza brojnih projekata ostaju zastarjele internetske stranice kao jedini spomenik snovima njihovih osnivača – od projekta za nezaposlene mlade ljude u Ateni do votsalo (šljunčane) valute.

Od svih projekata ‘solidarne ekonomije’, čini se da su najveću medijsku pažnju privukle alternativne valute i to uslijed pitanja što će Grčka učiniti ostane li bez eurâ, ili ukoliko odluči napustiti zajedničku valutu. Međutim, održavanje valute je kompleksno i zahtjevno, i većina je dosadašnjih pokušaja bila kratkoga vijeka.

„Kada je [votsalo] projekt 2012. godine započeo, cilj je bio pokriti naše osnovne potrebe, prestati razmišljati kao potrošači i početi razmišljati kao ljudska bića. [Dokazati] da možemo živjeti bez novca“, izjavila je Margarita Kiriakou, jedna od osnivačica, kojoj se danas čini kako je bilo pogrešno površno ulaziti u eksperimentiranje s alternativnim oblicima novca.

Neki su članovi bili zatrpani poslom zbog obima potražnje, i nisu uspijevali potrošiti ono što su zaradili, dok su drugi na to gledali kao na poklonjen novac. „Stomatolozima, koji su nudili jednu od najpopularnijih usluga, nije polazilo za rukom riješiti se svojih votsalosa, dok su drugi uzimali mnogo, ali bez pružanja ikakvih usluga.“

Ioanna Kostopolis, kći jednog od osnivača, ustvrdila je da se tem, najuspješnija grčka alternativna valuta, suočio s istim problemom. Za trajnost tema djelomično je zaslužan programer koji je izvjesno vrijeme proveo u San Franciscu, postavljajući vrlo snažnu softversku bazu za valutu, što ipak nije značilo da se nisu morali nositi s izazovima ljudskog faktora.

„Dobro je imati tek nekoliko stotina ljudi koji se međusobno poznaju i koji si vjeruju, te imaju osjećaj za solidarnost, kao što je to slučaj s nama“, rekla je Kostopolis. „U protivnom se radi o otvorenom tržištu kao i inače – nikada ne znate tko će vas oderati.“

„U početku smo dali 300 tema svakome tko se registrirao, ne bi li ljudi počeli trošiti, no mnogi su to protumačili kao poklon od 300 eura, koji su potrošili i nikada se nisu vratili“, rekla nam je u Volosu, luci na sjeveru zemlje. „Kada smo vidjeli što se događa, iznos smo smanjili na 50, a zatim na 20 tema.“

Nadalje, imali su problema s ljudima koji su koristili mrežu kako bi reklamirali usluge za koje su potom tražili plaćanje u eurima umjesto u temima. Svatko je morao biti individualno upozoren i zatim izbačen iz mreže na javnom sastanku, što je bila mukotrpna procedura, no otada je došlo do smirivanja situacije unutar skupine.

„Dobro je imati tek nekoliko stotina ljudi koji se međusobno poznaju i koji si vjeruju, te imaju osjećaj za solidarnost, kao što je to slučaj s nama“, rekla je Kostopolis. „U protivnom se radi o otvorenom tržištu kao i inače – nikada ne znate tko će vas oderati.“

Zbog svega navedenog ona ne može zamisliti širenje valute izvan Volosa, no tvrdi kako njezini osnivači ipak traže načine za organiziranje razmjene dobara i usluga na nacionalnoj razini, pomoću kojih bi se moglo zaobići upotrebu konvencionalnog novca.

Na tisuće Grka diljem zemlje ima koristi od vjerojatno najjednostavnijeg projekta „solidarne ekonomije“, pokreta koji izravno povezuje kupce s ljudima koji proizvode njihovu hranu, deterdžente i ostale potrepštine, time rušeći monopol supermarketa.

Većina proizvođača prima narudžbe prije mjesečnog sastanka na kojem se razmjenjuju novac i roba. U zemlji s toliko ozloglašenim paralelnim tržištem čak je i vlada na dobitku jer se sve transakcije bilježe, izjavio je 38-godišnji učitelj Dimitris Tsilogiannis.

Na tisuće Grka diljem zemlje ima koristi od pokreta koji izravno povezuje kupce s ljudima koji proizvode njihovu hranu, deterdžente i ostale potrepštine, time rušeći monopol supermarketa. Većina proizvođača prima narudžbe prije mjesečnog sastanka na kojem se razmjenjuju novac i roba. Čak je i vlada na dobitku jer se sve transakcije bilježe

„Odaziv javnosti je velik, i sve što radimo potpuno je legalno, a što je najvažnije svi prodavači izdaju račune“, rekao je tijekom večeri provedene uz telefone pokušavajući odgovoriti na upite i pružiti pomoć kupcima koji nisu u mogućnosti koristiti Internet. U istom uredu s njim volontirali su vojnik, nezaposleni prijatelj i uredski radnik.

Njihova lokalna grupa koordinira prodaju 1500 tona krumpira, maslinovog ulja, riže, brašna, voća, meda, sira, mahunarki i drugih proizvoda po cijenama koje su za dvije trećine ili upola povoljnije od onih u supermarketima.

„Potrebno je vrijeme, naporan rad i puno uloženog truda članova“, tvrdi Tsilogiannis. „Međutim, postižemo rezultate koji su vrlo inspirativni i osjećamo pozitivan odaziv ljudi na naše težnje.“

Uz daljnje opsežne rezove dogovorene za ovaj tjedan (tekst je objavljen 17. srpnja 2015., op. prev.), potreba za alternativnim sektorom vjerojatno će samo rasti, privlačeći nove članove i inspirirajući druge da pokušaju iznova. Oni koji su posrnuli kažu da su njihovi snovi jači od njihovih organizacija.

„Sada kada je kriza poprimila veće razmjere, mislim da će se nešto dogoditi“, kaže Kiriakou, jedan od osnivača propale valute. „Možda ćemo se opet organizirati, ovaj put s drugim ljudima.“
S engleskog prevela Ivana Jandrić

Fotografija je preuzeta sa stranice anwsi.gr i prilagođena formi ikone.

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?

Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?

Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru

Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice

Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova

Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?

Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?

Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?

Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom

Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak

Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju

Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom

Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice

Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa

Yanis Varoufakis: Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji

Gal Kirn: Poslije novog memoranduma – koji je plan za lijevu vladu u Grčkoj?

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve