Prestanimo se poigravati sintagmom „dobri/loši migranti“

Donosimo kritiku srednjostrujaške medijske (re)produkcije sablasti izbjegličke krize u čijem oblikovanju sudjeluju i stavovi koji naglašavaju jaz između izbjeglica i ekonomskih migranata: “Potrebna nam je solidarnost. Vidimo tek njezine djeliće: misiju na Calais, grassroots projekte koji migrantima pružaju osnovnu podršku, zdravstvene radnike koji otvaraju klinike za migrante koji nemaju reguliran status, profesionalne pravnike koji pružaju besplatne savjete i pomoć onima koji pokušavaju regulirati svoj status te individualne činove solidarnosti koji se događaju neopaženo, ali svakodnevno.”


U raspravi o imigraciji, među progresivcima i liberalima postoji tendencija da se reputacija izbjeglica zaštiti nauštrb one (ekonomskih) migranata. Možda bismo mogli razumjeti kada se medijske kuće bave razlikom između izbjeglica i migranata, kao što je to, na prilično odgovoran način, učinila Al Jazeera.

No nisu se baš svi pokušaji pokazali korisnima. Primjerice, nedavno smo bili svjedoci kampanje kojom se tražilo isključivanje stranih studenata iz imigracijskih brojki, s obzirom da očigledno doprinose ekonomskoj ‘dobiti’ Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, takve kampanje znaju biti kontraproduktivne te služiti kao oslonac narativu o dobrom i lošem migrantu
Problem s pristupom koji dijeli migrante od izbjeglica leži u činjenici da nas usmjerava na raspravu o tome koji su migranti prihvatljivi, a koji nisu, umjesto da dovedemo u pitanje demonizaciju imigranata koju proizvode srednjostrujaške političke stranke i mediji
kojega promiču oni koji drže moć u društvu. Izuzimanjem vjerojatno najbolje organiziranih i politički najosvještenijih skupina migranata iz središta rasprave o imigraciji, ne pomažemo osnaživanju progresivnih argumenata.

Problem s ovakvim pristupom koji dijeli migrante od izbjeglica leži u činjenici da nas usmjerava na raspravu o tome koji su migranti prihvatljivi, a koji nisu, umjesto da dovedemo u pitanje demonizaciju imigranata koju proizvode srednjostrujaške političke stranke i mediji. Rješenje se ne nalazi u pokušaju da se pronađu „prihvatljivi“ migranti, već da se utvrdi kako su svi ljudi dobrodošli te da pokušamo destigmatizirati pojam imigranta.

Dakle, trebali bismo se držati UN-ove definicije migranta kao osobe koja se seli u drugu zemlju kako bi tamo živjela godinu dana ili dulje. I bez srama bismo se trebali založiti za ideju kako bi svi migranti ovdje trebali biti dobrodošli.

Pokret protiv ksenofobije (The Movement Against Xenophobia – MAX) je uoči parlamentarnih izbora kampanjom I Am An Immigrant (Ja sam imigrant) odradio dobar posao, predstavljajući nizom plakata doprinose (uglavnom) ekonomskih migranata. To je poslužilo kao odskočna daska za pokušaj da se pojam imigrant oporavi od žučljivog tona i predrasuda kojima je obojen u novinama poput Daily Expressa, no treba imati na umu da se kampanje ne dobivaju samo plakatima.

Potrebna nam je solidarnost. Vidimo tek njezine djeliće: misiju na Calais, grassroots projekte koji migrantima pružaju osnovnu podršku, zdravstvene radnike koji otvaraju klinike za migrante koji nemaju reguliran status, profesionalne pravnike koji pružaju besplatne savjete i pomoć onima koji pokušavaju regulirati svoj status te individualne činove solidarnosti koji se događaju neopaženo, ali svakodnevno.

Ukoliko mislite da su se ekonomski migranti u mogućnosti u bilo kojem trenutku vratiti kući, možda biste trebali pročitati o kineskim migrantima koji rade u zastrašujućim uvjetima ne bi li osigurali zaradu kineskim bandama koje trguju ljudima, te tako zaštitili svoje obitelji
Zadnja stvar koju bismo trebali činiti jest osnaživati narativ o dobrom i lošem migrantu. Ukoliko mislite da ekonomski migranti zaslužuju manje ili da su se u mogućnosti u bilo kojem trenutku vratiti kući, možda biste trebali pročitati knjige autorice Hsiao-Hung Pai, koje govore o kineskim migrantima koji žive i rade u zastrašujućim i opasnim uvjetima ne bi li osigurali zaradu kineskim bandama koje trguju ljudima i lihvarima, te tako zaštitili svoje obitelji od ozljeda ili smrti.

Zajedništvo između migranata te između progresivaca i migranata ovdje je ključno. Nemojmo nasjedati na priče koje kažu da bismo mogli zbrinuti više sirijskih izbjeglica kada bi dolazilo manje Rumunja, Poljaka, Kineza ili Afrikanaca. Ujedinjeno Kraljevstvo primilo je tek šačicu sirijskih izbjeglica jer Vlada daje prednost svojim apsurdnim migracijskim ciljevima u kojima se ne obazire na živote stvarnih živih bića.

Russell Brand je to poprilično dobro sažeo – imigrant je osoba koja je prije bila negdje drugdje. U tom smo smislu SVI imigranti, samo što neki među nama na svojim putovanjima nisu prelazili imaginarne granice koje su povukli oni koji nas žele zadržati tamo gdje pripadamo – kako geografski, tako i financijski.


S engleskog prevela Ivana Jandrić



Fotografija “Nihče ni ilegalen (Rigonce)”, © Uroš Abram, preuzeta je sa stranica Mladine i prilagođena formi ikone.


Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve