Prestanimo se poigravati sintagmom „dobri/loši migranti“

Donosimo kritiku srednjostrujaške medijske (re)produkcije sablasti izbjegličke krize u čijem oblikovanju sudjeluju i stavovi koji naglašavaju jaz između izbjeglica i ekonomskih migranata: “Potrebna nam je solidarnost. Vidimo tek njezine djeliće: misiju na Calais, grassroots projekte koji migrantima pružaju osnovnu podršku, zdravstvene radnike koji otvaraju klinike za migrante koji nemaju reguliran status, profesionalne pravnike koji pružaju besplatne savjete i pomoć onima koji pokušavaju regulirati svoj status te individualne činove solidarnosti koji se događaju neopaženo, ali svakodnevno.”


U raspravi o imigraciji, među progresivcima i liberalima postoji tendencija da se reputacija izbjeglica zaštiti nauštrb one (ekonomskih) migranata. Možda bismo mogli razumjeti kada se medijske kuće bave razlikom između izbjeglica i migranata, kao što je to, na prilično odgovoran način, učinila Al Jazeera.

No nisu se baš svi pokušaji pokazali korisnima. Primjerice, nedavno smo bili svjedoci kampanje kojom se tražilo isključivanje stranih studenata iz imigracijskih brojki, s obzirom da očigledno doprinose ekonomskoj ‘dobiti’ Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, takve kampanje znaju biti kontraproduktivne te služiti kao oslonac narativu o dobrom i lošem migrantu
Problem s pristupom koji dijeli migrante od izbjeglica leži u činjenici da nas usmjerava na raspravu o tome koji su migranti prihvatljivi, a koji nisu, umjesto da dovedemo u pitanje demonizaciju imigranata koju proizvode srednjostrujaške političke stranke i mediji
kojega promiču oni koji drže moć u društvu. Izuzimanjem vjerojatno najbolje organiziranih i politički najosvještenijih skupina migranata iz središta rasprave o imigraciji, ne pomažemo osnaživanju progresivnih argumenata.

Problem s ovakvim pristupom koji dijeli migrante od izbjeglica leži u činjenici da nas usmjerava na raspravu o tome koji su migranti prihvatljivi, a koji nisu, umjesto da dovedemo u pitanje demonizaciju imigranata koju proizvode srednjostrujaške političke stranke i mediji. Rješenje se ne nalazi u pokušaju da se pronađu „prihvatljivi“ migranti, već da se utvrdi kako su svi ljudi dobrodošli te da pokušamo destigmatizirati pojam imigranta.

Dakle, trebali bismo se držati UN-ove definicije migranta kao osobe koja se seli u drugu zemlju kako bi tamo živjela godinu dana ili dulje. I bez srama bismo se trebali založiti za ideju kako bi svi migranti ovdje trebali biti dobrodošli.

Pokret protiv ksenofobije (The Movement Against Xenophobia – MAX) je uoči parlamentarnih izbora kampanjom I Am An Immigrant (Ja sam imigrant) odradio dobar posao, predstavljajući nizom plakata doprinose (uglavnom) ekonomskih migranata. To je poslužilo kao odskočna daska za pokušaj da se pojam imigrant oporavi od žučljivog tona i predrasuda kojima je obojen u novinama poput Daily Expressa, no treba imati na umu da se kampanje ne dobivaju samo plakatima.

Potrebna nam je solidarnost. Vidimo tek njezine djeliće: misiju na Calais, grassroots projekte koji migrantima pružaju osnovnu podršku, zdravstvene radnike koji otvaraju klinike za migrante koji nemaju reguliran status, profesionalne pravnike koji pružaju besplatne savjete i pomoć onima koji pokušavaju regulirati svoj status te individualne činove solidarnosti koji se događaju neopaženo, ali svakodnevno.

Ukoliko mislite da su se ekonomski migranti u mogućnosti u bilo kojem trenutku vratiti kući, možda biste trebali pročitati o kineskim migrantima koji rade u zastrašujućim uvjetima ne bi li osigurali zaradu kineskim bandama koje trguju ljudima, te tako zaštitili svoje obitelji
Zadnja stvar koju bismo trebali činiti jest osnaživati narativ o dobrom i lošem migrantu. Ukoliko mislite da ekonomski migranti zaslužuju manje ili da su se u mogućnosti u bilo kojem trenutku vratiti kući, možda biste trebali pročitati knjige autorice Hsiao-Hung Pai, koje govore o kineskim migrantima koji žive i rade u zastrašujućim i opasnim uvjetima ne bi li osigurali zaradu kineskim bandama koje trguju ljudima i lihvarima, te tako zaštitili svoje obitelji od ozljeda ili smrti.

Zajedništvo između migranata te između progresivaca i migranata ovdje je ključno. Nemojmo nasjedati na priče koje kažu da bismo mogli zbrinuti više sirijskih izbjeglica kada bi dolazilo manje Rumunja, Poljaka, Kineza ili Afrikanaca. Ujedinjeno Kraljevstvo primilo je tek šačicu sirijskih izbjeglica jer Vlada daje prednost svojim apsurdnim migracijskim ciljevima u kojima se ne obazire na živote stvarnih živih bića.

Russell Brand je to poprilično dobro sažeo – imigrant je osoba koja je prije bila negdje drugdje. U tom smo smislu SVI imigranti, samo što neki među nama na svojim putovanjima nisu prelazili imaginarne granice koje su povukli oni koji nas žele zadržati tamo gdje pripadamo – kako geografski, tako i financijski.


S engleskog prevela Ivana Jandrić



Fotografija “Nihče ni ilegalen (Rigonce)”, © Uroš Abram, preuzeta je sa stranica Mladine i prilagođena formi ikone.


Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve