Guy Taylor: Prestanimo se poigravati sintagmom „dobri/loši migranti“

Donosimo kritiku srednjostrujaške medijske (re)produkcije sablasti izbjegličke krize u čijem oblikovanju sudjeluju i stavovi koji naglašavaju jaz između izbjeglica i ekonomskih migranata: “Potrebna nam je solidarnost. Vidimo tek njezine djeliće: misiju na Calais, grassroots projekte koji migrantima pružaju osnovnu podršku, zdravstvene radnike koji otvaraju klinike za migrante koji nemaju reguliran status, profesionalne pravnike koji pružaju besplatne savjete i pomoć onima koji pokušavaju regulirati svoj status te individualne činove solidarnosti koji se događaju neopaženo, ali svakodnevno.”


U raspravi o imigraciji, među progresivcima i liberalima postoji tendencija da se reputacija izbjeglica zaštiti nauštrb one (ekonomskih) migranata. Možda bismo mogli razumjeti kada se medijske kuće bave razlikom između izbjeglica i migranata, kao što je to, na prilično odgovoran način, učinila Al Jazeera.

No nisu se baš svi pokušaji pokazali korisnima. Primjerice, nedavno smo bili svjedoci kampanje kojom se tražilo isključivanje stranih studenata iz imigracijskih brojki, s obzirom da očigledno doprinose ekonomskoj ‘dobiti’ Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, takve kampanje znaju biti kontraproduktivne te služiti kao oslonac narativu o dobrom i lošem migrantu
Problem s pristupom koji dijeli migrante od izbjeglica leži u činjenici da nas usmjerava na raspravu o tome koji su migranti prihvatljivi, a koji nisu, umjesto da dovedemo u pitanje demonizaciju imigranata koju proizvode srednjostrujaške političke stranke i mediji
kojega promiču oni koji drže moć u društvu. Izuzimanjem vjerojatno najbolje organiziranih i politički najosvještenijih skupina migranata iz središta rasprave o imigraciji, ne pomažemo osnaživanju progresivnih argumenata.

Problem s ovakvim pristupom koji dijeli migrante od izbjeglica leži u činjenici da nas usmjerava na raspravu o tome koji su migranti prihvatljivi, a koji nisu, umjesto da dovedemo u pitanje demonizaciju imigranata koju proizvode srednjostrujaške političke stranke i mediji. Rješenje se ne nalazi u pokušaju da se pronađu „prihvatljivi“ migranti, već da se utvrdi kako su svi ljudi dobrodošli te da pokušamo destigmatizirati pojam imigranta.

Dakle, trebali bismo se držati UN-ove definicije migranta kao osobe koja se seli u drugu zemlju kako bi tamo živjela godinu dana ili dulje. I bez srama bismo se trebali založiti za ideju kako bi svi migranti ovdje trebali biti dobrodošli.

Pokret protiv ksenofobije (The Movement Against Xenophobia – MAX) je uoči parlamentarnih izbora kampanjom I Am An Immigrant (Ja sam imigrant) odradio dobar posao, predstavljajući nizom plakata doprinose (uglavnom) ekonomskih migranata. To je poslužilo kao odskočna daska za pokušaj da se pojam imigrant oporavi od žučljivog tona i predrasuda kojima je obojen u novinama poput Daily Expressa, no treba imati na umu da se kampanje ne dobivaju samo plakatima.

Potrebna nam je solidarnost. Vidimo tek njezine djeliće: misiju na Calais, grassroots projekte koji migrantima pružaju osnovnu podršku, zdravstvene radnike koji otvaraju klinike za migrante koji nemaju reguliran status, profesionalne pravnike koji pružaju besplatne savjete i pomoć onima koji pokušavaju regulirati svoj status te individualne činove solidarnosti koji se događaju neopaženo, ali svakodnevno.

Ukoliko mislite da su se ekonomski migranti u mogućnosti u bilo kojem trenutku vratiti kući, možda biste trebali pročitati o kineskim migrantima koji rade u zastrašujućim uvjetima ne bi li osigurali zaradu kineskim bandama koje trguju ljudima, te tako zaštitili svoje obitelji
Zadnja stvar koju bismo trebali činiti jest osnaživati narativ o dobrom i lošem migrantu. Ukoliko mislite da ekonomski migranti zaslužuju manje ili da su se u mogućnosti u bilo kojem trenutku vratiti kući, možda biste trebali pročitati knjige autorice Hsiao-Hung Pai, koje govore o kineskim migrantima koji žive i rade u zastrašujućim i opasnim uvjetima ne bi li osigurali zaradu kineskim bandama koje trguju ljudima i lihvarima, te tako zaštitili svoje obitelji od ozljeda ili smrti.

Zajedništvo između migranata te između progresivaca i migranata ovdje je ključno. Nemojmo nasjedati na priče koje kažu da bismo mogli zbrinuti više sirijskih izbjeglica kada bi dolazilo manje Rumunja, Poljaka, Kineza ili Afrikanaca. Ujedinjeno Kraljevstvo primilo je tek šačicu sirijskih izbjeglica jer Vlada daje prednost svojim apsurdnim migracijskim ciljevima u kojima se ne obazire na živote stvarnih živih bića.

Russell Brand je to poprilično dobro sažeo – imigrant je osoba koja je prije bila negdje drugdje. U tom smo smislu SVI imigranti, samo što neki među nama na svojim putovanjima nisu prelazili imaginarne granice koje su povukli oni koji nas žele zadržati tamo gdje pripadamo – kako geografski, tako i financijski.


S engleskog prevela Ivana Jandrić



Fotografija “Nihče ni ilegalen (Rigonce)”, © Uroš Abram, preuzeta je sa stranica Mladine i prilagođena formi ikone.


Vezani članci

  • 11. svibnja 2018. Mark Zuckerberg drži izlaganje na godišnjoj konferenciji Facebook developera „F8“, San Jose, 2017. (izvor: 
Anthony Quintano
 @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci). Nevidljiva ruka Facebooka Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
  • 6. svibnja 2018. Američke trupe paradiraju Vladivostokom ispred zgrade koju su zauzeli pripadnici Čehoslovačke legije, pored postrojenih japanskih marinaca, Sibir, kolovoz, 1918. (izvor: Wikipedia.org) Odjeci Oktobra Diskusije o povijesnoj i političkoj važnosti Oktobra, koje su se prošle godine povodom obilježavanja stogodišnjice Velike sovjetske revolucije pojavile unutar znanstvenog i neakademskog polja, vidljivim su učinile ne samo metodološke probleme historiografije, nego i kontingentnost promišljanja važnih povijesnih događaja u širim javnim raspravama. Povjesničar Krešimir Zovak u tekstu se osvrće na problematičnost upotrebe dekontekstualizacije i komparacije kao alata u analizi povijesnih procesa te političke instrumentalizacije na taj način dobivenih rezultata.
  • 1. svibnja 2018. Članovi Nezavisne radničke partije Jugoslavije (NRPJ) i nezavisnih sindikata pred kinom Balkan u Zagrebu, na proslavi 1. maja 1924. godine (izvor: Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, knjiga prva, str. 170, Beograd 1960., Wikimedia Commons) Podrijetlo Prvog maja Odluka o internacionalnom protestnom obilježavanju Prvog maja donesena je na osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. godine u trenutku jačanja reformističkih tendencija unutar socijaldemokratskog pokreta. Donosimo prijevod teksta iz 1894. godine u kojem Rosa Luxemburg, marksistička revolucionarka i teoretičarka političke ekonomije govori o podrijetlu međunarodnog praznika rada, borbi proletarijata za osmosatni radni dan i njegovoj ulozi u kontekstu šire klasne borbe.
  • 21. travnja 2018. Aleksa Bjeliš prilikom studentske akcije upada na sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu 8. lipnja 2010. godine u borbi za javno financirano visoko obrazovanje (foto: SkriptaTV) Naizgled odvojeni svjetovi Skoro desetljeće od studentskih prosvjeda u borbi za javno financirano visoko obrazovanje i devet godina nakon prve blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s istim ciljem, donosimo kratku historizaciju djelovanja tadašnjih institucionalnih aktera u visokoobrazovnom polju, sve do recentnije krize upravljanja najvećim hrvatskim Sveučilištem. Pročitajte tekst Igora Lasića o kontinuitetu liberalno-ekonomskog rastakanja visokog obrazovanja i sistemske demontaže akademske zajednice, koji traje sve do danas.
  • 14. travnja 2018. Ferdinand Bol, „Upravni odbor gilde vinskih trgovaca“, 1663. (izvor: wikipedia.org). Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 12. travnja 2018. Adolf Hitler tijekom svjedočenja na Vrhovnom sudu u Leipzigu, 1930. godine (foto: Heinrich Hoffmann, izvor: en.wikipedia.org) Totalitarizam. Povijest i aporije koncepta Prvi puta objavljena prije dvadeset godina, Traversova historizacija i kritika pojma totalitarizma nije izgubila na svojoj aktualnosti. Pokušavajući ukazati na polimorfni, elastični i uglavnom ambivalentni karakter koncepta, autor razlikuje devet osnovnih etapa u razvoju rasprave o totalitarizmu, precizno ocrtavajući stoljeće dugu genezu kontradikcija u kontekstu njegove recepcije i javne upotrebe. Objavljujemo integralni prijevod teksta Enza Traversa, čiji su dijelovi pročitani u emisiji Ogledi i rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija.
  • 1. travnja 2018. Papa Leon XIII. sa suradnicima. (Izvor: Wikimedia Commons) Crna internacionala Svaka društvena formacija u povijesti ima svoju političko-ekonomsku podlogu. Katolička crkva, koja je u doba feudalizma bila duboko isprepletena sa svjetovnom vlašću, u vrijeme prijelaza u kapitalizam, smjestila se uz bok onima koji će omogućiti održanje njezine moći te realizaciju njezinih materijalnih interesa i u novom sistemu. Donosimo prijevod drugog poglavlja knjige Crna internacionala, objavljene 1956. godine u SFRJ, u kojem novinar i publicist Frane Barbieri piše o povijesnom razvoju katoličke crkve.
  • 1. ožujka 2018. Obrazovanje stanovništva 1930-ih u selu Shorkasy (okrug Cheboksary) (Izvor: Wikimedia Commons) Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 21. siječnja 2018. Nina Obuljen iz Ministarstva kulture RH tijekom izlaganja na okruglom stolu „Održivost margine: Mjere za opstanak nezavisne kulture“, 15. travnja 2010. (izvor: Tomislav Medak @ Flickr prema Creative Commons licenci). Otvoreno pismo neprofitnih medija Tijekom posljednje dvije godine, hrvatska vlada strateški donosi odluke s jasnim ciljem slabljenja i gašenja neprofitnih medija i uništavanja medijskog pluralizma. Neprofitni mediji ostali su bez gotovo ikakvog oblika javnog financiranja, a državne institucije sabotiraju i ostvarivanje podrške Europskog socijalnog fonda. Pročitajte otvoreno pismo koje je dio neprofitnih medija uputio nadležnim institucijama i hrvatskoj javnosti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve