Književni život na vašem newsfeedu

Praksa eksternalizacije troškova marketinga u književnom svijetu pretvara manje afirmirane autor/ic/e u promotor/ic/e vlastita rada na društvenim mrežama, koje postaju prostor za nove oblike posredovanja između književnog teksta i publike. Komunikacijski horizont koji se otvara za književnu kritiku u takvom medijskom ambijentu nužno biva određen i logikom marketinških okvira. "Restauracija kapitalizma nakon 1990. povukla je za sobom restrukturiranje izdavaštva prema komercijalnoj logici – ali bez komercijalne logistike. U aktualnim 'kriznim' uvjetima ne samo da je domaćoj književnosti teško osigurati privid glamura ili spektakla, već i elementarno dostojanstvo pisanja i osobe koja stoji iza njega dolazi pod znak pitanja."

„Jako je teško jednog nepoznatog, neafirmisanog pisca […] plasirati na tržište i naći mu publiku. […] Ono što je danas prednost, pogotovo mlađih pisaca, to su društvene mreže. Oni uglavnom svoju publiku izgrade kroz Facebook, kroz Twitter, kroz razne oblike komunikacije s drugim ljudima. Nekad nam to bude, recimo, pokazatelj šta bi se moglo tražiti, odnosno šta bi moglo biti uspješno. Tako da, s te strane, to je jedan od pokazatelja, kad dobijemo neki rukopis, kakvu komunikaciju pisac gradi, i gradi li uopšte komunikaciju s publikom.“
book-marketing-on-facebook
Fotografija je preuzeta s bloga bookmarketingtools.com.
Ovako je direktor izdavačke kuće Šahinpašić, Ajdin Šahinpašić, prilikom gostovanja u emisiji „Oko Balkana“ na beogradskom radiju, komentirao neke od aspekata svoga poslovanja s domaćim autorima. Ako paralelno pratimo društvene mreže i domaću („regionalnu“, postjugoslavensku) književnost, već neko vrijeme možemo i sami naslutiti ono što Šahinpašić eksplicitno evocira. Naime, znamo da sve više autor/ic/a/ svoje pisanje plasira koristeći mogućnosti novih medija – kroz samoreklamu, umrežavanje, kreiranje vlastitih kampanja, i sl. Međutim, onaj pisac (rjeđe spisateljica) čije smo objave na Facebooku sakrili, ili smo ga u naletu inata i izbrisali iz popisa prijatelja, iznervirani njegovom bezočnom samopromocijom, možda ipak nije motiviran samo vlastitim egom. Ne podcjenjujući snagu spisateljskog egotripa, valja primijetiti da se domaći izdavači očigledno sve više trude autsorsati ulogu posredovanja između književne produkcije i (potencijalnog) čitateljstva na same autor/ic/e. Možemo zamisliti blisku budućnost u kojoj će se autori/ce aktivno filtrirati prema udjelu samopromocije u njihovim Facebook objavama ili tweetovima,
Ne podcjenjujući snagu spisateljskog egotripa, valja primijetiti da se domaći izdavači očigledno sve više trude autsorsati ulogu posredovanja između književne produkcije i (potencijalnog) čitateljstva na same autor/ic/e
da bi potom preuzeli/e obavezu samopromocije kao dio ugovora za knjigu. Drugim riječima, sve će se češće tražiti ne samo da tekstovi budu utrživi, nego i da osobe koje stoje iza njih djeluju kao trgovci.
 
Ovakve prakse zasigurno nisu endemične za domaće izdavaštvo; čak bi se reklo da se dobro uklapaju u svjetske okvire. Ipak, u malim sredinama u kojima živimo, s malim jezicima kojima govorimo, ovi procesi djeluju posebno simptomatično. Naše izdavaštvo nikada nije uspjelo oponašati komercijalne modele kakvi su na snazi u tzv. razvijenom kapitalističkom svijetu: nije bilo u stanju izgraditi PR i marketinšku mašineriju po uzoru na velika tržišta, dok je naklade i brojnost čitateljstva smiješno i spominjati. Optimistična nastojanja u smjeru spektakularizacije izdavaštva, kao i „svijeta književnosti“ uopće, u Hrvatskoj su postojala tijekom nultih godina (vidi sjajne analize „sajamskog spektakla društvene moći književnosti“ Borislava Mikulića), ali su se brutalno raspršila nakon najnovije globalne krize od 2008. naovamo. Restauracija kapitalizma nakon 1990. povukla je za sobom restrukturiranje izdavaštva prema komercijalnoj logici – ali bez komercijalne logistike. U aktualnim „kriznim“ uvjetima ne samo da je domaćoj književnosti teško osigurati privid glamura ili spektakla, već i elementarno dostojanstvo pisanja i osobe koja stoji iza njega dolazi pod znak pitanja. No, ako se većina domaćih autor/ic/a ne može nadati da će dospjeti na billboard, otvaranje Facebook naloga ništa ne košta. Iz takve logike kristalizira se model u kojem su kriteriji isplativosti i komercijalne atraktivnosti u književnosti itekako u igri, ali u „sam svoj majstor“ varijanti. Kao i u drugim sferama ljudskoga života, djelovanja i stvaranja, i tu bijeda perifernog postjugoslavenskog kapitalizma izlazi na vidjelo[1].
 
Okrugli stol Kultura kritike, nedavno održan u Zagrebu, ponudio je zanimljive smjernice za razmišljanje o implikacijama ove dinamike u nastajanju. Među sudionicama/ima je lako uspostavljen konsenzus kako kritika danas ne posreduje između knjige i čitateljstva na način na koji je to ranije činila. Međutim, ovu su činjenicu one/i tumačile/i i komentirale/i na razne načine i smještale/i u različite registre. Gordana Crnković Raunić, Jagna Pogačnik i Boris Postnikov ukazali su na strukturne promjene u medijskom polju i u dinamici medija kao na nezaobilazan kontekst kada je riječ o instituciji kritike danas i ovdje. Prema njihovu mišljenju, posredničku ulogu koju je vršila književna kritika danas u velikoj mjeri pripada marketinškoj logistici, katkad doista u vidu reklamnih tekstova zamaskiranih u kritičke osvrte. S ovim polazištima nije se teško složiti; ipak, čini mi se da se proces o kojemu je riječ nastavlja razvijati i usložnjavati. Naime, u situaciji kada autore/ice postupno zapadaju marketinške zadaće,
Bez obzira na samopercepciju i ambiciju kritičkog teksta, on u naznačenom medijskom ambijentu ne može ne funkcionirati kao neka vrsta reklame ili antireklame
rađaju se posve novi oblici posredovanja između književnog teksta i (potencijalnog) čitateljstva.
 
Da bismo sagledali te nove forme medijske i kulturne interakcije, bilo bi potrebno istraživanje na kakvo osvrt poput ovoga ne može pretendirati. Stoga bih se ovom prilikom zadržao samo na implikacijama koje autsorsanje PR-a na društvenomrežne aktivnosti autora/ice ima po književnu kritiku – onu koja sebe još uvijek percipira kao takvu i koja želi biti nešto drugačije od promotivnog teksta. Naime, bez obzira na samopercepciju i ambiciju kritičkog teksta, on u naznačenom medijskom ambijentu ne može ne funkcionirati kao neka vrsta reklame ili antireklame. Kritički tekst se u novoj strukturi odnosa pojavljuje i kao prilog „rezimeu“ autora/ice u sklopu njegove/njezine prezentacije na društvenim mrežama, te kao takav zadobiva određenu „iskoristivost“. U slučaju Facebooka, događa se da osobni profil[2] autora/ice na Facebooku preuzima ulogu reklamnog i promotivnog, eventualno i polemičkog prostora, s kojim kritika neizbježno korespondira. Budući da su razine osobnog i javnoga stopljene u jedno, i sama se intervencija kritičara/ke nužno pozicionira dvojako. Otud proizlazi i da je zahtjev koji se tradicionalno postavlja pred pisce, naime da kritiku „ne uzimaju osobno“, konzekventno sve teže slušati. Bez obzira na svoju orijentaciju, aparaturu i registar u kojem je pisana, kritika već zbog medijske pozadine na kojoj se pojavljuje neizbježno dolazi i ad personam i ad hominem.
Izvor: Televizijska serija "You're the Worst", S01E02 (Stephen Falk, FX, 2014-2015)
Izvor: Televizijska serija “You’re the Worst”, S01E02 (Stephen Falk, FX, 2014-2015)


Bilješke

[1] Još jednom valja napomenuti da je u ovome tekstu riječ o tzv. mladim, manje afirmiranim ili neafirmiranim autori/ca/ma, te uvjetima u kojima one/i stvaraju i djeluju. Dakako, postoji i šačica „afirmiranih“, koja ne samo da si može priuštiti nebavljenje društvenomrežnom samopromocijom, već ujedno raspolaže i podrškom institucionalizirane marketinške i promotivne aparature.
 
[2] Po mojem iskustvu, zanimljivo, uglavnom su mobilizirani osobni profili, dok „službene“ Facebook stranice autora/ica, i onda kad postoje, igraju sekundarnu ulogu.
 

Vezani članci

  • 13. prosinca 2017. Predstavnici 435 udruga uručuju apel o sačuvanju hrvatskog modela podrške civilnog društva Vladi Republike Hrvatske za vrijeme mandata premijera Tihomira Oreškovića, 9.5.2016., Markov trg, Zagreb (izvor: Blank_filmski inkubator @ Vimeo, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Dopuštena margina talasanja Uspješnost institucionalizacije konzervativnog dijela civilnog pokreta još je urgentnijom učinila analizu dosega zagovaranja vrijednosti liberalnog kapitalizma za radikalizaciju udruženog političkog djelovanja lijevog spektra civilnog društva. O emancipatornim potencijalima njegovih progresivnih aktera, ali i ograničenjima uslijed projektnog načina financiranja koje je dovelo do programske deradikalizacije, birokratizacije i prekarizacije djelovanja, razgovarale smo sa Sandrom Benčić, dugogodišnjom aktivistkinjom za ljudska prava i voditeljicom programa Socio-ekonomske pravednosti u Centru za mirovne studije.
  • 11. prosinca 2017. Sirijske izbjeglice na putu prema Grčkoj, 2015. (foto: Yannis Behrakis; izvor: Jordi Bernabeu Farrús @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Nismo svi u istom čamcu S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
  • 9. studenoga 2017. Leonilo „Neil“ Dolirocon, „Ekonomska konferencija“ (izvor: Nagarjun Kandukuru @ Flickr, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Administracija klasnog sukoba Sfera civilnog društva i njegovih organizacija strukturno je mjesto u kapitalističkim društvima, koje se legitimira kao prostor gdje raznorodni subjekti imaju priliku utjecati na artikulaciju i mobilizaciju javnog mnijenja. O autonomiji i dosegu civilnog društva te nužnosti historizacije njegove uloge i područja djelovanja u konkretnim društvenim borbama, razgovarali smo s Lidijom Krienzer Radojević, teoretičarkom i aktivistkinjom organizacije za prava kulturnih radnika IG Kultur Steiermark, jednom od sudionica ovotjednog mikropolitičkog seminara kustoskog kolektiva [BLOK] „Infrastrukture u kulturi“.
  • 22. listopada 2017. Izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci) 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 22. listopada 2017. „Vive la Commune“, kadar iz filma „Novi Babilon“ (Novyy Vavilon), 1929, r: Grigori Kozintsev & Leonid Trauberg (izvor: Faces of Classical Music – 1) 1917. i 1871: uz obljetnicu lomljenja Pariške komune Kanal Oktobarika [100.1917] je web-platforma, pokrenuta povodom obilježavanja stogodišnjice Ruske revolucije, koja kroz vijesti, materijale, komentare i refleksije pretresa uobičajene ikonografske i interpretacijske motive, s naglaskom na uvezivanju hrvatske i jugoistočnoeuropske povijesti u globalnu povijest Ruske revolucije. Prenosimo prilog Branimira Jankovića i Stefana Treskanice u kojem nude izbor iz povijesnih komparacija (dis)kontinuiteta Pariške komune i Ruske revolucije.
  • 20. rujna 2017. Manuel Rivero, Ado-Nay, „Grave impedimento de existencia o desarrollo III“, ulje na drvu, 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve