Grobari kapitalizma
Pristupajući povijesti iz perspektive “političkog marksizma”, koji se temelji na pokušaju rehistoriziranja i repolitiziranja marksističkog projekta, nedavno preminula marksistička povjesničarka i politička teoretičarka Ellen Meiksins Wood (1942-2016) u tekstu kritizira teleologiju i formalizam “konzekvencijalističkog” pristupa poimanju kapitalizma i buržoaske revolucije: "Ovaj konzekvencijalizam također mora vrlo specifične 'zakone kretanja' kapitalizma – njegove specifične imperative za poboljšanje proizvodnih snaga i uklanjanje prepreka tom poboljšanju – tretirati kao univerzalne zakone povijesti. Ili, preciznije, ovi konzekvencijalisti usvajaju najjednostavniju vrstu tehnološkog determinizma kako bi izbjegli objasniti specifičnost kapitalizma."

Način na koji definiramo kapitalizam i razmišljamo o njegovu razvoju oblikuje način na koji se borimo kako bismo ga prevladali
Definiranje kapitalizma


Troškovi su jedina stvar koju kapitalisti mogu kontrolirati u značajnoj mjeri. Stoga će oni, budući da njihovi profiti ovise o povoljnom omjeru cijene i troškova, učiniti sve što mogu kako bi smanjili svoje troškove i time si zajamčili profit. To prvenstveno znači da će smanjivati troškove rada, a to pak zahtijeva stalno povećavanje produktivnosti rada, iznalaženje organizacijskih i tehničkih sredstava za prisvajanje maksimalnog iznosa viška vrijednosti koji je moguće uzeti od radnika unutar određenog vremenskog razdoblja, po najnižoj mogućoj cijeni.
Što kapitalizam nije


Iako nisu bili primorani postizati prosječnu profitnu stopu kao što to moraju moderni kapitalisti, ipak je proizvodnja s ciljem stjecanja profita većeg od iznosa potrebnog za zadovoljavanje vlastitih životnih potreba bila uvjet za nastavljanje njihova pristupa zemlji i neizostavna pretpostavka proizvodnje za vlastito održanje.

Ispraznost buržoaske (građanske) revolucije
](http://slobodnifilozofski.com/wp-content/uploads/2016/01/AdamSmith.jpg)
na jedno drugo pitanje: odakle i kako je uopće nastao. Ako je kapitalizam oduvijek postojao – na neki način – ili ako ne postoji prepoznatljiv proces povijesnog prijelaza iz nekapitalističkih društava u kapitalizam, tada se teško može govoriti o njegovoj specifičnosti.
Prema tome, ta je verzija kapitalističke povijesti stara priča. No nejasna koncepcija kapitalizma koja se nalazi u njezinoj srži u posljednje je vrijeme postala osobito bitna jednoj školi marksističke misli koja je optužila ljude poput mene (koje oni vole nazivati “političkim marksistima”) za “ekscentrično usku koncepciju kapitalizma” (u članku Alexa Callinicosa i Camille Royle, “Pick of the Quarter”, u časopisu International Socialism, broj 142, 2. travnja 2014.).

zaokret kada ga se počelo povezivati s idejom da je “buržoaska revolucija” bila presudna za uklanjanje prepreka napretku trgovačkog, komercijalnog društva.


kasnijim analizama kapitalizma prevladao ideje povijesnog razvoja i klasne borbe inspirirane Guizotom. (Čak se i u njegovim ranijim radovima, a osobito u Komunističkom manifestu, već mogu vidjeti značajna odstupanja od utjecaja tog francuskog mislioca.)
Ipak, s vremenom je poimanje buržoaske revolucije kao historijskog događaja koji je pokretao klasni sukob između, s jedne strane, uspinjuće kapitalističke klase trgovaca i industrijalaca i, s druge strane, nazadne feudalne aristokracije, postalo teško braniti uslijed nadmoćnih povijesnih dokaza da se nikakva izravna klasna borba između (zemljoposjedničke) aristokracije i kapitalističkih klasa nije dogodila nigdje, pa ni u Francuskoj. Stoga je najgrublja verzija narativa o buržoaskoj revoluciji uvelike napuštena prije nekog vremena.
“Politički marksisti”

Polazeći od konvencionalnog izjednačavanja građanskog s kapitalističkim (što je uvijek problematično), skupina marksističkih povjesničara, predvođena posebice Neilom Davidsonom, iznijela je ideju da je ono što neku revoluciju čini buržoaskom (građanskom), bez obzira na njezine uzroke i aktere, to da pridonosi napretku kapitalizma. Drugim riječima ishodi ili posljedice, a ne specifični klasni akteri, ono su što određuju je li revolucija buržoaska.

No ono što zaista stvara nerazrješivu kontradikciju u konceptu buržoaske revolucije kakav zagovaraju konzekvencijalisti jest da on ne uključuje samo one slučajeve u kojima je kapitalizam zaista napredovao – na primjer trijumfom kapitalističke zemljoposjedničke aristokracije u Engleskoj – nego i slučajeve u kojima je revolucija zapravo otežavala ili kočila razvoj kapitalizma. To se najjasnije vidi na primjeru koji konzekvencijalistički analitičari smatraju klasičnim za buržoasku revoluciju, u Francuskoj revoluciji. Njezina je posljedica bila sputavanje kapitalističkog razvoja konsolidiranjem vlasništva seljaka i otvaranje puta za slobodniji pristup državnim karijerama za buržoaske dužnosnike.

mogu proizvesti veliku raznolikost oblika države, od Francuske ili Engleske do Japana. Ipak, bez obzira na prirodu i vrijeme relevantnih transformacija države, konzekvencijalizam ne može objasniti porijeklo upravo onih kapitalističkih odnosa vlasništva koje transformacije države navodno potiču.
Budalaština o neminovnosti

Bilo bi sasvim u redu da su ustvrdili jednu očitu stvar (što “politički marksisti” poput mene često čine): da je bilo golemih tehnoloških napredaka u različitim vremenima na različitim mjestima prije nastanka kapitalizma; a čak je moguće reći, u vrlo širokom (da ne kažem banalnom) smislu, da je dugoročno gledano postojala opća postupna tendencija tehnoloških poboljšanja, čak i ako do nje dolazi samo zbog toga što ti napreci, nakon što su otkriveni, gotovo sigurno neće u potpunosti nestati.

On razumije da rezultati tih sukoba nisu unaprijed određeni, ali da ih ipak oblikuju i ograničavaju specifični materijalni uvjeti, na povijesno specifične načine, unutar specifičnih procesa povijesne promjene: klasna borba u feudalnom društvu, bez obzira na njezin ishod, nužno je drugačiji proces od klasne borbe u kapitalističkom društvu; i, iako ishod nikada nije zajamčen, socijalizam kao posljedica klasne borbe u kapitalizmu povijesna je mogućnost na način na koji to nikada ne bi mogao biti u kontekstu feudalnih društvenih odnosa vlasništva.
![Karl Marx [1818 - 1883] (Izvor: Wikipedia.org)](http://slobodnifilozofski.com/wp-content/uploads/2016/01/Marx_old.jpg)
Najveća ironija konzekvencijalističke perspektive jest u tome što, u želji da obrani jednu vrstu marksističke ortodoksije protiv onoga što njezini zagovornici smatraju nekom vrstom hereze, uspijeva konceptualno poništiti sve ono najznačajnije i najdistinktivnije u Marxovu historijskom materijalizmu, odbacujući sve napore da se razjasni specifična priroda kapitalizma – ono čemu je Marx posvetio najveći dio svog životnog djela.
Cilj njegova životnog djela bio je zamijeniti ovu ahistorijsku tendenciju objašnjenjem povijesno specifične dinamike i distinktivnih principa funkcioniranja kapitalizma. Predstavlja li takvo što “ekscentrično usku” koncepciju kapitalizma?
Ellen Meiksins Wood [1942-2016] svjetski je poznata politička teoretičarka i povjesničarka, jedna od osnivačica i glavnih predstavnica “političko marksističkog” pristupa povijesnom istraživanju te autorica brojnih knjiga, među kojima i The Origin of Capitalism, Empire of Capital, Peasant-Citizen and Slave: The Foundations of Athenian Democracy te The Pristine Culture of Capitalism.
Vezani članci
-
28. prosinca 2024.
Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
-
24. prosinca 2024.
Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
-
21. prosinca 2024.
„U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
-
20. prosinca 2024.
Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
-
19. prosinca 2024.
Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
-
17. prosinca 2024.
Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
-
14. prosinca 2024.
Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
-
10. prosinca 2024.
Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
-
4. prosinca 2024.
Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
Događanja
- Aktivizam akademske zajednice i pokret za slobodnu Palestinu – javna tribina FFZG utorak 14.5.2024., 20h
- Max Haiven – Palmino ulje: mazivo imperija | PREDAVANJE Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka utorak, 25.4.2023.
- Pride Ride 2022 Park dr. Franje Tuđmana, Zagreb 25.6.2022., 17h
- 21. Povorka ponosa LGBTIQ+ zajednice, osoba i obitelji Rooseveltov trg (ispred Mimare), Zagreb 4.6.2022., 15.30h
- 15. Subversive festival Zagreb, online 15.-28.5.2022.
- DOSTA! Trg bana Jelačića, Zagreb četvrtak, 12. svibnja, 18h
- Pretprogram Trnjanskih kresova: Promocija knjige “Kartografija otpora: Zagreb 1941. – 1945.” MAZ, Hatzova 16 petak, 6.5.2022., 19h
Bookmarks
- Romski životi su važni 2
- Good Night Macho Pride: Usprkos svemu: drugarstvo unutar i izvan rodnog geta
- Romski životi su važni
- Objavljeno je prvo istraživanje o menstrualnom siromaštvu u Hrvatskoj
- Kvir komunistički manifest
- Što krije priča o “najboljim ljudima” u okupiranom Zagrebu?
- Ecological Politics for the Working Class
Fusnote
- Biseksualna (ne)reprezentacija u doba gej mejnstriminga
- Što je socijalna reprodukcija?
- Postoji li obrnuti rasizam?
- Prekarnost političkog gradualizma
- Tragedija antivakserskog antiautoritarijanizma
Natječaji i prijave
- Poziv za prijavu na CRS-ov kružok „Problemi klasne politike“ Zagreb prijave do 24. travnja 2022.
- Politička škola za umjetnike (i sve zainteresirane) 2022. Zagreb (prijave regionalno) ROK ZA PRIJAVE: 7.3.2022.
- Otvorene su prijave na Mirovne studije 2022.! Hrvatska Prijave do 10.12.2021.
- Simpozij: Filozofija i feminizam Filozofski fakultet u Zagrebu Prijave do 25.11.2021.
- Počinje Prajdova Kvir učionica Društveno-kulturni centar “Šesnaestica”, Ozaljska 16, Zagreb Rok za prijavu je 13. 10. 2021.
- “Na valovima feminizma” – Poziv za prijave na ljetnu feminističku školu Platforme za reproduktivnu pravdu Šibenik, Hrvatska Rok za prijavu je 31. 7. 2021.
- Poziv za prijave: Junior Research Fellowship 2021.! online / Zagreb Rok za prijavu je 3. 5. 2021.
Plenum FFZG-a
- 218. plenum Filozofskog fakulteta Filozofski fakultet u Zagrebu, Ivana Lučića 3 (parkiralište) ponedjeljak, 13.7.2020., 20h
- Arhiva studentske borbe 2009. - danas