Skripta 79

U Skripti br. 79 koja je izašla 13. travnja 2016. možete pročitati tekst „Protiv koga, čega i za što se borimo?“ u kojem se adresiraju razlozi borbe protiv ugovora između FFZG-a i KBF-a, članak Ivane Jandrić „Amenovanje ugovora na neodređeno“ te izbor članaka iz predloženog Ugovora o zajedničkim dvopredmetnim studijima i ostaloj nastavnoj i znanstveno-istraživačkoj suradnji FFZG-a i KBF-a. Skriptu možete skinuti ovdje (arhiva).

Skripta br. 79 na plenumu FFZG-a (foto: MN)
Skripta br. 79 na plenumu FFZG-a (foto: MN)

PROTIV KOGA, ČEGA I ZA ŠTO SE BORIMO?

U jeku aktualnih događanja na Filozofskom fakultetu otvaraju se mnoga pitanja koja se tiču obrazovanja. Nameće se pitanje tko je zaista naš protivnik u ovoj areni za sekularno obrazovanje. U javnosti nam se, kao protivnici, lažno nameću vjernici (katolici), odnosno velik dio stanovništva. No, to pitanje nikako nije svodivo na tobožnji antagonizam između vjernika i nevjernika, naprotiv – u temeljima čitavog problema nalazi se jedan antagonizam drugačije prirode.

Kako bismo pojasnili srž naše pobune, potrebno je otvoriti pitanje funkcioniranja privilegirane društvene grupe i koncentracije njene moći – crkvene strukture. osim što se nalaze na vrhu klasne piramide, žele i modelirati društvo na obličje svojih kalupa kako bi zadovoljile svoje vlastite materijalne apetite. Ti kalupi, dakako, uzimaju za okvire ideološka, dogmatska, indoktrinirajuća te krajnje diskriminirajuća gledišta. Perfidna diskriminacija se očituje u privilegiranju osoba katoličke vjeroispovijesti te se tako formira društvo u kojem će postojati jednakiji među jednakima, a to će se ostvariti ako slobodoumni FFZG poklekne pred najezdom agresivnog klera. Filozofski fakultet kao stup obrane kritičke misli i zagovaratelj beskompromisne sekularizacije u ovoj borbi odbija baciti bijeli rubac. Naprotiv, treba se boriti na strani pravde u korist ravnopravnog i necenzuriranog obrazovanja kojega je FFZG oličenje.

S druge strane, ako se ostvare naumi crkvenih elita i njezinih ulizica, prijeti nam izvrtavanje i izopačenje društvenih vrijednosti u cijelosti koje bi vršili nastavnici koji su proizašli iz religiozno usmjerenih institucija. Takvi nastavnici bi nametali upravo takvu religioznu usmjerenost naivnim dječjim umovima kojima bi imali izravan pristup.

Materijalni položaj crkve premrežen je s političkim ulozima i odnosima moći koji iz tih materijalnih interesa proizlaze. U ovom slučaju oni dolaze u doticaj s obrazovnim institucijama gdje nastoje, također, dalje ostvarivati svoje interese i širiti utjecaj u društvu. To se odražava i u narušavanju konkurentnosti studenata FFZG -a na tržištu radne snage i u puzajućem modeliranju nastavnoga sadržaja prema religijskim tumačenjima. Takvo modeliranje materijaliziralo bi se u obliku tumačenja nereligioznih predmeta kroz religioznu prizmu (za primjer bismo naveli slučaj u kojemu bi profesor vjeronauka ujedno bio i profesor hrvatskoga jezika i književnosti). Naime, svaki nastavnik koji je svoju naobrazbu temeljio po Kanonskom zakoniku upravo je po tom istom Zakoniku dužan svoja religijska stajališta ukomponirati i promovirati u nastavnom sadržaju. U svemu tome ogleda se spoj klerikalizacije kao vrijednosnih pretenzija crkvenih struktura i njihovih neposrednih te krajnje sebičnih materijalnih interesa.

Valja se odmaknuti od ustaljenih tumačenja u javnom diskursu po kojima imamo ona ideološka i ona neideološka (materijalna) pitanja. Sva su pitanja ideološke prirode, odnosno ne možemo razdvojiti idejno od materijalnog kao što je gore oprimjereno. Stoga, govoreći o materijalnom položaju studenata, također govorimo o ideologiji jer zauzimamo određen stav, tj. ideju kako bi se on trebao očuvati i kako bi trebao izgledati. Umjesto da se o tome govori kroz navedenu prizmu, nama se općenito podmeće da su trenutni ekonomsko-materijalni odnosi jedini mogući i prirodni. Isti obrazac rezoniranja primjećujemo i u ovom slučaju, kada se problem ugovora s KBF-om želi svesti na jedan u moru kulturnih ratova, pa se često čuje da mi imamo „ideološki“ problem s KBF-om. Da, doista, mi imamo ideološki problem s KBF-om, ali pri tome ovo „ideološko“ ne čine samo tradicionalne klerikalne ideje, nego i slabljenje materijalnog položaja studenata Filozofskog fakulteta (kojega je, kako se već u javnosti pokazalo, i samo upravljačko tijelo KBF-a itekako svjesno). No, kako te dvije komponente dolaze u paketu, o ideologiji govorimo u svakom slučaju – ona nije rezervirana npr. samo za pitanja o pravima homoseksualaca i abortusu. Svodeći sve ovo na „kulturni rat“, stvar se odvaja od svoje suštine jer se stvara dojam da je riječ o apstraktnoj borbi između ateista s jedne strane i vjernika s druge strane te nas se tako pokušava slomiti i baciti na koljena, a radi se zapravo o konkretnoj borbi za vlastiti materijalni položaj i protiv crkvenih struktura koje manipuliraju vjerom i dogmom u korist širenja svojega utjecaja.

Osim gore spomenutih izvrtanja problema i raznoraznih misinterpretacija, potrebno je istaknuti i podlu jezičnu manipulaciju koja se očituje u izrazu „suradnja“. Taj je izraz pozitivno konotiran i samim time se negativno označava onoga tko je „protiv suradnje“. Pri tome se onda ne postavlja krucijalno pitanje pod kojim uvjetima se „surađuje“ i što sve ta „suradnja“ uključuje. Ako je jedna strana samom svojom početnom pozicijom u drugačijem i privilegiranijem položaju u odnosu na drugu stranu, teško se može govoriti o suradnji u pravom i pozitivnom smislu, kao što se inače teško može govoriti o „dijalogu“ i „partnerstvu“ ako su pozicije dviju strana nesumjerljive. Bitno je napomenuti da Filozofski fakultet ima razne oblike suradnje pa tako i određenu suradnju i s KBF-om. Međutim, oblik suradnje u izvođenju zajedničkih dvopredmetnih studija gdje je Filozofski fakultet u cijelosti u podložnom statusu i gdje je sva korist preusmjerena prema KBF-u je protivna zdravoj logici te čini ovaj odnos, u najmanju ruku, parazitskim.

Prema svemu navedenome, ovo je samo dio općeg procesa klerikalizacije obrazovanja i retradicionalizacije društva, što se očituje kroz pokušaj stapanja svjetovnog i crkvenog načina educiranja na jedan krajnje agresivan i nepromišljen način gdje određena „elita“ daje prednost vlastitoj koristi pred zdravim razumom, ne mareći za katastrofalne posljedice koje bi mogle uslijediti.

Zbog svega toga treba se suprotstaviti ovom malicioznom pokušaju pokorenja uma, ukidanju autonomije Filozofskog fakulteta, komercijalizaciji obrazovanja, retradicionalizaciji društva i pedagoškom inženjeringu. Treba se zalagati za sekularno i besplatno obrazovanje za sve i svugdje.

N.T, E.A, K.J

Vezani članci

  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. veljače 2017. Turisti u posjeti Bijeloj kući u Washingtonu (izvor: Wasted Time R, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Opomena sindikatima Nekoliko dana nakon stupanja na dužnost Donald Trump se sastao s vođama sindikata građevinske industrije obećavši velika infrastrukturna ulaganja koja će dati posla toj industriji, što je rezultiralo sindikalnim oduševljenjem i hvalospjevima na račun novog stanara Bijele kuće – tim nevjerojatnije jer na sastanku nije bilo riječi o planovima nove administracije o poreznom rasterećenju najbogatijih i antisindikalnoj legislativi, koji se direktno tiču radničke klase. Zbog prešućivanja tih tema, kao i veličanja Trumpove odluke o ponovnom pokretanju radova na Keystone XL i Dakota Access cjevovodima, Hamilton Nolan pita se mogu li sindikati biti snaga zagovaranja društvenih jednakosti u Trumpovu mandatu.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG

pogledaj sve