Skripta 79

U Skripti br. 79 koja je izašla 13. travnja 2016. možete pročitati tekst „Protiv koga, čega i za što se borimo?“ u kojem se adresiraju razlozi borbe protiv ugovora između FFZG-a i KBF-a, članak Ivane Jandrić „Amenovanje ugovora na neodređeno“ te izbor članaka iz predloženog Ugovora o zajedničkim dvopredmetnim studijima i ostaloj nastavnoj i znanstveno-istraživačkoj suradnji FFZG-a i KBF-a. Skriptu možete skinuti ovdje (arhiva).

Skripta br. 79 na plenumu FFZG-a (foto: MN)

PROTIV KOGA, ČEGA I ZA ŠTO SE BORIMO?

U jeku aktualnih događanja na Filozofskom fakultetu otvaraju se mnoga pitanja koja se tiču obrazovanja. Nameće se pitanje tko je zaista naš protivnik u ovoj areni za sekularno obrazovanje. U javnosti nam se, kao protivnici, lažno nameću vjernici (katolici), odnosno velik dio stanovništva. No, to pitanje nikako nije svodivo na tobožnji antagonizam između vjernika i nevjernika, naprotiv – u temeljima čitavog problema nalazi se jedan antagonizam drugačije prirode.

Kako bismo pojasnili srž naše pobune, potrebno je otvoriti pitanje funkcioniranja privilegirane društvene grupe i koncentracije njene moći – crkvene strukture. osim što se nalaze na vrhu klasne piramide, žele i modelirati društvo na obličje svojih kalupa kako bi zadovoljile svoje vlastite materijalne apetite. Ti kalupi, dakako, uzimaju za okvire ideološka, dogmatska, indoktrinirajuća te krajnje diskriminirajuća gledišta. Perfidna diskriminacija se očituje u privilegiranju osoba katoličke vjeroispovijesti te se tako formira društvo u kojem će postojati jednakiji među jednakima, a to će se ostvariti ako slobodoumni FFZG poklekne pred najezdom agresivnog klera. Filozofski fakultet kao stup obrane kritičke misli i zagovaratelj beskompromisne sekularizacije u ovoj borbi odbija baciti bijeli rubac. Naprotiv, treba se boriti na strani pravde u korist ravnopravnog i necenzuriranog obrazovanja kojega je FFZG oličenje.

S druge strane, ako se ostvare naumi crkvenih elita i njezinih ulizica, prijeti nam izvrtavanje i izopačenje društvenih vrijednosti u cijelosti koje bi vršili nastavnici koji su proizašli iz religiozno usmjerenih institucija. Takvi nastavnici bi nametali upravo takvu religioznu usmjerenost naivnim dječjim umovima kojima bi imali izravan pristup.

Materijalni položaj crkve premrežen je s političkim ulozima i odnosima moći koji iz tih materijalnih interesa proizlaze. U ovom slučaju oni dolaze u doticaj s obrazovnim institucijama gdje nastoje, također, dalje ostvarivati svoje interese i širiti utjecaj u društvu. To se odražava i u narušavanju konkurentnosti studenata FFZG -a na tržištu radne snage i u puzajućem modeliranju nastavnoga sadržaja prema religijskim tumačenjima. Takvo modeliranje materijaliziralo bi se u obliku tumačenja nereligioznih predmeta kroz religioznu prizmu (za primjer bismo naveli slučaj u kojemu bi profesor vjeronauka ujedno bio i profesor hrvatskoga jezika i književnosti). Naime, svaki nastavnik koji je svoju naobrazbu temeljio po Kanonskom zakoniku upravo je po tom istom Zakoniku dužan svoja religijska stajališta ukomponirati i promovirati u nastavnom sadržaju. U svemu tome ogleda se spoj klerikalizacije kao vrijednosnih pretenzija crkvenih struktura i njihovih neposrednih te krajnje sebičnih materijalnih interesa.

Valja se odmaknuti od ustaljenih tumačenja u javnom diskursu po kojima imamo ona ideološka i ona neideološka (materijalna) pitanja. Sva su pitanja ideološke prirode, odnosno ne možemo razdvojiti idejno od materijalnog kao što je gore oprimjereno. Stoga, govoreći o materijalnom položaju studenata, također govorimo o ideologiji jer zauzimamo određen stav, tj. ideju kako bi se on trebao očuvati i kako bi trebao izgledati. Umjesto da se o tome govori kroz navedenu prizmu, nama se općenito podmeće da su trenutni ekonomsko-materijalni odnosi jedini mogući i prirodni. Isti obrazac rezoniranja primjećujemo i u ovom slučaju, kada se problem ugovora s KBF-om želi svesti na jedan u moru kulturnih ratova, pa se često čuje da mi imamo „ideološki“ problem s KBF-om. Da, doista, mi imamo ideološki problem s KBF-om, ali pri tome ovo „ideološko“ ne čine samo tradicionalne klerikalne ideje, nego i slabljenje materijalnog položaja studenata Filozofskog fakulteta (kojega je, kako se već u javnosti pokazalo, i samo upravljačko tijelo KBF-a itekako svjesno). No, kako te dvije komponente dolaze u paketu, o ideologiji govorimo u svakom slučaju – ona nije rezervirana npr. samo za pitanja o pravima homoseksualaca i abortusu. Svodeći sve ovo na „kulturni rat“, stvar se odvaja od svoje suštine jer se stvara dojam da je riječ o apstraktnoj borbi između ateista s jedne strane i vjernika s druge strane te nas se tako pokušava slomiti i baciti na koljena, a radi se zapravo o konkretnoj borbi za vlastiti materijalni položaj i protiv crkvenih struktura koje manipuliraju vjerom i dogmom u korist širenja svojega utjecaja.

Osim gore spomenutih izvrtanja problema i raznoraznih misinterpretacija, potrebno je istaknuti i podlu jezičnu manipulaciju koja se očituje u izrazu „suradnja“. Taj je izraz pozitivno konotiran i samim time se negativno označava onoga tko je „protiv suradnje“. Pri tome se onda ne postavlja krucijalno pitanje pod kojim uvjetima se „surađuje“ i što sve ta „suradnja“ uključuje. Ako je jedna strana samom svojom početnom pozicijom u drugačijem i privilegiranijem položaju u odnosu na drugu stranu, teško se može govoriti o suradnji u pravom i pozitivnom smislu, kao što se inače teško može govoriti o „dijalogu“ i „partnerstvu“ ako su pozicije dviju strana nesumjerljive. Bitno je napomenuti da Filozofski fakultet ima razne oblike suradnje pa tako i određenu suradnju i s KBF-om. Međutim, oblik suradnje u izvođenju zajedničkih dvopredmetnih studija gdje je Filozofski fakultet u cijelosti u podložnom statusu i gdje je sva korist preusmjerena prema KBF-u je protivna zdravoj logici te čini ovaj odnos, u najmanju ruku, parazitskim.

Prema svemu navedenome, ovo je samo dio općeg procesa klerikalizacije obrazovanja i retradicionalizacije društva, što se očituje kroz pokušaj stapanja svjetovnog i crkvenog načina educiranja na jedan krajnje agresivan i nepromišljen način gdje određena „elita“ daje prednost vlastitoj koristi pred zdravim razumom, ne mareći za katastrofalne posljedice koje bi mogle uslijediti.

Zbog svega toga treba se suprotstaviti ovom malicioznom pokušaju pokorenja uma, ukidanju autonomije Filozofskog fakulteta, komercijalizaciji obrazovanja, retradicionalizaciji društva i pedagoškom inženjeringu. Treba se zalagati za sekularno i besplatno obrazovanje za sve i svugdje.

N.T, E.A, K.J

Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve